REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-3760/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu Ivanki Karadža tužitelja OD pk. FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Antoniu Šalov odvj. u Trogiru, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Splitu građansko upravni odjel , radi stvarno-Pravo vlasništva nekretnine, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 13. Veljače 2025. u nazočnosti pun. tužitelja i zz tuženika VD , koja odluka je objavljena dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se spram tužene Republike Hrvatske da je tužitelj OD, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš onog dijela koji je u Vještvu br. VJ-65/2024 stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića, dipl. ing. geod. datuma izrade Split, 31.07.2024. označen slovima B-C-N-M-L-B površine 107m2 za cijelo, i vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao č.zem. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš onog dijela koji je u Vještvu br. VJ-65/2024 stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića, dipl. ing. geod. datuma izrade Split, 31.07.2024. označen slovima J-M-N-G-H-I-J površine 168 m2 za cijelo, koje vještvo se smatra sastavnim dijelom izreke ove presude.

II. Dužna je tužena trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se iz navedenih nekretnina izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dijelovi označeni i

precizirani u točki I. izreke ove presude, i od navedenih dijelova formiraju samostalne čestice zemlje s novim brojem, te provede navedena parcelacija u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

III. Dužna je tužena trpjeti da se temeljem ove presude i temeljem prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisana u točki I. i II. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvrši. uknjižba prava vlasništva na novoformiranim česticama zemljišta nastalim tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo, uz istovremeno

brisanje prava vlasništva s imena Republike Hrvatske za cijelo.

IV. Dužna je tužena REPUBLIKA HRVATSKA u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak ovog spora u iznosu od 2.055,41 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje na navedeni iznos teku od presuđenja, pa do isplate.

Obrazloženje

1.Dana 28. Kolovoza 2023. kod suda je zaprimljena tužba u kojoj se navodi kako je na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] obje ZU 210 k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisana Republika Hrvatska za cijelo, da je kao posjednik u katastarskom operatu upisan brat tužitelja OD TD za cijelo, međutim, da je tužitelj stvarni vlasnik točno određenog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je u na skici vještak Blaževića od ožujka 2022 označen slovima BCNMLB površine 107 m2 za cijelo, i vlasnik točno određenog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 168 m2 za cijelo i to onog dijela koji je u skici vještaka Blaževića od ožujka 2022. Označen slovima JMNGHIJ .

Nadalje, navodi kako su predmetne nekretnine nastale cijepanjem matične čest. zem. 267k.o. [adresa] te da je iz povijesnog zk izvatka razvidno da je kao prvi upisani težak bio ĆD pk. O "Makako" iz [adresa], da su nakon njegove smrti težačka prava prešla na njegovu suprugu RD za ½ dijela i njegovog sina DD pk. ĆD za ½ dijela, koji je umro prije majke i kojeg je temeljem Dosudnice A 99/16 od 14. Prosinca 1917. naslijedila majka RD ud. ĆD za cijelo, koja se ponovno udala za OD DD pk. TD a nakon njezine smrti prema rješenju o nasljeđivanju O-359/55 predmetne nekretnine u 3 zk. tijelu nasljeđuje između ostalih i FD pk. DD za 14/20 dijela, koji se podijelio sa ostalim sunasljednicima, i u toj diobi je točno određeni dio nekretnine pripao tužiteljevom ocu FD pk. DD.

1.1.Nadalje, navodi se da je prema rješenju o nasljeđivanju iza FD pk. Ivana broj O-79/85 istog naslijedili F, V, TD i OD svatko za ¼ dijela, koji su se podijelili na način da su predmetne parcele pripale tužitelju OD pk. FD, koji se nalazi u zadnjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina neposredno i preko svojih prednika u neprekinutom razdoblju od više od 100 godina, te da istu iskorištava prema njezinoj gospodarskoj namjeni. Tužitelj navodi i to da je postupio sukladno odredbi čl. 186a ZPP-a.

Iz ovih razloga, predloženo je donošenje odluke pobliže opisane kao u izreci.

1.2.Podneskom od 19. kolovoza 2024. tužitelj je uredio točku I tužbenog zahtjeva predloživši donošenje odluke kao u izreci ove presude pod točkom I, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen.

2.U odgovoru na tužbu od 27. listopada 2023. tuženik ističe kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe budući da nije okončan postupak mirnog rješenja spora radi čega se predlaže sudu, sukladno odredbi čl. 186 a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) u svezi odredbi čl. 282. i čl. 285. ZPP-a, odbaciti tužbu i naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku.

Navodi da se tužitelj obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora od 12. svibnja 2023. radi utvrđenja prava vlasništva te mu je isti dopisom, broj: N-DO- 213/2023 od 24. srpnja 2023., predložio da, sukladno odredbi čl. 186. a st.10. ZPP-a, zatraži od nadležnog suda da izvede dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju u svrhu identifikacije predmetnih nekretnina te dokaz njegovim saslušanjem kao i saslušanjem svjedoka koji imaju saznanja o posjedovanju nekretnina kroz relevantno vremensko razdoblje odnosno o stjecanju prava vlasništva predmetnih nekretnina, obzirom da su navedeni dokazi nužni za utvrđivanje činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje spora.

Navodi da tužitelj ne postupa po prijedlogu tuženika već dana 30. kolovoza 2023. podnosi tužbu u kojoj predlaže izvođenje upravo istih onih dokaza na koje je tuženik ukazao u dopisu broj: N-DO-213/2023 od 24. srpnja 2023. (očevid na licu mjesta, saslušanje tužitelja te svjedoka). Tuženik se poziva na odredbu čl. 186 a st. 5. ZPP- a kojom je propisano da ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu, dok je odredbom čl. 186. a st. 6. propisano da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka.

2.1.U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 186 a st. 5. ZPP-a jer zahtjev za mirno rješenje spora nije odbijen niti bi se radilo o tome da o zahtjevu nije odlučeno u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva jer isto podrazumijeva nepostupanje odnosno „šutnju“ tuženika što svakako nije riječ u ovoj pravnoj stvari. Upravo suprotno, iz navedenog dopisa tuženika nedvojbeno proizlazi da isti postupa po zahtjevu za mirno rješenje spora te je spreman riješiti ovu pravnu stvar na miran način, dok je upravo tužitelj taj koji nije spreman za mirno rješenje spora. Svakako, nespremnost tužitelja za mirnim rješenjem spora a kod činjenice da zahtjev za mirno rješenje spora nije odbijen niti se radi o tome da tuženik ne postupa po istome, ne dovodi do ispunjenja procesnih pretpostavki iz čl. 186. a. st. 5. ZPP-a. Tuženik je u slučaju da sud ne odbaciti tužbu, predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku navodeći da se protivi izvođenju bilo kakvih daljnjih dokaza u ovom postupku, osobito izvođenju dokaza očevidom na licu mjesta te saslušanjem svjedoka i tužitelja, predlaže sudu da postupi sukladno čl. 292. st. 8. ZPP-a i da na pripremnom ročištu zaključi prethodni postupak te održi glavnu raspravu, odnosno da donese meritornu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja isključivo temeljem dokumentacije priložene uz tužbu, obzirom da je tuženik predložio izvođenje navedenih dokaza u postupku mirnog rješenja spora, pa kod činjenice da tužitelj podnoseći predmetnu tužbu očigledno smatra da je tuženik isključivo temeljem dokumentacije dostavljene u postupku mirnog rješenja spora mogao donijeti meritornu odluku o zahtjevu tužitelja, to nema nikakve zapreke ni da naslovni sud, temeljem te iste dokazne građe kojom je raspolagao i tuženik, donese meritornu odluku o tužbenom zahtjevu bez izvođenja bilo kakvih daljnjih dokaza. Nadalje, ističe da uz tužbu nisu priloženi dokazi kojim bi se potvrdili navodi tužitelja, odnosno iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina koje su predmet ovog postupka.

2.2.Navodi da je nejasno koji bi bio osnov stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina, razrješenje agrarnog odnosa ili dosjelost, pa se predlaže da se tužitelj u tom smislu očituje, da se radi o dva osnova za stjecanje prava vlasništva koji se međusobno isključuju, jer kod agrarnog odnosa obrađivač zna da nekretnina nije njegovo vlasništvo, poznato mu je da obrađuje nekretninu koja je u vlasništvu druge osobe (veleposjednika) radi čega na njegovoj strani nije ispunjena osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je savjestan (pošten) posjed, odnosno vrijeme za koje bi isti posjedovao nekretninu nije relevantno i ne može se uračunavati u vrijeme koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Isto tako, tvrdnje tužitelja o navodnim diobama unutar obitelji OD temeljem kojih bi predmetne nekretnine pripale upravo njemu nisu ničim potvrđene, a ovo sve osobito kod činjenice da su predmetne nekretnine u katastarskom operatu upisane na ime TD (po tvrdnji tužitelja radilo bi se o njegovom bratu).

2.3.Napominje se da tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to baš onog dijela koji je na skici stalnog sudskog vještak za geodeziju Daria Blaževića, dipl. ing. geod. od ožujka 2022. godine označen slovima J-M-N-G-H-I-J površine 168 m2 za cijelo, iako predmetna nekretnina i u zemljišniku i u katastarskom operatu ima površinu 160 m2, da tužitelj nije dostavio povijest promjena u katastru zemljišta za predmetne nekretnine pa se predlaže tužitelju naložiti dostavu istog.

Osim toga, nisu ničim potkrijepljeni ni navodi tužitelja o neprekinutom posjedu od 100 godina, a niti tužitelj navodi u čemu bi se očitovalo vršenje navodnih vlasničkih ovlasti.

Prema mišljenju tuženika, tužitelj nije ostvario određeni kvalitet posjeda kroz zakonom određeno vrijeme da bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. u svezi odredbe čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73700, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12) i paragrafa 1472 OGZ-a, niti je stekao pravo vlasništva razrješenjem agrarnog odnosa, odnosno po bilo kojem pravnom temelju u smislu odredbe čl. 114. ZV-a.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz zk od 11.05.2023, posjedovnog lista broj 2129 od 11.5.2023., geodetske skice od ožujka 2022., izvatka iz zk povijesni prikaz, povijesnog izvatka iz zemljišne knjige , dosudnice A- 99/16 od 14.12.1917., Kotarskog suda u Trogiru, rješenja o nasljeđivanju iza Rinčić Luce O-550/55 od 14.9.1956, rješenja iza FD O-39/85 od 28.2.1985., zahtjeva za mirno rješenje spora od 12.5.2023 sa potvrdom o primitku pošiljke, odgovora ODO-a Split na zahtjev na mirno rješenje od 24.7.2023., presude Gž- 212/20 od 20.10.2020., rješenja Vrhovnog suda RH broj Rev- 1084/22 od 26.10.2022., dostavljeno uz podnesak tužitelja, očevidom na licu mjesta od 19.03.2024,pregledom nalaza i mišljenja vještaka Daria Blaževića od 31.7.2024., goed.skice i fotografija priloženih uz vještvo, saslušanjem svjedoka SD p DD, UD p T, te saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva realnog točno određenog dijela na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 107 m2, i realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 168 m2, ,ovlaštenje za parcelaciju na način da se iz navedenih nekretnina izdvoje točno određeni realni dijelovi istih koji su u posjedu tužitelja, kao i ovlaštenje da se tužitelj na temelju presude i prijavnog lista uknjižbi za cijelo kao vlasnik na novooznačenim nekretninama koje će nastati parcelacijom navedenih nekretnina, a sve kao osnov upisa ovog prava na ime tužitelja u zemljišne knjige.

6. Valja istaći da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kao originarna osnova stjecanja prava vlasništva, sve do stupanja na snagu ZOVO-a, bio je u primjeni Opći građanski zakoni koji se primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g., i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list FNRJ br. 86/46 ) a od 1. siječnja 1997.g. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine « broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12,152/14, dalje: ZV).

7. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1472. austrijskog Općeg građanskog zakonika, vlasništvo nad državnom imovinom moglo se stjecati dosjelošću bez obzira što su te nekretnine bile u naravi, za što se tražili posjedovanje kroz period od 40 godina zaključno sa 6. travnja 1941.g.

8. U postupku je valjalo utvrditi je li tužitelj preko svojih prednika ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno pravnim pravilima paragrafa 1472 OGZ-a., a imajući u vidu da se prema odredbi članka 388. stav 2. ZV- a primjenjuju pravila koja su bila na snazi u vrijeme stjecanja.

Pored činjenice da je posjed neke osobe na predmetnim nekretninama mora trajati neprekidno kroz zakonom određeno vrijeme, od odlučnog značaja su okolnosti da stjecatelj ima samostalan posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za dosjelost.

Pretpostavka o savjesnosti, poštenju posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Poštenje mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, poštenje je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na slijednika u posjedovanju-poštenje se uvijek prosuđuje na onoga tko je posjednik.

Prenošenje posjeda derivatnim , izvedenim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja na njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora.

Dakle, da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari nužno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme.

Samostalni posjed stvari postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava time ničiju tuđu posrednu vlast (vlasnički posjed).

Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

9. Između stranaka neprijeporno je da je tužitelj prije podnošenja ove tužbe podnio ODO Split zahtjev za mirno rješenje spora kako to proizlazi iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 12.05.2023. . priložen na strani 25-27 spisa, te očitovanja ODO-a Split od 24. Srpnja 2023. priloženog na strani 28 spisa.

9.1. Obzirom da tužena protekom roka od 3 mjeseca nije pristala na mirno rješenje spora to su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe obzirom da tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora sadrži sve što mora sadržavati tužba.

10. Očevidom na licu mjesta u nazočnosti sudskog vještaka geometra Daria Blaževića od 19. Ožujka 2024. Utvrđeno je da se predmetna parcela nalazi u u Marini predio Omir, a pokazani predmet spora predstavlja uređeni maslinik sa 12 stabala maslina, a koja je sa svih strana omeđena starim kamenim suhozidima te je smještena između dva puta i to makadamskog lokalnog koji je položen sa sjeverne strane nekretnine i južno asfaltirane ceste Marina Vinišće. Utvrđeno je da se predmetna nekretnina sastoji od tri kaskade koje je su međusobno odijeljene starim kamenim podzidama.

10.1.Vještak geometar Dario Blažević je prilikom očevida istakao da je od strane tužitelja angažiran privatno za premjeravanje predmetne nekretnine te se od tada odnosno od 2022. do danas lice mjesta nije promijenilo.

Ističe da će identifikaciju dati naknadno u izrađenom nalazu i mišljenju nakon što provjeri da li je došlo do kakvih promjena u katastarskom planu.

11. Dana 31. Srpnja 2024. kod suda je zaprimljen nalaz i mišljenje sudskog vještaka geometra Daria Blaževića u kojem navodi da je pokazana predmetna nekretnina u postupku očevida u naravi uređeni maslinik sa 12 stabala maslina, sa svih strana omeđen starim kamenim suhozidima, te je smještena između dva puta i to makadamskog lokalnog sa sjeverne strane nekretnine i asfaltirane ceste Marina - Vinišće, sa južne strane nekretnine. Navodi da je navedena nekretnina prikazana na geodetskoj skici lica mjesta (poglavlje 4. Prilozi) likom A-B-C-D-E-FG- H-I-J-K-A, ukupne površine 361 m², navodeći da se po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju sastoji od:

- dijela kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 5 m²

(lik omeđen slovima A-B-L-K-A)

- dijela kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 12 m²

(lik omeđen slovima K-L-M-J-K)

- dijela kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 107 m²

(lik omeđen slovima B-C-N-M-L-B)

- dijela kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 16 m²

(lik omeđen slovima C-D-E-N-C)

- dijela kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 168 m²

(lik omeđen slovima J-M-N-G-H-I-J)

- dijela kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 53 m²

(lik omeđen slovima N-E-F-G-N)

Prema vještaku , od svih gore navedenih kat. čest. koje u naravi čine jedinstven posjed predmet ovog sudskog postupka bi bile gore opisani dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

12. Ovaj sud, jednako kao i stranke, prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka geometra Daria Blaževića ocjenjujući isto kao stručno, objektivno i argumentirano.

13.Iz izvatka iz zemljišne knjige od 11.5.2023. priloženog uz tužbu proizlazi da je tužena Republika Hrvatska uknjižena na predmetnim čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].

IZ povijesnog zk izvatka razvidno da je kao prvi upisani težak bio ĆD pk. O "Makako" iz [adresa], da su nakon njegove smrti težačka prava prešla na njegovu suprugu RD za ½ dijela i njegovog sina DD pk. ĆD za ½ dijela, koji je umro prije majke i kojeg je temeljem Dosudnice A 99/16 od 14. Prosinca 1917. naslijedila majka RD ud. ĆD za cijelo.

IZ posjedovnog lista broj 2119 Ispostave za katastar nekretnina Trogir od 11.5.2023. proizlazi da je kao posjednik predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] upisan ID koji je brat tužitelja

14. u Postupku su kao svjedoci saslušani SD. DD i UD pk. T koji su u cijelosti potvrdili navode tužitelja da bi upravo on bio jedini i stvarni vlasnik i posjednik predmetnog dijela utuženih nekretnina koja se nalazi između ceste za Vinišće i starog marinskog puta odnosno stare napoleonske ceste koja ide prema plaži u mjestu [adresa].

Istakli su da je parcela u naravi maslinik sa 10-12 stabala maslina od kojih je neke prije 20 ak godina sadio tužitelj a neke su stare masline koje su odavno zasađene od strane prednika tužitelja i koji posjed tužitelja je u cijelosti ograđen suhozidima. Istakli su da je tužitelj istu nekretninu naslijedio od oca FD te u diobi sa braćom DD, UD i F, koji su umrli, dok su tužiteljeva braća u toj diobi dobile druge okolne zemlje s tim da su djeca iza tužiteljeve pk. braće svoje parcele prodali, a sa istočne strane u odnosu na predmetnu nalazila se parcela koju je u diobi dobio tužiteljev brat TD koju je prodao CD , da je sa zapadne strane parcela u vlasništvu ŽD a sa sjeverne i južne strane je cesta do koje su također suhozidi.

Istakli su da tužitelja osobno a ranije njegovog oca FD nitko nikada nije ometao u posjedovanju i obrađivanju predmetne nekretnine koja je u naravi maslinik a ranije je bila pašnjak i šikara, kamenjar. Svjedok UD navodi da misli da je FD imao sestru KD i da je vjerojatno da je FD ovu parcelu naslijedio od svog oca. Istakli su da je predmetna parcela stečena nasljeđivanjem i da ista nije kupljena, te su svjedoci poznavali obitelj tužitelja, njegove roditelje FD i MD.

15. Prema kazivanju tužitelja, predmetna parcela nalazi se u mjestu [adresa] predio Pod Omir, koju je on stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja FD i ODT rođ. KD, da je predmetna parcela ranije bila u vlasništvu njegove majke koju ej ona stekla darovanjem od svog svekra JD koji joj je darovao nekretninu još dok je tužitelj bio dijete, da se upravo na tom dijelu nalaze tri masline, od kojih je jednu sadio njegov otac ili djed, dok ej tužitelj zasadio dvoje masline na tom dijelu, a na preostalom dijelu nalazi se devet maslina koje je također on zasadio sve prije 40ak godina, te ističe da je sve u naravi jedna cjelina.

Nadalje, ističe da je majka umrla 1980. Te da su se nakon njezine smrti njegov otac , on osobno i njegova braća F, DD i UD podijelili na način da je ova parcela pripala njemu, a njegova braća da su u diobi dobili dio parcele koje graniče sa dijelom parcele koji je on dobio, da je istočno od njega pripalo bratu UD, pa bratu Ć, a iza njega bratu R, da je brat UD prodao svoj dio ZD, da su i braća F i Ć prodali svoje parcele. Navodi da je preostali dio parcele koji drži u posjedu stekao nasljeđivanjem od oca FD i da se radi o dijelu na kojem se nalazi devet maslina , navodi da je otac FD umro 1985. Te da su se nakon njegove smrti on i braća podijelili.

Tužitelj naglašava kako njega osobno kao ni njegove roditelje i djeda Ć nitko nije omatao u posjedu predmetne zemlje koja je sa južne strane omeđena Viniškom cestom, sa istočne i zapadne strane suhozidom dok se sa sjeverne strane nalazi lokalna cesta koja vodi prema plaži u Marini.

16. Iz naprijed izvedenih dokaza u postupku proizlazi da se posjed tužitelja sastoji od predmetnih realnih dijelova nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 107 m2 i čets. zem. 267/3 k. o. [katastarska općina] u površini od 168 m2, koje nekretnine su predmet ovog postupka, kao i dijelovi nekretnina koje su označene kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 5 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 12 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 16 m2, i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 53 m2 , sve nekretnine čine u naravi jednu jedinstvenu cjelinu ograđenu starim suhozidima , u naravi maslinik sa 12 stabala maslina, te da se cjelokupni posjed tužitelja koji obuhvaća i predmetne dijelove utuženih čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],a koji je u skici vještaka geometra Daria Blaževića od 31.7.2024. omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A ukupne površine 361 m2, nalazi između dvije ceste i to makadamskog lokalnog puta sa sjeverne strane i asfaltirane ceste Marina-Vinišće sa južne strane nekretnine.

17. Nadalje, iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da je upravo tužitelj jedini u posjedu predmetnih dijelova nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i ostalih nekretnina koje čine jedinstveni posjed na terenu a u odnosu na koje je donijeta nepravomoćna presuda ovog suda broj P-1828/23. od 13.-2.2025., te da je pravo vlasništva i posjeda stekao temeljem nasljeđivanja iza pok. majke MD rođ. KD od koje je naslijedio dio na kojem se nalaze tri masline, od kojih je jedna stara koju ej sadio tužiteljev djed Ć, dok ej ostale dvoje zasadio tužitelj prije 40 ak godina, jednako kao što je na preostalom dijelu koji je stekao nasljeđivanjem te iza pk. oca FD i u diobi sa braćom sada pk. UD, F i Ć, zasadio 9 maslina koje isključivo tužitelj obrađuje i održava nesmetano i neprekidno od smrti roditelja i diobe sa braćom koja je bila nakon smrti njihovih roditelja, a prema kazivanju tužitelja majka je umrla 1980. otac FD 1985.

17.1. Pored navedenog, iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja jasno proizlazi da su njegova braća UD , Ć i F u diobi dobili susjedne okolne zemlje, koje su u međuvremenu prodali, tako je TD pk.FD svoju parcelu koja se nalazi sa istočne strane u odnosu na predmetnu nekretninu, prodao ŠD odnosno ZD koja je označen kao jedna od tuženika u predmetu P- 1828/23 i u odnosu na koju je donijeta presuda 13.2.2025., te je u postupku nedvojbeno da tužiteljev brat TD koji se inače vodi kao posjednik u katastru , između ostalih , i na predmetnim čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nikada nije bio u faktičnom posjedu upravo realnih dijelova utuženih nekretnina kao ni preostalih nekretnina čiji realni dijelovi čine jedinstveni posjed tužitelja.

18.Prema ocjeni suda, u ovom slučaju nedvojbeno je utvrđen pravni slijed posjedovanja tužitelja i njegovih prednika kroz zakonom određeno propisano vrijeme kao načina stjecanja vlasništva dosjelošću, jer je nedvojbeno da je tužitelj osobno i preko svojih prednika u nesmetanom posjedu predmetnih dijelova nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem nasljeđivanja od oca FD i majke MD rođ. KD, te temeljem diobe sa braćom V, F i TD, te je utvrđeno da je njegova majka dio nekretnine gdje se nalaze tri masline stekla darovanjem od svekra JD, a preostali dio nekretnine da je bio u vlasništvu oca tužitelja FD koji je isu stekao nasljeđivanjem od oca BD i majke ČD ud. ĆD te u diobi sa ostalim njezinim nasljednicima prema rješenju o nasljeđivanju O-359/55 i to ED, KD, ND, GD, a iz povijesnog zk izvatka proizlazi da je baka tužitelja LD , ranije ČD te nekretnine stekla temeljem nasljeđivanja od svog prvog supruga ĆD pk. D koji ej upisan kao prvi težak na označenim parcelama, te da se nakon njegove smrti ponovno udala za BD koji je otac od tužiteljevog oca FD kojem je pripala predmetna zemlja nakon majčine smrti i koju je stekao u diobi sa ostalim nasljednicima, a kako je već navedeno nakon smrti FD istu nekretninu naslijedili su njegovi sinovi SD, V, F i TD koji su se podijelili tako da je u toj diobi ista pripala HDtužitelju u ovom postupku koji jedini posjeduje i obrađuje predmetne parcele i to opisane dijelove istih koje zajedno sa preostalim njegovim posjedom na terenu čine jednu cjelinu i jedan posjed ograđen starim suhozidima

19. Na temelju svih naprijed izvedenih dokaza u postupku, sud ocjenjuje kako su prednici tužitelja predmetnu nekretninu posjedovali kao obrađivači iz čega proizlazi da je njihov posjed istinit, nije pribavljen silom, potajno , prijevarom niti zloupotrebom povjerenja, te da su iste obrađivali i koristili kao pošteni posjednici , a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je mogao znati niti je imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed -prema čl. 18 stavak 3. ZV-a. Dakle, njihov pošteni posjed trajao je više od četrdeset godina samostalnog posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću od 17. Studenog 1999.g. kada je ustavni sud RH u Odluci broj U-I-58/1997 ukinuo članka 388. Stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je bilo određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. Listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

20. Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno je da su prednici tužitelja posjedovali navedene nekretnine i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji je primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. Travnja1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije, sve do rujna 1. Rujna 1980.g. , kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (ZOVO), koji je bio na snazi do 1. Siječnja 1997.g., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), te su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetne nekretnine, koje na terenu nedvojbeno čine jednu cjelinu i jedinstveni posjed tužitelja, pa tako i nakon 1. Siječnja 1997.g. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. propisuje pretpostavke za stjecanje oprava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.

21. Isto tako prihvaćen je zahtjev u dijelu kojim je zatraženo donošenje odluke kojom će se isti ovlastiti da izvrši parcelaciju naveden nekretnine na način da se iz iste izdvoji fizički i geometrijski točno određeni navedeni dio iste, da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta te da se na temelju presude i prijavnog lista na temelju kojeg će se izvršiti parcelacija, izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta na ime tužitelja za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika u ovom postupku.

22. Prema tome, tužitelj može u postupku tražiti utvrđenje prava vlasništva jednog točno određenog dijela nekretnine za cijelo, a upravo takav zahtjev tužitelj je i postavio podneskom od 19.08.2024. u odnosu na točku I tužbenog zahtjeva i u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].

23.Nadalje, tužitelj je kao stjecatelj ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva, otpisom navedene čestice u zemljišnim knjigama i upis prava vlasništva na svoje ime. Dakle, tužitelj ima ovlast da zatraži parcelaciju, a nadležno upravno tijelo prilikom parcelacije će procijeniti jesu li ostvarene pretpostavke za parcelaciju, a tužitelj na temelju ove presude ima samo ovlast tražiti od nadležnog upravnog tijela da provede parcelaciju ukoliko je ista u skladu sa Zakonom

24. Iz svega naprijed navedeno jasno proizlazi da tužitelj ima pravnog interesa tražiti da se stanje u zemljišnim knjigama uskladi sa stvarnim stanjem, budući da je stanje u zemljišnim knjigama pogrešno i ne odgovara stvarnom stanju, te je ovlašten ovom tužbom zahtijevati da se stanje u zemljišnim knjigama uskladi sa faktičkim stanjem, te ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime na novooznačenim parcelama položenim u k. o. [katastarska općina] i to na nekretninama koje će nastati parcelacijom matičnih čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] a kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom koji odgovara utvrđenjima ovlaštenog vještaka geometra Daria Blaževića od 31. 07.2024. uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene .

25. Obzirom na iznijeto, a budući da sud tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u podnesku od 19.08.2024. i u tužbi ocjenjuje osnovanim u cijelosti, isti je valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

26. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 ZPP-a, a ista obuhvaća obistinjenje troška sastava tužbe 100 bodova, zastupanja tužitelja na ročištu od 15.2.2024., 19.3.2024., 16.1.2025., 13.2.2025- po 100 bodova ili ukupno 400 bodova, trošak sastava podneska od 27.11.2023., 19.8.2024. -po 100 bodova ili ukupno 200 bodova

Dakle, tužitelju je priznato ukupno 700 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.400,00 eura

Tužiteljima je priznat i trošak očevida u iznosu od 314,92 eura i dodatni iznos za vještačenje u iznosu od 234,33 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 53,08 eura i na presudu 53,08 eura.

Sukladno navedenom, tužitelju je na ime troškova postupka valjalo dosuditi ukupno 2.055,41 eura , a sve na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15)

U Trogiru, dana 4. ožujka 2025.

Sudac:

Ivanka Karadža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužitelja

ODO Split

u spis