REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-480/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ, vl. "KABLARIĆ AUTO", Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika:

EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 692,50 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 696,06 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 4. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnom postupka u iznosu od 13,28 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 4. ožujka 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. ožujka 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je 25. studenoga 2023. u prometnoj nezgodi oštećeno motorno vozilo marke MITSUBISHI SPACE STAR 1.2, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika - PŠ iz [adresa], a koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj.

Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, koju isti ima ugovorenu kod tuženika.

Ističe da je tužitelj izvršio popravak navedenog vozila te je oštećenom MŠ ispostavio račun br. 12/VP/1 na iznos od 4.356,99 eura (PDV uključen). Tuženik je izvršio isplatu iznosa od 3.664,49 eura na koji je procijenio štetu na vozilu, umjesto iznosa od 4.356,99 eura koliko su iznosili troškovi popravka oštećenog vozila, dok je za preostali iznos do onog iz računa (692,50 eura), navedeno da predstavlja razliku u visini cijene rada limara i lakirera koji oni priznaju i one koje naplaćuje tužitelj. PŠ je svoju tražbinu u visini od 692,50 eura, ustupio tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, te tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da je u nezgodi oštećeno motorno vozilo, a tuženik osporava odgovornost za štetu, te ističe da tužitelj za svoje činjenične navode ne dostavlja, niti predlaže nikakvih dokaza, pa se predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.

Osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja navodeći da ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Osporava istinitost te vjerodostojnost cjenika tužitelja jer isti nije potpisan.

3. Podneskom od 18. lipnja 2024, koji je sud uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), tužitelj se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, navodeći, u bitnome, da se generalno protivi svim navodima tuženika iz istih, kao potpuno pravno neosnovanim.

4. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, ostale predložene dokaze sud nije provodio obzirom iste ne smatra važnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim.

6. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, a osobito iz izvida štete tuženika (u kojem je naveden točan datum štetnog događaja-prometne nezgode, zatim oštećenikova registracijska oznaka vozila, vrsta automobila, kao i njegovo ime i prezime), kako je MŠ u prometnoj nezgodi 25. studenoga 2023. oštećeno vozilo, marke MITSUBISHI SPACE STAR 1.2, reg. oznake [registarska oznaka].

Radove popravka vozila izveo je tužitelj. Tužitelj je za popravak vozila oštećenom MŠ izdao račun br. 12/VP/1 od 16. siječnja 2024. na iznos od 4.356,99 eura (PDV uključen).

Iz navedenog proizlazi pasivna legitimacija tuženika i osnova nastanka štete koju je tuženik sukladno polici obveznog osiguranja štetnika prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22), te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) dužan nadoknaditi tužitelju.

7. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine kojim je oštećenik MŠ svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 692,50 eura ustupio tužitelju. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske i lakirerske radove u iznosu od 40,00 eura+PDV po satu (ukupno 27,70 sati rada), a ne u iznosu od 20,00 eura bez PDV po satu, (tuženik sam, u obrazloženoj ponudi poslanoj porukom e-pošte od 23. siječnja 2024. navodi da je priznao cijenu sata rada u iznosu od 20,00 eura bez PDV, a i punomoćnik tuženika na ročištu od 4. veljače 2025. navodi da je u odnosu na visinu računa tužitelja sporna samo cijena sata rada), koju je tuženik platio oštećeniku, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 692,50 eura. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

8. Tuženikovo osporavanje istinitosti te vjerodostojnosti cjenika tužitelja jer isti nije potpisan sud je ocijenio neosnovanim, obzirom je cjenik priložen uz tužbu potpisan i ovjeren od strane ovlaštene osobe, te je naznačen datum važenja.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

10. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 25. studenog 2023. proizlazi da je oštećenik PŠ podnio zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (1. veljače 2024.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

11. U odnosu na osporavanje pasivne legitimacije od strane tuženika, treba navesti da iz dopisa tuženika od 18. siječnja 2024. i obrazložene ponude poslane porukom e-pošte od 23. siječnja 2024., proizlazi da tuženik ne spori nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, odgovornost, odnosno osnov štete koju tužbom potražuje tužitelj, niti uzročno posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja, već samo cijenu rada sata tužitelja, te je ponudio, i u konačnici isplatio iznos od 3.664,49 eura, pa je stoga ovaj sud tuženikova osporavanja elemenata odgovornosti za naknadu štete u odgovoru na tužbu, ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka, slijedom čega nije provodio predložene dokaze.

12. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu br. 12/VP/1, odnosno po cijeni radnog sata za limarske i lakirerske radove u iznosu od 40,00 eura+PDV po satu, a ne u iznosu od 20,00 eura bez PDV po satu, koje cijene priznaje tuženik, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

13. Iz računa tužitelja broj br. 12/VP/1 proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke MITSUBISHI SPACE STAR 1.2, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo PŠ iz [adresa], te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 1.108,00 eura uvećano za PDV, te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 27,70 radnih sati na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 40,00 eura+PDV dok je tuženik obračunao cijenu sata rada u iznosu od 20,00 eura bez PDV.

14. Iz Cjenika tužitelja, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao sat rada limara/lakirera po cijeni od 40,00 eura+PDV.

15. Nadalje, tužitelj je i oštećenom MŠ fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

16. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

17. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

18. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da u svom poslovanju obračunava na računima PDV svim klijentima kojima pruža usluge.

19. Oštećenik PŠ je bio dužan platiti i PDV tužitelju radi popravka vozila pa i iznos PDV-a predstavlja štetu koja mu je nastala sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a jer je i za taj iznos umanjena njegova imovina.

20. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

21. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 18. lipnja 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, zastupanja na ročištu od 4. veljače 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, te zastupanja na ročištu radi objave presude od 4. ožujka 2025. u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 9. t. 3. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife.

Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 eura (članak 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP, u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj NN 37/2023., dalje: Uredba te u vezi s odredbom članka 7. ZSP-a) i troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 eura (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe), dok se za preostali zatraženi trošak navedenih sudskih pristojbi u iznosu od 13,28 eura odbija kao neosnovan, obzirom mu trošak u tom iznosu nije nastao.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. i III. izreke presude.

22. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju po pun. na roč uz pristojba za presudu

2) tuženiku po pun. na ročištu

3) kal