REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P Ob-327/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

I

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, po sucu Tatjani Škorić Radaković, u pravnoj stvari tužiteljice AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Sandri Zorc, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika: 1. UM, OIB; 37198600866, Kasinostrabe 24, Darmstadt, SR Njemačka i 2. LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi obiteljsko-bračne stečevine, nakon glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tužiteljice i 1. tuženika te u odsutnosti 2. tuženice, te objave odluke dana 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zk.ul.br. 792A, k. o. [katastarska općina], a označena kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća, garaža, skladište i dvor, površine 108 čhv, bračna stečevina tužiteljice AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i pok. JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u jednakim suvlasničkim omjerima, slijedom čega je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici ishoditi upis prava vlasništva u 1/2 suvlasničkog dijela na svoje ime uz istodobno brisanje s imena sada pok. JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženici LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da roku od 15 dana tužiteljici AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.233,36 €, s pripadajućom zakonskom kamatom koja na ovaj iznos teče počev od 4. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je pred ovim sudom podnijela tužbu protiv tuženika 28. rujna 2022. radi utvrđenja bračne stečevine na nekretnini koja u naravi predstavlja kuću, garažu, skladište i dvor u [adresa], na adresi [adresa] , tražeći da se utvrdi suvlasnicom u jednakim dijelovima s pokojnim suprugom JM, čiji su nasljednici tuženici i koji su nakon njegove smrti upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici ove nekretnine.

1.1. Tužiteljica je u podnescima od 28. rujna 2022. i 13. kolovoza 2024. dopunila i ispravila tužbeni zahtjev na način vidljiv iz izreke.

2. Tuženik UM je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev, međutim isti nije osobno potpisao, dok tuženica LM nije dala pisani odgovor na tužbu, niti je tijekom postupka osporila tužbu i tužbeni zahtjev.

2.1. Sud nije donio presudu na temelju ogluhe u odnosu na tuženicu LM, jer je utvrdio da za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz odredbi članaka 331. i 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/23; dalje: ZPP), obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz tužbe.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom u ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], 792A, k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću, garažu, skladište i dvor u [adresa], na adresi [adresa], koja je prema navodima tužiteljice stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice s pokojnim suprugom JM.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to čitanjem preslike vjenčanog lista (list 6 spisa) i izvadaka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 7, 32-39 spisa). Također je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj O-418/2021. Provedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice, tuženike UM i svjedoka ZM i ĐM. Pritom, sud je odustao od dokaza saslušanjem tuženice LM, budući se ista nije odazivala pozivima za ročište, niti je opravdala izostanak, slijedom čega je sud smatrao da ista ne želi dati svoj iskaz u ovom postupku.

5. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 – dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Naime, sud je u dokaznom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

6.1. Tužiteljica AM i JM zaključili su brak 20. lipnja 1966.

6.2. Stranke su tijekom trajanja braka kupile utuženu nekretninu zemljište k. č. [katastarska čestica], upisane u zk.u. 1008 K. O. [katastarska općina] temeljem kupoprodajnog ugovora koji je zaključen 6. rujna 1996. između prodavatelja AMĆ i TM te kupca JM. Ovaj upis prava vlasništva izvršen je 17. veljače 1997. pod Z- 344/97.

6.3. Uvidom u ostavinski spis ovog suda poslovni broj O-418/2021 utvrđeno je da je JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], preminuo **.**.2020. te da je ostavinski postupak iza njegove smrti prekinut rješenjem od 5. rujna 2022. kojim je zakonska nasljednica AM, supruga ostavitelja, upućena pokrenuti parnicu protiv djece UM i PM, kao zakonskih nasljednika imenovanog ostavitelja, radi utvrđenja bračne stečevine.

6.4. Tužiteljica AM je u iskazu u bitnome navela da je brak sa suprugom trajao do njegove smrti. Predmetnu nekretninu kupili su tijekom trajanja braka iz njihovih primanja ostvarenih radom. Odlučili su staru ruševnu kuću srušiti do temelja i izgraditi novu po preporuci građevinara. Kuću su gradili također iz svojih primanja ostvarenih radom. Tužiteljica je radila u kuhinji gradske bolnice u [adresa] u Njemačkoj i ostvarivala plaću oko 700,00 €, a suprug JM je vozio kamion u jednoj firmi i zarađivao više od nje. Odvajali su iz svoje plaće i plaćali radnicima koji su radili na izgradnji kuće u [adresa] do te mjere da ponekad nisu imali dovoljno sredstava za život u Njemačkoj. Ni suprug ni ona nisu imali vlastite imovine koju su unijeli u brak. Sve što su imali je ono što su stvorili zajedno u braku iz svojih primanja. Tužiteljica se brinula za kućanstvo, a suprug je vodio financije. Nikada nisu zaključivali bračni ugovor kojim bi raspolagali imovinom stečenom u braku. U ostavinskom postupku iza smrti njenog supruga, jedino je kći LM osporila da predmetna kuća predstavlja bračnu stečevinu, no da je rekla da ne želi sudjelovati u ovom postupku te se stoga ne odaziva na pozive suda.

6.5. Tuženik UM je u svom iskazu potvrdio navode tužiteljice. Ujedno je dodao da su roditelji kuću kupili 1994., kada je imao oko 30 godina, te su istu srušili 16. kolovoza 1998., a toga se sjeća jer je to bilo odmah idući dan nakon završetka sezone te su počeli graditi novu kuću koja je dovršena 2000. Otac je radio u gradskoj firmi kojoj je djelatnost bila zaštita higijene i okoliša te je vršio kontrolu čistoće u gradu. Njegova primanja su u to vrijeme iznosila oko 4.500,00 DEM, a kada je išao u mirovinu negdje oko 1999. ili 2000. imao je mirovinu u visini oko 3.000 DEM.

6.6. Svjedoci DM i ĐM suglasno su potvrdili navode stranaka o rušenju stare kuće i gradnji kuće tijekom trajanja braka tužiteljice i pokojnog JM, da su gradili iz svojih novčanih sredstava, koja su ostvarili radom u Njemačkoj te su im svjedoci pomagali u gradnji. Pritom svjedok DM smatra da je kuća dovršena 2000. godine, a moguće par godina prije ili poslije, dok se svjedok ĐM sjeća da je u to vrijeme kuća bila izgrađena u stanju roh bau, a dovršena je negdje oko 2005., kada je i on dovršio svoju kuću. Sada se radi o kući koja se sastoji od prizemlja i dva kata s potkrovljem te se nalazi na poziciji između dvije ceste.

7. Provedenim dokazima utvrđeno je da je ugovor o kupoprodaji predmetnog zemljišta sklopljen 6. rujna 1996. te da je i uknjižba prava vlasništva tuženika na zemljištu provedena 17. veljače 1997. godine. S obzirom na vrijeme stjecanja prijeporne nekretnine na pravne odnose među strankama primjenjuju se odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje ZPBO). Isti zakon, u članku 277., navodi da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Članak 287. propisuje da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, s time da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi bračnih drugova, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

7.1. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su tužiteljica i pokojni JM zajednički kupili predmetnu nekretninu na kojoj se nalazila ruševna kuća, istu srušili i sagradili novu kuću, koja se sastoji od prizemlja i dva kata s potkrovljem tijekom trajanja njihovog braka i bračne zajednice, koja je prestala smrću supruga 9. rujna 2020. iz svojih primanja ostvarenih radom te da je, obzirom na navedeno, njihov doprinos u stjecanju i izgradnji ove nekretnine bio jednak, jer su oboje radili i brinuli se o porodici, time da je tužiteljica više brinula o domaćinstvu te o odgoju i podizanju djece, a suprug se brinuo o financijama i organizaciji radova na gradnji kuće, no oboje su sudjelovali u toj izgradnji.

8. Budući da je kuća na predmetnom zemljištu izgrađena u periodu od 1997. do 2000. u primjeni je i Obiteljski zakon iz 1998. godine (Narodne novine, broj 162/98 – dalje ObZ/1998), koji zakon predviđa da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, a radi se o imovini koja je stečena radom ili iz iste potječe, sve ako nisu drugačije ugovorili, što nesporno među strankama nije bio slučaj.

9. Slijedom iznijetih činjeničnih i pravnih utvrđenja, imajući u vidu zakonske propise koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine i izgradnje kuće, sud ocjenjuje da su stranke u jednakim dijelovima stekle predmetnu nekretninu koja je nedvojbeno stečena tijekom trajanja njihove bračne zajednice.

10. Kako je tuženik UM tijekom ovog postupka dostavio u spis ovjerenu izjavu u kojoj priznaje tužbu i tužbeni zahtjev, sud je utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 331. ZPP-a da se u odnosu na istog donese presuda na temelju priznanja.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine« br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj odvjetnik ima pravo po radnji zahtijevati 250 bodova, prema vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi od 13.272,01 €. Tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela u ovom sporu, priznat je na teret tužene LM, koja je istoj prouzročila trošak ovog postupka. Naime, tužiteljica je bila primorana pokrenuti ovu parnicu, sukladno rješenju poslovni broj O-418/2021 od 5. rujna 2022., jer je imenovana tuženica kao nasljednica u ostavinskom postupku osporila tužiteljici pravo glede kojeg je pokrenut ovaj postupak. Tuženik UM je priznao tužbeni zahtjev pa svojim ponašanjem u ostavinskom i ovom postupku nije prouzročio trošak ovog postupka tužiteljici.

11.1. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, i to sastav za tužbe 500,00 € (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav 6 ostalih podnesaka od 7.4.2023., 24.8.2023., 27.2.2024., 3.5.2024, 13.8.2024. i 13.12.2024. u zatraženom iznosu od po 50,00 € (Tbr.8.4. Tarife), kao i za zastupanje na ročištima od 30.1.2024. i 24.4.2024. u iznosu od po 100,00 € (Tbr.9.5. Tarife) jer su ista odgođena prije raspravljanja, na ročištu od 21.1.2025. u iznosu od 500,00 € (Tbr.9.1. Tarife), što predstavlja ukupan iznos od 1.500,00 € s PDV od 25% u iznosu od 375,00 €, ukupno 1.875,00 €. Tužiteljici je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 179,18 € i na presudu u iznosu od 179,18 €. Tužiteljici je na ovaj iznos priznata i zatražena zakonska zatezna kamatu počev od dana donošenja ove presude do isplate.

11.2. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu radi objave presude (Tbr.9.3. Tarife) u iznosu od 100,00 €, jer na isto njezin punomoćnik nije pristupio.

Rijeka, 4. ožujka 2025.

Sudac

Tatjana Škorić Radaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice, uz rješenje o pristojbi na presudu

- 1. tuženiku uz rješenje o pristojbi na odgovor na tužbu, po pravomoćnosti

- 2. tuženici