REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

Povrv-2693/2018-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: POY ADRIA d.o.o., OIB: 08483439601, Vaška pot 53A, 1235 Radomlje, Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik Andrija Bagarić, odvjetnik iz Zagreba, Vončinina 6, protiv tuženika: GAVRILOVIĆ d.o.o., OIB: 83570236060, Gavrilovićeg trg 1, Petrinja, kojeg zastupa punomoćnik Matea Tkalčić, odvjetnica u Buterin & Posavec odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 82, radi isplate novčane tražbine, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 04. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-7/2018 koji je dana 16. srpnja 2018. godine donio javni bilježnik Davor Škugor iz Petrinje, Trg Franje Tuđmana 10 u kojem je naloženo tuženiku GAVRILOVIĆ d.o.o. iz Petrinje, Gavrilovićeg trg 1, OIB: 83570236060 platiti tužitelju POY ADRIA d.o.o., Vaška pot 53A, Radomlje, Republika Slovenija, OIB: 08483439601 iznos od 25.230,00 eura i to zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 5.280,00 eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, uvećane za iznos zatezne kamate koja teče od prvog dana nakon dana dospijeća, odnosno od 04.11.2017. god. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, na iznos od 19.950,00 eur, u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke uvećanu za iznos zatezne kamate koja teče od prvog dana nakon dana dospijeća, odnosno od 29.01.2018. god. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena zajedno sa nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 5.936,93 kn /787,97 eura, kao i predvidivim ovršnim troškovima u iznosu od 1.287,50 kn/170,88 eura uvećanim sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2018. pa do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.354,9 eura, sve u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.Na prijedlog ovrhovoditelja – sada tužitelja, javni bilježnik Davor Škugor iz Petrinje, Trg Franje Tuđmana 10, izdao je rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv- 7/2018 od 16. srpnja 2018. godine kojim je ovršeniku – sada tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 25.230,00 eur/186.954,30 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih utuženih računa pa do isplate kao i trošak ovršnog postupka (list 3. spisa).

2.Protiv rješenja o ovrsi koju je odredio javni bilježnik ovršenik/tuženik je pravodobno izjavio prigovor u kojem navodi kako osporava u potpunosti osnov i visinu potraživanja, osporava ga u dijelu kojim se ovršeniku/tuženiku nalaže podmirenje tražbine zajedno sa kamatama i odmjerenim nastalim troškovima, kao i u dijelu kojim je određena ovrha radi prisilne naplate. Navodi kako iz teksta prijedloga kao niti iz jednog priloženog računa tužitelja nije jasno koji bi bio pravni osnov za naznačeno potraživanje prema tuženiku.

3.Tuženik ističe kako sa tužiteljem nije u nikakvom obvezno-pravnom odnosu po kojem bi za tuženika nastala bilo kakva obveza prema ovrhovoditelju/tužitelju. Tužitelj i tuženik nisu sklopili nikakav ugovor niti je ovršenik/tuženik prihvatio bilo kakvu ponudu za bilo kakvu uslugu ili drugu aktivnost koju bi ovrhovoditelj/tužitelj imao izvršiti ili e izvršio za tuženika. Tuženik navodi kako nije sudjelovao u bilo kakvom postupku označenom u prijevodu računa pod Opis: Nominacija-Pobjednik proizvod godine 2018. godine HR, pa s toga osnova nije u nikakvoj obvezi prema tužitelju, niti prema njemu ima ikakvo dugovanje.

4.Tuženik ističe kako je svoje osporavanje (osnove tako i visine potraživanja), jasno iskazao i kroz dva dopisa prema tužitelju izdanom putem svog punomoćnika Odvjetnika u Republici Sloveniji. Tuženik se i medijski ogradio od bilo kakvih aktivnosti ovrhovoditelja/tužitelja koje bi se odnosile na tuženika i to čak i na način da je izdao i službenu obavijest za medije.

5.Postupajući po prigovoru tuženika, primjenom izričite odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, a uz primjenu čl. 252j i čl. 252e Ovršnog zakona (NN, br. 112/12, 25/13,93/14,55/16,73/17 dalje OZ), ovaj sud je svojim rješenjem broj 94 Povrv- 2693/2018-2 od 28. kolovoza 2018. godine, stavio je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave broj Ovrv-7/2018 od 16.07.2018. doneseno po javnom bilježniku Davor Škugor iz Petrinje, Trg Franje Tuđmana 10 te je postupak nastavljen po prigovoru protiv platnog naloga.

6.Tužitelj je podneskom koji je predan na ročištu 8.02.2019 predao dokumentaciju kao dokaz o postojanju poslovnog odnosa među strankama.

7.Sud je izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju sadržanu u spisu.

8.Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

9.Predmet ovog spora tužiteljev je zahtjev za isplatu utuženog iznosa po osnovi naknade za temeljem potpisanih obrazaca sadržanih u spisu.

10.Među strankama je sporno postojanje poslovnog odnosa odnosno tuženik tvrdi da je postojao nesporazum u smislu članka 282. Zakona o obveznim odnosima, jer je tuženik smatrao da je nominacija proizvoda besplatna također ističe da je tuženik pravovremeno odustao od sudjelovanja u postupku i nikada nije dostavio svoje proizvode radi istraživanja. Sporna je osnova i visina potraživanja.

11.Obzirom na činjenicu da se ovdje radi o sporu sa međunarodnim elementom ( tužitelj je inozemna pravna osoba (sjedište u [adresa]) sud je najprije dužan bio utvrditi mjerodavno pravo.

Mjerodavno pravo u sporu s međunarodnim elementom za ugovore o djelu utvrđuje se prema odredbama članka 19. i 20., točka 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine broj 53/91,88/01 dalje ZRS) koji se primjenjuje u ovom slučaju obzirom na to da se pravni odnos se odvijao tijekom 2017. i 2018. odnosno obzirom na to da Zakon o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine broj 101/17, 67/23) stupio na snagu 29.01.2019. te se primjenjuje na pravne odnose nastale do dana stupanja na snagu navedenog Zakona i na postupke pokrenute od dana stupanja na snagu istog Zakona.

Prema odredbi iz članka 19. ZRS-a propisano je da je za ugovore mjerodavno pravo što su ga izabrale ugovorne strane osim ako navedenim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Iz odredbe članka 20. točka 1. proizlazi da u slučajevima kada nije izabrano mjerodavno pravo i kada posebne okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo, kao mjerodavno pravo ima se primijeniti pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište poduzimača, a u slučaju da se radi o ugovoru o posluzi (usluga) mjesto gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo sjedište poslugodavca, dakle u ovom slučaju pravo Republike Slovenije odnosno Obligacijski zakonik (Uradni list RS, št. 83/2001, 32/2004, 28/2006-odl. US 40/2007, 64/2016-odl US 20/2018 dalje OZ).

12.U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to RD, ĆD i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja ED.

13.Uvidom u račun broj 1132-2017 od 23. listopada 2017. s datumom dospijeća 3. studenog 2017. razvidno je da se isti odnosi na tuženika i da je izdan od strane tužitelja i glasi na iznos od 5.280,00 eura s opisom nominacija- istraživanje 9.900 kategorija iznos 1.320,00, količina 4, narudžba nominacija ČAJNA; ZIMSKA ; MESNI DORUČAK; PAŠTETA .Na navedenom računu označeno je kod Opisa: Nominacija-istraživanje za Proizvod godine 2018 (list 5. spisa).

14,Uvidom u račun broj 1100-2018 od 21. siječnja 2018. s datumom dospijeća 28. siječnja 2018. razvidno je da se isti odnosi na tuženika i da je izdan od strane tužitelja i glasi na iznos od 19.950,00 eura s opisom nominacija- istraživanje 9.900 kategorija, iznos 6.650,00 eura, količina 3, narudžba nominacija ČAJNA; ZIMSKA; MESNI DORUČAK; PAŠTETA. Na navedenom računu označeno je kod Opisa: Pobjednik, Proizvod godine 2018 (list 10. spisa).

15.Uvidom u dopis od 03.11.2017. sa povratnicom i dopis od 01.02.2018. (list 15. do 16. spisa) sa povratnicom razvidno je da je tuženik vratio račun broj 1132-2017 od 23.10.2017. tužitelju odnosno isti je osporio navodeći da mu je ispostavljen račun za uslugu koja nije trebala biti naplaćena (nominacija), a daljnje usluge nisu izvršene te ističe da odustaju o nominacija njihovih proizvoda te da neće iste dostaviti žiriju čime ne postoji osnov za kvalifikaciju u slijedeću fazu postupka. Navedeni dopis je dostavljen tužitelju 13.11.2017. Isto tako je vraćen tužitelju i račun 1100-2018 od 21.01.2018 i to dana 19.08.2018. s istom naznakom.

16.Pravila i uvjeti odabranog proizvoda godine (list 47. spisa) definira što je to Odbrani proizvod godine odnosno navodi kako se radi o konceptu koji se temelji na anketi potrošača i nagradi proizvoda koji predstavljaju inovaciju i iznimnu kvalitetu. Vlasnik i organizator izbora u Hrvatskoj je POY Adria d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Uvidom u navedena Pravila razvidno je da se proizvodi nominiraju u odabir sa strane ovlaštenih trgovačkih društava. Proizvod ili usluga koji je odabran kroz proces selekcije i istraživanja za Odabrani proizvod godine dobiva titulu organizatora Odabrani Proizvod godine i dobiva dozvolu za korištenje pečata Odabrani Proizvod godine u razdoblju od jedne godine za marketinške aktivnosti za pobjednički proizvod.

U odnosu na proces odabira navodi se da putem nominacije se proizvodi razvrsti u kategorije. Slijedi pregled žirija koji je sastavljen od strane organizatora. Žiri pregleda nominacije i kategorije proizvoda/usluga te potvrđuje proizvode/usluge koji imaju li donose na tržište novost, inovaciju, poboljšanje ili su na hrvatskom tržištu novi li su se nakon nekog vremena opet pojavili. Istraživanje svake godine obavi istraživačka kuća na reprezentativnom uzorku hrvatskih potrošača. Organizator će sve nominirane proizvode i usluge tretirati podjednako. To će isto tako osigurati i nezavisna istraživačka tvrtka koja provodi istraživanje. Organizator će objaviti sve pobjednike. Objavit će se samo pobjednici kategorija. Organizator si pridržava prava ne objaviti pojedinačnog pobjednika bez objašnjenja.

17.Uvidom u obrasce Odabran proizvod godine: Nominaciju proizvoda/usluge (list 49. do 54. spisa) razvidno je kako društvo Gavrilović d.o.o. prijavljuje proizvode: Mesni doručak pikant 150 g, kategorija mesne konzerve, pašteta pikant 100 g., kategorija pašteta, čajna kobasica 330 g, kategorija trajna kobasica, zimska salama, kategorija trajna kobasica. Na Obrascima pod nazivom Odabran proizvod godine: Nominacija proizvoda/usluge navedeni su i podaci odgovorne osobe tuženika: ĆD, voditelj odjela marketinga te je isti i sva tri obrasca potpisao te su obrasci i potvrđeni i pečatom tuženika kao prave osobe.

Na navedenim obrascima navedeno je kako potpisnik je pročitao i razumio uvjete i pravila izbora koje u potpunosti prihvaća te da je pravilno ispunjen i provjeren obrazac za nominaciju. Također je navedeno da je nominacija besplatna. Ali je također navedeno da ako nominirani proizvod potvrdi žiri kao odabran proizvod godine te on bude uključen u istraživanje javnog mnijenja, uplaćena će sredstva za istraživanje (9900 HRK + PDV) biti prihvaćena na transakcijski račun organizatora.

Također je navedeno da ako nominirani proizvod bude proglašen Odabranim proizvodom godine na temelju istraživanja provedenog među hrvatskim potrošačima slaže se da je poduzeće nominiranog proizvoda ili usluge dužno platiti organizatoru Odabranog proizvoda godina iznos od 49.900 HRK + PDV u roku od 15 dana od dana primitka služenih rezultata istraživanja javnog mnijenja.

18.Na ročištu 22. travnja 2021. saslušana je svjedokinja ĐD koja u iskazu navodi kako je 2017. radila kao asistent prodaje kod tuženika. Njezin nadređeni ĆD joj je rekao da podnese nominaciju za nekoliko njihovih proizvoda pri čemu joj je napomenuo da je nominacija proizvoda besplatna. Ona je izabrala proizvode koje su odlučili nominirati za odabrani proizvod godine. Izabrala je 4 proizvoda s kojima se i njezin nadređeni složio. Tu nominaciju je procesuirala kroz aplikaciju, međutim zbog određenih tehničkih smetnji obrazac je isprintala te ručno ispunila, a obrazac je potpisao gospodin ĆD. Obrazac je poslan tužitelju poštom. Komunicirala je s predstavnikom tužitelja putem e-maila te su dogovarali uvjete, međutim ne može se točno sjetiti s kojom osobom je komunicirala. Njezin zadatak je bio i pripremiti proizvode koji bi se onda slali žiriju. Nakon nekoliko tjedana zaprimili su račun. Taj račun nije mogao ući u obradu te je kontaktirala tužitelja da se ispravi neki broj na računu kako bi račun prošao likvidaciju. Kada je s tim računom došla do gospodina ĆD on ju je pitao što je uopće taj račun te da je dogovor s tužiteljem bio da je nominacija besplatna. Pri tome je rekao kako je očigledno došlo do neke zabune, odnosno da je on bio u zabludi misleći da je nominacija besplatna. Navodi kako joj je ĆD tada rekao da sve obustavi i da proizvodi ne šalju tužitelju. Račun je preuzeo gospodin ĆD te je to dalje riješio s njihovom pravnom službom. Nakon toga njezino operativno djelovanje je prestalo te je svu komunikaciju dalje preuzeo gospodin ĆD. Navodi kako je bila prisutna na svečanoj dodjeli odnosno proglašenju Odabranog proizvoda godine međutim ističe kako nije bila na navedenoj svečanosti bila u službenom svojstvu već je došla za svaki slučaj provjeriti hoće li navedene njihove proizvode prozvati. Ističe kako proizvodi tuženika nisu proglašeni za odabrani proizvod godine. Napominje kako je ulazak na ceremoniju proglašenja bio otvoren za posjetitelje te nitko na ulazu ju nije zaustavio niti pitao za osobne podatke. Svjedokinja odgovara na upite punomoćnika stranaka i navodi da račun koji su zaprimili nakon par tjedana od nominacije je glasio na iznos od otprilike 5.000 EUR-a te je na istom bilo navedeno kao da je tuženik nešto osvojio. Na računu je bilo navedeno Odabrani proizvod godine te je bila navedena i količina proizvoda, pojedinačni iznos te zatim ukupni iznos računa.

Ističe kako nisu zaprimili račun za nominaciju, odnosno račun koji je prethodno spomenula je jedini račun koji je tuženik dobio od tužitelja. Ističe kako je ona snimala svečanu dodjelu , ali i da je gledala svečanu dodjelu i na službenim stranicama tužitelja odnosno na „youtube-u“ te također ni na toj službenoj snimci nije vidjela ništa izvan onoga što je ona sama snimila, odnosno proizvodi tuženika nisu prozvani kao Odabrani proizvod godine.

Svjedokinja navodi da je kod tuženika zaposlena od listopada 2016. te da je komunikacija između tužitelja i tuženika počela otprilike u rujnu 2017. Nije joj poznato jesu li tužitelj i tuženik komunicirali i prije toga odnosno nije joj poznato jesu li komunicirali kroz 2016. godinu. Njezin zadatak je bio izabrati izabrati proizvode za nominaciju što je i učinila uz suglasnost nadređenih. U odnosu na obrasci-Nominacija proizvoda/usluge (list 49. do 53. spisa) navodi kako se radi upravo o tim obrascima koje je on popunila, isprintala i dala na potpis gospodinu ĆD. Ističe kako joj je u cijelosti bio poznat sadržaj obrazaca za prijavu. Njezin zadatak nije bio procjenjivanje obveza koje bi proizlazile iz navedenih obrazaca , smatra da je to bio zadatak njezinih nadređenih koje je obavještavala o operativnim koracima. Nadređenom je podnijela navedene obrasce na potpis, ali nije obavijestila o odredbi vezanu za plaćanje.

19.Svjedok ĆD na ročištu 22. travnja 2021. iskazuje da je zaposlen kod tuženika od 2011. na radnom mjestu direktor marketinga. Telefonskim putem je razgovarao s gospodinom ND te mu je ponuđeno da nominiraju svoje proizvode za kategoriju Odabrani proizvod godine. Pri tome nisu razgovarali o samim uvjetima. Nominacija proizvoda je projekt tužitelja koji je njima bio ponuđen. Prijavili su svoja 4 proizvoda, prijava je trebala ići preko web stranice međutim obzirom na određene poteškoće koje je kolegica ĐD imala , ona je isprintala obrasce za prijavu te ih donijela njemu na potpis , pri tome napominje kako je kod tuženika uobičajeno da se za sve poslove sklapaju pisani ugovori o suradnji, ali ističe da nikakav ugovor o suradnji nije potpisan s tužiteljem. Poznato mu je da je nominacija proizvoda bila besplatna obzirom na to da je velikim slovima navedeno pisalo na internet stranici tužitelja. Kolegica ĐD mu je donijela obrasce na potpis , ali sam sadržaj nije detaljno čitao jer je znao da je nominacija besplatna. Nakon nekoliko tjedana zaprimili su račun koji je glasio na 5.000,00 eura i na kojem računu je pisalo troškovi nominacije. Svjedok je tada rekao kolegici da neće platiti obzirom na to da usluga nije izvršena i da tužitelju uopće nisu slali proizvode, putem pravne službe su obavijestili tužitelja da neće platiti navedeni račun. Nakon toga tužitelj ih je kontaktirao s prijedlogom sastanka radi postizanja kompromisa, predlagali su da tuženik plati dio tog računa, ali do tog sastanka nije došlo. Do sastanka nije došlo, jer je tuženik tako odlučio odnosno oni su smatrali da njihova obveza nije bila platiti ni dio tog računa obzirom na to da tužitelj nije izvršio nikakvu uslugu koja bi opravdavala izdavanje tog računa.

Tuženik je putem medija dobio informaciju da su njegovi proizvodi izabrani za Odabrani proizvod godine, na što je tuženik reagirao na način da je i putem medija obavijestio da se takvi navodi ne uzimaju u obzir te da tuženik nije sudjelovao u tom natjecanju. Tuženik se putem ovlaštenih punomoćnika obratio tužitelju te zatražio da se njihovo ime i proizvodi ne koriste bez njihove suglasnosti, a što tužitelj nije učinio. E-mail komunikacija sa tužiteljem je trajala oko 2 tjedna o operativnim stvarima te da je osim njega sa tužiteljem komunicirala i kolegica ĐD koja je obavljala samo operativne zadatke te po hijerarhijskoj strukturi tuženika u njenom opisu posla nije bilo nikakvo donošenje zaključaka. Navodi kako do sklapanja pisanog ugovora nije došlo jer je nominacija bila besplatna. Ponavlja kako nije zaprimljen niti jedan račun osim onoga koji je prethodno naveo odnosno račun koji je glasio na iznos od 5.000,00 eura. Navodi kako nije bio pozvan na ceremoniju proglašenja Odabranog proizvoda godine.

20.Na ročištu 07. svibnja 2021. zakonski zastupnik tužitelja ED iskazuje kako 2016. razgovarao s tuženikom vezano za poslovnu suradnju pa je tako i te godine održan sastanak u prostorima tuženika. Tuženik je bio jako zainteresiran za sudjelovanje u projektu Odabrani proizvod godine te su bili zainteresirani za suradnju s njima obzirom na to da su oni radili na drugačiji način, odnosno njihovo društvo je u tom projektu provodila i razna istraživanja. Već na tom sastanku su im objasnili svu proceduru i metodologiju te se sjeća da je taj sastanak trajao otprilike sat vremena obzirom na to da su predstavnici tuženika imali jako puno pitanja. U ime tuženika na tom sastanku je sudjelovao gospodin ĆD. S tuženikom su komunicirali cijelu 2016. međutim oni se nisu odlučili te godine sudjelovati u projektu, odnosno nominirati svoje proizvode obzirom na to da taj trošak sudjelovanja nisu predvidjeli u svom budžetu za tu godinu, ali su im rekli da da će sudjelovati iduće godine. Navodi kako su ostali s tuženikom u kontaktu 2016. te da su im dostavili prezentaciju sa svim obavijestima i troškovima vezanim za nominaciju te su isto tako zaprimili i prezentaciju Konzuma koji je bio tadašnji njihov partner. Razgovarali su i nakon što je tuženik nominirao svoje proizvode. Navodi da je tuženik pokušao izvršiti nominaciju prilikom aplikacije, ali su se onda pojavili se određeni tehnički problemi u sustavu tuženika, pretpostavlja da je to zbog veličine samih dokumenata. Obzirom na to da je tuženik bio izrazito zainteresiran da ta nominacija bude izvršena u roku oni su predložili da se nominacija izvrši putem word dokumenta. Oni su to i učinili te su tu nominaciju u pisanom obliku dostavili prvo putem e- maila, a zatim putem pošte. Tuženik se nakon izvršenih nominacija par puta javio samo kako bi provjerio ide li sve po planu. Oni su tuženiku dostavili fakturu za izvršene nominacije, međutim bili su određeni tehnički problemi vezano uz samu fakturu, a o čemu je komunicirao s ĐD te su te fakture ispravljene i dostavljene tuženiku. Pri tome napominje da je komunikacija glede faktura bila samo vezano za tehničke poteškoće i ispravak istih, međutim nije bili razgovora o tome zašto su te fakture izdane ili o iznosima na njima. Napominje da je u svakoj komunikaciji s ĐD koja se odvijala putem e-maila gospodin ĆD bio u „cc-u“. Nakon nekog vremena gospodin ĆD je obavijestio njegovog partnera u Hrvatskoj da on više ne bi sudjelovao u projektu, pri čemu je prvo pokušao dogovoriti s njima da se ipak ne prijavljuju 4 proizvoda u 3 kategorije nego da tuženik sudjeluje u projektu u manje kategorija. Obavijestili su tuženika kako to nije moguće obzirom da su već krenuli s cijelom pričom. Nakon toga, otprilike mjesec dana nakon nominacije obratio im se odvjetnik tuženika te obavijestio da tuženik raskida ugovor. Ističe da je tužitelj tuženiku javljao sve što su poduzimali na temelju sklopljenog ugovora, sva istraživanja koja su provedena, a kasnije i pobjednike. Napominje da je dodjela nagrada interna stvar, odnosno ne radi se nekakvom javnom događaju, a oni su svugdje objavili tko su pobjednici u projektu odabrani proizvod godine te je to bilo u raznim medijima kao i u katalozima Konzuma. Tuženik je bio pozvan na dodjelu nagrada s time da tuženik nije obavijestio hoće li doći. Uobičajeno je da se prilikom dodjela nagrada, nagrada dodjeli pobjednicima samo ukoliko su prisutni na toj ceremoniji te se na pozornicu pozovu na preuzimanje plakate samo oni pobjednici čiji su predstavnici prisutni na ceremoniji. Oni čiji su proizvodi pobijedili, odnosno izabrani za proizvode godine mjesec dana prije same ceremonije su o tome obaviješteni. Tuženiku su dostavili sve obavijesti o istraživanju, kao i fakture. Ističe da se prilikom provođenja istraživanja utvrđuje atraktivnost, inovativnost i namjera za kupovinu proizvoda. Također ih obavještava nakon provedenog istraživanja kako potrošači vide određene proizvode, u konkretnom slučaju proizvode tuženika kao i proizvode konkurencije. Sama dostava proizvoda dio je metodologije i marketinga, a o čemu su i obavijestili tuženika te sama dostava proizvoda nije bila odlučna za provođenje istraživanja i donošenje odluke. Pojašnjava kako potrošači vrše odabir proizvoda na temelju slike i opisa te opet naglašava da je sama dostava proizvoda dio marketinga. Ističe da je točno da je na njihovoj prezentaciji pisalo da je nominacija besplatna, međutim, upravo iz tog razloga oni održavaju razne sastanke s potencijalnim korisnicima njihove usluge. Nominacija je besplatna, jer kod same nominacije nisu još sigurni da će ti proizvodi koji su nominirani uopće ući u istraživanje, odnosno ne znaju jesu li dovoljno inovativni da bi se istraživanje za te proizvode uopće provodila. Upravo zbog toga je navedeno da netko tko nominira proizvod, a uopće taj proizvod ne uđe u istraživanje da i ne mora ništa platiti to znači da ako proizvod koji je nominiran nije dovoljno inovativan tada se istraživanje ne provodi . Odnosno sama dostava ili ne dostava proizvoda ne znači da se istraživanje neće provesti.

Napominje da je i tuženik bio obaviješten o obvezi plaćanja ukoliko proizvod bude uključen u istraživanje, a što je sve navedeno i u nominacijskom obrascu. Pojašnjava da nakon što kupci odaberu proizvod ne donosi se nikakva posebna odluka odnosno to je kraj toga izbora. Navodi da tuženik nikada nije imao pritužbe i prigovore na njihov rad, niti su ikada ukazali na nekakve propuste ili ne zadovoljavajuću kvalitetu rada tužitelja. Navodi da on osobno nikada nije provjerio je li ĆD zakonski zastupnik tuženika , ali on se uvijek predstavljao, a to je rekla i gospođa ĐD da je ovlašten za poduzimanje ovih poslova. Na kraju navodi da na grupnoj fotografiji proizvoda koji su pobijedili u projektu Odabrani proizvod godine bili su i tuženikovi proizvodi i da istraživanje se provodi na temelju samog opisa proizvoda i njegove fotografije te da se za samo istraživanje nije bitan sam proizvod nego neka njegova svojstva.

21.Sud je iskaze svjedoka i zakonskom zastupnika uzeo u obzir, jer su isti bili uvjerljivi i logični u dijelu koji nisu protivni dokumentaciji sadržanoj u spisu. Dakle iz priložene dokumentacije i iskaza svjedoka kao i zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi kako su stranke u ovom postupku sklopile ugovor o djelu (članak 619. OZ-a) kojim se tužitelj obvezao nominirati proizvode tuženika , među strankama nije sporno da je nominacija bila besplatna, međutim u odnosu na činidbu istraživanja i proglašenja proizvoda pobjednika tuženik tvrdi da se radilo o nesporazumu odnosno da on nikada nije dao suglasnost za istraživanje odnosno da njegovi nominirani proizvodi nadalje sudjeluju u projektu Odabrani proizvod godine.

22.Sud smatra kako se potpisivanjem Obrazaca sadržanih u spisu od strane svjedoka ĆD nisu ispunile pretpostavke iz članka 16. OZ- a koje određuju nesporazum. Naime, među strankama nije bilo sporno da je nominacija besplatna, a u odnosu na obveze tužitelja koje određuju istraživanje i proglašenje pobjednika iste su također sadržane u obrascima. Tuženik ( svjedok zaposlenik) se ne može pozivati na nesporazum ako nije pročitao određene odredbe ugovora (obrazac). Odnosno mišljenje je ovog suda da činjenica da je svjedok ĆD bio zaposlenik društva tuženika i raspolagao sa pečatom društva te navedene obrasce na taj način ovjerio dovodi do zaključka da je tuženik sklopio ugovor (bez obzira što nije pročitao odredbe) te da se ne radi o nesporazumu. Takvu situaciju treba tumačiti u korist pravne sigurnosti, jer je stvar svakog subjekata i njegov rizik na koji će način organizirati svoje poslovanje pa tako i upotrebu određenog pečata i koga će ovlastiti za sklapanje ugovora.

23.U ovom slučaju se radi o ugovorima kod kojih jedna strana drugoj strani, na unaprijed tiskanom obrascu ili na bilo koji drugi način pripremljenom ugovoru predlaže sklapanje ugovora. Tumačenje nejasnih odredaba u ovakvim ugovorima ne vrši se po slobodnoj interpretaciji u smislu općih pravila o tumačenju ugovora, već se tumačenje sastoji se u tome da će se nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane (članak 83. i 84. ZO).Teret dokaza radi utvrđenja sporne činjenice svoje ugovorne obveze bio je na tužitelju.

Isto tako sud smatra da tužitelj obzirom na to da mu je u postupku osporena osnova i visina potraživanja dužan bio u cijelosti dokazati navedeno.

24.U odnosu na utužena dva računa valja istaknuti kako utuženi računi predstavlja vjerodostojnu ispravu odnosno računi su vjerodostojne isprave (čl. 28. Ovršnog zakona («Narodne Novine», broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 i 114/22, dalje: OZ), međutim isti predstavljaju interne dokumente tužitelja na temelju kojih se ne može presumirati da je njegovo potraživanje po tim računima osnovano, imajući u vidu prigovor tuženika. Dakle, takva isprave jednostrano ispostavljene od tužitelja bez drugih dokaza same po sebi nisu dovoljan dokaz o osnovanosti i visini tužiteljeve tražbine. Zato sukladno čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a temeljem čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Iz iskaza svjedoka, zakonskog zastupnika kao i dokumentacije sadržane u spisu proizlazi kako je tuženik vratio račune odnosno istima prigovorio te je iz navedenog razvidno da je odustao od daljnjeg ispunjena Ugovora koje je sklopio sa tužiteljem temeljem navedenih obrazaca.

25.Valja istaknuti kako iz dokumentacije sadržane u spisu ne proizlazi da nakon nominacije proizvoda automatizmom dolazi do obrade u istraživanju javnog mnijenja te nakon toga do potvrde od strane žirija. Na obrascu je navedeno da ako žiri Odabranog proizvoda godine potvrdi nominirani proizvod te on bude uključen u istraživanje javnog mnijenja uplaćena sredstva (9.900,00 kn + PDV) bit će prihvaćena. Odnosno postoji mogućnost da žiri i odbije proizvod ili se proizvod ne kvalificira dalje (član 3. pravila i uvjeta). Dakle, tužitelj nije dokazao u ovom postupku da je obavijestio tuženika da je žiri Odabranog proizvoda godine, prihvatio i potvrdio tuženikove nominirane proizvode. Isto tako nakon što je vraćen račun broj broj 1132-2017 od 23. listopada 2017. za istraživanje te tuženik izričito napomenuo da neće sudjelovati u Odabranom proizvodu godine te naposljetku nije ni uplatio iznos potreban za istraživanje od strane istraživačke kuće, to nije jasno zašto je tužitelj pristupio istraživanju i proglasio proizvode tuženika pobjednikom projekta Odabrani proizvod godine. Također je iz pravila i uvjeta razvidno da pobjednici imaju pravo koristiti pečat Odabrani Proizvod godine u razdoblju od jedne godine za marketinške aktivnosti za pobjednički proizvod , u ovom postupku nije dokazano da je tuženik koristio bilo pečat ili kakve druge pogodnosti obzirom na to da su prema tvrdnji tužitelja tuženikovi proizvodi proglašeni pobjednikom godine (već je tuženik dokazao da je u medijima dao obavijest da nije dio projekta Odabran proizvod godine - list 20. spisa).

26.Ocjenjujući izvedene dokaze svaki zasebno kao i u njihovoj ukupnosti te rezultat cjelokupnog postupka, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja sud nalazi da tužitelj nije valjano dokazao činjenične navode iznesene u tužbi, a na kojima zasniva tužbeni zahtjev odnosno je li ispunio svoju obvezu sukladno sklopljenom ugovoru te je stoga i odlučeno dao u izreci ove presude a temeljem članka 219. i članka 221 a ZPP-a. Obzirom na to da tužitelj, prema mišljenju suda, nije uspio dokazati postojanje i osnovanost svoje tražbine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je ukinuti sukladno članku 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

27.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 118/14, 107/15 i 138/23 dalje: OT) te se sastoji od troška sastava za podnesak od 05.03.2019. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8. t.1. OT-a), troška zastupanja na ročištu od 08.02.2019. u iznosu od 497,71 eur (Tbr.9. t.1.OT-a), troška zastupanja na ročištu od 26.04.2019. u iznosu od 497,71 eur (Tbr.9. t.1.OT- a), troška zastupanja na ročištu od 22.04.2021. u iznosu od 497,71 eur (Tbr.9. t.1.OT-a), troška zastupanja na ročištu od 07.05.2021. u iznosu od 497,71 eur Tbr.9. t.1.OT-a),, troška zastupanja na ročištu od 28.03.2023. u iznosu od 497,71 eur (Tbr.9. t.1.OT-a), troška zastupanja na ročištu od 23.01.2025. u iznosu od 497,71 eur (Tbr.9. t.1.OT-a), što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 4.354,9 eura te je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 04. ožujka 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava(članak 467 stavak 1 ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku

pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Spis u kalendar 60 dana – parnična pisarnica