Poslovni broj: Us I-3020/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te Andreji Fortunić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja GJ, državljanina Republike Afganistan, na adresi u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Irena Glogovšek Strahovnik, odvjetnica iz Zagreba, Antuna Kuzmanića 35, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/211, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 06. travnja 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ireni Glogovšek Strahovnik, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV. Odbija se zahtjev za odobrenje troška besplatne pravne pomoći u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/22-06/211, URBROJ: 511-01-212-24- 18 od 06. travnja 2024. odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1975. u mjestu Kabul, Islamska Republika Afganistan, državljaninu Islamske Republike Afganistan (točka I.), te se utvrđuje da je tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 30 dana jer će u protivnom biti prisilno udaljen (točka II.)

2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom ističe kako tuženik nije postupio po presudi ovog Suda te je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Navodi da mu je ranije bila odobrena međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj, koja je poništena, te da se njegov novi zahtjev temelji na činjeničnom stanju kakvo je navodio i 2014. godine, kada je zahtjev ocijenjen osnovanim. Smatra da je ukazao na postojanje objektivne opasnosti u slučaju njegovog povratka, zbog očevih neprijatelja. Navodi da mu kao G u [adresa] prijeti opasnost po život od strane Talibana. Navodi kako se u Afganistanu ne poštuju ljudska prava, te postoji veliki sigurnosni rizik. Predlaže saslušati tužitelja kao stranku radi razjašnjenja okolnosti podnošenja zahtjeva i ocjene dopuštenosti zahtjeva. Predlaže poništiti rješenje tuženika i tužitelju priznati azil, odnosno supsidijarnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz odobravanje besplatne pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja. Ističe kako je sukladno uputi Suda u ponovljenom postupku naveo razloge odobrenja azila iz 2014. Navodi kako nisu nađene informacije da tužitelju samo zbog etničke pripadnosti prijeti opasnost proganjanja niti je to bila osnova za odobrenje azila 2014. godine. Smatra neosnovanom tužbu i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje tuženika, Zapisnike saslušanja tužitelja sačinjen povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kao i naknadno sastavljene Zapisnike saslušanja tužitelja, te druge isprave koje prileže spisu tuženika. Dana 4. ožujka 2025. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi je saslušan tužitelj u svojstvu stranke uz prevođenje po tumaču za farsi jezik.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Iz podataka spisa Sud nalazi da je osporavano rješenje tuženika doneseno u ponovljenom postupku, u postupanju po presudi ovog suda posl. broj: UsI-4069/23 od od 13.2.2024., kojom je poništeno ranije rješenje tuženika o odbijanju međunarodne zaštite tužitelju.

6.1 U istoj presudi dana je uputa tuženiku da u ponovljenom postupku ispita prigovore tužitelja da se njegov novi zahtjev temelji na činjeničnom stanju kakvo je navodio i 2014. godine, kada je zahtjev ocijenjen osnovanim te mu je odobren azil. Ujedno je dana uputa da se dodatno razmotre prigovore tužitelja da mu kao G u [adresa] prijeti opasnost po život (neovisno o tome što je Afganistan napustio kao dijete i što niti ne navodi da ima veze s NRF-om), te da potom novim zakonitim rješenjem odlučiti o zahtjevu tužitelja.

7. Po uvidu u rješenje tuženika doneseno u ponovljenom postupku, kao i po saslušanju tužitelja u ovom upravnom sporu, Sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7.1 U postupanju po presudi, tuženik je otklonio ranije uočene povrede te je pravilno ocijenjeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon).

8. Naime, tuženik je zahtjev tužitelja odbio uz obrazloženje kako na strani tužitelja nije utvrđen osnovani strah od proganjanja jer je utvrđena opća nevjerodostojnost i objektivna neutemeljenost iskaza tužitelja. Nadalje, tuženik nalazi da tužitelj nije dao uvjerljivo obrazloženje da bi povratkom u zemlju podrijetla imao probleme koji bi se smatrali proganjanjem, a niti ima dokaza da bi njegov život i sloboda bili u opasnosti u slučaju povratka.

9. Po ocjeni Suda pravilno tuženik nalazi da su iskazi tužitelja u dosadašnjim saslušanjima nevjerodostojni te ne mogu dati pouzdanu osnovi za utvrđenje opasnosti na strani tužitelja.

9.1 Prvenstveno, Sud uočava da tužitelj različito iskazuje u odnosu na trenutak napuštanja Afganistana. U ranijem saslušanju pred ovim sudom (rasprava od 13. veljače 2024.) tužitelj navodi da je Afganistan napustio kada je imao 13 godina, dok na raspravi od 4.3.2025. iskazuje da je to bilo 1992. godine, odnosno kada je imao 17 godina.

9.2 Zatim, tužitelj kao razlog napuštanja Afganistana, ponovljeno na raspravi pred ovim sudom, navodi kako je to bilo zbog očevih problema, te na upit Suda da iznese poseban problem koji se ticao njegova oca kaže da s ocem o njemu nije razgovarao, ali ističe da bi ga vjerojatno ubili zbog neprijatelja njegova oca. Pojašnjava da bi neovisno o dugom periodu od smrti oca, on ušao u dob kada bi bio žrtvom. S majkom nije razgovarao koji su problemi oca već mu je samo rekla da mora otići.

9.3 Sud nalazi da tužitelj ranije iskazao da su njegovog oca ubili C prije 35 godina (Zapisnik od 4. ožujka 2022.), što je potpuno suprotno njegovom iskazu pred ovim Sudom da mu je otac umro od infarkta 1985. ili 1986. godine.

9.4 Polazeći od toga da tužitelj ističe kao glavni razlog napuštanja zemlje podrijetla probleme koje je imao njegov otac, Sud smatra da je tužitelj trebao učiniti vjerojatnim postojanje takvog razloga, međutim nije bilo čime dokazao da mu doista iz tog razloga prijeti opasnost niti tko su osobe od kojih bi mu prijetila opasnost, kako da bi se utvrdila opasnost od proganjanja u slučaju povratka.

9.5. Izjave tužitelja pravilno su po ocjeni Suda ocijenjene neuvjerljivima i nedosljednima, te niti po ocjeni Suda ne pružaju pouzdanu osnovu za odobrenje zaštite tužitelju, neovisno o ranijem pozitivnom rješenju, u vezi s čim tuženik pravilno obrazlaže uočene nedosljednosti iskaza tužitelja, te uzima u obzir da se u međuvremenu, od 2014. popravila sigurnosna situacija u Afganistanu (prvenstveno u Kabulu), u vezi s čim tuženik citirao dostupna izviješća.

9.6 Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da mu kao G prijeti opasnost od H, Sud nalazi kako iskaz tužitelja da je po etničkoj pripadnosti N nije uvjerljiv niti dokazan tijekom postupka. S tim u vezi Sud nalazi da je na zahtjevu za međunarodnu zaštitu iskazao da je rođen u [adresa], što se ne podudara sa podatkom navedenim na njegovom rodnom listu, gdje mu je kao mjesto rođenja naveden Kabul, gdje je prema prvotnom iskazu sam tužitelj naveo da je živio.

9.7. Tuženik je ujedno citirao dijelove Zapisnika saslušanja tužitelja, te iskaz da se vratio u Afganistan radi reguliranja vojne obveze, što tužitelj nije posebno dovodio u pitanje tijekom spora, a što dodatno ukazuje na neosnovanost prigovora da mu prijeti opasnost u slučaju povratka.

10. Stoga po ocjeni Suda u ponovljenom postupku nisu utvrđene osobne okolnosti ili proživljeni događaji koji bi opravdano ukazivali na opasnost budućeg rizika za tužitelja, radi čega se otklanjaju tužbeni prigovori kao neosnovani.

11. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, to Sud nalazi osporavano rješenje zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

12. Prema podacima spisa i iz iskaza tužitelja pred ovim Sudom, utvrđeno je da tužitelj nema financijskih sredstava, niti imovine, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik).

13. Nadalje, u pogledu troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50%, te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

14. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što uz uvećanje za pripadajući porez na dodanu vrijednost, iznosi ukupno 1.250,00 EUR, koliko je ocijenjeno osnovanim i točkom III. izreke naloženo isplatiti od strane Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak.

15. Nije ocijenjen osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 24.2.2025., budući da je u bitnom riječ o ponovljenim prigovorima, pri čemu Sud uzima u obzir da je tužitelj isti podnesak dostavio Sudu nakon zaprimanja poziva za raspravu, te je navode istog mogao iznijeti i na raspravi pred ovim Sudom, za što mu je priznata naknada. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

DNA:

1. Odvjetnica Irena Glogovšek Strahovnik – putem e- komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis