Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-5006/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi obvezno - isplata, nakon održane glavne rasprave zaključene 4. veljače 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno s punomoćnicom Martinom Radić Šunjić, odvjetnicom u Splitu i zamjenicom punomoćnika Mia Buljan, odvjetnica u Splitu, na ročištu za objavu presude, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja EČ, dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne promjenjive kamatne stope isplatiti tužitelju ukupan iznos od 692,48 EUR sa kamatom koja na pojedine mjesečne iznose od:

- 5,60 EUR teče od 30.11.2007.

- 5,57 EUR teče od 31.12.2007.

- 5,67 EUR teče od 31.01.2008.

- 5,73 EUR teče od 29.02.2008.

- 5,82 EUR teče od 31.03.2008.

- 5,68 EUR teče od 30.04.2008.

- 7,28 EUR teče od 31.05.2008.

- 7,37 EUR teče od 30.06.2008.

- 7,24 EUR teče od 31.07.2008.

- 7,25 EUR teče od 31.08.2008.

- 7,33 EUR teče od 30.09.2008.

- 7,92 EUR teče od 31.10.2008.

- 7,52 EUR teče od 30.11.2008.

- 8,03 EUR teče od 31.12.2008.

- 8,11 EUR teče od 31.01.2009.

- 8,14 EUR teče od 28.02.2009.

- 13,50 EUR teče od 31.03.2009.

- 13,53 EUR teče od 30.04.2009.

- 13,28 EUR teče od 31.05.2009.

- 13,10 EUR teče od 30.06.2009.

- 13,15 EUR teče od 31.07.2009.

- 13,24 EUR teče od 31.08.2009.

- 13,24 EUR teče od 30.09.2009.

- 13,14 EUR teče od 31.10.2009.

- 13,32 EUR teče od 30.11.2009.

- 13,47 EUR teče od 31.12.2009.

- 13,68 EUR teče od 31.01.2010.

- 13,63 EUR teče od 28.02.2010.

- 13,91 EUR teče od 31.03.2010.

- 13,86 EUR teče od 30.04.2010.

- 13,97 EUR teče od 31.05.2010.

- 14,87 EUR teče od 30.06.2010.

- 14,69 EUR teče od 31.07.2010.

- 15,26 EUR teče od 31.08.2010.

- 15,06 EUR teče od 30.09.2010.

- 14,74 EUR teče od 31.10.2010.

- 15,41 EUR teče od 30.11.2010.

- 16,27 EUR teče od 31.12.2010.

- 15,66 EUR teče od 31.01.2011.

- 15,88 EUR teče od 28.02.2011.

- 15,61 EUR teče od 31.03.2011.

- 15,65 EUR teče od 30.04.2011.

- 16,80 EUR teče od 31.05.2011.

- 16,91 EUR teče od 30.06.2011.

- 16,70 EUR teče od 31.07.2011.

- 16,24 EUR teče od 31.08.2011.

- 15,74 EUR teče od 30.09.2011.

- 12,64 EUR teče od 31.10.2011.

- 12,61 EUR teče od 30.11.2011.

- 12,80 EUR teče od 31.12.2011.

- 12,97 EUR teče od 31.01.2012.

- 12,99 EUR teče od 29.02.2012.

- 12,88 EUR teče od 31.03.2012.

- 12,95 EUR teče od 30.04.2012.

- 13,01 EUR teče od 31.05.2012.

- 12,92 EUR teče od 30.06.2012.

- 12,94 EUR teče od 31.07.2012.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 2.085,45 EUR sa kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. Tužbom od 16. travnja 2019., a uređenom nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj potražuje 692,48 EUR-a sa zateznim kamatama u skladu s odredbom iz čl.29. st.2. ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje ZOO). U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu broj:418-50-4227436 od 2.srpnja 2007., (dalje: Ugovor) kredit za kušnju vozila u iznosu od 18.392,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ugovorena je kamatna stopa od 5,46% godišnje. Tuženik je bez posebnog ugovaranja jednostrano za sebe pridržava pravo za vrijeme trajanja Ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranim i internim odlukama. Protivno ugovoru i otplatnom planu tužitelju su povećani anuiteti usred protupravnog povećanja kamate te je tuženik naplatio veći iznos od onog kojeg je bio ovlašten platiti temeljem sklopljenog Ugovora. Povećanjem kamatne stope na temelju ništetne odredbe uzrokovalo je stjecanje bez osnove nastrani tuženika. Tužbom traži isplatu iznosa kojeg tuženik neosnovano stekao.

2. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka tuženik je prigovorio mjesnoj nenadležnosti. Navodi da je netočna tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz ugovora nisu utvrdili parametri i metode izračune parametara koji bi utjecali na odluku o promjeni kamatne stope. Da je tužitelj sam priznao da je kamata bila definirana kao promjenjiva. Promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja nego objektivnih tržišnih okolnosti. Tužitelj je odabrao predmetni kredit iz razloga jer je isti za njega bio najpovoljniji. Tužba da je neprecizna i neobrazložena, prigovara zastari predmetnog potraživanja te traži od suda da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Na ročištu od 4. prosinca 2024. tuženik ističe prigovor radi prebijanja u donosu na razdoblje kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene i kada je tečaj bio niži od onog u trenutku isplate kreditnog iznosa.

2.1. Ovaj sud je donio rješenje kojim se oglasio mjesno nenadležnim rješenjem pod poslovnim brojem: P-1684/2019 od 16. prosinca 2022. Županijski sud u Zagrebu ukida to rješenje te se spis sada vodi pod gornjim poslovnim brojem.

3. Tijekom postupka sud je pročitao obračun razlike kamata po kreditu (str. 6. - 7. spisa), Ugovor o kreditu (str. 8. -10. spisa), prijepis knjigovodstvene kartice za sud (str. 11.-12. spisa), Otplatni plan (str.13.-14. spisa), Načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa za kredite i depozite (str.190.-241. spisa), izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke (str.333. -345. spisa), saslušan je javni bilježnik BČ u svojstvu svjedoka i tužitelj (str.359.-362. spisa).

4. U postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Anti Mrčela, koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje 16. prosinca 2024. Tužitelj kao ni tuženik nije imao prigovora na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka.

5. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sud je utvrdio da konačno uređen tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji se odnose na razliku zbog promjenjive kamatne stope nastale jednostranom odlukom banke, a preko kamatne stope od 5,49 % godišnje.

7. Kao prethodno pitanje u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu je pitanje ništetnosti sporne odredbe predmetnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju otplate kredita.

8. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 2. srpnja 2007., pa je za ocjenu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi mjerodavan tada važeći Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007; dalje: ZZP/07)

8.1. Uvidom u ugovor o kreditu od 2. srpnja 2007. sud utvrđuje :

- da je sklopljen između tužitelja i tuženika za kupnju vozila (čl. 6.) u iznosu od 18.392,23 CHF (čl. 1.) na rok otplate 60 mjeseci (čl. 4.),

- kamatna stopa 5,49% godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 2.) i

- iznos kredita otplaćuje se na način da dio glavnice kredita u iznosu 13.876,97 CHF otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30. studenoga 2007.

9. Po iskazu tužitelja (str. 361 spisa) sud zaključuje je kredit bio za kupnju motornog vozila. U autokući Fabijanac ponuđeno mu je da sklopi kredit s tuženikom. Donijeli su mu Ugovor i znao je koliki je iznos mjesečnog anuiteta jer je bio napravljen otplatni plan. Nakon što je počeo plaćati kredit mjesečni iznosi su rasli iz mjeseca u mjesec, 2 godine je plaćao po puno većoj kamati. Na promjenjivu kamatu se nije odlučio sam i nije mu objašnjeno što ona znači.

9.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

9.2. Saslušan je svjedok ZČ te sud zaključuje da se ne sjeća da je ugovore o kreditu u CHF solemnizirao, ali da postupak solemnizacije izgledao tako da stranke dođu sa potpisanim ugovorom te im on sastavi ugovor o solemnizaciji kojeg čita zajedno sa ugovorom. U odnosu na rast kamatne stope rekao bi strankama da je ona promjenjiva.

9.3. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 2. srpnja 2007. sa prihvaćenim iskazom tužitelja i iskazom svjedoka sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi kupnje vozila, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu u kunama (s valutnom klauzulom) uz početnu kamatnu stopu 5,49%, koja je ugovorena kao promjenjiva kamatna stopa po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o kamatnoj stopi, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope niti je na tu promjenu mogao utjecati, već mu je prilikom sklapanja ugovora osobni bankar samo rekao da se kamatna stopa neće puno mijenjati, a kasnije ga je samo obavještavao o promjenama stope.

10. Po odredbi čl. 102. ZZP/07 kod potrošačkih ugovora ništetne su one ugovorne odredbe koje su nepoštene.

11. Po odredbi čl. 74. ZZP/07 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a između ostalog, poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, ukupan iznos tih uplata (st. 1.), a u slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu pisani ugovor mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti (st. 2.).

11.1. Po odredbi čl. 77. ZPZ/07 zajmodavac je dužan, u primjerenom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

12. Po odredbi čl. 96. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

12.1. Po odredbi čl. 97. ZZP/07 pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96., su između ostalih odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

12.2. Po odredbi čl. 98. ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

12.3. Po odredbi čl. 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12.4. Po odredbi čl. 100. ZZP/07 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, a po čl. 101. ZZP/07 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

13. U konkretnom slučaju, iako je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, ona za potrošača nije napisana na razumljiv način jer nije navedeno o kojim objektivnim okolnostima ovisi njena promjenjivost. Stoga je u smislu odredbe čl. 99. ZZP/07 dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena.

14. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

15. Pitanje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-7129/13 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Članak 118. ZZP/07 određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

18. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika .Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

19. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

20. Ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz promjenjivu kamatna stopa smatrajući da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja.

20.1. Stoga sud utvrđuje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 2. srpnja 2007. u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu što je sud utvrdio kao prethodno pitanje.

21. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

22. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Presuda iz kolektivnog spora u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. pa je to trenutak u kojem je ustanovljena ništetnost u smislu citiranog pravnog shvaćanja VSRH od 30.01.2020., uslijed čega je zastara tražbine sa naslova preplaćenih kamata počela teći 14.06.2014. te je petogodišnji opći zastari rok protekao do 14. lipnja 2019., zbog čega je u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu 16. travnja 2019. nije nastupila zastara utužene tražbine.

23. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost kamatne stope koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

24. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Anti Mrčela.

29. Nakon provedenog financijskog vještačenja, stalni sudski vještak za financije Ante Mrčela iznio je sudu i strankama svoj nalaz i mišljenje u kojem je istaknuo da je tužitelj je kao korisnik kredita uslijed primjene romjenjive kamatne stope u razdoblju cjelokupne otplate platio 691,86 EUR.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Mčela s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

31. Stalni sudski vještak izračun je sačinio u nekoliko varijanti od kojih je ovaj sud prihvatio samo onu u kojem su uvaženi samo više plaćene iznose jer je temelj ovog postupka tužiteljičina tvrdnja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopila u svojstvu potrošača. U odnosu na tzv. negativne razlike iskazane u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, za istaknuti je da tužitelj od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga niti tuženik, koji nije potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlašten tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa. Isto tako valja naglasiti da je sud vezan činjeničnim navodima iz tužbe i tužbenim zahtjevom, pa prema tome shvaćanje je ovog suda da tuženik nema pravo na tzv. negativnu razliku s obzirom da u tom smislu nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili protutužbu.

32. Stoga je valjalo tuženika obvezati na isplatu iznosa od 692,48 EUR zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose anuiteta.

33. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

34. Stoga je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada cjelokupan trošak postupka.

36. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir konačna vrijednost predmeta spora u iznosu od 691,86 EUR, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

37. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 11.4.2019. - 150,00 EUR (Tbr. 8/1),

- sastav obrazloženog podneska od 25.5.2020., 2.12.2024, 27.12.2024. - 450,00 EUR (Tbr. 8/1),

- zastupanje na ročištu od 11.7.2022., 4.12.2024., 4.2.2025. u iznosu od 450,00 EUR (Tbr. 9/1 ),

- žalba protiv rješenja 27.12.2022. – (Tbr. 10/4) – 187,50 EUR

- pristup objavi – 75,00 EUR

ukupno sa PDV-om (Tbr 46) – 1.640,63 EUR

- trošak vještačenja – 405,00 EUR

- trošak sudske pristojbe na tužbu 39,82 EUR

- sveukupno 2.085,45 EUR

dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan, osobito imajući na umu da tužiteljici ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu budući da je ona kao potrošač u kolektivnoj parnici sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) oslobođena plaćanja pristojbi.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

U Splitu 4. ožujka 2025.

Sutkinja

Marina Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis