Poslovni broj: Pr-94/2023-23
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik odvjetnik Ringo Špaleta iz Drniša, protiv tuženika: HNK ŠIBENIK s.d.d., OIB: 21184451714, Bana Josipa Jelačića 9a, 22 000 Šibenik, kojeg zastupa ZE, član uprave, direktor, a ovoga OD Praljak & Svić u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 11. veljače 2025.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 4. ožujka 2025.g.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:
„1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 31.08.2022. godine između tužiteljice i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od dana 28. rujna 2023. godine, te da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.
2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.526,55 Eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
i r i j e š i o j e
Utvrđuje se povlačenje tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice, sadržaja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na njezino radno mjesto, a koje je sklopljeno temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 31.08.2022. godine za obavljanje poslova radnog mjesta „SPECIJALISTA KONDICIJSKE PRIPREME ZA RAD SA KATEGORIJAMA OD U-9; U-11”, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."
Obrazloženje:
1.Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 15.11.2023.g. i tijekom raspravljanja navodi da je sklopila s tuženikom kao poslodavcem Ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 31.08.2022. godine, i to na radnom mjestu specijaliste kondicijske pripreme za rad s kategorijama od U-9 do U-11, da je predmetni Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen za razdoblje od 31.08.2022. godine do 31.08.2024. godine, da, mada je tužiteljica navedenim Ugovorom o radu na određeno bila dužna obavljati poslove do 31.08.2024, tuženik, kao poslodavac, samovoljno da je dana 28. 09. 2023. godine donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, navodeći u obrazloženju kao razlog: ''...jer je zbog gospodarskih, tehničkih organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz) prestala potreba za objavljenjem poslova na kojima radnik radi.'' Tužiteljica navodi da smatra da joj je tuženik kao poslodavac nezakonito otkazao predmetni ugovor o radu, te da je temeljem odredbi čl. 133. Zakona o radu, u otvorenom roku podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenih prava radnika kojim je zahtijevala od tuženika da poništi naprijed opisanu Odluku i da radnicu ĐE, tj. tužiteljicu vrati na radno mjesto, na što se tuženik oglušio odnosno nije odgovorio. Prije samog uručenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu dana 02.10. 2023. godine, tužiteljica da je preživljavala zlostavljanje na radu i svakodnevne usmene prijetnje otkaza ugovora o radu, i to od dana 19. 07. 2023. gdje bi istoj dolaskom na posao predstavnici Uprave usmenim putem prisiljavali da podnese otkaz, te gestikulacijom i verbalnim izražajima dali do znanja da više nije poželjna u klubu, i to prvenstveno ukazujući na njen spol, da kao ženska osoba nije podobna, da je na takvo ponašanje radnica pokušala na miran način ukazati na nepravdu koja joj se nanosi pa da je dana 31. srpnja 2023. godine podnijela dopis Upravi kluba u kojem ukazuje na neprofesionalno ponašanje pojedinaca na radnom mjestu, grubo kršeći njena ljudska i osobna prava. Unatoč zaprimljenom dopisu o protupropisnom postupanju pojedinaca, tužiteljicu da je Uprava kluba poslala na prisilni godišnji odmor, i to dopisom kojim je nepotpisana osoba dana 17. 08. 2023. godine uručila Očitovanje HNK Šibenika s.d.d., gdje joj se obraća na način: ''...da su promjene uzrokovane ispadanjem u niži rang natjecanje seniorske ekipe prestala potreba za vašim radnim mjestom'', i na grub i verbalan način u više navrata dali otkaz, te da više ne dolazi u klub, i da nije potrebno da odradi otkazni rok. Uzrokovanim takvim zlostavljanjem na radnom mjestu, a koje se klasificira kao kriminalno ponašanje predstavnika Uprave, radnica da je bila prisiljena na bolovanje jer su njena uznemirenost i usplahirenost prouzročene brojnim nasrtajima i prisilama predstavnika kluba da samovoljno dade otkaz, a što je atak na njenu osobnost i egzistenciju, pa je opisanim ponašanjem uzrokovan prekomjerni stres. Slijedom toga tužiteljica da je tuženiku, u nadi da će netko od članova tuženika uvidjeti kako se ponašaju prema radnici, dana 05. 09. 2023. godine uputila Opomenu radi zaštite radničkih prava, a na koju je Opomenu Uprava, tj. tuženik, reagirao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Nakon takvog kriminalnog ponižavajućeg ponašanja i shvativši da tužena ne želi samovoljno prekinuti Ugovor o radu, tuženik da uručuje tužiteljici Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu dana 02. 10. 2023. godine. Tužiteljica naglašava da Poslodavac, tj. tuženik, za ovako važnu i bitnu odluku nije poduzeo potrebne formalnopravne radnje, a na koje radnje se obvezao potpisom samog Ugovora o radu na određeno vrijeme, pa su i istaknute u samom ugovoru, već da je koristio autoritet poslodavca i usmenim prijetnjama zlostavljao radnicu da će joj dati otkaz, pa makar je sam izradio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, u samoj provedbi Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, zanemaruje pravne forme i samovoljno provodi otkaz ne poštujući ni osnovne odredbe iz same Odluke, pa tako tužiteljici da nije ni isplatio plaću za vrijeme trajanje otkaznog roka od 15 dana, a time ni za to određene doprinose. Poslodavac, tj. tuženik, da je sastavio Ugovor o radu u kojem se obvezao da će radnica obavljati poslove, a koji su u samom Ugovoru o radu na određeno vrijeme, od dana 31. 08. 2022. godine, precizirani u članku 1. Uvodne odredbe: ''...na poslovima Trenera zaduženog za razvoj igrača U-9, U-11 i U-13...', te u članku 2. detaljno opisani kao: ''SPECIJALISTA KONDICIJSKE PRIPREME ZA RAD SA KATEGORIJAMA OD U-9; U-11.'', a koje da je preuzete poslove obavljala savjesno i stručno, pa se uviđa da Poslodavac nije naveo valjane razloge za otkazivanjem ugovora o radu. Tužiteljica navodi da činjenica da se Đ uručuje otkaz zbog: ''..osobitih okolnosti prelaska u 2.ligu HNL.'' da je neživotna, pa navođenje takvog razloga da je protuzakonito i posve doluzno, da, kako da je razvidno iz samog ugovora o radu, Z nije imala nikakvog zaduženja sa seniorskom ekipom, a sama djelatnost nogometnog kluba HNK Šibenik s.d.d., kao sportskog kluba da je takva, da iz godine u godinu ligaškog natjecanja ostvaruju rezultate koji se mjere ligaškom tablicom gdje postoji mogućnost da se bude prvi ili posljednji na tablici, a što uzrokuje napuštanje u niži rang odnosno ''prelazak u 2.ligu HNL''. Kod takvih poslovnih okolnosti poslodavac, tj. HNK Šibenik s.d.d., da je morao predvidjeti neželjenu okolnost ''prelaska u 2.HNL'' rang natjecanja, jer je takva okolnost predvidljiva, u isto vrijeme kao i druge okolnosti (npr. osvajanja kupa i prvenstva). Prema tome, Poslodavac da je morao navesti okolnost u Ugovoru o radu u slučaju neželjenih rezultata i time Radnici ukazati za eventualne posljedice za raskid ugovora o radu. Kod takvog stanja stvari da je razvidno da Radnica nije imala nikakvog utjecaja na rad i angažman seniorskih igrača, pa time niti može snositi posljedice njihovih rezultata. Radnica da je imala svoja zaduženja, a koja je preuzela potpisom predmetnog ugovora o radu, istaknuto u članku 1., a detaljnije opisano u članku 2., odnosno Radnica da niti jednom svojom radnjom nije oštetila poslodavca, tim više što je svakim svojim postupkom nastojala povećati poslovni ugled, kao i štitila interese poslodavca, pa da time nisu postojali razlozi za raskid ugovora o radu, pa slijedom naprijed navedenog, predlaže se da sud provede postupak i na temelju provedenog postupka donese presudu kojom je utvrditi da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 31.08.2022. godine između tužiteljice i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od dana 28. rujna 2023. godine, te da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika i naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, dok je povukao tužbu i tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na njezino radno mjesto, a koje je sklopljeno temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 31.08.2022. godine za obavljanje poslova radnog mjesta „SPECIJALISTA KONDICIJSKE PRIPREME ZA RAD SA KATEGORIJAMA OD U-9; U-11”, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivio tužbenom zahtjevu tužiteljice navodeći da nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog dana 31. kolovoza 2022. godine na radnom mjestu „SPECIJALISTA KONDICIJSKE PRIPREME ZA RAD SA KATEGORIJAMA OD U-9 DO U-11“, a je tuženik dana 28. rujna 2023. godine donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice jer je zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima tužiteljica radi. Odluka o otkazu da je u pisanom obliku, obrazložena te osobno uručena tužiteljici dana 2. listopada 2023. godine, što da je ista potvrdila potpisom na Odluci. Tužiteljica prije svega da u tužbi navodi da je tuženik „samovoljno“ donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Odluka o otkazu ugovora o radu da je jednostrana je odluka poslodavca koja se donosi na osnovu odredbe čl. 119. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: „ZOR“) te je nejasno iz kojeg razloga tužiteljica navodi da je odluku tuženik donio samovoljno. Tužiteljica da možebitno time želi istaknuti da tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje Odluke. Međutim Odluka tuženika da je zakonita te temeljena na opravdanom i zakonom predviđenom razlogu. Tužiteljica da opetovano ističe da je preuzete poslove obavljala savjesno i stručno, pa da stoga tuženik nije naveo valjane razloge za otkazivanjem. Takvi navodi tužiteljice da su potpuno nejasni budući da tuženik nije uručio tužiteljici otkaz temeljen na (ne)stručnošću obavljanja njezinih raznih zadataka, već poslovno uvjetovani otkaz radi prestanka potrebe za obavljanjem poslova na kojima je bila zaposlena tužiteljica. Naime, kako da je navedeno u samoj Odluci, zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga kod tuženika je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužiteljica bila zaposlena. Tužiteljica da je obavljala poslove kondicijske pripreme za rad s kategorijama U-9 do U-11 u sklopu Škole nogometa, odnosno, ista je obavljala poslove fitness trenera za mlađe kategorije, te je za iste izvršavala kondicijske pripreme. Prelazak u 2. ligu HNL-a po završetku sezone 2022/2023 da je utjecao na financijsku situaciju tuženika te potrebu za korekcijom troškova, a svakako da je takva promjena zahtijevala i bitne promjene u poslovanju i unutrašnjoj organizaciji, pa tako i u Školi nogometa, čime da je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radila tužiteljica. Tuženik prije svega ističe kako je potpuno autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada, uključujući pritom ukidanje radnog mjesta ili preraspodijelu poslova. Takvo pravo poslodavca da organizira rad da je potvrđeno opetovano i u sudskoj praksi. „Autonomno je pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje, ali i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe.“ (Vrhovni sud RH, Revr-1177/11 od 22.5.2012.) „Autonomno je pravo svakog poslodavca da proces rada organizira tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radnom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.„ (Vrhovni sud RH, Revr-522/11 od 21.12.2011.) „Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 107. stavak 1. točka 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da (kao u ovome slučaju) smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta i da poslove tih (ukinutih) radnih mjesta objedini i njihovo obavljanje preuzme drugi već zaposleni radnik, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.“ (Vrhovni sud RH Rev-1279/2019 od 24. siječnja 2023. kao i Rev 4927/2019-2 od 6. prosinca 2022. te Rev 1621/2019-2 od 4. listopada 2022.) Također, i Ustavni sud da je u odluci U-III-162/2016 utvrdio da poslodavac ima pravo organizirati rad na način za koji sam smatra da je optimalan i sud nije ovlašten ispitivati svrsishodnost poslovne organizacije. Tužiteljica da ističe kako nije imala nikakvog zaduženja sa seniorskom ekipom, a tuženik ističe kako nije sporno da je ista bila zadužena za rad s kategorijama od U-9 do U-11. Međutim, da su nejasni navodi tužiteljice da ista ne može snositi posljedice rezultata seniorske ekipe, odnosno da ista nije oštetila poslodavca svojim radom pa time nisu postojali razlozi za raskid ugovora o radu. Tuženik ponovno ističe da se tužiteljica poziva na razloge za druge vrste otkaza, a koji mogu biti uvjetovani kvalitetom rada radnika. Odnosno, tuženik je uvjetovan rezultatima morao reorganizirati svoje poslovanje te je ukinuo radno mjesto za koje je smatrao da nije potrebno za nastavak rada, a kako bi održao svoju gospodarsku situaciju. Tuženik da nije bio obvezan predvidjeti svoj poslovni razvoj, niti da je moguće predvidjeti što se može dogoditi na kraju sezone ili kakve će rezultate klub ostvarivati. Osim toga, da nije opravdano očekivati od poslodavca da u Ugovorima o radu predviđa sve okolnosti koje mogu dovesti do razloga za poslovno uvjetovano otkazivanje ugovora o radu, te da ne postoji niti jedna zakonska odredba ili sudska praksa koja od poslodavca zahtijeva da predviđa svoje buduće poslovanje ili utjecaj istog na radni odnos prilikom sklapanja ugovora o radu. Upravo radi takvih okolnosti, ZOR propisuje takve razloge kao opravdane razloge za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, odnosno, radi gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga poslodavac je utvrdio da radno mjesto na kojem je radila tužiteljica, odnosno kondicijska priprema u kategorijama U-9 do U-11 uistinu nije neophodna. Unatoč dosadašnjem radu na način da je tužiteljica bila specijalist kondicijskih priprema za mlađe kategorije, tuženik nije mogao u okolnostima učiniti nastavak obavljanja isključivo tih poslova potrebnim za razvoj kluba, te je reorganizirao rad na način da se ukinulo radno mjesto tužiteljice. Tužiteljica da je kod tuženika bila jedina osoba zaposlena na radnom mjestu specijalista kondicijske pripreme za rad s kategorijama U-9 do U-11, a tuženik da nije zaposlio niti jednu drugu osobu na poslovima koje je obavljala tužiteljica, što da jasno ukazuje da za obavljanjem navedenih poslova nema potrebe budući da se i bez specijalista kondicijske pripreme u kategorijama U-9 do U-11, a uz dovoljan broj trenera nogometa, može održavati neometan rad u Školi nogometa. Tuženik navodi da u pogledu ugovorenih formalnopravnih radnji, tužiteljica spominje donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, iako je predmet ovog spora odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, pa da tužiteljica opetovano ističe razloge koji bi bili relevantni kod otkaza uzrokovanih ponašanjem radnika, ali ovdje da se ne radi o takvoj vrsti otkaza te da su takvi navodi potpuno bespredmetni. Neovisno o navedenom, Ugovorom o radu u članku 9. da je propisano da ugovor može prestati i prije isteka ugovorenog roka trajanja, redovitim i izvanrednim otkazom od strane Poslodavca ili Radnika te temeljem sporazuma ugovornih strana, te da Radnik ima pravo na otkazni rok u sukladno članku 122. ZOR-a. Kao što je detaljno pojašnjeno u točki 4. ovog odgovora na tužbu te u Odluci o otkazu, tuženik je donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u skladu s odredbom čl. 119. ZOR-a i sva prava radnice da su upravo primjenom ZOR-a utvrđena u Odluci o otkazu, a radnici da je isplaćena plaća za vrijeme trajanja otkaznog roka, zajedno sa određenim doprinosima, te tuženik osporava navode da tužiteljici nije isplaćena plaća. Tuženik konačno ističe kako je predmet tužbenog zahtjeva dopuštenost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a ne pitanje eventualne povrede dostojanstva radnika. Unatoč tome, s obzirom na navode tužiteljice iz tužbe tuženik osporava bilo kakvo nejednako ili nedostojanstveno postupanje prema tužiteljici i da su navodi tužiteljice o navodnom zlostavljanju na radu, spolnoj diskriminaciji i usmenim prijetnjama otkazom neosnovani i nevezani uz predmet ovog spora, te da je netočno da bi predstavnici uprave tužiteljicu prisiljavali da podnese otkaz niti da bi na bilo kojoj osnovi, pa tako niti na osnovi spola istoj davali do znanja da nije podobna. Tuženik ne osporava da je tužiteljica dostavila dopis kojom daje zabrinutost na osnovi spolne diskriminacije i u takvom dopisu smatra da nije moguće da dođe do organizacijskih promjena u Školi nogometa, gdje obavljanje poslova koje je obavljala tužiteljica više nije bilo potrebno niti financijski isplativo. Odnosno ista smatra da autonomno pravo poslodavca za organizacijom rada ne postoji jer isto predstavlja diskriminaciju na osnovu spola. Isto da je potpuno neosnovano i životno nelogično, a činjenica spola uistinu da nije relevantna po tom pitanju prestanka potrebe obavljanja poslova upravo radnog mjesta koji je obavljala tužiteljica. Ako bi se uzeli u obzir navodi tužiteljice, proizlazi da tuženik nije ovlašten organizirati poslovanje na način da ukine radno mjesto zaposlene ženske osobe jer bi to bila diskriminacija na osnovu spola i takvi navodi da su potpuno neosnovani. Upravo radi navedenog, tuženik da je formalno i dostavio odgovor tužiteljici u kojem je naveo da se ugovor može otkazati iz zakonom predviđenih razloga te da se ukida njezino radno mjesto. Nadalje, tuženik da je donio odluku o korištenju godišnjeg odmora tužiteljice, a što je također autonomno pravo poslodavca, a tijekom godišnjeg odmora ista da je ostvarivala pravo na naknadu plaće te ni na koji način nisu povrijeđena njezina prava. Osim toga, tužiteljica da nije posebno osporavala takvu odluku o godišnjem odmoru stoga ista nije predmet ovog spora. Tuženik navodi da uistinu ne zna iz kojeg razloga je tužiteljica otvorila bolovanje, ali postupanje svih zaposlenika Škole nogometa, od kolega do nadređenih prema tužiteljici uistinu da je bilo potpuno profesionalno i sa dostojanstvom. Stoga u skladu sa svim gore navedenim, nedvojbeno da je jasno da su tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti pravno i činjenično neosnovani te slijedom navedenog tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovane i obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak vođenja ovog postupka.
3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme, od dana 31.08.2022. godine, Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od dana 28. rujna 2023. godine, Zahtjeva za zaštitu povrijeđenih prava radnika, od dana 16. listopada 2023. godine, dopisa tužiteljice od dana 31. srpnja 2023. godine, očitovanja Uprave kluba od dana 17. kolovoza 2023. godine, Odluke o korištenju godišnjeg odmora za 2023. godinu, Opomene radi zaštite radničkih prava dana 05. rujna 2023. godine, potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad, saslušanjem svjedoka ĐEE, OE, FE, SE, NE, te saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
5. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog dana 31. kolovoza 2022. godine na radnom mjestu „Specijalista kondicijske pripreme za rad sa kategorijama od U-9 do U-11“, te da je tuženik dana 28. rujna 2023. godine donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga – redoviti otkaz ugovora o radu.
6. Tužiteljica u ovom sporu traži utvrđenje da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 31.08.2022. godine između tužiteljice i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od dana 28. rujna 2023. godine, te da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.
7. Poslovno uvjetovani otkaz je vrsta redovitog otkaza koji se definira kao otkaz putem kojeg je omogućeno da poslodavac svoje obveze iz ugovora o radu uskladi s izmijenjenim okolnostima vezanim uz rad određenog radnika. Radni odnos je dvostranoobvezni odnos na koji, kao i svaki drugi, utječu mnogi čimbenici. Primjerice, to mogu biti uvođenje nove tehnologije – robotizacija – čime prestaje potreba za ljudskim radom, ili to može biti vanjski čimbenik poput smanjenja potražnje za određenom robom ili uslugom koju poslodavac proizvodi ili pruža. Upravo zbog toga, kada se pojave takve izmijenjene okolnosti na koje ne može utjecati, poslodavcu mora biti omogućeno da se donese odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da (kao u ovome slučaju) smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta i da poslove tih (ukinutih) radnih mjesta objedini i njihovo obavljanje preuzme drugi već zaposleni radnik, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.
8. Poslodavac dakle može redovito otkazati ugovor o radu radniku, ako za to ima opravdani razlog, a pogotovo u slučaju ako u njegovom poduzeću prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga – poslovno uvjetovani otkaz. Dakle, za poslovno uvjetovani otkaz moraju se ispuniti dvije pretpostavke: prvo, mora prestati potreba za obavljanjem određenog posla i drugo, ta potreba mora nastati zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Kod poslovno uvjetovanog otkaza razlozi za otkaz se uvijek pojavljuju na strani poslodavca i neovisni su o radniku kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu. Kao što je već i navedeno, ti razlozi mogu obuhvaćati smanjenje opsega posla, neprofitabilnost poduzeća, uvođenje automatizacije, ukidanje određene službe itd.
9. Sukladno odredbi čl. 115. st.1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju, između ostalog, ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
9.1. Stavkom 2. cit. čl. 115. ZR je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, obvezama uzdržavanje koje terete radnika. Stavkom 3.) je propisano da odredbe st.2) ovog članke se ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od 20 radnika. Stavkom 5.) je propisano da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku ne smije 6 mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu na istim poslovima zaposliti drugog radnika, te st.6) ako u roku iz st.5) nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.
10. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP) sud utvrđuje slijedeće:
11. Pregledom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. rujna 2023.g., utvrđeno je da je tužiteljici, koja je obavljala poslove specijalista kondicijske pripreme za rad s kategorijama U-9 do U-11, otkazan ugovor o radu sklopljen dana 31. kolovoza 2022.g. na određeno vrijeme, jer je zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima radnik radi, u točci 2. odluke navodi se da radnik ima pravo na otkazni rok u trajanju od 15 dana koji počinje teći od dana uručenja te odluke, u točci III. navoid se da je radnica u cijelosti iskoristila sve dane godišnjeg odmora te u točci 4. da nema pravo na otpremninu.
12. U obrazloženju pobijane odluke o otkazu navodi se da je kod poslodavca došlo do bitnih promjena u poslovanju koje su vezane osobito uz prelazak u 2. ligu HNL i što je zahtijevalo bitne promjene u poslovanju, kao i promijenjene tehničke uvjete i promjene u ukupnoj unutrašnjoj organizaciji što je sve utjecalo na cjelokupnu financijsku situaciju te potrebu za korekcijom troškova, da sukladno pravilima postoji dovoljan broj trenera da bi se osigurao neometan rad sa predmetnim kategorijama, te da je poslodavac vodio računa o trajanju radnog odnosa radnika kod poslodavca, starosti i obvezama uzdržavanja, pa da je tako zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima radnik radi, te da iz razloga općepoznate i otežane situacije unutar kluba poslodavac više nije u mogućnosti osigurati radniku obavljanje poslova na kojima je do sad radio, a niti ga zaposliti na drugim adekvatnim poslovima unutar tvrtke poslodavca.
13. Svjedok ĐEE iskazuje da je dugogodišnji zaposlenik tuženika, a u zadnje vrijeme tajnica škole nogometa, a koje škole nogometa da je bila zaposlenik i tužiteljica ĐE, a koja da je došla na radno mjesto kondicione trenerice u kolovozu 2022. godine. Iskazuje da joj je poznato da je tužiteljica dobila otkaz, a razlozi su što oni službeno govore zbog smanjenja budžeta, te ističe da "nije struka" i ne može se u to petljati jer je tajnica, pa tako i nema saznanja da li je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužiteljica radila. Iskazuje nadalje da je bila nazočna na sastanku od prošle godine i prisustvovala razgovoru FE i same tužiteljice i koliko se sjeća tužiteljica da je već tada bila obaviještena da će dobiti otkaz, a tada ga je došla upitati da li je potreban otkazni rok i sve vezano uz godišnji odmor, a na upit kakvim se tonom FE obratio tužiteljici, iskazuje da nije bilo eskaliranja, da je možda gospodin FE bio malo čvršćeg tona, ali da nije bilo na pragu svađe. Iskazuje da je tužiteljica bila kondicioni trener mlađih kategorija ali kako je bila vrijedna i radna ona da je uskakala po potrebi i obavljala poslove za više kategorije, a o tome bi se uglavnom dogovaralo na sastancima ponedjeljkom. Iskazuje da je NE radio u klubu i isto tako bio kondicioni trener nižih kategorija a sada je kondicioni trener juniora tj. starijih uzrasta, s tim da ne zna da li je on stupio na njezino radno mjesto, i da se oni često mijenjaju i ne može sve to pratiti, ali to sve da ovisi o potrebi posla. Iskazuje da sada na tim kategorijama sa kojima je radila tužiteljica nema kondicionog trenera, a na upit suca da li je primijetila da bi tužiteljica bila nepoželjna u klubu, posebno vezano uz njezin spol, iskazuje da je prije nje jedina ženska osoba u klubu tj. u školi nogometa i nije nikada to primijetila prema sebi, pa tako niti prema njoj, dapače da je bila omiljena i da su je voljeli u klubu.
14. Svjedok OE, zaposlenik tuženika na radnom mjestu knjigovođe u računovodstvu iskazuje da poznaje tužiteljicu kao kolegicu, a da je bila zaposlena u školi nogometa - omladinski pogon, mlađe kategorije kao kondicioni trener i tako joj je glasio ugovor o radu temeljem kojeg joj je obračunavala plaću. Iskazuje vezano uz upit da li joj je poznato zašto je tužiteljica dobila otkaz i da li su joj poznati razlozi otkazivanja da je došlo do promjene vlasnika koji je sudjelovao u donošenju nove sistematizacije i odlučio da treba smanjiti broj ljudi na pojedinim radnim mjestima a za kojima je prestala potreba, a za njezinim poslovima da je prestala potreba i to sada više nitko ne radi, dakle nema više njezinog radnog mjesta u sistematizaciji i sada na tim njezinim poslovima na kojima ona radila, ponavlja ne radi nitko, te da nije primijetila da bi tužiteljica kao osoba ženskog spola u muškom sportu bila diskriminirana. Iskazuje da je raskinut ugovor između u 9. mjesecu 2023. godine a da je tada i odjavljena, te da ne zna da li je tužiteljica odradila otkazni rok. Iskazuje da je njezin rukopis na omotnici koja joj je sada pokazana od strane pun. tužiteljice, a na njegov daljnji upit kada je tužiteljica odjavljena a kada smo joj dostavili obavijest o tome mogu reći da je prošlo nekoliko mjeseci da su joj to dostavili, iskazuje da je odjava išla regularno po otkazivanju. Vezano uz upit da li joj je poznato tko je NE i na kojim poslovima radi iskazuje da radi u školi nogometa sa mlađim uzrastima, ali on da nije preuzeo poslove od tužiteljice, s tim da je prije ljeta 2023. godine radio isto što i sada radi a kao kondicioni trener, a po njezinoj dokumentaciji on da ima licencu koju je dostavio. vezano uz financijska situacija u klubu u vrijeme otkazivanja u kolovozu i rujnu 2023., iskazuje da je bila malo lošija nego u ranijem razdoblju pa i to da je jednim dijelom doprinijelo donošenju ove odluke o otkazu, te da je osim radnog mjesta tužiteljice u ovom razdoblju ukinuto radno mjesto u školi nogometa i u kadrovskom dijelu, a nakon ovih otkaza više nitko da nije niti primljen na rad u klub i naposljetku osim tužiteljice otkaz da je u školi nogometa dobio i GE, s tim da misli da njemu tada još nije bio istekao ugovor o radu, te da osim njih dvoje iz škole nogometa nije nitko dobio otkaz..
15. Svjedok RE, koji kod tuženika obnaša dužnost voditelja škole nogometa, iskazuje da je kao takav bio nadređen tužiteljici koja je radila u školi nogometa a zajedno sa još 13 ili 14 trenera. vezano uz otkaz tužiteljici iskazuje da mu je došao sportski direktor O i obavijestio da zbog ispadanja u drugu ligu i zbog smanjenja budžeta i radi smanjenja troškova je prestala potreba za radom dvoje trenera i to tužiteljice i GE koji je obavljao poslove individualnog rada sa mlađim kategorijama, te da nakon toga nitko drugi nije došao na njihovo radno mjesto jer nije bilo potrebe tj. prestala je potreba za njihovim radom. Vezano uz upit da li je bilo diskriminacije vezano uz spol iskazuje da nije i da je upravo on, a naslanjajući se na školu nogometa Dinamo i predložio bivšem voditelju da se zaposli ženska osoba na tim poslovima, tako da drži da nije bilo diskriminacije te da su tužiteljica i on imali poslovni službeni odnos bez trzavica te da ju je samo obavijestio da je prestala potreba za njezinim radom, a ne zna tko je donio tu odluku, već da ga je samo sportski direktor o tome obavijestio a pretpostavlja samo da su njemu to naložili vlasnici. Sadada nitko drugi ne radi više na tim njezinim poslovima za kojima je prestala potreba, te da te poslove koje je obavljala tužiteljica sada u biti obavljaju nogometni treneri i u tim izrastima nema više niti jedan kondicioni trener, a za kategorije U-9 do u U-11. Vezano na upit pun. tužiteljice tko je donio tu procjenu iskazuje da tu opće nije bilo pitanja o tome da li treba ili ne treba, već je bilo pitanje budžeta, s tim da nije neophodno da u tim mlađim kategorijama radi kondicioni trener, a i rijetko koji klub u Hrvatskoj da ima kondicione trenere za te mlađe kategorije. Iskazuje da je on voditelj škole nogometa postao u srpnju 2023. godine, a da je tužiteljica došla godinu dana ranije, te da je postao voditelj nakon što je prva ekipa ispala u drugu ligu, a ranijeda je voditelj bio SE, a koji je sada trener U9. Vezano uz upit kako je u srpnju 2023. pristupio ŠE i saopćio joj da prestaje potreba za njezinim radom iskazuje da joj je rekao da joj nažalost mora saopćiti da od toga dana više nije zaposlenik HNK Šibenik, te da je tom razgovoru bila nazočna gospođa ZE, s tim da nije rekao da tužiteljici treba dati otkaz a da će ostale kolege zaštiti iz razloga što on nije bio taj koji o tome odlučuje, a na upit da li je nju poslao na godišnji odmor kao voditelj škole nogometa, iskazuje da misli da je ona sama pitala da li ima pravo na godišnji odmor jer je to period kada ti uzrasti nemaju termine i ja joj je stoga i rekao da može koristiti godišnji odmor, a što se tiče otkaznog roka ona da je pitala da li ga treba odraditi, a onda joj je rekao da što se njega tiče da nema potrebe, te da ako zbog toga bude imala problema u klubu da će on reći da je rekao da ne treba odrađivati otkazni rok. Iskazuje da nije nikada nasamo razgovarao s tužiteljicom vezano uz iti jedno pitanje vezano uz otkaz, te da mu nije poznato kojeg datuma je nastupio otkaz. Na upit suca da li je tužiteljica i kada otišla na bolovanje, iskazuje da je ona koristila bolovanje, ali ne zna kojeg datuma je otvoreno bolovanje, a misli da je to bilo prije otkaza, s tim da nije bila na bolovanju kada je dobila otkaz. Na upit pun. tužitelja da li je imao sastanak s tužiteljico 20.7.2023. godine iskazuje da se stvarno ne sjeća datuma i ne zna da li je s njom imao sastanak u srpnju 2023. g., te dodaje da je nakon što je tužiteljica samovoljno došla na posao a nakon što se vratila s godišnjeg odmora i on onda organizirao sastanak na koji je pozvao i rekao joj da to nije u redu da ona samovoljno dolazi na trening nego da se treba s njim dogovoriti s kojom će kategorijom trenirati ali da nije bio neugodan prema njoj i koliko se sjećaa da nije tužiteljici sugerirao što da radi na svom radnom mjestu. Iskazuje nadalje da NE radi sa kategorijom U 17 na rehabilitaciji i kondicijsku pripremu a što tužiteljica da nije nikada radila, te da tužiteljica nije dobila otkaz zato što nije dobro obavljala svoj posao, mada mogu reći da po izvještaju prijašnjeg voditelja je dobro radila svoj posao i to nikada nije bilo sporno, međutim da je dobila otkaz zbog smanjenja budžeta. Vezano uz upit pun. tuženika koliko je bilo djece u vrijeme kada je tužiteljica radila a koliko u vrijeme nakon otkaza, izjavljuje da ih ima oko 300 i prije sada, plus – minus, a da je netočan navod da ima 420 djece i to da je jednostavno provjeriti kroz Komet sustav.
16. Svjedok SE iskazuje da je jedno vrijeme bio šef a tužiteljica da je radila sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme i bila trener najmanje djece do starijih pionira i radila kondicijske treninge sa djecom, a vrlo često bi bila i vođa puta sa starijim uzrastima, da je tužiteljici bio šef od 1.1. do 1.7.2023. godine, a nakon njega šef je postao gospodin RE, da nema saznanja zašto je tužiteljica dobila otkaz, da što se tiče obavljanja svojih poslova tužiteljica radila najbolje i što se od nje tražilo ona da je sve uredno i obavljala, da dok je tamo bio nitko drugi nije obavljao te njezine poslove, već je svaki trener imao svoju ekipu, da u opis kondicijskog treneru jeste da piše kondicijske programe za djecu i sa njima to obavlja, te da svaki trener koji ima licencu morao bi to znati. Što se tiče pitanja koje poslove obavlja LE, iskazuje da je radio kondicijske pripreme sa starijim kategorijama, s tim da je vodio i malu djecu prije toga, s tim da je nakon njegovog odlaska isto ostao kondicijski trener. Na upit da li mu je poznato koliko je klub zaposlio trenera u razdoblju od kolovoza 2023. do lipnja 2024., iskazuje da ne zna koga su novog doveli s tim da ima saznanja da je u zadnje vrijeme dovedeno više trenera i to za djecu, a bilo je i stranaca. Na upit da li je tuženik zaposlio žensku osobu kao trenera izjavljuje da nije. Što se tiče pitanja da li je od kolovoza 2023. prestala potreba za obavljanjem kondicijskih priprema nižih uzrasta iskazuje da sigurno nije i djeca da se moraju kondicijski pripremiti i za to treba biti stručna osoba. Što se tiče financijske situacije dok je radio da je bilo kašnjenja od nekih mjesec dana u isplatama, ali bi se kasnije i to platilo.
17. Svjedok NE iskazuje da je tužiteljica dobila otkaz na poslovima kondicijskog trenera za najmlađe dobne generacije, s tim da mu nije poznat razlog otkazivanja, a da mu je poznato da je to njezino radno mjesto ukinuto i da trenutno nema kondicijskog trenera za najmlađe dobne kategorije i oni imaju samo nogometnog trenera i to je to i nitko da nije došao na mjesto tužiteljice. Inače da je on trenutno kondicijski trener za juniore i kadete, a što se tiče financijske situacije tuženika u utuženom razdoblju da ne može to znati jer ne vodi njihovo računovodstvo. Na upit pun. tužiteljice što konkretno radi kondicijski trener iskazuje da vodi brigu o svim motoričkim sposobnostima sportaša i za sportaše iznad 14 godina ono značajno utječe, a za niže generacije više zbog njihovog razvoja i više se bazira na igri nogometa koji je primaran nego na kondiciju, s tim da je za malu djecu bitno da je on tu i da je zdrav, a što se tiče pitanja može li dijete ako nije u kondiciji pretrpjeti ozljede izjavljuje da može ali to da nije primarni faktor. Na upit da li je prošle godine u lipnju i srpnju postojala oglasna ploča u prostorijama kluba, izjavljuje da iskreno to ne zna i ne vodi o tome brigu. Što se tiče pitanja na kojem radnom mjestu je bio 2023., a na kojem ove godine iskazuje da je on odmah zaposlen kao kondicijski trener a da je bio i nogometni trener uz mentora, nakon toga na polu sezoni da je dobio premještaj za kadete i starije pionire, s tim da ne zna što je tada tužiteljica radila, a sada da radi sa kadetima i juniorima jer kolega više ne može to obavljati pa da je preuzeo stariju kategoriju. Iskazuje da koliko on zna je tužiteljica radila sa najmlađima i mlađim pionirima, a da on nije nikada bio zadužen za obavljanje kondicijskog trenera mlađih kategorija, a već bi dolazio po pozivu pomoći, znači nije bio raspoređen na to mjesto. Po njegovom stručnom mišljenju da li je prestala potreba za kondicijskim trenerom mlađih kategorija iskazuje da nije i da je uvijek potrebno zapošljavati stručne osobe za rad sa mlađim kategorijama ali i sa svim ostalim. Što se tiče pitanja da li je i koliko je došlo novih trenera za mlađe kategorije u razdoblju od kolovozu 2023. pa do danas iskazuje da su došla 2 nogometna trenera, a zaposlena je kineziologinja u univerzalnoj školi sporta, kondicijski trener za starije pionire, a na radno mjesto tužiteljice da nije nitko. Na upit da li je tužiteljica vršila kondicijsku pripremu za starije pionire iskazuje da vjeruje da jeste po potrebi i pozivu, a na upit koliko ima osoba ženskih trenera da je samo jedna, te naposljetku iskazuje da je kondicijska priprema jako važna i kompleksna i ukoliko nije kontinuirana onda to da nije dobro dugoročno.
18. Tužiteljica ĐE u svom stranačkom iskazu prvenstveno iskazuje da u cijelosti ostaje kod svih činjeničnih navoda iznijetih u tužbi, te posebno iskazuje da se zbog ove situacije i ovog otkaza osjeća jako loše kao nikada prije, da ovaj cijeli period od srpnja 2022. pa nadalje do listopada 2023. dok se taj otkaz nije realizirao je bila psihički jako loše, da i dalje postoji njezino radno mjesto a na kojem ju je istog dana zamijenio kolega NE, da nikakve veze nema njezin otkaz sa ispadanjem kluba u drugu ligu, da je njezin šef bio SE a da je u jednom trenutku došao RE i rekao joj da je njega dočekalo na stolu obaveza da joj dade otkaz pa je poslao na godišnji odmor na koji nije htjela ići, a to je bilo u ljeto, kada inače ne koriste godišnji odmor, da ju je poslao kod računovođe OE koja da joj je također kazala da ću dobiti otkaz, da je RE tada joj objasnio da je to tako, da je ovo muški sport, da ženama tu nije mjesto i to je najvjerojatnije razlog zašto je dobila otkaz. Iskazuje da je u ovom razdoblju bila šikanirana, da su i njezinog sina izbacili iz kluba odnosno nisu ga stavljali u igru pa je to tim rezultiralo da ga je prebacila u drugi klub. Naposljetku da zna da kondicijskog treninga ima, kao i kondicijskog trenera i po tome drži da nije prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radila. Iskazuje da joj je odluku o otkazu ugovora o radu uručena 2.10.2023. s tim da prije toga u ranijem razdoblju nakon povratka sa prisilnog godišnjeg nije dopušteno da radi svoj posao, da su je tjerali, bili bezobrazni, govorili da se ne pojavljuje na poslu jer je dobila otkaz. Iskazuje također da je samo ona obavljala poslove kondicijskog trenera za mlađe kategorije i nitko drugi, a nakon što je otišla da je obavljao poslove kondicijskog trenera za mlađe kategorije NE a koji da nije obavljao osim tih poslova nikakve druge poslove. Na upit punomoćnika tuženika da li je ranije, a dana17.8.2023.g., obavještena da je ukinuto njezino radno mjesto, izjavljuje da je tada dobila očitovanje na njezin dopis u kojem jer navela da otkaz nije u redu i nadala se da se radi o nesporazumu, a da nije obavještena da je ukinuto njezino radno mjesto. Na daljnji upit ima li UEFA licencu, izjavljuje da nema i da joj je nepotrebna za obavljanje kondicijskog treninga, te da je sada zaposlena na poslovima kondicijskog trenera i to samozaposlena jer je bila primorana radi svoje egzistencije.
19. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP), ovaj sud utvrđuje da je poslodavac, ovdje tuženik, na drugačiji način uredio svoju unutarnju organizaciju, a što spada u autonomnu nadležnost poslodavca i takva organizacijska promjena je opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz.
20. Koje će radno mjesto ocijeniti nepotrebnim i ukinuti stvar je poslodavca i kako se tuženik u racionalizaciji poslovanja odlučio za ukidanje radnog mjesta tužiteljice ocijenivši ga najmanje potrebnim te ujedno poslove tog radnog mjesta rasporedio na ostale radnike, nužna posljedica toga je bio dopušteni poslovno uvjetovani otkaz tužitelju.
21. Naposljetku, sud nema ovlasti miješati se u poslodavčevu poslovnu politiku, a ni radnik nema ovlast odlučivati o poslovnom ustrojstvu poslodavca, jer je to u nadležnosti odgovarajućim poslodavčevih tijela, to zato što je pravo poslodavca organizirati rad na način koji on smatra najboljim.
22. Imajući u vidu naprijed navedeno, te da je tuženik kao poslodavac prilikom otkazivanja poštovao zakonske odredbe, sud je kao neosnovan odbio kako tužbeni zahtjev tužiteljice, te odlučio kao u izreci.
23. Uzgredno, vezano uz stručnost tužiteljice u obavljanu svojih radnih zadaća, odnosno njenu profesionalnost i etičnost, a da je ista pretrpjela šikaniranje samo zbog svog ženskog spola, isto nije predmet ovog spora.
24. Konačno, budući je tužiteljica povukla tužbu i tužbeni zahtejv odnoseći na vraćanje tužiteljice na njezino radno mjesto, a koje je sklopljeno temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 31.08.2022. godine za obavljanje poslova radnog mjesta „SPECIJALISTA KONDICIJSKE PRIPREME ZA RAD SA KATEGORIJAMA OD U-9; U-11”, a kojem se povlačenju tuženik nije protivio, valjalo je riješiti kao u izreci.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., 154.st.1., 155. i 164. ZPP-a, te Tbr. 7.,8.,9.,42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa su tuženiku, koji je uspio u sporu, priznati opravdani troškovi zastupanja po kvalificiranom punomoćnku, i to jdnokratnu nagradu za poduzete radnje u prvostupanjskom posutpku u iznosu od 500,00 Eura, za sastav dva podneska 200,00 Eura I za zast. na pet ročišta 500,00 Eura, što ukupno iznosi 1.200,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 300,00 Eura I sudsku pristoju od 26,55 Eura, iznosi sveukupno 1.526,55 Eura, koliko je tužiteljica dužna nadoknaditi tuženiku na ime parničnog troška, na način pobliže opisan u izreci ove odluke.
U Šibeniku, dana 4. ožujka 2025. godine
Sudac:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena
