Poslovni broj: UsI-1862/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o., OIB: 87910130484, Knin, Držislavova 5, zastupanog po opunomoćeniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, radi izvršenja rješenja o uklanjanju otpada, nakon javne i usmene rasprave zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/24-21/45, URBROJ: 517-14-2-1-24-2 od 21. lipnja 2024. i rješenja o izvršenju Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-351- 01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-24-17 od 12. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 26. srpnja 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/24-21/45, URBROJ: 517-14-2-1-24-2 od 21. lipnja 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 31. listopada 2024. tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba upravnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predmet žalbenog postupka bila je ocjena zakonitosti prvostupanjskog rješenja o izvršenju i ocjena zakonitosti postupanja tijela prvog stupnja u postupku izvršenja rješenja više inspektorice Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 4. kolovoza 2023., a kojim je tužitelju u postupku inspekcijskog nadzora naloženo uklanjanje otpada. Upravni akt i stajališta tuženog tijela nisu utemeljena na zakonu, uslijed čega je isti u cijelosti nezakonit. Drugostupanjsko tijelo umjesto da ocjeni sve žalbene navode tužitelja, a koji žalbeni navodi upućuju na nezakonitosti u postupanju prvostupanjskog tijela, posebice žalbene navode o nezakonitosti provedbe inspekcijskog nadzora tuženo tijelo ocjenjuje kako isti žalbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje stvari, a da u potpunosti propušta ocijeniti žalbene razloge te valjano i dostatno obrazložiti razloge zbog kojih smatra kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje stvar, pa pobijani akt nema razloga niti se može ispitati uslijed čega je počinjena bitna povreda postupka na štetu tužitelja. Tužitelj je u tijeku inspekcijskog postupka, a posebice u tijeku žalbenog postupka ukazivao na nezakonitost postupka budući da tužitelju kao stranci u postupku nije omogućeno ravnopravno sudjelovanje u istom postupku, odnosno tužitelju, tj. njezinom zakonskom zastupniku, niti punomoćniku nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku i to na očevidu 21. ožujka 2024., s tim da fotografije koje su sastavni dio zapisnika ne predstavljaju nekretninu koja se u zapisniku navodi niti su iste fotografije sačinjene dana 21. ožujka 2024., odnosno iste ne odražavaju stvarno stanje. Sudjelovanje stranke u postupku nije samo sebi svrha, već je u funkciji ostvarivanja prava i pravnih interesa stranke, kao i javnog interesa, koji se ovdje očituje kroz povećanje vjerojatnosti utvrđivanja materijalne istine na razini koja omogućuje pravilno rješavanje upravne stvari. Budući da u konkretnom slučaju sudioniku kako stranci u postupku nije bilo omogućeno da sudjeluje u izvođenju dokaza – očevidom na licu mjesta održanom dana 21. ožujka 2024. to je istome povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku kako to određuje odredba čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku (dalje u tekstu: ZUP). Iz navedenih razloga tužitelj je u tijeku inspekcijskog nadzora osporavao odlučnu činjenicu da bi dana 21. ožujka 2024. bio faktično obavljen bilo kakav nadzor odnosno da su fotografije koje priležu zapisniku uopće bile sačinjene dana 21. ožujka 2024. tj. da bi iste prikazivale upravo lokaciju koja se u zapisniku navodi. Naime potpuno je nejasno, nelogično iz kojeg razloga se stranci onemogućuje da bude prisutna prilikom obavljanja nadzora. Jedini opravdani razlog stranka vidi upravo u tome da se postupak provede nezakonito, a isključivo i jedino sa ciljem kako bi se stranci nametnulo plaćanje iznimno visokih novčanih kazni. Tužitelj posebno ukazuje kako tijekom postupka nije utvrđeno da bi na lokaciji eksploatacijskog polja Bila strana dovozio i ostavljao bilo kakav otpad, a posebno da bi se na lokaciji eksploatacijskog polja Bila strana u naselju Razvođe, Trajlići 4, Oklaj, nalazila količina od 3500 tona otpada jer se “neposrednim opažanjem” i fotografijama ne dokazuje niti lokacija niti količina navodnog otpada….a niti je takvo što utvrđeno kroz nezakonito proveden ispitni postupak, pa se samim time i rješenje od 4. kolovoza 2023. kojim se tužitelju nalaže uklanjanja 3500 tona otpada sa eksploatacijskog polja Bila strana u naselju Razvođe, Trajlići 4, Oklaj ukazuje nezakonitim u cijelosti. Dakle, tužitelju nije moguće i dopušteno postupati po nezakonitom rješenju. Tužitelj posebno ukazuje kako je radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 4. kolovoza 2023. u tijeku upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu poslovni broj: UsI- 3233/2023, što predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku sukladno odredbi čl. 44. Zakona o upravnim sporovima. U postupku inspekcijskog nadzora tužitelj je zahtijevao da mu se omogući da faktično i stvarno sudjeluje u postupku, a što je prvostupanjsko tijelo u potpunosti propustilo učiniti i što je rezultiralo nezakonitim vođenjem inspekcijskog postupka i onemogućavanjem tužitelja da sudjeluje u postupku na način da sam ispita svjedoke i sudjeluje na očevidu i u cijelom ispitnom postupku. Slijedom navedenoga ukazuje se kako je u sadržaj zapisnika od 21. ožujka 2024. nevaljan i nezakonit, a na koji zapisnik je tužitelj u inspekcijskom nadzoru izjavio prigovor (primjedbu), pa budući se pobijano rješenje temelji na nezakonitom zapisniku to su i osporeni akti nezakoniti u cijelosti. Naime, odredba čl. 76. st. 5. ZUP-a određuje kako je zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni. Tužitelj ukazuje i na sudsku praksu u smislu odredbe čl. 76. st. 5. ZUP-a u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br.: Usž-107/2022-2 od 8. rujna 2022.: "Imajući u vidu naprijed navedeno, odnosno činjenicu da iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako predstavnik tužitelja nije bio nazočan inspekcijskom pregledu 29. travnja 2021. te je u vezi činjenica utvrđenih zapisnikom stavljena primjedba, to predmetni zapisnik ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke da bi se mogao smatrati javnom ispravom." Tužitelj je u tijeku cjelokupnog postupka ukazivao na nezakonitost postupanja prvostupanjskog tijela u postupku inspekcijskog nadzora i to posebice je ukazivao kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku – jer isti nije imao saznanja o mjestu i vremenu obavljanja očevida niti o provođenju dokaz saslušanjem svjedoka. Upravo iz tog razloga tužitelj je i osporavao sadržaj i izjavljivao primjedbe na zapisnik pa sukladno odredbi čl. 76. ZUP-a zapisnici na kojima tuženo tijelo temelji svoju ocjenu ne predstavlja javnu ispravu pa samim time niti dokaz o tijeku i sadržaju inspekcijskog nadzora, a budući da o tim odlučnim činjenicama ne postoje drugi valjano i zakonito izvedeni dokazi da bi upravo tužitelj ostavio, odbacio i/ili odložio otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje ili izvan lokacije gospodarenje otpadnom, kako to određuje odredba čl. 144. Zakona o gospodarenju otpadnom, odnosno da nije uklonio isti, to se pobijani akti ukazuju nezakonitim u cijelosti. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a konačno predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju. Naposljetku predložio je i da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, s obzirom da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 26. st. 2. ZUS-a.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 20. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik zamjenika opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podneske tužitelja od 31. listopada 2024. i 19. veljače 2025. zajedno s prilozima, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio prijedlog tužitelja da se ovaj spor prekine do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se pred ovom sudom vodi pod poslovnim brojem UsI- 3233/2023, u kojem sporu je predmet istog ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/23-21/44, URBROJ: 517-14-2-1-23-2 od 8. studenog 2023. i rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 4. kolovoza 2023., to iz razloga što pravomoćno okončanje naznačenog spora ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor kako to u vidu ima odredba čl. 104. st. 1. ZUS-a budući da odluka u ovom sporu ne ovisi o okončanju citiranog spora, jer isto ne čini samostalnu pravnu cjelinu, o kojoj sud nije odlučio (prethodno pitanje), kod kojeg stanja stvari nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 105. st. 2. toč. 1. ZUS-a da se ovaj spor prekine.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem o izvršenju Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-351- 01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-24-17 od 12. travnja 2024. točkom I. utvrđuje se da je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-23- 5 od 4. kolovoza 2023., kojim je u točki 1. izreke izvršeniku, tužitelju u ovom sporu, naređeno da s lokacije eksploatacijskog polja Bila strana u naselju Razvode, Traljići 4, Oklaj, ukloni 3500 tona otpada ključnog broja 10 13 14-otpadni beton i betonski mulj, pomiješanog s malom količinom otpadnog željeza (armaturna žica i željezne ploče), otpadne plastike (dijelovi plastičnih cijevi) i otpadnog drva (drvene daske), postalo izvršno dana 23. siječnja 2024., točkom II. nalaže se izvršeniku da rješenje iz točke 1. ovog rješenja izvrši u dodatnom roku od 40 (četrdeset) dana po primitku ovog rješenja u cijelosti, točkom III. riješeno je da ako izvršenik ne izvrši naređenu mjeru iz točke I. i II. izreke ovog rješenja, na izvršenje iste bit će prisiljena odgovorna osoba te pravne osobe, direktor RO, novčanom kaznom u iznosu 3.981,68 eura, a točkom IV. riješeno ja da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbe članaka 138. stavka 1. i 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP), članaka 3. i 26. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine", broj 115/13, 117/21 i 67/23 u daljnjem tekstu: ZDI) te odredbe članka 158. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II- 351-02/24-21/45, URBROJ: 517-14-2-1-24-2 od 21. lipnja 2024., postupajući po žalbi tužitelja, točkom I. odbijena je njegova žalba izjavljena protiv prethodno citiranog prvostupanjskog rješenja, točkom II. riješeno je kako tuženik nije nadležan za odlučivanje o prijedlogu za odgodu izvršenja rješenja, dok je točkom III. prvostupanjskom tijelu ustupljen prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja rješenja pobliže navedenog u točci I. izreke ovoga rješenja.

11.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 4. kolovoza 2023., točkom 1. izreke izvršeniku, ovdje tužitelju, naređeno da s lokacije eksploatacijskog polja Bila strana u naselju Razvode, Traljići 4, Oklaj, ukloni 3500 tona otpada ključnog broja 10 13 14-otpadni beton i betonski mulj, pomiješanog s malom količinom otpadnog željeza (armaturna žica i željezne ploče), otpadne plastike (dijelovi plastičnih cijevi) i otpadnog drva (drvene daske), kao i da je to rješenje postalo izvršno dana 23. siječnja 2024.

12.Nadalje, nije sporno ni da je tužitelj protiv rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 4. kolovoza 2023. izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351- 02/23-21/44, URBROJ: 517-14-2-1-23-2 od 8. studenog 2023., kao i da je tužitelj protiv tog rješenja pred ovim sudom pokrenuo upravni spor u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: UsI-3233/2023-7 od 2. svibnja 2024. odbio njegov tužbeni zahtjev za poništenjem citiranih rješenja, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, o kojoj nadležni Visoki upravni sud Republike Hrvatske do dana zaključenja rasprave u ovom sporu nije donio sudsku odluku.

13.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 21. ožujka 2024. od strane inspektora zaštite okoliša utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 4. kolovoza 2023. s obzirom da je ove prigode utvrđeno da se na toj lokaciji nalazi ostavljen/odložen otpadni betonski materijal u rastresitom stanju u kojem se nalaze dijelovi betonskih ploča u manjoj količini te je na pojedinim mjestima vidljiva otpadna armaturna žica i otpadne željezne ploče manjih dimenzija, otpadni dijelovi plastičnih cijevi, te drvene daske koje su djelomično istrunule, da je navedeni otpadni materijal i dalje odložen na dvije hrpe od kojih je jedna dimenzije od oko 62 x 10 x 3 m, a druga dimenzije oko 35 x 7 x 2 m, što je ukupno oko 2700 m³ materijala odnosno oko 3500 tona što je i fotografirano tijekom tog očevida, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443- 02-03-21-24-15 od 21. ožujka 2024. u privitku kojeg su fotografije navedenog otpada na lokaciji EP Bila strana sačinjene dana 21. ožujka 2024. koje čine sastavni dio ovog zapisnika.

14.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju otpada, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja posebice s aspekta procesnih povreda u provedenom postupku koje tužitelj apostrofira u tužbi, uslijed čega je sporna zakonitost akata tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

15.Odredbom članka 76. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da je zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni.

Odredbom članka 139. stavkom 1., 2., 3. i 4. istog Zakona propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju kojim je naređena mjera, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku, koje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja te se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah i mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne, a žalba protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

Člankom 141. stavkom 1. i 2. istog Zakona, propisano je vrijeme izvršenja navodeći da se izvršenje rješenja provodi radnim danom te da se nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i noću izvršenje može provesti samo ako postoji opasnost od odgode ili se moraju poduzeti hitne mjere radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti i ako je javnopravno tijelo koje provodi izvršenje za to izdalo pisani nalog.

Odredbom članka 142. 1., 2. i 3. istog Zakona propisano je da će javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisiliti izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja, da novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, da žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja i u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona, te ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Člankom 136. stavkom 2. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21) propisno je da se na inspekcijski nadzor koji se provodi na temelju odredbi ovoga Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita okoliša i zakona kojim se uređuje djelokrug, dužnosti i ovlasti inspektora Državnog inspektorata, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Člankom 144. stavkom 1. podstavkom istog Zakona propisno je da inspektor zaštite okoliša rješenjem naređuje nadziranoj osobi uklanjanje otpada u primjerenom roku ako utvrdi da je ostavila, odbacila i/ili odložila otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje ili izvan lokacije gospodarenja otpadom.

Člankom 231. stavkom 9. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18) propisano je da početak provedbe inspekcijskog nadzora inspektor nije dužan najaviti nadziranoj osobi, osim ako ocijeni da je takva obavijest potrebna u svrhu obavljanja nadzora.

Sukladno članku 67. stavku 1. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZODI) o obavljenom inspekcijskom nadzoru inspektor je dužan sastaviti zapisnik. Stavkom 2. istog članka je propisano da Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavlja se prema odredbama propisa kojim se uređuje opći upravni postupak. Stavkom 3. istog članka je propisano da se jedan primjerak zapisnika obvezno uručuje ili dostavlja nadziranoj osobi ili njezinu zakonskom zastupniku ili opunomoćeniku ili sudioniku zatečenom u inspekcijskom nadzoru.

16.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke propisane naprijed citiranim mjerodavnim zakonskim odredbama da se donese rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju otpada na način kako je to učinjeno prvostupanjskim rješenjem, slijedom čega je najprije pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je donijelo rješenje o izvršenju, a potom i tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja tijela prvog stupnja, pa ovaj sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i rješenje prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako primjećuje da su tužbeni prigovori tužitelja koje iznosi u tužbi zapravo identični onima koje je isticao u žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela, koje prigovore je pravilno otklonio tuženik u osporenom rješenju, s čijim obrazloženjem je suglasan i ovaj sud, s tim da se prigovori prvenstveno odnose na procesne povrede koje bi po mišljenju tužitelja bile počinjene tijekom provedenog prvostupanjskog inspekcijskog upravnog postupka, međutim ovaj sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da tijekom provedenog prvostupanjskog inspekcijskog upravnog postupka nisu počinjene procesne povrede na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, a pored tog sud nalazi kako je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, odnosne odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, br. 84/21), te Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23).

18.Nadalje, sud nalazi potrebnim ukazati tužitelju kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-351-01/23- 04/50, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 4. kolovoza 2023., kojim je u točki 1. izreke izvršeniku, ovdje tužitelju, naređeno da s lokacije eksploatacijskog polja Bila strana u naselju Razvode, Traljići 4, Oklaj, ukloni 3500 tona otpada ključnog broja 10 13 14- otpadni beton i betonski mulj, pomiješanog s malom količinom otpadnog željeza (armaturna žica i željezne ploče), otpadne plastike (dijelovi plastičnih cijevi) i otpadnog drva (drvene daske), postalo izvršno dana 23. siječnja 2024., koju okolnost tužitelj niti ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju od 4. kolovoza 2023., a što proizlazi iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 21. ožujka 2024., koji isto tako prileže spisu, kojem su priložene fotografije stanja na terenu koje čine sastavni dio tog zapisnika, slijedom čega je kod izloženog stanja stvari nedvojbeno da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da prvostupanjsko tijelo donese rješenje o izvršenju rješenja od 4. kolovoza 2023.

19.Glede temeljnih tužbenih prigovora koje tužitelj ističe u tužbi, a koji se odnose na po njegovom mišljenju počinjene procesne povrede tijekom postupka pred prvostupanjskim tijelom pri čemu apostrofira kako nije bio pozvan na očevid koji je obavljen radi kontrole izvršenja rješenja o uklanjanju otpada, pri čemu da mu na zakonit način nije omogućeno da se očituje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, za kazati je kako sud ovakve prigovore na nalazi osnovanima.

20.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za kazati da kontrolni inspekcijski nadzor koji se provodi radi kontrole izvršenja rješenja o uklanjanju otpada nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelj ne bi bio pozvan na kontrolni inspekcijski pregled 21. ožujka 2024. nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenih rešenja. Pored toga, prema podacima spisa upravnog tijela, kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, nedvojbeno proizlazi kako je o provedenom kontrolnom nadzoru sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-24-15 od 21. ožujka 2024. u privitku kojeg su fotografije navedenog otpada na lokaciji EP Bila strana sačinjene dana 21. ožujka 2024., koji zapisnik je dostavljen tužitelju radi očitovanja na činjenice i okolnosti utvrđene u istom, o kojem se tužitelj putem opunomoćenika očitovao podneskom od 27. ožujka 2024. u kojem navodi kako se citirani zapisnik osporava u cijelosti iz razloga što sudioniku postupka nije omogućeno sudjelovanje u postupku kako to određuje odredba članka 30. ZUP-a, da fotografije koje su sastavni dio zapisnika ne predstavljaju nekretninu koja se navodi u zapisniku niti su fotografije sačinjene dana 21. ožujka 2024., kao i da zapisnik sadrži činjenice koje nisu istinite, točne i utvrđene. Kod izloženog stanja stvari, neupitno je da je tužitelju na zakonit način omogućeno izjašnjavane o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari. Također, sud u cijelosti prihvaća utvrđenja navedena u citiranom zapisniku, to pak stoga što je upravo 21. ožujka 2024. neprijeporno utvrđeno od strane nadležnog inspektora zaštite okoliša da s lokacije EP Bila strana tužitelj nije uklonio 3500 tona otpada ključnog broja 10 13 14- otpadni beton i betonski mulj, pomiješanog s malom količinom otpadnog željeza (armaturna žica i željezne ploče), otpadne plastike (dijelovi plastičnih cijevi) i otpadnog drva (drvene daske), na koji način neupitno tužitelj nije izvršio rješenje o uklanjanju otpada, pa su bile ispunjene sve pretpostavke da prvostupanjsko tijelo donese rješenje o izvršenju tog rješenja.

21.Također, vezano za procesne povrede na koje tužitelj ukazuje, za ukazati je tužitelju kako je upravo Zakonom o općem upravnom postupku propisano da se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona. U tom smislu Zakon o gospodarenju otpadom propisuje da se na inspekcijski nadzor koji se provodi na temelju odredbi ovoga Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita okoliša i zakona kojim se uređuje djelokrug, dužnosti i ovlasti inspektora Državnog inspektorata, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Zakon o zaštiti okoliša propisuje da početak provedbe inspekcijskog nadzora inspektor nije dužan najaviti nadziranoj osobi, osim ako ocijeni da je takva obavijest potrebna u svrhu obavljanja nadzora. Također, istim zakonom je propisano da je inspektor ovlašten utvrđivati činjenično stanje na vizualni način (fotografiranje, snimanje kamerom, videozapis i sl.). Nadalje, Zakon o Državnom inspektoratu propisuje da je o obavljenom inspekcijskom nadzoru inspektor dužan sastaviti zapisnik prema odredbama propisa kojim se uređuje opći upravni postupak i da se jedan primjerak zapisnika obvezno uručuje ili dostavlja nadziranoj osobi ili njezinu zakonskom zastupniku ili opunomoćeniku ili sudioniku zatečenom u inspekcijskom nadzoru. Stoga, s obzirom da je inspekcijski nadzor kontrola zakonitosti rada stranke s mogućim represivnim i korektivnim karakterom pravne posljedice, razumljivo je da su zakonom propisane posebne ovlasti inspektora prilikom provođenja inspekcijskog nadzora. Tako je primjerice propisano utvrđivanje činjenica neposrednim opažanjem, ovlast dokumentiranja predmeta inspekcijskog nadzora snimanjem i fotografiranjem, kao i da se provođenje inspekcijskog nadzora ne najavljuje nadziranoj osobi osim ako se ocijeni da je takva obavijest potrebna u svrhu obavljanja nadzora. Isto tako, Zakon o Državnom inspektoratu propisuje da prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora inspektor može uzimati izjave od predstavnika nadziranih pravnih osoba, sudionika zatečenih u nadzoru i/ili drugih osoba zatečenih na mjestu nadzora, te svjedoka koji su na njegovo traženje dužni dati izjave s točnim pojedinostima važnim za utvrđenje činjenica u započetom inspekcijskom nadzoru. Također, istim Zakonom je propisano da na postupak inspektora koji nije uređen Zakonom o Državnom inspektoratu se primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje opći upravni postupak, te odredbe drugih posebnih propisa, dok Zakon o općem upravnom postupku propisuje da činjenice i okolnosti koje će uzeti za dokazane utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid. U izloženom, imajući u vidi podatke spisa upravnog tijela ovaj sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do bilo koje procesne povrede na štetu tužitelja koja bi bila od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak stoga što je prvostupanjsko tijelo u cijelosti postupalo sukladno mjerodavnim naprijed citiranim propisima na koji način nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja.

22.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj problematizira da bi on uopće predmetni otpad odložio na lokaciji EP Bila strana, iz čega je zapravo za zaključiti kako takvim navodima osporava rješenje o uklanjanju otpada od 4. kolovoza 2023., prije svega je za kazati kako su ovakvi navodi bespredmetni, to pak iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog rješenja, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja i to tuženika od 21. lipnja 2024., kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja i tog rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju otpada. Ujedno, za navesti je i kako je tužitelj prigovore koje sada ističe u tužbi imao priliku isticati u sporu kojeg je imao na dispoziciji pokrenuti u odnosu na samo rješenje o uklanjanju otpada, na koji način je on i postupio s obzirom da je protiv rješenja o uklanjanju otpada pokrenuo upravni spor u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: UsI-3233/2023-7 od 2. svibnja 2024. odbio njegov tužbeni zahtjev za poništenjem citiranog rješenja, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, o kojoj nadležni Visoki upravni suda Republike Hrvatske do dana zaključenja rasprave u ovom sporu nije donio odluku, slijedom čega u predmetnom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju otpada, u kojem smislu se tužitelja upućuje na obrazloženje citirane presude.

23.Također, bespredmetno je i pozivanje tužitelja na vođenje spora pred ovim sudom koji se vodi pod poslovnim brojem: UsI-3233/2023, to pak stoga što je sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude obrazložio da je u tom sporu naprijed citiranom presudom odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja o uklanjanju otpada, s tim da bi se moglo donijeti rješenje o izvršenju rješenja dostatno je da rješenje koje se izvršava bude izvršno, koje stoga ne mora biti pravomoćno, a ujedno sud je isto tako već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude obrazložio zbog čega pravomoćno okončanje tog spora ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor kako to u vidu ima odredba čl. 104. st. 1. ZUS-a uslijed čega nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 105. st. 2. toč. 1. ZUS-a niti da se ovaj spor prekine.

24.Naposljetku, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, što pak znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju otpada samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme, mjesto i način izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja.

25.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju otpada izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da prvostupanjsko tijelo donese rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju otpada, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenih rješenja nezakonito.

26.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

27.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

29.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari žalba protiv rješenja o izvršenju rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, to je jasno da nije ostvarena jedna od pretpostavki koje kumulativno moraju biti ispunjene da bi se donijelo rješenje o odgodnom učinku tužbe, što je već dostatan razlog da se takav prijedlog odbije, a pored toga tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

30.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 4. ožujka 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke, Užarska 28, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, uz zapisnik od 20. veljače 2024., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.