REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1208/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Gracinu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja ĐŠ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika OŠ, Su-198/23, 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ZŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.882,07 eura bruto uvećano za zakonske kamate koje teku:

- za kolovoz 2018. na iznos od 123,44 eura od 11. rujna 2018. do isplate,

- za rujan 2018. na iznos od 124,33 eura od 11. listopada 2018. do isplate,

- za listopad 2018. na iznos od 121,31 eura od 11. studenog 2018. do isplate,

- za studeni 2018. na iznos od 115,53 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018. na iznos od 135,74 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. na iznos od 124,19 eura od 11. veljače 2019. do isplate,

- za veljaču 2019. na iznos od 105,07 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- za ožujak 2019. na iznos od 138,16 eura od 11. travnja 2019. do isplate,

- za travanj 2019. na iznos od 140,78 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- za svibanj 2019. na iznos od 149,66 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- za lipanj 2019. na iznos od 112,03 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- za srpanj 2019. na iznos od 129,84 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- za kolovoz 2019. na iznos od 146,24 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- za rujan 2019. na iznos od 118,07 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- za listopad 2019. na iznos od 121,69 eura od 11. studenog 2019. do isplate,

- za studeni 2019. na iznos od 123,98 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 109,97 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos od 136,00 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- za veljaču 2020. na iznos od 117,89 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 118,72 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 98,23 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. na iznos od 111,87 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 110,93 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. na iznos od 111,77 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 137,40 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 118,67 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 123,75 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 123,49 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 130,22 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 115,95 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. na iznos od 106,65 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. na iznos od 114,10 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- za travanj 2021. na iznos od 127,93 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- za svibanj 2021. na iznos od 134,48 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. na iznos od 111,48 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. na iznos od 115,50 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. na iznos od 135,80 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- za rujan 2021. na iznos od 123,44 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- za listopad 2021. na iznos od 114,96 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- za studeni 2021. na iznos od 123,00 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- za prosinac 2021. na iznos od 147,40 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- za siječanj 2022. na iznos od 163,79 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- za veljaču 2022. na iznos od 126,76 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- za ožujak 2022. na iznos od 128,50 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- za travanj 2022. na iznos od 151,04 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- za svibanj 2022. na iznos od 139,77 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- za lipanj 2022. na iznos od 126,00 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- za srpanj 2022. na iznos od 119,95 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju ZŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 1.062,50 eura, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 4. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 3. travnja 2018. godine zaposlenik tuženika. Navodi da je temeljem Ugovora o radu od 3. travnja 2018. bio zaposlen na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač autobusa I“, šifra radnog mjesta ZS182, Autobusni promet Dubrava, nadalje 27. ožujka 2019. tužitelj i tuženik sklopili su drugi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za gore navedeno radno mjesto. Dana 22. srpnja 2022. tužitelj sklapa Ugovor o radu na neodređeno za radno mjesto „Vozač autobusa III“, šifra radnog mjesta ZS184, Autobusni promet Dubrava, međutim, u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od kada je zasnovao radni odnos do danas, radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima. U skladu s odredbom čl. 6. i 7. Ugovora o radu sklopljenih 3. travnja 2018. i 27. ožujka 2019., određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom čl. 6. Ugovora o radu od 22. srpnja 2022. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40. Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o. određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Od trenutka zasnivanja radnog odnosa za radno mjesto vozača autobusa, pa do danas, tužitelj prometuje redovnim autobusnim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Autobusni promet Dubrava. Tužitelj je ustao ovom tužbom jer je u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao bio diskriminiran u pogledu visine plaće budući mu se plaća obračunavala po koeficijentu 2,20 u periodu od sklapanja Ugovora o radu od 3. travnja 2018. do 1. kolovoza 2022. kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač autobusa III“. Nakon sklapanja ugovora o radu za radno mjesto „Vozač autobusa III“ tužitelju se također obračunaval plaća primjenom koeficijenta 2,40. Dakle, tužitelj je temeljem svih sklopljenih ugovora o radu obavljao u naravi isti posao sliedom čega mu se temeljem radnije sklopljenih ugovora o radu plaža neosnovano obračunavala primjenom koeficijenta 2,20. Drugim radnicima kod tuženika koji su u naravi obavljali iste poslove kao tužitelj, mjesečna plaća je već tada obračunavana primjenom koeficijenta 2,40, čime u konačnici ostvarili bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Radno mjesto vozača autobusa kod tuženika organizirano je kao rad u smjenama. Ovo podrazumijeva da prilikom dovršetka smjene jednog radnika, dakle, završetka vožnje autobusa, dolazi do izmjene radnika te drugi radnik preuzima isti taj autobus i nastavlja ga voziti sve do završetka svoje smjene. Dakle, oba radnika u konkretnom slučaju voze isti autobus i obavljaju iste radne zadatke tijekom smjene. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača autobusa, prilikom primopredaje autobusa potpisuju dokument Putni nalog. Iz Putnih naloga se vidi, među ostalim, koji je od vozača upravljao autobusom, kojim su autobusom upravljali te u kojem vremenu. Iz platnih lista tužitelja koje se dostavljaju razvidno je da se za radno mjesto tužitelja, kao vozača autobusa kod tuženika, ima primjenjivati koeficijent 2,4. Unatoč tome što i sam tuženik na platnoj listi naznačio da koeficijent za radno mjesto vozač autobusa AP Dubrava iznosi 2,4, tužitelju se, očito neosnovano i diskriminirajuće u odnosu na ostale radnike koji rade, vrši korekcija koeficijenta za - 0,2, te mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,2. Tužitelj ističe kako je Poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Rad koji obavljaju vozači autobusa kojima se plaća obračunava po koeficijentu 2,4 jednak je radu samog tužitelja kojemu se plaća obračunava po koeficijentu složenosti 2,2. Unatoč tome što je Ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava i isplaćuje po koeficijentu 2,2, tužitelj mu je dužan, s obzirom na sve ranije navedeno, obračunavati i isplaćivati plaću po koeficijentu 2,4.

1.1. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 28. lipnja 2024., tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 5.882,07 eura bruto na ime razlike plaće, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 11.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Navodi da je nesporno da je tužitelj radnik kod tuženika temeljem Ugovora o radu. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova- grupa složenosti poslova V. (VKV,SSS) 2,11-2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz 2015. godine utvrđena su slijedeća radna mjesta: vozač autobusa I – koeficijent složenosti poslova 2,20, vozač autobusa II – koeficijent složenosti poslova 2,30, vozač autobusa III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu je s čl. 71 TKU-a, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40. Navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu je s čl. 70 KU-a iz 2019. i trenutno važećeg KU iz 2023., a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,01 – 3,00. Tužitelj prima plaću u skladu s koeficijentom radnog mjesta za koje je potpisao ugovor o radu. Suprotno navodima tužitelja postoje razlike između svih vozača prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju obzirom da voze različite autobusne linije. Predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

2.1. Podneskom od 24. svibnja 2024. tuženik u spis dostavlja obračun zatraženog potraživanja tužitelja.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci JŠ, ŠŠ i ĆŠ te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće između pripadajućeg koeficijenta složenosti 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti 2,20.

6. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika te da je tuženikom 3. travnja 2018. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto „Vozač autobusa I“, AP Dubrava, zatim još jedan ugovor za isto radno mjesto i to 27. ožujka 2019. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje, tužitelj je 22. srpnja 2022. sklopio novi Ugovor o radu na neodređeno za radno mjesto „Vozač autobusa III“, AP Dubrava, s ugovorenim koeficijentom složenosti poslova 2,40. U ugovoru o radu na određeno vrijeme od 3. travnja 2018. te u Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 27. ožujka 2019., koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, tužitelju je određen koeficijent složenosti poslova u visini od 2,20 na temelju kojeg je tuženik tužitelju obračunavao i isplaćivao plaću. Među strankama također nije sporno da su prema kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika, u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnice Zagrebački električni tramvaj, u prilogu broj 3., u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta ''Vozač autobusa I'' s koeficijentom 2,20, zatim '' Z autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te '' Z autobusa III'' s koeficijentom 2,40, čime je tuženik propisao različite visine plaće za ove kategorije vozača autobusa. U postupku također nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao i isplaćivao mjesečnu bruto plaću prema koeficijentu 2,20, što proizlazi iz isplatnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju za navedeno razdoblje. Nije sporno ni da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata plaća kod tuženika dospijeva svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Nakon što je tuženik podneskom od 24. svibnja 2024. dostavio izračun razlike bruto plaće tužitelja ukoliko bi njegov koeficijent plaće bio 2,40, a tužitelj podneskom od 28. lipnja 2024. prihvatio izračun tuženika i specificirao tužbeni zahtjev, među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno iznos razlike u bruto plaći koji bi pripao tužitelju da je njegov tužbeni zahtjev osnovan u visini od 5.882,07 eura.

7. U postupku je sporno jesu li poslovi na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'' i ''Vozač autobusa III'' kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužitelj, slijedom toga, pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,20 i 2,40 za utuženo razdoblje.

8. Iz platnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju za razdoblje od kolovoza 2018. do srpnja 2022. vidljivo je da je tuženik tužitelju za cijelo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je kao radno mjesto navedeno 04080 Vozač autobusa u AP Dubrava s koeficijentom 2,40, a zatim je navedena korekcija koeficijenta -0,20.

9. Iz iskaza svjedoka JŠ proizlazi da isti svjedok također vozi autobus kao i tužitelj, sadržajno rade iste poslove. Poslovi njegovog radnoga mjesta podrazumijevaju vožnju autobusa, prodaje karte, pregledava stanje u autobusu, komunicira s putnicima. Sve navedene poslove obavlja i tužitelj. U utuženom periodu koeficijent svjedoka bio je 2,40, a sada taj koeficijent iznosi 2,60 koji je isplaćen u travnju 2024.

10. Iz iskaza svjedoka ĆŠ proizlazi da isti svjedok također vozi autobus kao i tužitelj, sadržajno rade iste poslove. Poslovi njegovog radnoga mjesta podrazumijevaju vožnju autobusa, prodaje karte, pregledava stanje u autobusu, komunicira s putnicima. Sve navedene poslove obavlja i tužitelj. U utuženom periodu koeficijent svjedoka bio je 2,40, a sada taj koeficijent iznosi 2,60 koji je isplaćen u travnju 2024. Svjedok je dva puta obavljao mentorstvo mlađim kolegama, a za to je dobio dodatak na plaću. Učestalo je preuzimao smjenu od tužitelja ili bi tužitelj preuzeo smjenu od njega.

11. Iz iskaza svjedoka CŠ proizlazi da isti svjedok također vozi autobus kao i tužitelj, sadržajno rade iste poslove. Poslovi njegovog radnoga mjesta podrazumijevaju vožnju autobusa, prodaje karte, pregledava stanje u autobusu, komunicira s putnicima. Sve navedene poslove obavlja i tužitelj. U utuženom periodu koeficijent svjedoka bio je 2,40, a sada taj koeficijent iznosi 2,60 koji je isplaćen u travnju 2024.

12. Tužitelj u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika od travnja 2018., a radi na radnom mjestu vozača autobusa. Poslovi njegovog radnoga mjesta uključuju vožnju autobusa, prodaju karata, pregledava stanje u autobusu, komunicira s putnicima. Sve navedene poslove obavljaju svi vozači autobusa te nema razlike među njima osim u slučaju kada netko obavlja mentorstvo te u tom slučaju mu je odobren dodatak na plaću. Koeficijent složenosti poslova u utuženom periodu mi je bio odobren u iznosu od 2,20, a sada taj koeficijent iznosi 2,60 kojeg je dobio u travnju 2024. Navodi da mu je koeficijent složenosti poslova od travnja 2018. do kolovoza 2022. bio 2,20, od kolovoza 2022. do travnja 2024. je bio 2,40, a sada isti iznosi 2,60. U razdoblju od utuženog perioda do danas nisu se dogodila nikakve promjene vezano uz vrstu posla, obujam, složenosti niti obima posla odnosno od početka rada kod tuženika obavlja istu vrstu poslova.

13. Sud je iskaze saslušanih svjedoka JŠ, ĆŠ i CŠ, kao i iskaz tužitelja kao parnične stranke prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci JŠ, ĆŠ i CŠ radnici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača autobusa kao i tužitelj, no dok su saslušani svjedoci prema svojim iskazima u utuženom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40, tužitelj jedini iskazuje da je njegov koeficijent za izračun plaće u utuženom razdoblju iznosio 2,20 sve do srpnja 2022. nakon čega mu poslodavac isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40, iako radi iste poslove kao i u razdoblju kada je primao plaću prema koeficijentu 2,20. Sud je utvrdio da iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da su u utuženom periodu navedeni svjedoci i tužitelj obavljali iste poslove na radnom mjestu vozača autobusa kod tuženika. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u sadržaju poslova na radnim mjestima vozača autobusa I i vozača autobusa II i III, kao što je to u postupku tvrdio tuženik, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača autobusa.

14. Prema odredbi čl. 91. st. 1. ZR propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse, primjerice u presudi Županijskog suda u Rijeci, Poslovni broj: Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022.

15. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

16. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.882,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog 11. u mjesecu u odnosu na isplatu plaće za prethodni mjesec, a sve za utuženo razdoblje.

17. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja teče od svakog 11. u mjesecu u odnosu na potraživanje za prethodni mjesec. Međutim, istog je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R-440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).

17.1. Odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

19. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 100 bodova (prema Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 28. rujna 2023. 100 bodova (prema Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. svibnja 2024. 100 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 28. lipnja 2024. 25 bodova (prema Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 21. siječnja 2025. 100 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), a što ukupno iznosi 425 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.062,50 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

19.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

20. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 2. svibnja 2024. kojim iznosi već iznesene navode te je sud isti ocijenio nepotrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. s. 1. ZPP-a. Tužitelju je za sastav podneska od 28. lipnja 2024. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT budući da u konkretnom slučaju isti ne predstavlja obrazloženi podnesak već isti spada u kategoriju „ostali podnesci“. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

21. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku