Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-450/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o., ZAGREB, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa opunomoćenica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženice KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Povrv-1625/2022-5 od 26. svibnja 2023., 4. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Povrv-1625/2022-5 od 26. svibnja 2023. u točki II. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Zorke Despot poslovnog broja UPP/OS- Ovrv-47/21 od 7. siječnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 328,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. listopada 2020. do isplate (točka I. izreke), dok je citirani platni nalog ukinut u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 254,53 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do isplate (točka II. izreke). Osim toga, naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 36,92 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka III. izreke). Konačno, rješenjem prvostupanjskog suda platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Zorke Despot poslovnog broja UPP/OS- Ovrv-47/21 od 7. siječnja 2022. ukinut je u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 43,99 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do isplate, s obzirom da je u tom dijelu tužba povučena.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj pobijajući točku II. i III. izreke iz žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. U žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja koja uređuje naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora nepoštena, odnosno ništetna. Ističe da naknada za prijevremeni raskid ugovora predstavlja naknadu koja se sastoji od popusta na usluge i uređaje. Osim toga, ističe da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio apsolutno bitnu procesnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, te osporava odluku o troškovima postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 328,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do isplate na ime naknada za kupljene uređaje i iznosa od 254,53 eura na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora.

6. Prije svega, valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost premeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 467. ZPP-a.

7. Nije sporno da se trgovačko društvo Tele2 d.o.o. kao pružatelj telekomunikacijskih usluga i tuženica kao pretplatnica nalaze od 27. rujna 2018. u ugovornom odnosu u trajanju od 24 mjeseca, a kojim se trgovačko društvo Tele2 d.o.o. obvezalo tuženici pružati telekomunikacijske usluge, dok se tuženica obvezala plaćati mjesečnu naknadu za tarifni paket „Raspali Bezbroj GB“ uz naknadu za pristup mreži u mjesečnom iznosu od 23,76 eura. Nije sporno ni da je uz ugovaranje tarifnog paketa tuženica kupila mobilni uređaj Huawei P20 Lite Dual SIM crni, dok je prilikom produljenja ugovora na temelju Zahtjeva za produljenje obveznog trajanja pretplatničkog ugovora od 26. listopada 2019. kupila mobilni uređaj iPhone 8 64GB Space Grey. Konačno, nije sporno da je trgovačko društvo Tele2 d.o.o. radi nepodmirenih dospjelih obveza raskinulo pretplatnički ugovor 29. rujna 2020. Također, nije sporno da je utužena tražbina prenesena na tužitelja.

8. Sporno je da li odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja koja uređuje naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora nepoštena, te da li je tuženica u obvezi platiti iznos od 254,53 eura na ime te naknade.

9. Prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da je tuženica potpisom Potvrde o ugovaranju od 27. rujna 2018. i Zahtjeva za produljenjem od 26. listopada 2019. potvrdila primitak predmetnih mobilnih uređaja zaključuje da je trgovačko društvo Tele2 d.o.o. ispunilo svoju ugovornu obvezu u smislu članka 389. u vezi s člankom 464. ZOO-a. S obzirom da tuženica nije dokazala da je isplatila naknadu za predmetne mobilne uređaje sukladno članku 219. ZPP-a prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica dužna isplatiti tužitelju iznos od 328,38 eura koji se odnosi na neisplaćeni dio naknade za mobilne uređaje. Pri tome, prvostupanjski sud odbija neosnovanim prigovor zastare budući da su predmetni mobilni uređaji bili predmetom ugovora o kupoprodaji, slijedom čega se na to potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO), a ne jednogodišnji zastarni rok iz članka 232. ZOO-a.

9.1. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 254,53 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do isplate prvostupanjski sud utvrđuje da je obveza plaćanja te naknade određena člankom 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja. Imajući u vidu da je ugovorni odnos između trgovačkog društva Tele 2 d.o.o. i tuženice nastao sklapanjem pretplatničkog ugovora koji ima obilježja tipskog ugovora iz članka 295. ZOO-a koji je sklopljen prema naprijed formuliranom sadržaju obrasca pružatelja usluge na temelju njegovih Općih uvjeta, prvostupanjski sud zaključuje da je odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanje nepoštena jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao potrošača. Kako je odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanje ništetna sukladno članku 55. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019.; dalje: ZZP), prvostupanjski sud zaključuje da je na tužitelju bio teret dokazivanja da je uslijed prijevremenog raskida pretplatničkog odnosa pretrpio štetu, a što nije učinio.

9.2. Stoga, prvostupanjski sud pobijanom presudom djelomično održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Zorke Despot poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-47/21 od 7. siječnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 328,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. listopada 2020. do isplate, dok djelomično ukida citirani platni nalog u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 254,53 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do isplate i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na odredbe članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.; dalje: Tarifa).

11. Osnovano tužitelj žalbenim navodima ističe da je donošenjem pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa je obuhvaćena nedostacima radi kojih se ne može ispitati.

12. Naime, tužitelj potražuje spornu naknadu u iznosu od 254,53 eura na temelju odredbe članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja koja propisuje da ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane pretplatnika ili od strane Tele 2 krivnjom pretplatnika prije isteka obveznog trajanja, pretplatnik je obvezan Tele 2 jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostataka razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.

13. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio, a kako to ponavlja i u žalbenim navodima da je iz priložene dokumentacije vidljivo da je tuženica prilikom kupnje mobilnog uređaja na temelju zahtjeva za produljenje ugovora od 26. listopada 2019. ostvarila popust od 318,53 eura (2.400,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1eur=7,53450 kuna) jer je cijena uređaja bila 928,93 eura (6.999,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1eur=7,53450 kuna), a kupljen je za 610,39 eura (4.599,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1eur=7,53450 kuna). Budući da je umjesto naplate iznosa za ostvareni popust od 318,53 eura (2.400,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1eur=7,53450 kuna) za tuženicu povoljnije platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora u trajanju od 12,1 mjeseci koja iznosi 254,53 eura (1.917,78 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1eur=7,53450 kuna) tužitelj smatra da mu pripada iznos od 254,53 eura sukladno članku 7.3.3 Općih uvjeta poslovanja, a koja odredba nije nepoštena, odnosno ništetna te je u skladu s člankom 41. stavkom 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/2008., 90/2011., 133/2012., 80/2013., 71/2014. i 72/2017; dalje: ZEK) koji propisuje da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ZEK-a.

14. Imajući u vidu sadržaj odredbe 7.3.3. Općih uvjeta, prvostupanjski sud je prilikom ocjene nepoštenosti te ugovorne odredbe propustio utvrditi i cijeniti odlučnim činjenicu da li je tuženica ostvarila popust prilikom kupnje mobilnog uređaja i u kojoj visini, kako se to osnovano žalbom poziva tužitelj.

15. Kako dakle, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije dao razloge o svim odlučnim činjenicama, to je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao u izreci.

17. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka sukladno prethodno navedenom, te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.

18. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke, te točka izreke rješenja kao nepobijane ostaju neizmijenjene.

U Rijeci 4. ožujka 2024.

Sutkinja

Ingrid Bučković