Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžmp-11/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Bruna Kleina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RL, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovnog broja Kmp-13/2021-43 od 16. ožujka 2022., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog RL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Gospiću optuženog RL proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 i na temelju iste zakonske odredbe osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom RL je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako u roku od dvije godine (pri čemu je propušteno navesti da taj rok teče od pravomoćnosti presude) ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08-19) u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 8. ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u visini od 6.320,00 kn, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, a dužan je naknaditi i troškove vještaka o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem te nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, o kojima će se isto odlučiti posebnim rješenjem, ako se zatraži njihova naknada u zakonskom roku.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08-19 optuženik je oslobođen obveze naknade paušalne svote.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi RL, po branitelju Ivici Marincu, odvjetniku u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe ili da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08-19 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženog RL nije osnovana.

6. Iako optuženik u uvodu žalbe navodi kako presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-19 u njenom nastavku samo paušalno navodi kako su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni i da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu ovakvih žalbenih navoda, ali i po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, a niti koju drugu povredu odredaba kaznenog postupka koja je propisana citiranom odredbom.

7. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žabi iznosi detaljnu analizu provedenih dokaza posebice iskaza svjedoka LL, ĐL i BL, ističući da, iako su navedeni ispitani "kao svjedoci optužbe", svojim iskazima potvrđuju obranu optuženika iznesenu na raspravi, a da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako su oni prijatelji optuženika pa da svojim kazivanjem pokušavaju pogodovati optuženiku. Također se u žalbi posebna pozornost posvećuje analizi optuženikovih obrana, kako one iznesene prilikom ispitivanja u Postaji granične policije Korenica od 7. travnja 2019., potom prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću 8. travnja 2019., a tako i na raspravi pred sudom. Kao zaključak provedene analize obrana koje je optuženik iznio u tri navrata, u žalbi se navodi da je sud neosnovano prihvatio optuženikovu obranu iznesenu pred policijskim djelatnicima već da je trebao prihvatiti obranu optuženika iznesenu na raspravi pred prvostupanjskim sudom jer je potvrđuju svjedoci LL, CL i BL.

7.1. Na ovu žalbenu osnovu optuženik nadovezuje i razloge koji se odnose na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, smatrajući kako je njegovo postupanje bilo u nužnoj obrani, dakle u cilju da od sebe otkloni verbalni, a potom i pokušaj fizičkog napada od strane žrtve TL.

7.2. Protivno svim istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za koje je dao detaljne, jasne i logički obrazložene razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Sasvim je utemeljeno prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženika iznesenu u Postaji granične policije Korenica, a u odnosu na naknadno iznesene obrane pred državnim odvjetnikom i na raspravi pred prvostupanjskim sudom u kojima ističe da je u odnosu na žrtvu TL postupao u namjeri da od sebe otkloni predstojeći fizički napad te žrtve, ispravno je zaključio da su takve obrane optuženika usmjerene na otklanjanje krivnje.

7.3. Naime, nesporne su činjenice da je optuženik doista šakom u glavu udario žrtvu TL, koji je od tog udarca pao na tlo i zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja mozga na bazi desno čeonog režnja, što proizlazi iz iskaza svih ispitanih svjedoka, iskaza žrtve TL i nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Davora Mayera.

7.4. Optuženik RL prilikom iznošenja obrane u Postaji granične policije Korenica iskazao je kako je inkriminirane prigode bio s prijateljima ĐL, VL i LL, kada su ga u jednom klubu u Korenici tri dečka provokativno gledala, "kao da ga izazivaju". Nakon nekog vremena da su se našli izvan kluba na parkiralištu njegov prijatelj LL branio je da se potuče s njima budući da su mu ovi momci nešto dobacivali i psovali. Međutim, da je udario prvog dečka koji je na sebi nosio "Adidas majicu", a potom i drugog dečka i da su ostali ležati na tlu, dok je treći momak pobjegao. Tada je iskazao kako ti dečki ga nisu krenuli fizički napadati osim što ga je dečko u "Adidas majici" upitao zašto ga je gledao cijelu noć i krenuo je prema njemu. Međutim da mu nije došao blizu jer da je između njih bilo nekoliko osoba. Isto tako optuženik je tada iskazao kako je svakome od ta dva momka zadao samo po jedan udarac šakom u glavu i da im nakon toga nije prišao pružiti pomoć jer su došli drugi i pomagali im, a razlog takvog postupanja optuženik je našao u konzumaciji alkohola i u dosadi.

7.5. Sasvim je logično da je optuženik tada govorio istinu i to ne samo stoga što je ispitan gotovo odmah nakon inkriminiranog događaja, već i iz razloga jer je krajnje životno da ni jedna zrela i odrasla osoba neće svojom obranom sebe teretiti za nešto što nije učinila i da neće propustiti iznijeti one okolnosti koje mu mogu pogodovati u daljnjem tijeku postupka.

7.6. Iz tih razloga je sasvim ispravno prvostupanjski sud takvu obranu optuženika prihvatio kao vjerodostojnu, kao što sasvim pravilno nije prihvatio iskaze svjedoka LL, ĐL i BL, koji su u bitnom iskazivali suglasno na način da su žrtva i njegov prijatelj krenuli prema optuženiku, pokušali ga udariti, a nakon toga da im je optuženik uzvratio. Naime, iskazi navedenih svjedoka su očigledno usmjereni na pogodovanje procesnog položaja optuženika u ovom postupku jer se ne radi samo o optuženikovim poznanicima, kako se to sugerira u žalbi, već je očigledno, a što proizlazi i iz obrane optuženika iznesene u Postaji granične policije Korenica, da su to njegovi prijatelji.

7.7. Dakle pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci presude, čime je ostvario sva subjektivna i objektivna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

8. Suprotno navodima žalbe kojima se dovodi u pitanje pravilnost primjene kaznenog zakona na ovako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11, smatrajući kako se njegovo postupanje ne može podvesti pod postupanje u nužnoj obrani niti se radi o postupanju u prekoračenju nužne obrane. Sve to je detaljno obrazložio i prvostupanjski sud u 18. 1. odlomku svoje presude.

8.1. Naime, da bi se radilo o postupanju u nužnoj obrani mora postojati istodobni protupravni napad ili taj napad mora neposredno predstojati, a način i opseg obrane mora biti proporcionalan intenzitetu i opasnosti istodobnog napada ili neposredno predstojećeg napada. Kako je žrtva TL inkriminirane prigode bio pod utjecajem alkohola s koncentracijom u krvi od 1,57 g/kg i optuženik je iskazao kako je bilo vidljivo da je navedeni pod utjecajem alkohola pa u situaciji da je žrtva i krenula prema optuženiku u cilju da ga napadne, s obzirom da je optuženik jače fizičke konstitucije od tjelesno slabijeg oštećenika, a bavio se i borilačkim vještinama, mogao je eventualni napad žrtve odbiti i samim zaustavljanjem žrtve ili odguravanjem žrtve od sebe, bez potrebe udarca stisnutom šakom u glavu i to kako je vještak dr. Davor Mayer utvrdio silom jakog intenziteta, uslijed kojeg je žrtva pala na tlo i zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu najgnječenija mozga na bazi desno čeonog režnja.

9. Pobijajući presudu odluci o kazni optuženik u žalbi navodi kako bez obzira što je prvostupanjski sud utvrdio da je inkriminirane prigode postupao s blažim stupnjem krivnje, s neizravnom namjerom, u odnosu na inkriminaciju iz optužnice državnog odvjetnika, i bez obzira što na strani optuženika nije utvrdio niti jednu otegotnu okolnost, da mu je "izreklo istu kaznu koju je tužilaštvo prvotno predlagalo u optužnom aktu", a što se ne ukazuje primjerenim.

9.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u ovom dijelu zaključuje se kako je prvostupanjski sud prilikom odluke o kaznenoj sankciji ispravno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za pravilan odabir vrste i mjere kazne, i to prije svega stupanj krivnje optuženika, nastalu posljedicu i stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra. Potom je optuženiku sasvim ispravno, kao olakotne okolnosti, cijenio to što je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađi punoljetnik, neosuđivan, izvjestan doprinos žrtve koji se ogleda u verbalnom izazivanju optuženika, dok posebno otegotne okolnosti nisu utvrđene. Zbog ovih okolnosti primjereno je optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a koja kazna je svega dva mjeseca viša od zakonski propisanog minimuma. Uzimajući u obzir prije svega mladu dob u kojoj je kazneno djelo počinjeno, zaključuje se da je ono odraz optuženikove mladenačke nepromišljenosti, a kako optuženik nije osuđivan, stav je i ovog suda da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, već samo njezinim upozorenjem da za slučaj počinjenja novog kaznenog djela u roku provjeravanja od dvije godine, uvjetna osuda se može opozvati i kazna zatvora izvršiti. Sukladno obrazloženom pravilno je prvostupanjski sud zaključio da će se ovakvo izrečenom mjerom i vrstom kazne u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41 KZ/11.

10. Na koncu je potrebno istaknuti da je optuženik od vremena počinjenja kaznenog djela kao mlađi punoljetnik navršio 23 godine pa zbog toga je prestala nadležnost suda za mladež sukladno članku 36. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj- 84/11, 143/12, 148/13, 56/19).

11. Kako je žalba optuženika neosnovana, a nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, tako je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj