Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pr-73/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Opća bolnica Varaždin, OIB 59638828302, Varaždin, Ivana Meštrovića 1, radi isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 7. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i odsutnosti tuženika te objave presude dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Opća bolnica Varaždin, OIB 59638828302, Ivana Meštrovića 1, Varaždin da tužitelju CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 3.378,69 EUR (tri tisuće tristo sedamdeset osam eura i šezdeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na:

- iznos od 81,03 eura od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 48,74 eura od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 98,60 eura od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- iznos od 39,88 eura od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- iznos od 109,37 eura od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- iznos od 55,20 eura od 16. studenog 2017. pa do isplate,

- iznos od 53,85 eura od 16. prosinca 2017. pa do isplate,

- iznos od 126,46 eura od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 76,31 eura od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- iznos od 59,52 eura od 16. ožujka 2018. pa do isplate,

- iznos od 98,39 eura od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 106,73 eura od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 60,25 eura od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 160,69 eura od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 145,71 eura od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- iznos od 94,11 eura od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- iznos od 194,98 eura od 16. listopada 2018. pa do isplate,

- iznos od 61,43 eura od 16. studenog 2018. pa do isplate,

- iznos od 118,06 eura od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- iznos od 103,56 eura od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- iznos od 97,39 eura od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- iznos od 116,20 eura od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- iznos od 74,17 eura od 16. travnja 2019. pa do isplate,

- iznos od 164,32 eura od 16. svibnja 2019. pa do isplate,

- iznos od 145,71 eura od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- iznos od 102,37 eura od 16. srpnja 2019. pa do isplate,

- iznos od 136,34 eura od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

- iznos od 129,97 eura od 16. rujna 2019. pa do isplate,

- iznos od 131,42 eura od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- iznos od 152,11 eura od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- iznos od 105,40 eura od 16. prosinca 2019. pa do isplate,

- iznos od 130,42 eura od 16. siječnja 2020. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Opća bolnica Varaždin, OIB 59638828302, Ivana Meštrovića 1, Varaždin naknaditi tužitelju CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.573,99 EUR (tisuću petsto sedamdeset tri eura i devedeset devet centi) sa zateznim kamatama tekućim 4. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se preinaka tužbenog zahtjeva naznačena u podnesku od 17. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu navodeći da je zaposlen kod tuženika od na radnom mjestu liječnik specijalist. Rad tužitelja kod tuženika je reguliran prvenstveno Ugovorom o radu, zatim Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kao i Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama te dodacima i izmjenama navedenog Kolektivnog ugovora odnosno Temeljnog Kolektivnog ugovora. To sve u razdoblju od 2013. pa do podnošenja tužbe. Isto tako je naveo da je njegov rad bio organiziran u raznim oblicima, točnije smjene, turnusi i sl., a zbog čega je ostvario veći broj prekovremenih sati. Sama plaća je prema odredbama važećih kolektivnih ugovora koji su bili na snazi od 2013. pa nadalje regulirana na način da istu čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću s tim da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada te dodaci i uvećanja plaće, a koji su također propisani u pojedinim odredbama važećih kolektivnih ugovora. Prema tim dodacima radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to 25% za radna mjesta prve vrste, a koji postotak je povećan od 1. rujna 2019. na postotak od 28%. Međutim da tuženik za vrijeme rada tužitelja taj dodatak nije isplaćivao na sve odrađene sate nego tek za dio. Isto tako istim radnicima pripada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, a ne samo za dio kako je tuženik isplaćivao u spornom razdoblju, a taj je dodatak iznosio prvotno 10%, a od 1. listopada 2015. 12% dok od 1. rujna 2019. 16%. Tužitelju nije isplaćivan niti dodatak koji se odnosi na znanstveni stupanj. Zbog navedenog je tužitelj imao manju naknadu plaće i u razdoblju kada je bio na godišnjem odmoru odnosno bolovanju jer se za obračun naknade plaće tada uzima prosjek plaće koja je isplaćena u protekla tri mjeseca. Tužitelj smatra da mu je tuženik u razdoblju od svibnja 2017. pa do zaključno prosinca 2019. isplaćivao manju plaću nego što je trebao pa slijedom navedenog je u tužbi tražio isplatu iznosa u ukupnoj visini od 20.000,00 kn bruto te zadržao pravo da po provedenom vještačenju u ovom predmetu specificira navedeni zahtjev. Ujedno je tražio i naknadu troškova ovog postupka.

2. Po provedenom knjigovodstveno financijskom vještačenju tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev, a kako je to i naznačeno u toč. I/ izreke ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, time da je priznao da je tužitelj doista zaposlen kod tuženika kako se to navodi i u tužbi. To znači da je osporio da tužitelju ne bi pravilno obračunavao i isplaćivao sve odrađene sate pa tako i prekovremene sa odgovarajućim dodacima pa i sate koje je odradio noću, za vrijeme blagdana, vikenda ili u smjenskom radu te je stoga i predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, a tužitelja obveže na naknadu troškova tuženiku.

4. Kao što je već rečeno podneskom od 17. rujna 2024. (listovi 235-236 spisa) punomoćnik tužitelja je preinačio tužbeni zahtjev povišenjem na ukupni iznos od 3.378,69 eur (25.456,74 kn) obzirom na provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje. O navedenoj preinaci se tuženik uopće nije očitovao te stoga sud smatra da se isti suglasio s navedenom preinakom. To tim više što tuženik nije osporio niti nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijske vještakinje. Obzirom je dakle navedenim podneskom tužbeni zahtjev povišen tj. preinačen to je sud temeljem odredbe iz čl. 190. st. 2. i 3. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) i dozvolio preinaku tužbe, a što je i naznačeno u izreci ove odluke pod rješenje.

5. Isto tako se ovdje navodi da se tuženik uopće nije aktivno uključio u ovaj postupak nakon što je postavljen konačni tužbeni zahtjev te se stoga smatra da je ostao kod istog odgovora kao što je dao već uz tužbu.

6. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo prvenstveno dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Jadranki Dejanović te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje sa lista 215-223 spisa. Nadalje je izvršen uvid u dokumentaciju tuženika iz omotnice s listova 18-168 spisa te sa listova 169-174 spisa, kao i mišljenje sa listova 180-203 spisa.

7. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je konačno postavljen je u cijelosti osnovan.

8. Sud je temeljem provedenih dokaza kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika u spornom razdoblju (svibanj 2017.-prosinac 2019.) i to na radnom mjestu liječnika specijalista, a to temeljem Ugovora o radu od 21. svibnja 2014. i Dodatka Ugovora o radu od 28. rujna 2018. s tim da je isti bio zaposlen na Odjelu za produženo liječenje III u Službi za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof te na poslovima i radnim zadacima voditelja navedenog odjela, a što proizlazi iz Ugovora o radu te Dodatka Ugovoru o radu kao i Rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću od 30. svibnja 2014., 16. studenog 2015., 28. rujna 2018. i 15. listopada 2019. (omotnica s lista 18-168 spisa),

- da je tuženik tužitelju priznao u spornom razdoblju dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini 16% (30. svibnja 2014.) te zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi 10% (30. svibnja 2014.), odnosno 12% (16. studenog 2015. i 28. rujna 2018.) te dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 19% i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi 16% (15. listopada 2019.),

- da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja radio prekovremeno tj. više od mjesečnog fonda radnih sati i u dane blagdana pa i neradne dane te da je radio u smjenama i turnusima.

9. Sporno je između stranaka da li je tuženik tužitelju obračunao sve prekovremene sate te da li je na sve odrađene sate tužitelju obračunao dodatak na otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

10. Činjenica jest da tužitelju doista pripadaju dodaci na otežane uvjete rada te zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a kako to proizlazi iz naprijed citiranih rješenja, a iz vještačkog nalaza je vidljivo da je tužitelj u svakom slučaju u utuženom razdoblju radio i prekovremeno. U spornom razdoblju je plaću tužitelja određivao Kolektivni ugovor za zdravstvo i djelatnost zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013. (Narodne novine 143/2013-dalje KU-143/2013), a koji je bio na snazi do 30. rujna 2015. odnosno sa Dodatkom I do zaključno s 28. veljače 2018. Plaća tužitelja je bila određena i tada važećim temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike, a koji su propisivali da plaću čini osnovna plaća koja se dobiva umnoškom koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice te uvećana za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a na takvu plaću se potom i obračunavaju propisani dodaci. Dodaci na osnovnu plaću su bili propisani čl. 51. time da je istim člankom propisano da radniku za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Nadalje je tim KU bilo propisano čl. 57. uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada, a također je u istom članku dan popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika kao i postotak navedenog dodatka. Nesporno je da je tužitelj liječnik specijalist tj. zdravstveni radnik.

11. Daljnja promjena obračuna dodataka, odnosno plaće tužitelja, je nastupila donošenjem Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 96/15-dalje Dodatak I), a u kojem dodatku je u čl. 3. promijenjen popis radnih mjesta i poslova za koje se ostvaruje pravo na dodatak za otežane uvjete rada. Taj se Dodatak primjenjivao od 1. listopada 2015. sve do zaključenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. (Narodne novine 29/2018- dalje KU-29/2018). U tom KU-29/2018 je plaća definirana u čl. 45. identično sadržaju kao ranijim kolektivnim ugovorima, zatim dodaci uvećanja plaće su propisani u čl. 49. sadržajno kao i u KU-143/2013, dodatak s osnove posebnih uvjeta rada sa popisom radnih mjesta je propisan čl. 55. što znači da je tužitelju obračunavan taj dodatak u postotku od 16%. Isto tako donošenjem izmjena Dodatka I Kolektivnom ugovoru u 2019. postotak na taj dodatak je povišen na 19%. Ovdje se posebno dodaje da i važeći Zakon o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17 - dalje ZR) u čl. 94. propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Navedeni zakon je stupio na snagu 7. kolovoza 2014.

12. Također tužitelj je kao zdravstveni djelatnik imao pravo i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a koji mu je bio obračunavan sukladno čl. 59. a KU/2013 i to u postotku od 10% od osnovne plaće, zatim 12% prema Dodatku I, a izmjenama navedenog Dodatka iz 2019. je taj postotak povišen na 16%.

13. Između stranaka je prvenstveno sporno da li tužitelj, a koji je nedvojbeno radio kao liječnik specijalist, dakle zdravstveni radnik, ima pravo na obračun pa tako i isplatu u okviru plaće na dodatke za otežane uvjete rada, kao i na dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na sate koji su odrađeni prekovremeno tj. iznad redovnog mjesečnog fonda sati ili mu se ti dodaci trebaju obračunavati isključivo na osnovnu plaću kako je ista definirana u naprijed citiranim Kolektivnim ugovorima. To sve uvažavajući i same ugovore o radu i njihove anekse koje su stranke zaključile, ali i rješenja kojima je tuženik određivao u pojedinim razdobljima tužitelju plaću. Mišljenje je suda da je tužitelj imao pravo na navedene dodatke i za vrijeme prekovremenog rada jer i u prekovremenom radu tužitelj je radio poslove svog radnog mjesta za koje radno mjesto mu pripadaju predmetni dodaci, a kako to proizlazi iz naprijed naznačenih odredbi Kolektivnih ugovora. Naime, tuženik niti jednom riječju ne navodi da bi tužitelj u prekovremenom radu mijenjao radno mjesto pa bi eventualno na taj način i gubio te dodatke. Stoga je nelogično i neživotno da tužitelju ne bi pripadao navedeni dodatak i na sate koji su odrađeni u prekovremenom radu, a slijedom čega sud smatra da je tuženik bio u obvezi obračunavati taj dodatak i na prekovremeni rad tužitelju. Posebno se dodaje da iz odredaba kolektivnih ugovora i zaključenih ugovora o radu pa i rješenja tuženika o određivanju visine plaće tužitelja ne proizlazi da bi se ti dodaci isključivali sa prekovremenim radom. Uostalom navedeni zaključak proizlazi i iz brojne sudske prakse (59 Gž R-103/18 Županijski sud u Zagrebu, 47 Gr R-761/16 Županijski sud u Zagrebu, Gž R-455/2016 Županijski sud u Bjelovaru), ali i iz stajališta Vrhovnog suda izraženog u odluci br. Revr 1155/12-2 od 13. rujna 2017., a u kojoj odluci je zauzet stav da se dodaci za posebne uvjete rada kao i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi isplaćuju i na iznos naknade za prekovremene sate rada. To tim više što rješenjima kojima je tužitelju određivana plaća je jasno naznačeno da tužitelj ima pravo na uvećanje plaće upravo temeljem dodataka za otežane uvjete rada i to u spornom razdoblju za otežane uvjete rada u postotku od 16% odnosno 19% od listopada 2019., a za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u postotku od 10%, zatim 12% od 16. studenog 2015. i konačno 16% od 15. listopada 2019., a sve na osnovnu plaću. Pri tom je važno za napomenuti da se radno mjesto tužitelja nije mijenjalo tijekom prekovremenog rada, a što konačno ne navodi niti sam tuženik u svojim tvrdnjama tijekom ovog postupka. Uostalom navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/2019-18 od 9. prosinca 2019.

14. Kako je bio sporan način obračuna pa i visina plaće koju je tuženik isplaćivao tužitelju u spornom razdoblju, to je nedvojbeno bilo potrebno provesti knjigovodstveno- financijsko vještačenje, kako bi se utvrdilo da li je tuženik isplaćivao plaću tužitelju u pravilnom iznosu, odnosno po tvrdnji tužitelja u manjem iznosu ne obračunavajući mu sve dodatke za njegov cjelokupni odrađeni rad. Sud je navedeno vještačenje povjerio stalnoj sudskoj vještakinji Jadranki Dejanović, koja je u svom nalazu i mišljenju (listovi 215-223 spisa) decidirano navela raščlanjujući po mjesecima plaću koju je tužitelj primio, zatim podatak sa obračunatim prekovremenim radom i predmetnim dodacima. Iz isplatnih lista plaća, te evidencije prisutnosti na radu, vještakinja je utvrdila da je tužitelju u spornom razdoblju tuženik obračunavao sav prekovremeni rad time da je tužitelj u navedenom razdoblju imao ukupno 1168 prekovremenih sati. Nadalje iz vještačkog nalaza proizlazi da mu tuženik ipak nije za te prekovremene sate uredno obračunavao naprijed navedene dodatke tako da se ukazala razlika i to u ukupnom iznosu od 22.807,20 kn (3.027,04 eur) specificirano po mjesecima kako to proizlazi iz tabele sa listova 221-224 spisa, a isto tako mu zbog manje obračunate plaće nije isplaćena u potpunosti niti naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 2.382,88 kn odnosno 316,27 eur (tabela na listu 222 spisa). Konačno tužitelju u istom razdoblju nije isplaćena niti pravilna naknada za vrijeme bolovanja te mu je ista isplaćena u manjem iznosu od 266,56 kn odnosno 35,38 eur (list 222 spisa). Dakle tuženik u spornom razdoblju nije obračunao, a niti isplatio tužitelju dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate u ukupnom iznosu od 22.807,20 kn, a također niti naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 2.382,88 kn jer se za dane godišnjeg odmora isplaćuje naknada u visini prosječne isplaćene plaće za prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora prema odredbi iz čl. 95. st. 5. ZR. Također je tužitelju isplaćena manja naknada za vrijeme bolovanja budući je isti bio na bolovanju svega 56 sati, a tada mu se isplaćivala naknada u visini od 85% od njegove plaće zbog čega mu je isplaćena manja plaća za iznos od 266,56 kn budući mu tuženik nije pravilno obračunavao dodatke na prekovremeni rad. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju u spornom razdoblju isplatio manju plaću upravo u iznosu od 25.456,64 kn (3.378,69 eur) i to kako je specificirano po mjesecima na tabeli sa lista 223 spisa. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje što se tiče samog izračuna smatrajući da je vještakinja izvršila izračun temeljem svog stručnog znanja i iskustva temeljem dokumentacije koja je dostavljena od strane stranaka, a ista je doista iscrpno i decidirano obrazložila navedeni izračun. Također se napominje da je takav izračun od strane vještakinje i prihvaćen od samih stranaka.

15. Obzirom na prednje je sud dosudio tužitelju utvrđenu razliku plaće, a to sukladno utvrđenjima iz vještačkog nalaza i sa pripadajućom zateznom kamatom. Sama kamata je dosuđena sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22 i 156/23 ~ dalje ZOO) time da se napominje da navedena zatezna kamata nije dosuđena i za dio plaće koja se odnosi na porez na dohodak te prirez na porez na dohodak, a koji su sadržani u bruto plaći. Naime ta obveza ionako dospijeva sa isplatom plaće od strane poslodavca, a to prema propisima koji važe na dan isplate kako to proizlazi iz čl. 45. st. 1. i 2. Zakonu o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04 - dalje ZPD) pa i Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 1/21 - dalje Pravilnik).

16. Posebno se dodaje da sud posebno ne obrazlaže svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a budući je ta ista dokumentacija i bila temelj samom vještačkom nalazu i mišljenju, koji vještački nalaz i mišljenje je sud već prethodno ocijenio u ovom predmetu, a također i matematički izračun iz tog nalaza su prihvatile i obje stranke. Sa druge strane se posebno ne obrazlaže dokumentacija koja nije relevantna za ishod ovog postupka.

17. Obzirom na prednje presuđeno je kao u izreci.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a s tim da je sud tužitelju priznao i dosudio slijedeći trošak: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023 - dalje OT), zatim za sastav dva obrazložena podneska (3. listopada 2022. i 17. rujna 2024.) svaki puta iznos od 200,00 eur prema tbr. 8. toč. 1. OT, za zastupanje na dva ročišta kod suda svaki puta iznos od 200,00 eur prema tbr. 9. toč. 1. OT, za zastupanje na ročištu za objavu u iznosu od 100,00 eur prema tbr. 9. toč. 3. OT, te PDV na gornje iznose u visini od 275,00 eur prema tbr. 46. OT, te trošak vještačenja u iznosu od 198,99 eur, odnosno sveukupno 1.573,99 eur. Svi troškovi koji su dosuđeni tužitelju su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom, kao i određeni prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 4. ožujka 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Odvjetnica Margita Plažanin, Zagreb, Počiteljska 5 (za tužitelja)

2/ Opća bolnica Varaždin, Varaždin, Ivana Meštrovića 1-Vaš broj: 03-222/391-2021

Nakon pravomoćnosti:

Porezna uprava Varaždin, Graberje 1, Varaždin