REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: Pn-28/2020-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupanog po punomoćniku HT, dipl. iur., zaposlenici tužitelja protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 12. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33 OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 na ime naknade štete, isplati iznos od 2.737,71 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to:

-na iznos od 1.331,98 eura počevši od dana podnošenja tužbe do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

-na iznos od 1.405,73 eura počevši od 26.04.2022.godine31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. “

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 eura (slovima:jednutisućuidevetstoeura) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 500,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 29. svibnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete navodeći da je osiguranica AT zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 28. svibnja 1996. g, da je tužitelj AT priznao pravo na invalidsku mirovinu po osnovi bolesti 30% i po osnovi ozljede izvan rada 70%, da je navedenu prometnu nesreću prouzročio ŠT i to upravljajući osobnim automobilom marke VW Golf reg. oznake [registarska oznaka], zbog čega je isti oglašen krivim za čin kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće, da je u trenutku štetnog događaja predmetno vozilo bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj dalje tvrdi da je po ovom štetnom događaju AT ostvarila naknadu štete od tuženika, da je presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4581/97 od 03.05.2004. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn- 2700/04 od 02.11.2004. utvrđena odgovornost Croatia osiguranje d.d. za naknadu štete po ovom štetnom događaju, uz doprinos AT od 30%, da je tužitelj protiv tuženika već vodio postupak za naknadu štete po istom osnovu za prethodno razdoblje i to pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-272/2019 te je tuženik tužitelju podmirio štetu tužitelju zaključno s 30.04.2017.

1.1. Tužitelj navodi da podnosi ovu tužbu radi naknade daljnje štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine po osnovi ozljede izvan rada AT za razdoblje od 01.05.2017. do 31.03.2020., u kojem razdoblju je isplaćeno ukupno 28.673,69 kn, a ovaj iznos tužitelj umanjuje za 30%, obzirom da je u tom omjeru u ranijem postupku za naknadu štete utvrđen doprinos osiguranice tužitelja štetnom događaju, dakle šteta koju tužitelj trpi iznosi 20.071,58 kn. Kako je osobni automobil marke VW Golf reg. Oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika, to je tuženik temeljem odredbe čl. 164. st.1. u vezi čl. 161. st. 1. i st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18) odgovoran za naknadu štete tužitelju u iznosu od 20.039,29 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženi čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], nastanak prometne nezgode od dana 08.05.1996. godine, djelomičnu odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja kao i činjenicu da je u navedenom štetnom događaju osiguranica tužitelja zadobila tjelesne ozljede. Također čini nespornim da je osiguranica tuženika AT vezano uz naprijed navedeni štetni događaj u cijelosti namirena za svu pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu od tuženika, a sve temeljem presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-4581/97 od 03.05.2004. te presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2700/04 od 02.11.2004. Nesporna je i činjenica postojanje doprinosa osiguranice tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 30% (utvrđeno u ranijim postupcima).

2.1. Međutim, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući prigovor nedostatka uzročno- posljedične veze između odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu i zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi od dana 08.05.1996. Tuženik navodi da nije sporno da se pred Trgovačkim sudom u Osijeku, u predmetu pod poslovnim brojem P-272/19, medu istim parničnim strankama, vodio parnični postupak radi naknade isplaćenih davanja s osnova invalidske mirovine, za razdoblja koja su prethodila razdoblju iz tužbe u ovom parničnom postupku. U navedenom parničnom postupku, na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između odlaska osiguranice tužitelja u invalidsku mirovinu i ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, provedeno je medicinsko vještačenje te iz nalaza i mišljenja vještaka u navedenom postupku proizlazi da bi ozljede iz prometne nezgode bile uzrokom odlaska osiguranice tužitelja u invalidsku mirovinu, u omjeru od svega 20%, dok su razlozi umirovljenja iste u pretežitom dijelu, u omjeru od 80%, uzrokovane bolestima koje nisu u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se nakon priklopa navedenog spisa Trgovačkog suda u Osijeku, broj P-272/19, ekonomičnosti radi, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke iz istog spisa koristi i u ovom parničnom postupku.

2.2. Ukoliko tužitelj nije suglasan s navedenim prijedlogom, tuženik osporava da bi uzrok nastanku invalidnosti osiguranice tužitelja bile posljedice ozljeda koje je ista zadobila u prometnoj nezgodi i to u omjeru od čak visokih 70%, te predlaže obvezati tužitelja na dostavu cjelokupnog spisa broj 110711 u svezi priznanja prava osiguranici AT na invalidsku mirovinu, medicinske dokumentacije svoje osiguranice, te predlaže pribaviti zdravstveni karton osiguranice AT od liječnika opće prakse a potom provesti medicinsko vještačenje po vještaku specijalisti medicine rada.

2.3. Nadalje, tuženik ukazuje na činjenicu da tužitelj u svojoj tužbi, odnosno dokaznom materijalu priloženom uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz u prilog visine utužene tražbine, navodeći da iz priloženog obračuna isplaćene invalidske mirovine za razdoblje Od 01.05.2017. do 31.03.2020., nije vidljiv izračun predmetnih iznosa isplaćene mirovine tužiteljevu osiguraniku već je to samo prikaz rekapitulacija predmetnih isplata.

2.4. Pored toga, sporno je i pravno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu punog ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 01.05.2017. do 31.03.2020. godine. Analizirajući propise koji se imaju primijeniti na tumačenje ovoga pravnoga pitanja, tuženik smatra da bi tužitelj, pod pretpostavkom osnovanosti postavljenog zahtjeva, imao pravo na naknadu razmjernog dijela mirovine, a sve sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a koji Zakon bi trebao biti lex specialis u ovom konkretnom slučaju. Tuženik navodi da je izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosu uzročnika štete koju tužitelj potražuje i da šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete).

2.4. Tuženik sukladno odredbi čl. 226. ZOO ističe i prigovor zastare dijela potraživanja tužitelja, a sve s obzirom na činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29. svibnja 2020., a tužbom se potražuje naknada isplaćenih iznosa mirovine počev od 1. svibnja 2017. godine, pa je stoga evidentno da je dio utuženog potraživanja u zastari.

3. U podnesku od 26. travnja 2022. tužitelj se izričito protivio prijedlogu da se nalaz i mišljenje medicinskog vještačenja iz spisa Trgovačkog suda u Osijeku broj P- 272/2019 koristi kao dokaz u ovom postupku, navodeći da liječnička vještačenja provedena u parničnom postupku ne mogu utjecati na procjenu invalidske komisije tužitelja, a postojanje uzročno-posljedične veze proizlazi iz rješenja tužitelja o invalidnosti. Nadalje je naveo da je dostavljanjem u spis obračuna isplate i izvoda iz banke doznačenih mirovinskih primanja kojima dodatno ukazuje da je mirovina doista isplaćena u svotama navedenim u priloženom obračunu, dokazao visinu isplaćenih iznosa kao i činjenicu isplate jer ta potvrda (obračun) ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi. Nadalje je naveo i da tužitelju pravo na naknadu štete pripada po Zakonu o mirovinskom osiguranju koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, (kad je tužitelj vršio isplate mirovine – od 01.05.2017. pa nadalje) i to u punom iznosu isplaćene invalidske mirovine jer to izričito propisuje čl.161.st.1. i st.2.toč.1. i čl.164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 115/18, 102/19, 84/21) koji je na snazi od 01.01.2014. te koji se ima primjenjivati na utuženi period. Vezano za tuženikov prigovor zastare, ističe se da se, sukladno odredbi čl. čl.95.st.1. ZOMO, mirovina isplaćuje mjesečno unatrag, pa je tako najstarije potraživanje koje se potražuje ovom tužbom – mirovina za svibanj 2017. g. – isplaćena najranije u lipnju 2017. godine. Kako je tužba podnesena 28.05.2020., jasno je da nije protekao trogodišnji zastarni rok te se prigovor zastare ukazuje u cijelosti neosnovanim. Pored toga, naveo je i da je u tužbi omaškom propustio umanjiti iznos za koji je tuženik odgovoran za 30 % koliko otpada na bolest kao uzrok nesposobnosti za rad osiguranice tužitelja. Dakle, od ukupnog iznosa koji je tužitelj isplatio svojoj osiguranici na ime invalidske mirovine (28.673,69 kn) tuženik je odgovoran za 70 % koliko otpada na ozljedu izvan rada, dakle 20.071,58 kn. Navedeni iznos potrebno je umanjiti za još 30 % koliko iznosi doprinos osiguranice tužitelja štetnom događaju utvrđen u ranijem postupku, dakle, tuženik je odgovoran za iznos od 14.050,11 kn. Nadalje navodi da je tuženik dana 28.05.2020. uplatio po njemu nesporni iznos od 4.014,31 kn, tako da preostali iznos koji tužitelj potražuje od tuženika jest 10.035,80. Dakle, tužitelj povlači tužbu za iznos od 10.035,78 kn, dok u cijelosti ostaje kod zahtjeva za isplatu iznosa od 10.035,80 kn. Pored toga povisuje tužbeni zahtjev za 10.591,53 kn budući da je i nakon podnošenja tužbe nastavio s isplatom invalidske mirovine osiguranici AT. Ukupno je za razdoblje od 01.04.2020. do 31.03.2022. isplaćeno 21.615,36, tuženik je odgovoran za 70 % koliko otpada na ozljedu izvan rada, a to je 15.130,75 kn. Taj iznos tužitelj umanjuje za još 30 % doprinosa osguranice tužitelja šteti, tako da tužitelj za razdoblje od 01.04.2020. do 31.03.2022. potražuje 10.591,53 kn, odnosno za taj iznos povisuje tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao presudu Općinskog suda u Zagrebu broj XIII KS-224/99 od 11. veljače 2022. (list 4-11 spisa), dopis PU Zagrebačke od 21. travnja 2016. (list 12 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu broj LXXXVI-Pn-4581/97 od 3. svibnja 2004. (list 13-18 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj LII Gžn-2700/04-2 od 2. studenoga 2004. (list 19-21 spisa), Zapisnik o pripremnom ročištu kod Trgovačkog suda u Osijeku broj P-272/2019-39 od 30. siječnja 2020. (list 22-23 spisa), Obavijest o isplati štete od 10. veljače 2020. (list 24 spisa), Obračun isplata HZMO od 15. travnja 2020. (list 25 spisa), Rješenje HZMO- a, Područni ured u Vukovaru od 23. lipnja 2014. (list 26-28 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, HZMO, Centar za medicinsko vještačenje od 19. veljače 2014. (list 29-31 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-262/17-22 od 5. veljače 2018. (list 38-40 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1569/2018-4 od 16. rujna 2019. (list 41-44 spisa), Mišljenje revizije od 7. veljače 2014. (list 53-55 spisa), zdravstveni karton na ime AT (list 178-459 spisa), Spis HZMO-a broj 110711 osiguranice AT (prileži spisu), te je proveo dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada i financijsko-knjigovodstveno vještačenje, koje nalaze i mišljenja je sud pročitao u dokaznom postupku. Na glavnoj raspravi 29. listopada 2024. sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za priklopom i uvidom u spis Trgovačkog suda u Osijeku broj P-272/2019 kao nepotreban jer je sud proveo vještačenja u ovom postupku te navedeni predmet nije bio potreban radi korištenja dokaza iz istoga, a kako je to predloženo tijekom postupka od strane tuženika, a čemu se tužitelj protivio.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 2.737,71 eura koja je prema navodima tužitelja nastala isplaćivanjem invalidske mirovine osiguranici AT, za razdoblje od 01.05.2017. do 31.03.2020. i od 1. travnja 2020. do 31. ožujka 2022.

6. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje u tekstu ZPP), nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je osiguranica tužitelja AT zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 28. svibnja 1996. a koju je prouzročio osiguranik tuženika ŠT, koji je i proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće na štetu AT, a što je utvrđeno i uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu broj XIII KS-224/99 od 11. veljače 2022. (list 4-11 spisa).

8. Među strankama nije sporno niti da je vozilo kojim je ŠT izazvao prometnu nesreću reg. oznake [registarska oznaka] u trenutnu nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika te je neporna pasivna legitimacija tuženika.

9. Nadalje, među strankama nije sporno niti da je tužitelj svome osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 23. lipnja 2014. (list 26-28 spisa) te da mu je u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 31. ožujka 2020. na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 28.673,69 kn, a što slijedi iz obračuna na listu 25 spisa koji je pročitan tijekom dokaznog postupka.

10. Među strankama je nesporno i da je osiguranica tužitelja doprinijela nastanku štete i štetnih posljedica u omjeru 30 %.

11. Nije sporno ni da je po ovom štetnom događaju AT ostvarila naknadu štete od tuženika, da je presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4581/97 od 03.05.2004. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn- 2700/04 od 02.11.2004. utvrđena odgovornost Croatia osiguranje d.d. za naknadu štete po ovom štetnom događaju, uz doprinos AT od 30%, a koje presude su također pročitane tijekom dokaznog postupka.

12. Također je nesporno da je tužitelj protiv tuženika već vodio postupak za naknadu štete po istom osnovu za prethodno razdoblje i to pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-272/2019 te je tuženik tužitelju podmirio štetu tužitelju zaključno s 30.04.2017.

13. Među strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 2.737,71 eura, obzirom da je tuženik osporio uzročno-posljedičnu vezu između zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći i odlaska u invalidsku mirovinu godine, te obzirom na tvrdnje tuženika da je na temelju čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine‟ broj: 151/05), dužan tužitelju naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva kao i je li za dio potraživanja nastupila zastara.

14. Prije svega, prigovor zastare koji je istaknuo tuženik sud smatra neosnovanim. Sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u teksu ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od saznanja za štetu i osobu koja je štetu učinila. Najstarije potraživanje tužitelja odnosi se na isplatu mirovine za svibanj 2017. godine, a kako se mirovine isplaćuju za mjesec unatrag, slijedi da je isplata mirovine za svibanj 2017. izvršena u lipnju 2017. Budući da je tužitelj podnio tužbu 28. svibnja 2020., slijedi da nije protekao trogodišnji zastarni rok niti za jedan dio potraživanja tužitelja.

15. Nadalje, radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja i osnove za odlazak u invalidsku mirovinu, sud je proveo vještačenje po vještaku medicine rada Damiru Vodopivecu, stalnom sudskom vještaku medicine rada iz Zagreba, nakon što je pribavio zdravstveni karton osiguranice tužitelja AT, kao i spis HZMO Područni ured Vukovar, broj 110711 osiguranice AT.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada Damira Vodopiveca proizlazi da je osiguranica tužitelja AT u štetnom događaju zadobila višeiverni prijelom lijeve potkoljenice, prijelom lijeve lopatice bez pomaka, rane razderotine na glavi i lijevog ramena te rane razderotine lica i nosa, da je navedene ozljede liječila kirurški, da potom provela fizikalnu terapiju. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je iz priloženog zdravstvenog kartona vidljivo da osiguranica tužitelja ne liječi posljedice štetnog događaja, već sve druge bolesti sustava za kretanje, kao i psihičke koje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem te navodi da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda koje je osiguranica tužitelja AT iz [adresa] zadobila u prometnoj nezgodi 28.05.1996. i nastanka njene invalidnosti u omjeru 20% štetni događaj, a bolesti, koje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi, 80%. Naime, kao što je vidljivo osiguranica tužitelja nema nikakove tegobe vezane za prijelom kostiju lijeve potkoljenice, već se njene tegobe vežu za bolest vratne i slabinske kralježnice, artroze zglobova i desnog koljena, vrtoglavice te psihičke tegobe.

17. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelj naglasio da liječnička vještačenja u parnici ne mogu utjecati na mišljenje invalidske komisije tužitelja o invalidnosti osiguranika. Sud nalaz i mišljenje vještaka Damira Vodopiveca prihvaća u potpunosti kao stručan, objektivan i vjerodostojan te je na temelju istoga utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda koje je osiguranica tužitelja AT iz [adresa] zadobila u prometnoj nezgodi 28.05.1996. i nastanka njene invalidnosti u visini od 20%, a da je preostalih 80% posljedica bolesti, koje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi.

18. U odnosu na pravno pitanje, odnosno odluku o tome koji materijalnopravni propis treba primijeniti na konkretan slučaj, prema prihvaćenoj sudskoj praksi, za odluku u sporu koji pokreće zavod protiv osiguravatelja štetnika radi povrata mirovine relevantan je zakon koji je vrijedio u trenutku nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate.

19. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete koja mu je nastala isplatama iz mirovinskog osiguranja u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 31. ožujka 2020. te od 1. travnja 2020. do 31. ožujka 2022., što znači da je za odluku o tužbenom zahtjevu potrebno razmotriti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/2019, 84/2021, 119/2022; dalje u tekstu ZMO) i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje u tekstu ZOOP).

20. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, sukladno čl. 161. st. 2. ZOMO naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Pored toga, člankom 161. st. 3. ZMO propisano je da se zahtjevom za naknadu štete može obuhvatiti ukupna svota štete (kapitalizirana šteta) ili svota stvarne štete prema isplatama (pojedino davanje) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Također, odredbom čl. 161. st. 4. ZMO određeno je da kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje. Naposljetku, prema čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

21. S druge strane, odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok je odredbom stavka 2. istog članka određeno da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a kako je to propisano odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP.

22. Pri donošenju odluke o tome koji zakon od navedena dva treba primijeniti na konkretan slučaj, prvenstveno treba uzeti u obzir da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Zbog toga se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Naime, osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na osnovi zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Na osnovi čl. 8. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

23. Prema tome, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, koji također regulira i rizike koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obujam i opseg osiguranog pokrića, na osnovi čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

24. Pored toga, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH 9. lipnja 2022. doneseno je izmijenjeno pravno shvaćanje prema kojem se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

25. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da odluku o tužbenom zahtjevu treba donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

26. Takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u niz svojih odluka i to Rev-552/22 od 17. svibnja 2022., Rev-66/22 od 1. veljače 2022. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

27. No, sukladno članku 161. ZOMO tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, pa stoga tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete.

28. Prihvaćajući shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u odluci broj Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., ovaj sud smatra da se na konkretan slučaj ima primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da obveza tuženika postoji samo onda ukoliko postoji razlika između mirovine koja je osiguraniku tužitelja utvrđena rješenjem od 23. lipnja 2014. i na temelju kojeg su vršene isplate mirovine kroz utuženo razdoblje, te invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa osnovanost tužbenog zahtjeva ovisi upravo o tome postoji li takva razlika ili ne.

29. Radi toga, po prijedlogu tuženika, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Krešimiru Strmotiću, dipl. oec., stalnom sudskom vještaku za ekonomiju i financije, a radi utvrđivanja razlike između isplaćenog iznosa invalidske mirovine osiguraniku tužitelja AT u odnosu na mirovinu koja bi joj pripadala da je zadobila povredu na radu odnosno da se utvrdi je li invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje AT veća od mirovine koju bi tužitelj isplaćivao da nije došlo do štetnog događaja te da je ista umirovljena zbog ozljede na radu, odnosno utvrditi postoji li razmjerni iznos temeljem čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Iz nalaza i mišljenja vještaka Krešimira Strmotića slijedi da osiguranica tužitelja AT ima djelomičnu nesposobnost za rad, obzirom da joj je pri obračunu mirovine uzet mirovinski faktor 0,8 prema članku 80. stavku 1. točki 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07., 35/08., 40/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10., 130/10. – pročišćeni tekst, 61/11., 114/11., 76/12. i 133/13.). Kako bi joj prema vrijednosnim bodovima mirovina bila manja od najniže mirovine, ostvarila je najnižu mirovinu (755,84 kn, umjesto 289,55 kn). Vještak dalje navodi da se pri izračunu mirovine zbog ozljede na radu uzima mirovinski staž od 40 godina, a ne kakav je osiguranici obračunat pri utvrđivanju mirovne (16 godina, 11 mjeseci i 14 dana odnosno 16 godina pri izračunu najniže mirovine). Vještak dalje utvrđuje da invalidska mirovina koju bi osiguranica ostvarila zbog ozljede na radu bi prema ostvarenoj plaći (vrijednosnim bodovima) iznosila 683,07 kn, što je manje od najnižeg iznosa (1.889,60 kn), tako da bi ostvarila najnižu mirovinu. Nadalje, vještak navodi da je invalidska mirovina zbog ozljede na radu veća od ostvarene mirovine jer se pri izračunu invalidske mirovine zbog ozljede na radu uzima veći mirovinski staž (40 godina) od onoga obračunatog osiguranici pri izračunu mirovine koju je ostvarila (16 godina). Za razdoblje 01.05.2017.-31.03.2022. g. invalidska mirovina zbog povrede na radu uz djelomično smanjenje radne sposobnosti (kako ima osiguranica) bila bi svakomjesečno veća od ostvarene invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ukupno 10.011,69 EUR, a po mjesecima i godinama kako je iskazano u Tabeli 3. nalaz i mišljenja.

30. U podnesku od 8 siječnja 20205. tuženik navodi da nema primjedbe na nalaz i mišljenje i da iz istoga proizlazi utvrđenim da tužitelj isplatom mirovine svom osiguraniku AT ne trpi štetu, obzirom da bi invalidska mirovina u slučaju ozljede na radu bila veća od mirovine koju tužitelj isplaćuje.

31. U podnesku od 13. siječnja 2025. tužitelj je naveo da je financijsko vještačenje u ovom predmetu bilo nepotrebno, a vještak je u svom nalazu postupio jedino onako kako je i mogao i izračunao razliku između invalidske mirovine koja bi bila priznata da se radi o ozljedi na radu i ostvarene mirovine koja se isplaćuje, iako bi se prema ZOOP-u na koji se tuženik poziva izračun trebao raditi obratno pa bi tako izračun bio u minusu budući da bi se od manjeg iznosa oduzimao veći jer je invalidska mirovina zbog ozljede na radu veća od ostvarene mirovine jer se pri izračunu mirovine zbog ozljede na radu uzima veći mirovinski staž (40 godina) od onog obračunatog pri izračunu mirovine koju je ostvarila osiguranica tužitelja (16 godina). Međutim ta razlika kakva god bila ne može predstavljati štetu niti je ona razmjerni dio mirovine. Tužitelj navodi da nema matematičkog izračuna koji bi izračunao da je mirovina zbog ozljede izvan rada veća od invalidske mirovine zbog ozljede na radu, ali to nikako ne znači da HZMO ne trpi štetu, naprotiv upravo isplata predmetne mirovine predstavlja štetu i sastoji se u iznosu mirovine koju je isplatio svom korisniku u utuženom razdoblju iz čega slijedi da tužitelju šteta nastaje sukcesivno u vidu umanjenja njegove imovine upravo tom isplatom ( čl.161. st.2 tč.2.). Neupitno je da šteta postoji jer da nema štetnog događaja HZMO ne bi ni isplaćivao predmetnu mirovinu u ovom iznosu.

32. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Krešimira Strmotića prihvatio kao stručan i objektivan, sačinjen sukladno nalogu suda te je na temelju istoga utvrdio kako tužitelj isplatama invalidske mirovine osiguranici AT ne trpi štetu jer je mirovina koja je osiguraniku tužitelja utvrđena rješenjem od 23. lipnja 2014. i na temelju kojeg su vršene isplate mirovine kroz utuženo razdoblje manja od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te ne postoji razmjerni iznos temeljem čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

33. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

34. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

34.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: OT), kao i to da je tuženik uspio u postupku, to su tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati kao potrebni i nužni i to trošak sastava obrazloženih podnesaka od 17. rujna 2024. i 8. siječnja 2025. kojima se tuženik očitovao na nalaze i mišljenja vještaka i to prema Tbr. 8. t. 1. OT sa 100 bodova za svaki podnesak, odnosno ukupno 200 bodova i trošak zastupanja na ročištima od 29. listopada 2024. i 12. veljače 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 200 bodova, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 400 bodova, a što s obzirom na postavljeni zahtjev i vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 800,00 eura, što uvećano za PDV od 25% odnosno 200,00 eura iznosi sveukupno 1.000,00 eura.

34.2. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 600,00 eur i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura.

34.3. Sveukupni troškovi tužitelja iznose 1.900,00 eura.

34.4. Sud tužitelju nije priznao kao nužan trošak sastava podneska od 7. lipnja 2024. u iznosu od zatraženih 200,00 eura jer se navedeni podnesak odnosi na zahtjev za suđenje u razumnom roku, koji je podnesen Županijskom sudu u Vukovaru, a koji sud je i odlučivao o tom zahtjevu, te sud smatra neosnovanim obvezati tužitelja u ovom parničnom postupku na naknadu troškova sastava toga zahtjeva. Pored toga, sud tužitelju nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu odluke koji prelazi iznos od dosuđenih 50 bodova za tu radnju jer mu sukladno Tbr. 9. t. 3. OT ne može pripasati više od 50 bodova, odnosno 100,00 eura slijedom čega je isplatu daljnjih 100,00 eura za tu radnju tuženik zatražio neosnovano.

34.5. Također, sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak ročišta za objavu odluke jer tuženik nije pristupio na navedeno ročište, kao i trošak sudske pristojbe po određenju suda jer tuženik nije specificirao za koju pristojbu potražuje trošak i u kojem iznosu, a što je sukladno čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a bio dužan učiniti.

35. Sud je tužitelju priznao zateznu kamatu na dosuđeni trošak od dana donošenja presude 4. ožujka 2025. temeljem odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 30. st.2. Ovršnog zakona.

36. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 4. ožujka 2025.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku putem punomoćnika