Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-3356/2019

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Klišmanić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Marijane Zelić, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], V 56, s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marti Barić Pavić, odvjetnici u Zadru, Zlatarska 4/I, protiv tuženika Sunčani dom d.o.o., Zadar, Zrinsko Frankopanska 18b, OIB: 63043695401, zastupano po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku u Zadru, Obala kneza Branimira 16, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zz tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Sunčani dom d.o.o. Zrinsko Frankopanska 18/b, Zadar, OIB: 63043695401 na ime naknade imovinske štete isplatiti tuženiku UŽ iz [adresa], iznos od 10.385,56 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos počev od dana 18. travnja 2019. kao dana zaključenja kupoprodajnog ugovora do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknadi tužitelju troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovoga postupka u iznosu od 1.687,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o isključivom zastupanju pri prodaji nekretnine i to 29. kolovoza 2019. te je tuženik posredovao pri prodaji tužiteljeve nekretnine u k. o. [katastarska općina], oznake čest. zem. [katastarska čestica] koja u novoj izmjeri odgovara nekretnini oznake čest. br. 5932 k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada površine 95 m2 i maslinik površine 929 m2, ukupna površine 1024 m2. Odredbom članka III. predmetnog ugovora o isključivom zastupanju pri prodaji nekretnine, tuženik da se obvezao dovesti u vezu s tužiteljem kao nalogodavcem osobu radi sklapanja pravnog posla- kupoprodaje i pri tome postupati sa povećanom pažnjom prema pravilima struke i običaja, što da je u ovom slučaju izostalo. To iz razloga jer je nekretnina tužitelja po tuženiku prvotno oglašena za cijenu od 65.000,00 EUR u kolovozu 2018., da bi konačno tek u travnju 2019. između OŽ, kao prodavatelja i [obrt] za trgovinu, kao kupca bio zaključen ugovora o kupoprodaji nekretnine dana 17. travnja 2019. na kojem su ovjereni potpisi kod javnog bilježnika Vere Marčina pod posl. br. OV-4470/19 od istog dana, predmetom kojega ugovora o kupoprodaji je navedena nekretnina tužitelja položena u k. o. [katastarska općina] oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada površine 95 m2 i maslinik površine 95 m2 i kupoprodajna cijena u iznosu od 50.000,00 EUR, mada je u samom ugovoru radi određivanje pristojbe navedena niža cijena u iznosu od 30.000,00 EUR . Kupcu je isplaćena cijena od 50.000,00 EUR. Tijekom 2018. predmetna nekretnina da je mogla biti zaključena pod povoljnijim uvjetima sa zainteresiranim kupcem, gospođom ĆŽ, koja je tuženika u više navrata u razdoblju od prosinca 2018. do ožujka 2019. kontaktirala putem telefona i bila spremna platiti višu cijenu. Krajem 2018., iznos od 60.000,00 EUR odmah, da je svakako znatno više od konačno ugovorene cijene u kupoprodajnom ugovoru od 17. travnja 2019. Upravo na toj kupoprodajnoj cijeni da je tužitelj inzistirao još u kolovozu 2018., međutim da o predmetnoj ponudi zainteresiranog kupca gospođe ĆŽ ponudi iz nepoznatih razloga tuženik nikad nije obavijestio tužitelja već ga je upravo suprotno, uvjerio kako predmetna tužiteljeva nekretnina u k. o. [katastarska općina] ne može doseći traženu cijenu od 65.000,00 EUR, te kako nema zainteresiranih za kupnju. S druge strane da je potencijalni kupac u više navrata tražio od tuženika dostavu fotografija nekretnine i dogovor obilaska, što da je odgođeno od strane tuženika, bez navođenja razloga potencijalnom kupcu, da bi već krajem veljače/početkom ožujka joj bilo rečeno da je predmetna nekretnina otuđena. Radi se o nekretnini u neposrednoj blizini grada, sa podignutim objektom, za kakvom lokacijom na predjelu Musapstana, postoji interes, s obzirom na opći trend naseljavanja rubnih i manje napučenih dijelova grada. Naime, tužitelj da pretežito prebiva u [adresa] i tamo je imao zaduženja koja je morao podmiriti najkasnije u ožujku 2019., pa je radi neizvršene kupoprodaje iz točke I. ove tužbe označene nekretnine do tada, morao otuđiti svoju drugu imovinu. Tako je morao doputovati iz Italije u [adresa], na traženje tuženika da se suglasi sa nižom cijenom od prvotno zatražene i to za 15.000,00 EUR nižom, s uvjerenjem da nema zainteresiranih za kupnju njegove nekretnine. Zbog navedenog neprofesionalnog ponašanja tuženika, tužitelj je pretrpio štetu u iznosu od najmanje 10.000,00 EUR na ime razlike cijeni nekretnine koju je treća osoba bila voljna platiti krajem 2018. kao i troška puta iz [adresa] do [adresa], te troškova pismene korespondencije sa tuženikom u cilju razjašnjenja okolnosti i pokušaja mirnog rješenja nastale situacije, koji trošak ukupno iznosi 3.850,00 kuna, od čega se iznos od 1.500,00 kuna odnosi na trošak putovanje [adresa] (910 km), dok se iznos od 2.350,00 kuna odnosi na odvjetnički trošak za konzultacije i pismenu korespondenciju s tuženikom u cilju mirnog rješenja, kao i trošak ovjerenog prijevoda s talijanskog jezika. Tužitelj da je tražio pojašnjenje tuženika za gore navedeno postupanje pri obavljanju poslova posredovanja u prodaji nekretnina, te predlagao mirno rješenje, što je tuženik otklonio. S obzirom da je tuženik postupio protivno članku 840. Zakona o obveznim odnosima prema kojem nije postupio s pažnjom dobrog gospodarstvenika ne upoznavši tužitelja kao nalogodavca sa prilikom za sklapanje ugovora radi kojeg propusta, sukladno članku 842. ZOO-a da odgovora za štetu koju je uslijed toga pretrpio tužitelj kao nalogodavac.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, da je netočno naveden datum sklapanja Ugovora o isključivom zastupanju, koji nije zaključen, kako stoji u tužbi 29. kolovoza 2019. nego 29. kolovoza 2018. Po pisanju tužitelja to bi značilo da bi Kupoprodajni ugovor za prodaju predmetne nekretnine zaključen prije Ugovor o isključivom zastupanju. Prilikom sklapanja Ugovora zastupanju stranke su navele, u Ugovoru da se predmetne nekretnine prodaju za traženu cijenu od 60.000,00 EUR. Moguće da je tuženik od tužitelja dobio nalog da „pokuša“ prodati nekretninu za veću cijenu no što piše u Ugovoru o isključivom zastupanju (potonje da je notorna praksa u odnosima između posrednika i prodavatelja) dok su u Ugovoru o isključivom zastupanju navedeni bitni sastojci, a između ostalih cijena i najniža cijena. Tužitelj da više navrata kontradiktorno iznosi navode u tužbi koji su u suprotnosti sa ispravama koje prilaže kao dokaz. Nadalje da je nelogičnost u povjesnici tužbe ta da je navodni kupac, a predložena svjedokinja ĆŽ imala namjeru kupiti predmetnu za 60.000,00 EUR te da je taj iznos znatno veći od ugovorenog iznosa od 35.000,00 EUR. Iznos od 60.000,00 EUR je za 25.000,00 EUR veći od iznosa od 35.000,00 EUR, dok u povjesnici tužbe tužitelj navodi da je nekretnina prodana za 15.000,00 EUR manju cijenu, a da bi u tužbi potraživao odokativnu štetu od cca 10.500,00 EUR. Ako tužitelj tvrdi, a do sada mu je tvrdnja neosnovana u svim pokušanim smjerovima, da je isti stvarno oštećen od strane tužitelja, visina postavljenog tužbenog zahtjeva je u kontradiktornosti sa svim navedenim u tužbi. ĆŽ da je u nekoliko navrata telefonskim putem zvala djelatnike tuženika i samo informativno se interesirala za predmetnu nekretninu, na što da su joj djelatnici odgovorila na postavljena pitanja. Dapače da su isti gospođi ĆŽ sugerirali da pogleda predmetnu nekretninu da se osobno, neposredno, uvjeri o stanju nekretnine za koju se je telefonski raspitivala, da je vidi, ne što da je ona odbijala svaku mogućnost ili dolaska u urede tuženika odnosno, a što da još i bitnije razgledati nekretninu. Neistinit da je navod tužitelja da se radilo o suprotnom, odnosno da tuženik ne bi gospođi ĆŽ vodio vidjeti nekretninu, kada je to već radio za druge osobe, stvarno potencijalne kupce. Tuženik, a nit njegovi djelatnici da nisu imali dojam ozbiljnosti u namjeri gospođe ĆŽ za kupnju predmetne nekretnine kada da ista nije nekretninu htjela obići, vidjeti i uvjeriti se o njenom stanju. O navedenom da mogu svjedočiti djelatnici tuženika, dok da je gospođom ĆŽ najviše kontaktirala AŽ. Navodi tužitelj da je tuženik mogao prodati nekretninu pod povoljnijim uvjetima gospođi ĆŽ da je netočan, jer ista nije ni vidjela nekretninu odnosno razgledala na licu mjesta, nije popunila Izjavu o razgledavanju nekretnina, a konačno nije niti dala bilo kakvu ponudu za kupnju nekretnine, pa niti ponudu od 60.000,00 EUR kako je navedeno u tužbi. Kako je navedeno u tužbi komunikacija između svjedokinje ĆŽ i tuženika, odvijala se telefonskim putem, nije bilo fizičkog kontakta između nje, tuženika, pa niti tužitelja, pa sve čak i da je svjedokinja ĆŽ rečenu ponudu dala putem telefona, na koji eventualno njen, a svakako tužiteljev navod tuženik kategorički tvrdi da nije, ista da je bila dužna sukladno članku 261. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, svoju ponudu koju je dala telefonskim putem potvrditi ponuđeniku (tuženiku) preporučenim pismom najkasnije sljedećeg radnog dana. Ponavlja da gospođa ĆŽ tuženiku nije stavila, ali sve i da je, kako su razgovarali isključivo putem telefona, ona da je mogla ozbiljnost svojih navoda morala potvrditi pisanim putem kako to nalaže ZOO u članku 261. stavak 1. Činjenice, a time i pravni odnos da se utvrđuje dokumentacijom koja je opet temeljena na relevantnim odredbama Zakona. Tuženik da svakako raspolaže sa gore navedenom dokumentacijom, pa tako dostavlja devet Izjava o razgledavanju predmetne nekretnine, sve od stvarno zainteresiranih kupaca, koji su našli vremena i osobno se uvjerili o stanju nekretnine i sukladno viđenom odlučili da li će i neće dati ponudu. Među tim izjavama nije Izjava osnova za tužbu tužitelja, gospođe ĆŽ, jer da je samo informativno kontaktirala, nije čak niti ušla u seru zainteresiranog, potencijalnog kupca jer nekretninu nije vidjela, a svakako vezano sa prije rečenim nije dala ponudu. Nema racionalnog niti poslovnog (za tuženika) opravdanja za iznesene tvrdnje tužitelja da je tuženik namjerno prodao nekretninu za manju cijenu. U predmetnom poslu da se nikom nije pogodovalo, dok upravo suprotno tvrdnjama tužitelja da je tuženik učinio sve što je bilo potrebno, svakako upotrijebivši svoju profesionalnost kao i renome tvrtke, da proda predmetnu nekretninu. Tuženik da je izvršio posao kako je prije rečeno da je razvidno po izjavama o razgledavanju nekretnina iz kojih se da iščitati da potencijalni kupac nakon što su nekretninu vidjeli ipak se nisu odlučili staviti ponudu, svatko iz svojih razloga, a svi se tiču stanja predmetne nekretnine. Tužitelj da je jednom prigodom kad je došao iz Italije u [adresa] da je pristupio u ured tuženika pa je tako 4. ožujka 2019. potpisao dopisanu izjavu kojom je isti kao nalogodavac promijenio cijenu za predmetnu nekretninu na 50.000,00 EUR. Tužitelj da je naložio tuženiku da predmetnu nekretninu proda za 50.000,00 EU, ne kao najnižu cijenu iz čl. VIII. Ugovora o posredovanju nego kao osnovnu cijenu. Tuženik da je to upravo učinio, prodao nekretninu za taj iznos, postupio po nalogu, nekretninu prodao po tržišnoj vrijednosti sukladno trenutnim ponudama, pa da se ne vidi na koji način i kojim činom je tuženik tužitelju prouzročio bilo kakvu štetu, s obzirom da je tužitelj upravo dobio traženu cijenu za njegovu nekretninu. Osporava se da bi tužitelj tuženiku bio dužan naknaditi stanovite troškove koji su navedeni u tužbi, iako se iz tužbe ne da pročitati da ti troškovi uopće imaju veze sa tuženikom kao i obvezama koje proizlaze iz Ugovora o isključivom zastupanju pri prodaji nekretnine. Kada smo već kod toga zakon koji uređuje odnose između stranaka je Zakon o posredovanju u prometu nekretnina, koji uređuje da posrednik u obavljanju poslova posredovanja odnosno drugih radnji u vezi s poslom koji je predmet posredovanja mora postupiti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Zakon o posredovanju u prometu nekretnina (čl. 21.) navodi dužnost posrednika na koje se on obvezuje na temelju Ugovora o posredovanju u prometu nekretnina. Sve taksativno navedene obveze prilikom izvršavanja naloženog posla da je tuženik ispunio. Zakon o posredovanju da nalaže da je posrednik u prometu nekretnina dužan kod osiguravatelja u Republici Hrvatskoj osigurati i obnavljati osiguranje od odgovornosti za štetu koju bi nalogodavac ili trećim osobama mogao prouzročiti obavljanjem posredovanja. Sukladno tome i Zakon o posredovanju kao lex specialis u ovom slučaju, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik da je u svom poslu postupao sukladno članku 840. ZOO-a, dok da je neosnovano tužiteljevo pozivanje na odredbu članka 842. ZOO-a. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu i to: Ugovor o isključivom zastupanju pri prodaji nekretnine (l.s. 5, 30-31), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s. 6-8), ispis udaljenosti od [adresa] do [adresa] (l.s. 9), dopis punomoćnice tužitelja tuženiku s povratnicama (l.s. 10-14), račun izdan tužitelju za odvjetnički trošak (l.s. 15), ovjereni prijevod s talijanskog jezika (l.s. 16-21), račun za prijevod Lingua- Soft d.o.o. od 23. prosinca 2019. (l.s. 22), Izjava o razgledavanju nekretnine (l.s. 32- 35), Evidencije razgledavanja (l.s. 36-40), geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (l.s. 45-48), podaci o nezakonitoj izgrađenoj zgradi (l.s. 49-51), Obavijest (52-53), Polica osiguranja (l.s. 54-55), oglas (l.s. 56-58), izjava (l.s. 59), iskaza svjedokinja ĆŽ (l.s. 72-74), AŽ (l.s. 77-79), DŽ (l.s. 80-81), iskaza tužitelja (l.s. 103-106) i zz tuženika (l.s. 106-108).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 10.385,56 EUR na ime naknade štete (iznos od 199,08 EUR na ime troška putovanja [adresa] (910 km), iznos od 311,90 EUR na ime odvjetničkog troška za konzultacije i pismenu korespondenciju s tuženikom u cilju mirnog rješenja spora, te trošak prijevoda s talijansko jezika, iznos od 10.000,00 EUR- iznos za koji tužitelj drži da je umanjena cijena za koju je nekretninu koju je povjerio tuženiku, mogla postići u vrijeme zaključenja ugovora o posredovanju), a koju da mu je tuženik kao posrednik nanio tako što je nije postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika.

7. Među strankama nije sporno su stranke zaključile Ugovor o isključivom zastupanju pri prodaju nekretnine od 29. kolovoza 2018.

8. Među strankama nije sporno da je 17. travnja 2019. tužitelj kao prodavatelj zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa [obrt], vl. ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupcem nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambena zgrada 95 m2, maslinik 929 m2, ukupne površine 1024 m2, za ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 50.000,00 EUR.

9. S obzirom na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ovaj sud nalazi da nije osnovan jer je nesporno da je tuženik sudjelovao kao posrednik u sklapanju kupoprodajnog ugovora između tužitelja kao prodavatelja i treće osobe kao kupca, te obavljao potrebne radnje radi prezentacije nekretnine na tržištu, pri čemu je u obavljanju posla dužan postupiti s povećanom pažnjom.

10. Među strankama je sporno je li tuženik kao posrednik postupio sukladno članku 840. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO.), odnosno tužitelj smatra da tuženik nije postupio s pažnjom dobrog gospodarstvenika ne upoznavši tužitelja kao nalogodavca sa prilikom za sklapanje ugovora radi kojeg propusta da odgovara za štetu koju je pretrpio tužitelj kao nalogodavac.

11. Člankom 840. st. 1. ZOO-a propisano je da je posrednik dužan tražiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika priliku za sklapanje određeno ugovora i upoznati s njom nalogodavca. Posrednik je dužan posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do sklapanja ugovora, ako se na to posebno obvezao (stavak 2.). On ne odgovara ako i pored potrebne brižljivosti ne uspije u svom nastojanju.

12. Člankom 841. ZOO-a propisano je da je posrednik dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima značajnim za namjeravani posao koje su mu poznate ili su mu morale biti poznate.

13. Člankom 842. ZOO-a propisano je posrednik odgovara za štetu koju bi pretrpjela jedna ili druga strana između kojih je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga što je posredovao za poslovno nesposobnu osobu za čiju je nesposobnost znao ili mogao znati, ili za osobu za koju je znao ili morao znati da neće moći ispuniti obveze iz tog ugovora, i uopće za svaku štetu nastalu njegovom krivnjom.

14. Čitanjem članka II. Ugovora o isključivom zastupanju pri prodaji nekretnine utvrđeno je da je posrednik dužan izvršiti uvid u isprave kojim se dokazuje vlasništvo ili drugo stvarno pravo na predmetnoj nekretnini i upozoriti nalogodavca na očite nedostatke i moguće rizike u vezi s neuređenim zk. stanjem, upisana stvarna prava na predmetnoj nekretnini i upozoriti nalogodavca na očite nedostatke i moguće rizike u vezi s neuređenim zk. stanjem, upisana stvarna prava ili druga prava trećih na nekretnini, pravne posljedice neispunjavanja obveze prema trećoj strani, nedostatak građevine i nepotpunost dokumentacije. Osobne podatke o nalogodavcu i predmetnoj nekretnini posrednik se obvezuje čuvati kao poslovnu tajnu. Dužnost posrednika je upoznati nalogodavca s prosječnom tržišnom cijenom slične nekretnine.

15. Čitanjem članka III. Ugovora o isključivom zastupanju pri prodaji nekretnine utvrđeno je da se posrednik obvezuje pronaći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi sklapanja određenog pravnog posla (prodaja nekretnine) te obaviti potrebne radnje radi prezentacije nekretnine na tržištu oglasiti nekretninu na odgovarajući način. Posrednik je dužan u obavljanju poslova posredovanja postupiti s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običaja.

16. Čitanjem Izjava o razgledavanju nekretnine (l.s. 32-40) utvrđeno je da je predmetnu nekretninu razgledalo 9 (devet) osoba u razdoblju od 5. prosinca 2018. do 14. veljače 2019.

17. Čitanjem Ugovor o isključivom zastupanju pri prodaji nekretnine (l.s. 31), utvrđeno je da je tužitelj 4. ožujka 2019. potpisao izjavu da se kupoprodajna cijena nekretnine promjeni na iznos od 50.000,00 EUR, a što je i sam tužitelj potvrdio u svom iskazu.

18. Tijekom postupka saslušani su svjedoci ĆŽ, AŽ, DŽ, te tužitelje i zz tuženika JŽ.

19. Sud nije posebno ocjenjivao iskaz svjedokinje DŽ jer nema neposrednih saznanja o predmetu spora.

20. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka i dokumentacije u spisu utvrđeno je da je tuženik kao posrednik sudjelovao u sklapanju kupoprodajnog ugovora između tužitelja kao prodavatelje i treće osobe kao kupca, u konkretnom slučaju zaključen je 17. travnja 2019. ugovor između tužitelja i ZŽ kao vl. obrta [obrt]. Nekretnine je prodana za iznos od 50.000,00 EUR. Cijena nekretnine je tijekom trajanja ugovora mijenjana je sa iznosa od 60.000,00 EUR na iznos od 50.000,00 EUR, što je tužitelj potvrdio svojim potpisom na Ugovoru. Tijekom prodaje nekretninu je razgledalo 9 (devet) osoba u razdoblju od 5. prosinca 2018. do 14. veljače 2019., a što je tuženik i dokumentirao. Nadalje, nesporno je da je krajem 2018. tuženika kontaktirala ĆŽ vezano za kupnju predmetne nekretnine. Svjedokinja ĆŽ u svom iskazu u bitnom navodi da joj agencija nije omogućila razgledavanje nekretnine kad je htjela za vrijeme božićnih blagdana 2018. jer je u to vrijeme djelatnica tuženika AŽ koristila godišnji odmor u Zagrebu. AŽ da je rekla da je spremna doći u Zagreb jer je zainteresirana za kupnju predmetne nekretnine, kao i dati kaparu i sklopiti predugovora, te da se stupi što prije u kontakt sa prodavateljem. Nadalje da je bila spremana platiti na neviđeno ako tužitelj smanji cijenu za iznos od 2.000,00 EUR. Svjedokinja AŽ u svom iskazu u bitnom navodi da je gospođa ĆŽ često kontaktirala ali bez da joj je dala nekakvu konkretnu ponudu za predmetnu nekretninu bez da je pitala konkretna pitanja. Gospođa ĆŽ joj je postavljala pitanja „Kakav je osjećaj gospođo AŽ biti u podrumu od te kuće“. Ona da joj je govorila da dođe pogledati nekretninu no gospođa ĆŽ da je rekla da će doći bez da je navodila točno kad će doći i to je trajalo otprilike mjesec dana i više. Gospođa ĆŽ da nije vidjela nekretninu, niti dala konkretnu ponudu, te se oko ničeg nije izjašnjavala konkretno, samo da je zvala i govorila da će ona jednog dana doći i da će ona to kupiti. Pomno joj je opisivala o kakvoj nekretnini se radi odnosno o stanju kuće, a njeno glavno pitanje je bilo kakav je osjećaj biti u podrumu koji nije ožbukan i koji je vlažan i koliko kod susjeda ima maslina. Budući da ima snimak predmetne nekretnine putem drona, ona čak da je izbrojala susjedove masline.

21. Sud nije cijenio istinitim iskaz svjedokinje ĆŽ u dijelu kojem je navodi da je spremna dati kaparu, sklopiti predugovor kao i da će kupiti predmetnu nekretninu na neviđeno ako tužitelj smanji cijenu na iznos od 2.000,00 EUR iz razloga što svjedokinja nije pokazala zainteresiranost na način da se dogovorila sa tuženikom da razgleda nekretnine, a životno je i logično da ukoliko je netko zainteresiran za kupnju kuću da će je prvo razgledati, a onda odlučiti da li će za istu dati ponudu ili ne, dok je iz iskaz svjedokinje AŽ i zz tuženika utvrđeno je, a što je u skladu s dostavljenom dokumentacijom da je zainteresiranim potencijalnim kupcima omogućeno razgledavanje nekretnine, te odlučuju da li će dati ponudu za kupnju ili ne, te je sud cijenio istinitim iskaz svjedokinje AŽ i zz tuženika.

22. Ovaj sud utvrđuje da tuženik kao posrednik pri sklapanju predmetnog pravnog posla postupao s potrebnom povećanom pažnjom (pažnjom dobrog stručnjaka) te se u konkretnoj situacije ne može govoriti o prešućivanju s njegove strane da nije htio dovesti u vezu tužitelju kao nalogodavca sa ĆŽ kao potencijalnim kupcem. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je bilo razgledavanja predmetne nekretnine od strane 9 (devet) osoba, pa nije logično da tuženik ne bi htio pokazati ĆŽ predmetnu nekretninu pogotovo ako bi ponudila da kupi predmetnu nekretninu po većoj cijeni nego što je prodana, a ista nije dala nikakvu ponudu, jer bi konačno i sam tuženiku postigao veći iznos posredničke naknade (3 % od kupoprodajne cijene uvećano za PDV 25 %).

23. U smislu članka 840. ZOO-a posrednik ne odgovara u načelu za uspjeh obavljenog posla, već samo za savjesno izvršenje posla (pri čemu treba primijeniti kriterij pooštrene profesionalne odgovornosti), a u konkretnom slučaju tuženik je tako i postupio, stoga je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Sud tijekom postupka nije proveo dokaz procjene vrijednosti predmetne nekretnine po vještaku građevinske struke-procjenitelj kao nepotreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

25. Odluka o troškovima parničnoga postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. dalje Tarifa) , a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 – 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 14. ožujka 2022. po Tbr. 9/1 –200,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 2. lipnja 2023. po Tbr. 9/2- 100,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 5. rujna 2023. po Tbr. 9/1- 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 5. listopada 2023. po Tbr. 9/1- 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 14. prosinca 2023. po Tbr. 8. toč. 4. -50,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 15. prosinca 2023. po Tbr. 9. toč.1. -200,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 17. siječnja 2025. po Tbr. 9. toč. 1.-200,00 EUR, što iznosi 1.350,00 EUR, uvećano za PDV 25 %, sveukupno iznosi 1.687,50 EUR.

U Zadru 4. ožujka 2025.

Viša sudska savjetnica

S u t k i nj a

Marijana Zelić

Ivana Klišmanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku