Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-169/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja VUCIĆ-GRADNJA d.o.o., OIB: 25446031545, sa sjedištem u Zagrebu, 10. Ravnice 8, zastupan po punomoćniku Zlatku Kovačiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu punomoćnika tužene izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-840/2016- 52 od 6. studenog 2024., 4. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba punomoćnika tužene te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-840/2016-52 od 6. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Izriče se punomoćniku tuženice Miroslavu Plašćaru, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri, [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], novčana kazna u iznosu od 500,00 EUR, zbog zlouporabe prava u postupku.

II. Nalaže se punomoćniku tuženice da novčanu kaznu uplati u roku od osam (8) dana od dana dostave otpravka ovog rješenja i dokaz o tome dostavi na poslovni broj spisa: Povrv-840/2016.

III. Novčana kazna se uplaćuje u korist računa prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske broj: [broj bankovnog računa], model HR64, pozivom na broj: 6165-42910-40084016, opis plaćanja: novčana kazna u predmetu Povrv-840/2016.

IV. U slučaju da novčana kazna ne bude plaćena u roku iz točke II. izreke ovog rješenja sud će rješenje s potvrdom ovršnosti dostaviti Financijskoj agenciji (FINA) radi izravne naplate novčane kazne provedbom ovrhe na novčanim sredstvima kažnjene osobe.

V. Nalaže se Financijskoj agenciji (FINA) da izda nalog bankama da iznos iz točke I. izreke rješenja, za koji je određena izravna naplata prenese sa svih računa kažnjene osobe koji se vode pod njegovim Osobnim identifikacijskim brojem (OIB) na račun prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske navedenog u točci III. rješenja.

VI. Ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate."

2. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio punomoćnik tužene, odvjetnik Miroslav Plašćar, pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), a u vezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine odnosno podredno preinači na način da se odredi novčana kazna u manjem iznosu.

2.1. Žalitelj navodi da nije dispozicijom predlaganja ponovnog vještačenja zloupotrijebio svoja prava u postupku kako je to pogrešno ocijenio prvostupanjski sud. Tužena da je osoba starije životne dobi koja iz objektivnih/medicinskih razloga nije mogla pristupiti na očevid 27.4.2023., a o čemu je pravovremeno putem punomoćnika obavijestila sud i dostavila medicinsku dokumentaciju. Punomoćnik tužene također nije odgovoran za odgodu ročišta zakazanog 7.11.2024. iz razloga što je svoje očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka dostavio tri tjedna prije zakazanog ročišta te ukazuje da je sud mogao koristiti druge, blaže mehanizme kojima se osigurava procesna disciplina, primjerice trošak ročišta odrediti na teret tužene neovisno o uspjehu u sporu ili argumentirano odbiti prijedlog tužene da se dopuni vještačenje. Žalitelj ističe da sudska praksa ne prepoznaje zakašnjelu dostavu podneska kao težu zlouporabu prava u postupku te da nikada nije bio kažnjen zbog zlouporabe prava u postupka. Smatra da bi se svrha kažnjavanja postigla i manjim iznosom kazne.

3. Žalba nije osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je postupak započeo 13.10.2010. podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave kojim tužitelj zahtijeva od tužene isplatu iznosa od 33.416,85 EUR (=251.779,22 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Donijeto rješenje javnog bilježnika sud je stavio izvan snage rješenjem od 22.11.2010. obzirom na prigovor tužene kojim poriče osnovanost tražbine tužitelja. Na ročištu za glavnu raspravu 30.9.2020. određeno je provođenje dokaza građevinskim vještačenjem te je 8.12.2020. upućena zamolnica Općinskom sudu u Splitu radi provođenja dokaza očevidom na licu mjesta u Komiži na otoku Visu sa građevinskim vještakom radi izrade nalaza i mišljenja sukladno zadatku suda. Očevid je proveden 27.4.2023. te je rješenjem od 30.11.2023. naloženo strankama da se očituju na nalaz i mišljenje vještaka, a koje rješenje je tužena zaprimila 6.12.2023. i na isto se nije očitovala. Rješenjem od 11.1.2024. naloženo je vještaku dopuniti nalaz i mišljenje te je dopunu nalaza i mišljenja tužena zaprimila 26.1.2024. i nije se očitovala ni na dopunu nalaza i mišljenja. Sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za 11.6.2024. za koje je punomoćnik tužene primio poziv 12.3.2024., a zbog službene spriječenosti suca isto je preloženo za 7.11.2024., o čemu je tužena zaprimila rješenje 28.5.2024. Tužena je u podnesku od 21.10.2024. iznijela prigovore na nalaz i mišljenje vještaka te predložila dopunu istog ponovnim očevidom na licu mjesta radi pregleda unutrašnjosti nekretnine. Sud prvog stupnja je rješenjem od 6.11.2024. odgodio ročište za glavnu raspravu zakazano za 7.11.2024. i odredio dopunu građevinskog vještačenja radi odgovora na prigovore tuženice.

4.1. Temeljem iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je takvo postupanje tužene uzrokovalo odgodu zakazanog ročišta u predmetu koji se vodi od 2010. i u kojem je tužena imala dovoljno vremena od primitka rješenja od 30.11.2023. (dana 6.12.2023.), dopune nalaza i mišljenja (dana 26.1.2024.) i od primitka poziva za ročište 11.6.2024. (dana 12.3.2024. te potom 28.5.2024.), pravovremeno dostaviti podnesak s prigovorima kako bi se mogla uputiti zamolnica Općinskom sudu u Splitu i izvesti ponovni očevid i dopuna vještačenja prije zakazane glavne rasprave 7.11.2024. u kojem slučaju bi se ročište moglo održati. Stoga je ocjena prvostupanjskog suda da takvo postupanje predstavlja težu zlouporabu procesnih ovlaštenja za koju je odgovoran punomoćnik tužene pa mu pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a sud prvog stupnja izriče novčanu kaznu u visini koju smatra primjerenom opisanoj povredi i za koju smatra da će punomoćnika tužene ubuduće odvratiti od takvog postupanja.

5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. st.1. ZPP-a kao niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 10. ZPP- a na koju neosnovano upire punomoćnik tužene u žalbi.

6. Naime, odredba članka 10. u stavku 1., 2. i 3. ZPP-a propisuje:

(1) Sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

(2) Sud će kazniti novčanom kaznom od 60,00 do 1320,00 eura fizičku osobu, odnosno od 330,00 do 6630,00 eura pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(3) Novčana kazna iz stavka 2. ovoga članka može se izreći stranci i umješaču, a njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava.

7. Žalbeni navodi punomoćnika tužene o visokoj životnoj dobi i zdravstvenom stanju tužene kao i njezinoj nemogućnosti pristupanja na očevid 27.4.2023. potpuno su irelevantni. Navedeno iz razloga jer prvostupanjski sud ocjenjuje procesno ponašanje punomoćnika tužene u vezi njegovog (nepravovremenog) postupanja – očitovanja u podnesku od 21.10.2024. na pisani nalaz i mišljenje vještaka zaprimljenog 6.12.2023. te pisanu dopunu istoga zaprimljenog 26.1.2024., a koje ponašanje punomoćnika tužene je uzrokovalo odgodu ročišta zakazanog za 7.11.2024. iako je punomoćnik tužene imao dostatno vremena da se kvalitetno i pravovremeno očituje na građevinsko vještačenje te da se provede zakazano ročište.

7.1. Također su neosnovani žalbeni navodi punomoćnika tužene da je sud trebao ostvariti procesnu disciplinu bilo određivanjem troškova ročišta na teret tužene po načelu culpae bilo odbijanjem provođenja dopune vještačenja. Naime, ispravno naglašava prvostupanjski sud da bi nepostupanje suda po prijedlogu tužene za dopunu nalaza i mišljenja i očitovanja vještaka na istaknute prigovore predstavljalo povredu prava tužene na pravično i pošteno suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97) i člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14), odnosno počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a onemogućavanjem raspravljanja pred sudom.

8. Nadalje treba reći da obzirom na dugotrajnost konkretnog sudskog postupka započetog 13.10.2010. te zajamčenog prava stranaka na suđenje u razumnom roku temeljem istih prednje navedenih odredbi Konvencije i Ustava Republike Hrvatske, a čija zaštita i poštivanje je sukladno prednje citiranoj odredbi članka 10. stavak 1. ZPP- a, obveza i suda i stranaka kao i svih drugih sudionika u postupku, to je i po mišljenju ovoga suda, sagledavajući sve okolnosti ovog sudskog postupka kao jedinstvenu cjelinu u korelaciji sa konkretnim postupanjem punomoćnika tužene koje je uzrokovalo daljnju odgodu ročišta, pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je punomoćnik tužene počinio zlouporabu procesnih prava koja opravdava izricanje novčane kazne punomoćniku tužene jer je svojim postupanjem protivno odredbi članka 10. stavak 1.

ZPP-a pridonio odugovlačenju ovog sudskog postupka.

9. U odnosu na visinu odmjerene novčane kazne neosnovano punomoćnik tužene u žalbi ističe da bi se i nižom kaznom postigla ista svrha kažnjavanja. Naime, polazeći od propisane visine novčane kazne za fizičku osobu u rasponu od 60,00 eur do 1.320,00 eur, kao i opisano postupanje punomoćnika tužene koji se nije očitovao u danom sudskom roku ni po primitku osnovnog nalaza i mišljenja niti njegove dopune pa tako niti pravovremeno u odnosu na zakazanu i potom preloženu raspravu, te obzirom na vrijednost predmeta spora i dugotrajnost sudskog postupka, ovaj sud cijeni primjerenom odmjerenu novčanu kaznu u visini od 500,00 eur, a o čemu je prvostupanjski sud dao dostatno, uvjerljivo i razumno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Slijedom navedenoga žalbu punomoćnika tužene valjalo je kao neosnovanu odbiti te primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Rijeci 4. ožujka 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković