REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-196/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici Daši Vrzić, odvjetnici iz Zagreba, protiv 1. tuženika ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Rajiću, odvjetniku iz Zagreba, radi predaje u posjed, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 04. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj] da predaju tužitelju Gradu Zagrebu stan upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao Suvlasnički dio: 89/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-850) koji je povezan s vlasništvom posebnog dijela i koji u naravi predstavlja dvoipolsobni stan oznake A6.2-1-3-22, na 3. katu, površine 74,73 m2 (66,88 m2 zatvorenog prostora, te lođa 7,85 m2) s pripadajućim spremištem u podrumu, površine 3,24 m2 oznake A6.2-S22, ukupne površine 77,97 m2, u zgradi A6-2, [adresa], kao i da tužitelju nadoknade trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. i 2. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 04. ožujka 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu navodi kako je tužitelj **.**.2009. s MK sklopio Ugovor o najmu stana na određeno vrijeme sa zaštićenom najamninom za stan u [adresa], površine 72,77 m2, a kojemu pripada i spremište u podrumu površine 3,24 m2. Predmetni ugovor je istekao 2012. godine te nije produžen. Nakon smrti PK stan je nastavila koristiti I-tužena ĐK, kćer pokojne PK s II-tuženim ZK, a koji nisu regulirali svoj status te stan koriste bez valjane pravne osnove. Nesporno je da je I-tuženoj isto bilo poznato jer je 2017. godine pristupila u prostorije tužitelja te izjavila kako stan koristi zajedno s nevjenčanim suprugom ZK slijedom čega je isti naznačen kao II-tuženik. Također, unatoč pozivima Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za stanove i stambeno zbrinjavanje tuženici za predmetni stan ne podmiruju niti naknadu za korištenje niti režijske troškove. Tužitelj je ovlašten davati u najam stan upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao Suvlasnički dio: 89/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-850) koji je povezan s vlasništvom posebnog dijela i koji u naravi predstavlja dvoipolsobni stan oznake A6.2-1-3-22, na 3. katu, površine 74,73 m2 (66,88 m2 zatvorenog prostora, te lođa 7,85 m2) s pripadajućim spremištem u podrumu, površine 3,24 m2 oznake A6.2-S22, ukupne površine 77,97 m2, u zgradi A6-2, [adresa]. Name, tužitelj je s upisanim zemljišnoknjižnim vlasnikom – trgovačkim društvom Zagrebački holding d.o.o. sklopio Ugovor o najmu 1300 stanova u [adresa] u [adresa] u čl. 6. kojega je propisano kako Zagrebački holding d.o.o. daje suglasnost Gradu Zagrebu da isti za svoj račun daje stanove koji su predmet ugovora u najam. Iste stranke su sklopile i II dodatak predmetnog ugovora o najmu sastavni dio kojega su prilozi 1- 5 u kojim prilozima su taksativno i detaljno navedeni svi stanovi koji su predmet najma. Na stranici 7. priloga 1 pod brojem 263 nalazi se upravo stan oznake A6.2-1-3-22, na 3. katu, površine 74,73 m2 (66,88 m2 zatvorenog prostora, te lođa 7,85 m2) s pripadajućim spremištem u podrumu, površine 3,24 m2 oznake A6.2-S22, ukupne površine 77,97 m2, u zgradi A6-2, [adresa].

U daljnjem tijeku postupka navodi kako tuženici nemaju nikakvu pravnu osnovu za korištenje stana jer su svoj status propustili regulirati bez obzira na poziv tužitelja. Ugovor koji je bio sklopljen između majke I. tuženice te tužitelja, ni po kojoj osnovi se ne može smatrati prešutno produženim, prvenstveno jer nije moguće prešutno produžiti ugovor s osobom koja uopće nije strana tog ugovora. Tužitelj je u više navrata pozvao tuženike na regulaciju statusa ukoliko ispunjavaju uvjete za sklapanje novog ugovora o najmu te ukoliko podmire režijska dugovanja, no tuženici su u potpunosti propustili postupiti prema uputi tužitelja koji je ovlašten raspolagati predmetnom nekretninom. Imovinsko stanje tuženika te pravo na dom nisu navodi kojima tuženici pobijaju osnov tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja. Tužitelj je tuženicima omogućio od trenutka smrti majke I. tuženice pa do podnošenja ove tužbe, dakle u razdoblju od 10 godina regulaciju njihovog statusa no isti su opetovano to propustili učiniti te time osigurati sebi i svojoj djeci legalno stanovanje. Nadalje, tužitelj kao jedinica Lokalne i područne samouprave provodi mjere radi stambenog zbrinjavanja osoba slabijeg imovinskog stanja te su tuženici i sa te osnove imali mogućnost regulirati svoj status. Propusti tuženika da 10 godina reguliraju svoj stambeni status ne mogu se temeljem prava na dom, a u smislu testa razmjernosti, tumačiti na štetu tužitelja.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nasuprot tvrdnjama tužitelja, nije točno da tuženici koriste predmetni stan, odnosno predmetni stan za stanovanje koristi 1. tuženica i njeno troje mlt. djece, dok 2. tuženik nikada nije koristio predmetni stan pa tako isti ne koristi niti danas. Ističu kako kako predmetni stan predstavlja dom i jedinu nekretninu koju 1. tuženik i njeno troje mlt. djece imaju mogucnost koristiti, da 1. tuženik uredno placa naknadu za korištenje predmetnog stana, jednako kao i režijske troškove za predmetni stan. Navode kako je 1. tuženik osoba slabog imovinskog stanja, ali unatoč navedenom podmiruje obveze po osnovi korištenja predmetnog stana, tako da ukupno dugovanje po osnovi korištenja predmetnog stana na današnji dan iznosi svega parsto eura. Kako 1.tuženik i njena djeca, vec kontinuirano desetljećima stanuju isključivo u predmetnom stanu te kako predmetni stan predstavlja njihov dom istima pripada pravo na dom glede predmetne nekretnine te ne postoji ijedna osnova za tužiteljevo potraživanje iseljenja tuženika iz predmetnog stana. Ističu kako je ugovor o najmu predmetnog stana prešutno nastavljen i to godinama, a iz čega je jasno vidljiva volja stranaka nastaviti izvršavati obveze iz ugovora o najmu predmetnog stana. Slijedom navedenog, predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti uz naknadu troška postupka tuženicima.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa zaštićenom najamninom od 19.08.2009. (list 6-10 spisa), presliku zapisnika tužitelja od 16.03.2017. (list 11 i 12 spisa), presliku zapisnika tužitelja od 08.08.2017. (list 13 spisa), presliku zapisnika tužitelja od 19.09.2017. (list 14 spisa), presliku poziva Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Klasa: 370-01/17-02/676 od 17.03.2017. g. s potpisanom povratnicom (list 15 i 17 spisa), presliku poziva Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Klasa: 370-01/17-02/676 od 15.01.2019. s potpisanim povratnicama (list 18- 20 spisa), zemljišnoknjižni uložak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-850) (list 90 i 91 spisa), presliku Ugovora o najmu stanova u [adresa] u [adresa] (list 21-50 spisa), preslika II Dodatka Ugovoru o najmu stanova u [adresa] u [adresa] s prilozima (list 51-89 spisa), potvrda o visini dohodaka i primitaka Ministarstva financija, Porezne uprave za tuženike, maloljetnu djecu i MK (list 121-177, 201-290 spisa), dopis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel od 20.05.2024. (list 197 spisa), elektronički zapis iz matice rođenih za tuženike (list 198-200 spisa), Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu (list 266-268 spisa), Uvjerenja o prebivalištu za tuženike, maloljetnu djecu tuženika (list 269-274 spisa), potvrde Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel (list 284-286 spisa), saslušani su svjedoci AK i TK (list 297 spisa) te 1. tuženica (list 297 i 298 spisa).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem 2. tuženika obzirom na to da isti, premda uredno pozvan, nije pristupio na ročište na kojem je trebao biti proveden dokaz njegovim saslušanjem niti je opravdao svoj izostanak.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 140/22 i 155/23- u daljnjem tekstu: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet postupka između stranaka jest zahtjev tužitelja za predaju spornog stana u posjed te kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj navodi da 1. i 2. tuženici koriste stan bez pravne osnove.

7. 1. i 2. tuženici su u postupku istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženika te se 1. tuženica usprotivila zahtjevu tužitelja ističući prigovor prava na dom navodeći kako isti predstavlja jedinu nekretninu i dom 1. tuženice i njeno troje maloljetne djece.

8. U postupku su utvrđene odlučne činjenice:

- nespornim proizlazi kako tužitelj nije zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine za koju zahtjeva predaju u posjed već je isti ovlašten za svoj račun davati u najam stan upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao Suvlasnički dio: 89/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-850) koji je povezan s vlasništvom posebnog dijela i koji u naravi predstavlja dvoipolsobni stan oznake A6.2-1-3-22, na 3. katu, površine 74,73 m2 (66,88 m2 zatvorenog prostora, te lođa 7,85 m2) s pripadajućim spremištem u podrumu, površine 3,24 m2 oznake A6.2-S22, ukupne površine 77,97 m2, u zgradi A6-2, [adresa]. temeljem Ugovora o najmu 1300 stanova u [adresa] u [adresa] zaključenog s upisanim zemljišnoknjižnim vlasnikom – trgovačkim društvom Zagrebački holding d.o.o. te temeljem II dodatak predmetnog ugovora o najmu sastavni dio kojega su prilozi 1- 5 u kojim prilozima su taksativno i detaljno navedeni svi stanovi koji su predmet najma pa tako i stan koji je predmet ovog spora.

- iz Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa zaštićenom najamninom od 19.08.2009. proizlazi kako je isti zaključen između tužitelja kao najmodavca te PK kao najmoprimca za stan u [adresa],3 kat, stan br. 22, površine 72,77 m2 na određeno vrijeme na rok od 3 godine. U čl. II. je navedeno kako je najmoprimac dužan 60 dana prije isteka vremena na koji je Ugovor sklopljen podnijeti zahtjev za produženje Ugovora o najmu stana dokazujući da ispunjava uvjete propisane Pravilnikom i Zakonom o najmu stanova. U čl. III. je navedeno kako će najmoprimac koristiti stan sa članovima domaćinstva među kojima je navedena i njena kćer, ovdje 1. tuženica ĐK.

- iz Zapisnika s uviđaja na licu mjesta na adresi [adresa], 3. kat, pov. 72,77 m2 iza pok. GK od 16.03.2017., sastavljenog po službenim osobama tužitelja CK uz prisutnost 1. tuženice ĐK proizlazi kako je u istom navedeno da je u stanu zatečena 1. tuženica koja je izjavila da stan koristi od 2012., a nakon smrti majke 2014. stan nastavlja koristiti s kćerkom ĆK. 2014. je rođen sin ČK, a 2015. SK te sada 1. tuženica koristi stan s troje djece. Navedeno je kako stan povremeno koristi i izvanbračni suprug 1. tužene ZK. Navedeno je kako postoji dugovanje s osnova najamnine, komunalne naknade i vodne naknade u iznosu od 29.872,75 kn, a s čime je 1. tužena upoznata. Navedeno je kako se 1. tuženica upućuje u Ured za imovinskopravne poslove Grada Zagreba, referent IK

- iz zapisnika od 08.08.2017. sastavljenog od strane službene osobe tužitelja IK proizlazi kako je 08.08.2017. u Ured za imovinskopravne poslove i imovinu Grada pristupila 1. tuženica te je izjavila kako stan nakon majke ŠK koristi ona s nevjenčanim suprugom HK i dvoje maloljetne djece. Sestre FK i Đ su smještene u stambenoj zajednici u sklopu Nazorove dok je brat ŽK smješten u Karitasovom domu te stan ne koriste za stanovanje. Stranke se obvezala tijekom narednih 3 mjeseca prema svojim financijskim mogućnostima podmiriti zaostala dugovanja na način da sklopi sporazume o obročnoj otplati kod davatelja komunalnih usluga gdje postoji dugovanje te se upućuje u roku od 30 dana podnijeti zahtjev sukladno Uredbi Vlade RH o kriterijima. mjerilima i postupku za odgodu plaćanja te otpis duga s aslova najamnine. Stranke je preuzela zahtjev za produženje najma te se obvezala u roku od 30 dana prikupiti i dostaviti dokumentaciju te 1. tužena na zapisnik nije prigovarala te je svojim potpisom potvrdila ono što je u njemu sadržano.

-Iz Zapisnika sastavljenog s uviđaja na licu mjesta na adresi [adresa], 3. kat, pov. 72,77 m2 iza pok. GK od 19.09.2017. od strane službenih osoba tužitelja AK i OK uz prisutnost 1. tužene proizlazi kako je navedeno kako se nevjenčani suprug ĐK zove ZK koji je doselio u stan prije smrti PK. 1. tužena je izjavila kako se javila nadležnoj referentici 18.09.2017. radi reguliranja statusa korištenja stana

- Iz poziva tužitelja od 17.03.2017. upućenog i zaprimljenog od strane 1. tužene proizlazi kako budući da je utvrđeno kako je ista nastavila koristiti stan nakon smrti najmoprimke ŠK da se ista poziva na sklapanje ugovora o najmu stana kako bi regulirala svoj status u stanu uz obrazac u prilogu. Uvidom u evidenciju zagrebačkog holdinga d.o.o. utvrđeno je kako postoje znatna dugovanja za stan te se poziva dostaviti potvrde o podmirenju režijskih troškova stanovanja za predmetni stan kako se ne bi pokretao postupak iseljenja iz stana. Navedeno je da ukoliko se ista ogluši na predmetni poziv da će se protiv nje pokrenuti postupak radi iseljenja i predaje stana

- Iz poziva (posljednji poziv na reguliranje stambenog statusa) tužitelja od 15.01.2019. upućenog i zaprimljenog od strane 1. tužene i 2. tuženika proizlazi kako se nastavno prethodnim pozivima 03.01.2018., 25.07.2017., 17.03.2017., 15.06.2015. kao i razgovorima u Uredu 08.08.2017., 18.09.2017., 02.02.2018. te 23.11.2018. po kojima su se oglušili postupiti dok je uvidom u evidenciju Zagrebačkog holdinga d.o.o. utvrđeno da dugovanje za korištenje predmetnog stana u vidu režija te najamnine konstantno raste i iznosi 10.009,71 kn poziva se podmiriti troškove stanovanja. Ako se ogluše postupiti po pozivu i dostaviti potvrde tužitelju smatrat će se da nisu zainteresirani za reguliranje stambenog statusa te će se pred nadležnim sudom pokrenuti postupak iseljenja i predaje stana.

- iz Potvrde o visini dohodaka i primanja Porezne uprave proizlazi kako za maloljetnu djecu 1. i 2. tuženika ĆK, ČK, SK od njihova rođenja nema podataka o dohotku i neoporezivim primitcima dok je za 1. tuženicu u razdoblju od siječnja 2024-ožujka 2024. evidentiran ukupan dohodak u iznosu od 1.859,75 eur uz iznos neoporezivog primitka od 981,66 eur, odnosno za 2023. dohodak u ukupnom iznosu od 12.158,45 kn i neoporezivi primitak u iznosu od 3.538,08 kn, u razdoblju 2022. ukupan dohodak u iznosu od 78.604,58 kn i neoporezivi primitak u iznosu od 13.184,16 kn, u razdoblju 2021. dohodak u iznosu od 76.003,15 kn i neoporezivi primitak u iznosu od 13.633,17 kn, u razdoblju 2020. dohodak u iznosu od 73.749,49 kn uz neoporezivi primitak u iznosu od 14.980,20 kn, u razdoblju 2019. dohodak u iznosu od 71.498,89 kn uz neoporezivi primitak u iznosu od 14.980,00 kn, u razdoblju 2018. dohodak u iznosu od 66.852,51 kn uz neoporezivi primitak u iznosu od 40.404,45kn, u razdoblju 2017. dohodak u iznosu od 42.436,40 kn uz neoporezivi primitak u iznosu od 36.529,38 kn, u razdoblju 2016. neoporezivi primitak u iznosu od18.293,00 kn, u razdoblju 2015. dohodak u iznosu od 4.077,60 kn uz neoporezivi primitak u iznosu od 17.305,18 kn, u razdoblju 2014. neoporezivi primitak u iznosu od 31.619,88 kn, u razdoblju 2019. dohodak u iznosu od 33.881,02 kn te za 2012. nema podataka o dohotku, u razdoblju 2011. dohodak u iznosu od 1.534,91 kn, dok za 2010.2009., 2008,2007.,2006. i 2005. nema evidentiranih dohodaka od Porezne uprave

- iz dopisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel od 20.05.2017. proizlazi kako je uvidom u zemljišne knjige i knjigu položenih ugovora koje su u nadležnosti tog odjela utvrđeno da ZK, PK, mlt. ČK, mlt. SK, mlt. Z nisu upisani kao vlasnici nekretnine u zemljišnim knjigama i knjizi položenih ugovora

- iz potvrde Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel za 1. i 2. tuženika, maloljetnu djecu te MK proizlazi kako isti nisu upisani kao vlasnici nekretnina na području nadležnosti tog odjela.

9. Svjedok TK je u svom iskazu naveo kako mu nije poznato tko se trenutno nalazi u posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka na adresi u [adresa]. Nema neposrednih saznanja o tome, odn. pregledom zapisnika je imao uvida u to tko se nalazi u posjedu toga stana. Na poseban upit da li se sjeća tog uviđaja na licu mjesta 2017. naveo je kako se ne sjeća. Radi kao referent za stambeno zbrinjavanje te je po nalogu nadležnog referenta izašao na uviđaj te nije u njihovoj ovlasti da govori strankama što bi trebali ili ne raditi, odn. da bi oni trebali sklopiti ugovor kako bi regulirali svoj status ili pak podmiriti dugovanje koje se odnosi na nekretninu.

10. Svjedok AK je iskazao kako radi kao stručni referent izvidnik, obavlja terenske poslove obilaska stanova koji se nalaze u Fondu Grada Zagreba pa tako i deložacije i slično. Na uviđaj su vezano za konkretnu nekretninu izašli na temelju naloga referentice te je tom prilikom, a što je i uobičajena procedura, sastavljen zapisnik te nema neposrednih sjećanja zbog proteka godina jer se radi o svakodnevnom poslu te obilaze veliki broj različitih stanova, no stanje kako je navedeno u zapisniku koji je tom prilikom sastavljen na licu mjesta odgovara stvarnom zatečenom stanju.

11. I-tužena ĐK u svom iskazu je navela kako je stan koji je predmet ovog postupka dobila njena majka. Kako je ona s braćom i sestrama bila smještena u dom rečeno je da se mogu vratiti majci ukoliko bi ona njima osigurala dom. Nakon što je predala papire iz tog je razloga dobila stan u toj kvadraturi. U taj stan je doselila 2008. kada je navršila 18 godina. Majka ju je često izbacivala iz stana pa bi se nakon toga opet vraćala. Majka često nije plaćala režije te je umrla u 2. mj. 2014. Sa smrtovnicom i rodnim listom je otišla u Grad Zagreb kako bi prijavila promjene. Tamo je bio referent g. Tomislav, ne sjećam se kako se prezivao koji ih je uputio šefici koja se derala na nju da želi uzeti stan sebi i izbaciti braću premda braća nikada nisu živjela u tome stanu već su znala dolaziti samo vikendima. S obzirom na to da su postojala dugovanja vezana za stan, referentica je rekla da podnese za svoju pok. majku zahtjev za otpis duga. U svemu je postupala kako su rekli u Gradskom uredu po naputku nadležnih osoba. Sigurna je da je referentica IK, mislim da se tako zvala, primila sve papire koje joj je predala i odnijela ih urudžbirati u pisarnicu. Kada je došla po ne zna koji put u prostorije Grada Zagreba bila je i izbačena iz Ureda, mislila je da joj se ismijavaju te ustvari nikada nije dobila točne informacije o tome što joj je činiti. U stanu živi sa svoje troje malodobne djece i četvrto je na putu, nema nekretnina u svome vlasništvu. Trenutno je zaposlena, radi u Konzumu. Nakon što je majka dobila stan, odnosno nakon što se doselila, ostala je živjeti u tom stanu. Na upit tko je bio u posjedu stana prije nego što je počela živjeti u stanu navela je kako je u posjedu stana bila njena pok. majka ŠK te da plaća naknadu za korištenje stana u iznosu od 67,00 eur mjesečno, prije je plaćala u iznosu od 36,00 eur mjesečno. Trenutno ta naknada opet iznosi 36,00 eur te plaća režije za predmetni stan. Da li je izvršila kakva ulaganja u održavanje tog stana navela je kako je vršila osnovne stvari, održavanje zidova, jer za bilo što veće treba dozvolu Grada Zagreba, kupila je namještaj u stanu. ZK nikada nije živio na toj adresi jer mu Grad nije niti dao da se prijavi na toj adresi, zajedno imaju maloljetnu djecu te je on znao povremeno dolaziti. Ne dolazi već godinu dana. Na poseban upit pun. tužitelja nakon što je zaprimila dopis Grada Zagreba od 17. ožujka 2017. kojim se poziva sklopiti ugovor o najmu stana, za što je uz taj dopis dostavljen i obrazac u prilogu (kao i prilog tužbi koji se nalazi u spisu) te ste istim dopisom pozvana dostaviti potvrde o podmirenju režijskih troškova i to konkretno od GPZO-a, HEP ODS, Vodoopskrba i odvodnja, Čistoća i ZG Holdinga za podmirenje najamnine i drugih troškova je li regulira status glede najma nekretnine navela je kako nije, predala je svu dokumentaciju koju su od nje tražili, no od Grada nije dobila nikakav odgovor, nisu je niti obavijestili da je npr dokumentacija nepotpuna, već je samo dobila poziv na dođe na dogovor. Da li posjeduje potvrdu kao dokaz navoda da je Gradu Zagrebu predana dokumentacija navela je kako iz isprava koje prileže spisu proizlazi kako je 2018. odn. 2019. predala tu dokumentaciju, a misli i da posjeduje tu potvrdu s urudžbenim brojem, nalazi se u stanu. Da li nakon što je predali dokumentaciju za koju navodite da ste je predali Gradu Zagrebu da li je dobila kakav odgovor navela je kako nije. Na poseban upit zašto je u zapisniku koji su sastavili svjedoci AK i TK i koji ste Vi potpisali navedeno da je g. ZK doselio u stan prije Brankine smrti, navela je kako on nikada nije živio u tome stanu, znao je prespavati, on bi povremeno dolazio. Zašto je onda na zapisnik od 2017.g. navela kako nakon smrti PK stan koristi sa nevjenčanim suprugom HK te sa troje mlt. djece navela je kako to nije odgovaralo stvarnom stanju, ne zna zašto je to tako navela, vjerojatno kako bi prije regulirala svoj status. Svi računi koji su bili na pok. majku od strane Grada Zagreba su prebačeni na njeno ime. Grad Zagreb je pokrenuo postupak deložacije da bi opet u 11. mj. prošle godine od Grada dobila dopis kojim me pozivaju za dostavu dokumentacije kako bi regulirala status vezano za konkretan stan.

12. Iskaze svjedoka AK i TK sud je prihvatio u cijelosti kao logične, sukladne ispravama u spisu.

13. Dakle, kako sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, primarno se ističe kako iz činjeničnih navoda tužbe te tužbenog zahtjeva koji glasi na predaju nekretnine u posjed proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o tužbi iz čl. čl. 161. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje: ZV) kojom je propisano kako vlasnik (ili barem predmnjevani vlasnik čl. 166. st. 1. ZV-a) ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Kako u konkretnom slučaju nespornim proizlazi kako tužitelj nije vlasnik niti predmnjevani vlasnik nekretnine (niti tvrdi i dokazuje da bi takva vlasnička ovlaštenja bila prenesena na njega od vlasnika) čiju predaju u posjed zahtjeva od strane 1. i 2. tuženika to isti nije aktivno legitimiran na podnošenje tužbe za predaju u posjed, a slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo već zbog navedenog razloga odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

14. Podredno, kao što je prethodno navedeno među strankama nije sporno da tužitelj nije zemljišnoknjižni vlasnik stana u čijem se posjedu nalazi 1. tuženica s troje maloljetne djece, a sporno je ima li 1. tuženica pravo odbiti predaju stana u posjed tužitelju pozivom na konvencijsko pravo na dom zajamčeno čl. 8. st.1. i 2. Konvencije koja proklamira da svatko ima pravo na poštivanje svog doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih te ujedno čl. 34. st. 1. i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) kojima se proklamira nepovredivost doma te jamči poštivanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života. U postupku utvrđenim proizlazi kako se i 2. tuženik nalazi posjedu predmetnog stana jer je tako 1. tuženica izjavila na Zapisnik sastavljen od strane službenih osoba tužitelja te je isti potpisala potvrđujući da je ono što je u njemu sadržano istinito. Tužitelj u postupku ističe kako se 1. i 2. tuženici nalaze u spornom stanu bez pravne osnove jer da nisu po pozivima i upozorenjima tužitelja regulirali svoj status vezano za korištenje predmetnog stana te da ne podmiruju troškove najma kao i režijske troškove za predmetni stan. 1. tužena je u odgovoru na tužbu te u svom iskazu navela kako sukladno financijskim mogućnostima pomiruje režije i troškove koji se odnose na stan, a koje navode 1. tuženice je sud našao istinitim obzirom na to da je uvidom u Zapisnik s uviđaja na licu mjesta na adresi [adresa], 3. kat, pov. 72,77 m2 iza pok. GK od 16.03.2017. utvrđeno kako je dugovanje s osnova najamnine, komunalne naknade i vodne naknade za predmetni stan iznosilo 29.872,75 kn dok iz poziva (posljednji poziv na reguliranje stambenog statusa) tužitelja od 15.01.2019. upućenog i zaprimljenog od strane 1. tužene i 2. tuženika proizlazi kako je uvidom u evidenciju Zagrebačkog holdinga d.o.o. utvrđeno da dugovanje za korištenje predmetnog stana u vidu režija te najamnine iznosi 10.009,71 kn. Dakle jasnim proizlazi kako je od 16.03.2017. do 15.01.2019. 1. tuženica podmirila dugovanje u iznosu od 19.863,04 kn ili pak poduzela radnje na koje je upućena od strane tužitelja za otpis predmetnog dugovanja u navedenom iznosu, a slijedom čega se ne može ujedno reći da je ista bila pasivna te se oglušivala na pozive tužitelja.

15. Temeljem provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je kako predmetni stan predstavlja jedini dom 1. tuženice te njeno troje maloljetne djece koja nije vlasnica nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti (negativnu okolnost tuženica ne mora dokazivati) i ekonomski je ugrožena osoba bez imovine kojom bi sebi osigurala neki drugi smještaj. U smislu čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda (''Međunarodni ugovori'': 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 dalje: Konvencija) koju konvenciju je 5. studenog 1997. ratificirala Republika Hrvatska i koja sukladno članku 141. Ustava Republike Hrvatske, predstavlja dio njezinog unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi je iznad nacionalnih zakona, svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a st 2. istog članka Konvencije je određeno da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih. Navedena odredaba nameće određena prava i obveze domaćim tijelima vlasti (pa tako i lokalnim, u konkretnom slučaju jedinici lokalne samouprave odnosno tužitelju) da mora poštivati dom pojedinca. Predmetna nekretnina dakle, kako to tuženica i ističe, je jedini dom tuženice te nema kuda iseliti, slijedom čega tužitelj, kao tijelo vlasti, mora pružiti zaštitu pojedincu kada je to potrebno, a koja potreba je u konkretnom slučaju i utvrđena (tuženica je ekonomski ugrožena osoba te nema vlastite imovine a osnovom koje bi si osigurala drugi dom -ESLJP, Š. protiv H.). U konkretnom slučaju 1.tuženica u predmetnoj nekretnini, a kako to proizlazi iz Ugovora, živi barem 10 godina, a koji period je dovoljno dugo vrijeme da tuženica tu nekretninu smatra svojim domom u kojoj su ujedno rođena njena maloljetna djeca, te činjenica da nema s tužiteljem zaključen Ugovor o najmu za tu nekretninu, nije od utjecaja na činjenicu da tuženica upravo tu nekretninu smatra svojim domom te da nema drugog doma (Europski sud za ljudska prava, B. protiv H.). Kako je utvrđeno tijekom postupka, upravo se tužitelj umiješao u pravo tuženice na dom (bez obzira na razloge donošenja takve odluke, a i pravo na donošenje takve odluke) a da pri tome nije tuženici pružio dovoljnu zaštitu niti na drugi način zaštitio tuženicu (osiguravajući joj drugi smještaj), dok sama tuženica, zbog svog materijalnog i socijalnog statusa, nije u mogućnosti riješiti na drugi način svoje stambeno pitanje. Dakle, po nespornom utvrđenju da predmetni stan predstavlja dom 1. tuženice sud je proveo test razmjernosti u kojem je bilo potrebno odgovoriti na tri eliminacijska pitanja: 1. da li je miješanje (zahtjev za iseljenje i predaju stana u posjed) utemeljeno na zakonu, 2. je li ono bilo usmjereno na postizanje legitimnog cilja i 3. je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. Tužitelj, čiji ujedno zahtjev za iseljenje i predaju u posjed nije utemeljen na zakonskoj odredbi čl. 161. st.1. ZV jer isti nije vlasnik predmetnog stana već je na temelju suglasnosti vlasnika stana isti ovlašten davati u najam te je stoga pravo čiju zaštitu isti zahtjeva u ovom postupku nije iste težine kao i prava vlasnika stana te je tužitelj ujedno javno tijelo pa nije riječ o suprotstavljenim privatnim interesima već o sukobu javnog i privatnog interesa, a tužitelj kao nositelj javnog interesa nije dokazao postojanje neodgodive društvene potrebe za iseljenje tuženice i ujedno podredno nije dokazao da bi mu predmetni stan bio potreban radi vlastitog korištenja ili zbrinjavanja osoba čije su potrebe veće od potreba tuženice i njeno troje maloljetne djece dok sam ekonomski interes nije dovoljan razlog miješanja u pravo tuženice na dom zbog čega zahtjev za iseljenje, odnosno predaju u posjed stana predstavlja miješanje u pravo na dom osobe kojoj kao ekonomski slabijoj strani tužitelj nije pružio dovoljnu zaštitu na drugi način, osiguravajući joj drugi smještaj kojeg 1. tuženica zbog svog socijalnog i materijalnog stanja nije u mogućnosti sama osigurati. 1. tuženica, ne samo da je ekonomski slabija i ugrožena osoba, već u spornoj nekretnini živi već najmanje 10 godina bez imovine je i adekvatnih prihoda te nema drugog adekvatnog smještaja u koji bi preselila i stoga, konkretno, u testu

1 0

razmjernosti javnog interesa i privatnog (konkretno interesa tuženice, a u smislu čl. 16. st. 2. Ustava RH) ovaj sud smatra da prednost treba dati privatnom interesu, odnosno da miješanje tužitelja kao nevlasnika nekretnine u pravo tuženice na dom (čl. 8. Konvencije) nije opravdano.

16. Stoga, rukovodeći se utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja i provedenog testa razmjernosti ocijenivši osnovanim prigovor prava na dom, odbijen je tužbeni zahtjev pri čemu navodi tužitelja da si je 1. tuženica imala dovoljno vremena osigurati drugi smještaj ne mogu dovesti do drugačije odluke suda obzirom da iseljenje jedne socijalno i ekonomski ugrožene osobe radi useljenja u isti takve osobe ne bi bilo u skladu sa tekovima demokratskog društva u državi koja je čl. 1. Ustava Republike Hrvatske proklamirana kao demokratska i socijalna država. Kako je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženu iz svih prethodno navedenih razloga isti je odbijen kao neosnovan u odnosu na 2. tuženika.

17. Budući da su 1. i 2. tuženici u cijelosti uspjeli u sporu to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, istima priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa zatraženim troškovnikom, i to trošak sastava odgovora na tužbu te podneska od 01.06.2024., 16.06.2024. u iznosu od po 500,00 Eur (Tbr. 8/1Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 136/23), trošak zastupanja na ročištima 23.10.2024. i 15.01.2025. u iznosu od po 500,00 Eur sukladno Tbr 9/1 Tarife, što uvećano za 25% na ime PDV-a te uz uvećanje od 10% za drugozastupanog sukladno Tarifi iznosi 3.437,50 Eur. Tuženicima nije priznat kao osnovan zatražen trošak zastupanja tuženika na ročištu za objavu presude obzirom na to da isti u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a ne predstavlja nužan trošak za koji bi tuženicima pripadalo pravo na naknadu. Kamata na trošak dosuđena je u skladu sa čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Sesvetama 04. ožujka 2025.

Sudac:

Iva Raos

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovoga rješenja. Žalba se podnosi u 4 primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun

2. 1. i 2. tuženiku po pun