Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-464/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Lalić, odvjetnik Slavonskom Brodu, protiv tuženika Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-224/2023-19 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-224/2023-19 od 18. prosinca 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe dijela čl. 3. Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće, st. 3. Ugovora o kreditu br. 016-651/2007 od dana 27. srpnja 2007. godine sklopljen između tužitelja TG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao prednika tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6 , Zagreb, OIB: 14036333877 a koji glasi: „Kredit se otplaćuje jednakim anuitetima, uvećano za obračun i pripisanu kamatu, a podmiruje se kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.”

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da isplati tužitelju TG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.996,36 €, uvećano za zatezne kamate, koje teku od: dana 02.09.2007. godine iznos od 1,11 € dana 02.12.2007. godine iznos od 0,23 € dana 02.01.2008. godine iznos od 0,42 € dana 02.02.2008. godine iznos od 3,54 € dana 02.03.2008. godine iznos od 6,43 € dana 02.04.2008. godine iznos od 9,03 € dana 02.05.2008. godine iznos od 3,37 € dana 02.06.2008. godine iznos od 1,48 € 2 dana 02.07.2008. godine iznos od 4,04 € dana 02.09.2008. godine iznos od 0,57 € dana 02.10.2008. godine iznos od 3,31 € dana 02.11.2008. godine iznos od 19,55 € dana 02.12.2008. godine iznos od 7,82 € dana 02.01.2009. godine iznos od 9,43 € dana 02.02.2009. godine iznos od 11,34 € dana 02.03.2009. godine iznos od 14,87 € dana 02.04.2009. godine iznos od 10,75 € dana 02.05.2009. godine iznos od 5,89 € dana 02.06.2009. godine iznos od 2,03 € dana 02.07.2009. godine iznos od 0,86 € dana 02.08.2009. godine iznos od 1,12 € dana 02.09.2009. godine iznos od 3,59 € dana 02.10.2009. godine iznos od 3,97 € dana 02.11.2009. godine iznos od 2,18 € dana 02.12.2009. godine iznos od 6,34 € dana 02.01.2010. godine iznos od 8,21 € dana 02.02.2010. godine iznos od 11,31 € dana 02.03.2010. godine iznos od 14,28 € dana 02.04.2010. godine iznos od 16,04 € dana 02.05.2010. godine iznos od 16,44 € dana 02.06.2010. godine iznos od 18,14 € dana 02.07.2010. godine iznos od 32,44 € dana 02.08.2010. godine iznos od 29,00 € dana 02.09.2010. godine iznos od 40,44 € dana 02.10.2010. godine iznos od 36,29 € dana 02.11.2010. godine iznos od 31,47 € dana 02.12.2010. godine iznos od 46,33 € dana 02.01.2011. godine iznos od 54,09 € dana 02.02.2011. godine iznos od 48,74 € dana 02.03.2011. godine iznos od 53,26 € dana 02.04.2011. godine iznos od 46,57 € dana 02.05.2011. godine iznos od 49,46 € dana 02.06.2011. godine iznos od 63,88 € dana 02.07.2011. godine iznos od 67,60 € dana 02.08.2011. godine iznos od 83,70 € dana 02.09.2011. godine iznos od 78,46 € dana 02.10.2011. godine iznos od 70,77 € dana 02.11.2011. godine iznos od 70,32 € dana 02.12.2011. godine iznos od 70,87 € dana 02.01.2012. godine iznos od 74,13 € dana 02.02.2012. godine iznos od 78,69 € dana 02.03.2012. godine iznos od 81,18 € dana 02.04.2012. godine iznos od 77,92 € dana 02.05.2012. godine iznos od 80,40 € dana 02.06.2012. godine iznos od 81,82 € dana 02.07.2012. godine iznos od 81,76 € dana 02.08.2012. godine iznos od 81,95 € dana 02.09.2012. godine iznos od 81,29 € dana 02.10.2012. godine iznos od 80,04 € dana 02.11.2012. godine iznos od 83,44 € dana 02.12.2012. godine iznos od 86,00 € dana 02.01.2013. godine iznos od 85,75 € dana 02.02.2013. godine iznos od 81,72 € dana 02.03.2013. godine iznos od 87,37 € dana 02.04.2013. godine iznos od 87,44 € dana 02.05.2013. godine iznos od 87,35 € dana 02.06.2013. godine iznos od 83,13 € dana 02.07.2013. godine iznos od 81,55 € dana 02.08.2013. godine iznos od 84,46 € dana 02.09.2013. godine iznos od 87,01 € dana 02.10.2013. godine iznos od 92,56 € dana 02.11.2013. godine iznos od 91,22 € dana 02.12.2013. godine iznos od 92,90 € dana 02.01.2014. godine iznos od 94,41 € dana 02.02.2014. godine iznos od 97,01 € dana 02.03.2014. godine iznos od 100,24 € dana 02.04.2014. godine iznos od 99,69 € dana 02.05.2014. godine iznos od 98,92 € dana 02.06.2014. godine iznos od 98,91 € dana 02.07.2014. godine iznos od 100,25 € dana 02.08.2014. godine iznos od 105,14 € do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.976,87 eura, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 18. prosinca 2024. godine, pa do konačne isplate.

2.Protiv prvostupanjske presude se žali tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22.- dalje ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne ugovorne odredbe dijela čl. 3. Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće, st. 3. Ugovora o kreditu br. 016-651/2007 od dana 27. srpnja 2007. godine sklopljen između tužitelja TG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. kao prednika tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6 , Zagreb, OIB: 14036333877 a koji glasi: „Kredit se otplaćuje jednakim anuitetima, uvećano za obračun i pripisanu kamatu, a podmiruje se kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

5.Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP te je, suprotno žalbenim razlozima tuženika, utvrdio da je sud prvog stupnja za svoju odluku dao jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

6.Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6.

ZPP na koju ukazuje tuženik.

Naime, navedena bitna povreda bila bi počinjena kada bi stranci bilo uskraćeno raspravljanje pred sudom, naročito propuštanjem uredne dostave, što tuženik ne tvrdi.

7.Tuženik neosnovano upire na bitnu povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999, dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999, pročišćeni tekst, 8/1999, ispravak i 14/2002), te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, jer mu je u postupku koji je prethodio pobijanoj odluci omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze, poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje, pa tako u konačnome i ulaganjem ovog pravnog lijeka, pa su neosnovani žalbeni navodi kojima upire na to da je pobijana presuda donesena kršenjem načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava stranaka (koja načela strankama pružaju ujednačenu mogućnost utjecanja na tijek i rezultate postupka, ponajprije sudjelovanjem u procesnim radnjama), niti je pobijana presuda rezultat zanemarivanja tuženika.

8.Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP i sadrži sve što je tom zakonskom odredbom propisano, posebno u odnosu na obrazloženje pobijane presude.

9.Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik niti ne navodi odlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

10.Tako je tijekom prvostupanjskog postupka u bitnom utvrđeno:

-da je tužitelj s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio Ugovor o kreditu 4. srpnja 2007. godine u iznosu od 23.690,00 CHF s rokom otplate od 7 godina, a također nije sporno da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač te da je kredit isplatio u cijelosti.

-da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je sukladno Ugovoru o kreditu ugovorena kamatna stopa 3,21% godišnje, a ugovorena je i promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama banke. Rok otplate kredita ugovoren je na 7 godina u 10 Posl. broj: P-224/2023-19 jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na da dospijeća. Vještak navodi da je tužitelj tijekom otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 3.993,61 eura,

-da je postojala i tzv. negativna tečajna razlika, znači kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja i to u ukupnom iznosu -2,77 eura.

11.Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu naprijed navedenog iznosa.

12.S ovakvim utvrđenjima suglasan je i ovaj sud drugog stupnja.

13.Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.i revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. je odlučeno da je između ostalih tuženika i tuženik Addiko bank d.d. Zagreb u navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istome ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07) i to člancima 96. i 97. i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se o pojedinoj odredbi, pa tako i spornima, pojedinačno pregovaralo. Kada se radi o tipskom ugovoru, a što proizlazi i samim čitanjem ugovora, presumira se da se o pojedinim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Suprotno tuženik nije dokazao u postupku.

15.Naime, smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formuliran ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Trgovac, tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

16.Iz iskaza samog tužitelja je glede te činjenice utvrđeno da je tužitelju od strane djelatnika tuženika predloženo sklapanje ugovora o kreditu u CHF kao najpovoljnijeg, a kako se radilo o tipskom ugovoru, tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj u tom dijelu, niti je iz sadržaja ugovora mogao sagledati posljedice i rizik sklapanja ugovora upravo pod tim uvjetima vezanja kredita uz tečaj CHF.

17.Posebno treba ukazati kako tuženik bezuspješno pokušava dovesti u pitanje odluku prvostupanjskog suda o ništetnosti utuženih dijelova predmetnog ugovora o kreditu jer se ista temelji na odlukama donesenim u predmetu kolektivne tužbe, budući je sud samo u pojedinačnim sporovima postupcima za isplatu pokrenutim nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj: 70/19), a to ovaj postupak nije, vezan za utvrđenja iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dok je do tada takvim odlukama bio vezan samo u postupcima za naknadu štete, o čemu se ovdje ne radi.

18.Strogo gramatički tumačeći navedenu zakonsku odredbu tuženik bi bio u pravu, jer je ovdje riječ o stjecanju bez osnove, a ne naknadi štete, ali uzimajući u obzir svrhu unošenja u ZPP, koji je procesni zakon, čitave glave 32. (Tužba za zaštitu kolektivnih prava), vodeći računa o tome da su „stjecaje bez osnove“ i „naknada štete“ kategorije materijalnog prava (obje predstavljaju izvanugovorne obveze, te pravnu osnovu za isplatu), te činjenicu da je u glavi 32., zakonskom izmjenom na koju ukazuje žalitelj, izmijenjena samo odredba čl. 502.c dodavanjem iza riječi „naknada štete“ riječi „ili isplata“, ovaj sud ne nalazi da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP. (Ni u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-3142/18, a ni odluci Ustavnog suda RH br. U-III- 2233/19, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakav stav ovog drugostupanjskog suda).

19.Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka kada se pozvao na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u predmetu vođenom po kolektivnoj tužbi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. No ipak se smatra potrebnim ukazati da nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su sporne odredbe jasne i razumljive jer se ne može jasnoća i razumljivost tumačiti (samo) na razini gramatičkog tumačenja, već sadržajnog tumačenja odredbi, pa tako npr. tekst: „tekuće tržišne prilike“ jest jezično razumljiv, ali na temelju kojih se parametara te tržišne prilike utvrđuju i kako se na promjenu kamata odražavaju, ne može znati nitko, budući ti parametri nisu jasno navedeni, kao što i sama razumljivost mogućnosti promjene tečaja valute ne znači i svijest o tome što to sve može utjecati na tečaj ugovorene valute, švicarskog franka.

20.Nadalje, sud pravilno dosuđuje restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbe koja tužitelja ne obvezuje, u visini zatraženoj tužbenim zahtjevom, cijeneći restitucijski zahtjev tužitelja kao stjecanje bez osnove, odnosno povećanje imovine tuženika bez valjane pravne osnove, u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO). To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

21.Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je vještak vršio izračun temeljem fiksne početne kamatne stope, obzirom da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćnom presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrdio da su odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 324. st. 2. ZOO valjan početno ugovoreni tečaj CHF.

22.Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare.

Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:

„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevima zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule.

Kako je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, to zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena sudu 6. lipnja 2023., slijedom čega je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO.

23.Budući u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta u visini iz tužbenog zahtjeva s pripadajućim zateznim kamatama po pravilnima vraćanja stečenog bez osnove jer je zbog ništetnosti navedene odredbe otpala osnova po kojoj su ti iznosi plaćeni (čl. 1111. st. 3. ZOO) s tim da je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja dužan platiti i zatezne kamate (čl. 1115. ZOO).

24.Nije osnovan žalbeni razlog kako sud ne može utvrditi ništetnom odredbu ugovora koji je u cijelosti izvršen. Naime, temeljem odredbe čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt-150/07 od 30. siječnja 2008.).

25.Odluka o troškovima postupka je također zakonita kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužitelju nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15.- dalje Tarifa).

26.Obzirom da je u trenutku donošenja pobijane odluke na snazi bila izmijenjena odredba Tarife o vrijednosti boda, a da je tužitelj sukladno njoj zatražio troškove za sve radnje u postupku, to j e prvostupanjski sud donio pravilnu odluku o trošku postupka kada je vrijednost boda po izmijenjenoj Tarifi računao za sve radnje poduzete u sporu, a ne samo za one nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna Tarife.

27.Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

28.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović