Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-363/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Korneliji Krizmanić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 (ranije Nova hrvatska banka d.d., Sperbank d.d. i Volksbank d.d.), radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 11. veljača 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Kornelije Krizmanić, odvjetnice iz Vinkovaca, a u odsutnosti tužene, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 04. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2.1. i 2.4. Ugovora o kreditu broj 772327 od 10. siječnja 2007. u dijelu u kojem se navodi da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a koji ugovor je zaključen između tužitelja TĐ kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, Volksbank d.d. kao kreditora.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 772327 od 10. siječnja 2007. u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka po srednjem tečaju HNB važećim na dan dospijeća, a koji ugovor je zaključen između tužitelja ŠĐ kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, Volksbank d.d. kao kreditora.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 (ranije Nova hrvatska banka d.d., Sperbank d.d. i Volksbank d.d.), da tužitelju TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime preplaćenih anuiteta po osnovu promjenjive kamate i valutne klauzule iznos od 3.732,98 eura (slovima: tri tisuće eura sedamsto trideset dva eura i devedeset osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga u visini eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postonih poena koje teku po toj stopi od svakomjesečne uplate do 31. srpnja 2018., a od 01. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena koje teku:

- na iznos od 5,38 € počev od 02.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 24,95 € počev od 02.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 25,88 € počev od 02.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,67 € počev od 01.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,35 € počev od 02.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 19,87 € počev od 01.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,82 € počev od 01.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 17,88 € počev od 01.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 20,15 € počev od 01.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 21,93 € počev od 01.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 20,65 € počev od 02.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,58 € počev od 01.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 26,36 € počev od 02.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 29,29 € počev od 01.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 28,52 € počev od 01.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 33,45 € počev od 01.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 32,18 € počev od 03.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 34,66 € počev od 01.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 48,61 € počev od 01.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 45,44 € počev od 02.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 57,35 € počev od 01.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 51,07 € počev od 01.10.2010.g do isplate,

- na iznos od 46,34 € počev od 02.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 60,72 € poćev od 01.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 69,60 € počev od 03.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 63,16 € počev od 01.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 64,11 € počev od 01.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 59,48 € počev od 01.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 60,91 € počev od 02.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 76,64 € počev od 01.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 78,85 € počev od 01.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 96,27 € počev od 01.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 89,95 € počev od 01.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 80,09 € počev od 01.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 79,84 € počev od 02.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 78,76 € počev od 01.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 82,34 € počev od 02.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 86,28 € počev od 01.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 86,39 € počev od 01.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 83,92 € počev od 02.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 84,92 € počev od 02.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 86,40 € počev od 01.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 84,81 € počev od 02.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 84,95 € počev od 01.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 83,48 € počev od 01.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 80,76 € počev od 01.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 84,07 € počev od 02.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 85,27 € počev od 01.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 84,79 € počev od 02.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 79,96 € počev od 01.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 83,31 € počev od 01.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 84,08 € počev od 02.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 82,57 € počev od 02.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 78,11 € počev od 01.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 75,34 € počev od 01.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 77,80 € počev od 01.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 79,49 € počev od 02.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 83,81 € počev od 01.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 81,43 € počev od 02.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 82,49 € počev od 02.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 110,47 € počev od 01.01.2014.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.443,23 eura (slovima: tisuću četiristo četrdeset tri eura i dvadeset tri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja tj. 04. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. lipnja 2023. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s prednikom tuženika, tada Volskbank d.d., dana 10. siječnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 772327 po kojem mu je za kupnju vozila (osobnog automobila) odobren kredit u iznosu od 22.056,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Banke važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate 84 mjeseca.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da je čl. 2.1. i 2.4. Ugovora ugovorena obveza plaćanja redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke, koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,10 % godišnja, promjenjiva po stopi utvrđenoj odlukom kreditora, dok je čl. 8. Ugovora ugovoreno da kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od CHF 312,78 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Pravni prednik tuženika ga nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tužitelj smatra da je nesporno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, te da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima kao stranka nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Prilikom sklapanja ugovora nije mu objašnjen mehanizam promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno parametri o kojima ovisi kretanje istih.

1.3. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 6632/2017 od 14.06.2018., a kojom je naloženo svim tuženim bankama, pa tako i ovdje tuženoj, da prekinu s ovakvim postupanjem i ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora. Nadalje napominje da je čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj u tom postupku ovlašten štititi, te da je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnim odredbe čl. 2.1., 2.4. i 8. Ugovora o kreditu, te obvezati tuženu na isplatu s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem promjenjive kamatne stope i povećanja tečaja CHF u odnosu na KN i to uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu prouzročenih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu.

2.1. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući između ostalog da je potraživanje tužitelja u zastari i to ako se razmatra po osnovu naknade štete zastarni rok je sukladno čl. 230. ZOO-a tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju zastarni rok je pet godina od dana kada je šteta nastala. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povarata mjesečnih anuiteta tada bi sukladno čl. 226. ZOO-a tražbine povremenih davanja zastarijevale za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Ako bi se pak utvrdilo da se radi o ništetnosti po osnovu stjecanja bez osnove u tom slučaju tužbeni zahtjev bi bio u zastari jer je zastarni rok pet godina od dana sklapanja ništavnog pravnog posla. Zaključno, o kojoj god pravnoj kvalifikaciji bi se u predmetnom slučaju radilo, zastara je svakako nastupila za većinu pojedinačnih potraživanja tužitelja.

2.2. Nadalje, razlog zašto tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača je u tome jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku po tuženiku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju.

2.3. Tuženik smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Po tuženiku da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima, a koje reguliraju stjecanje bez osnove.

2.4. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva, pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja, te iako se protivi korištenju navedene metode i osnovi tužbenog zahtjeva, radi procesne ekonomičnosti dostavlja obračun koji je sam izradio prema anticipiranoj metodi koju predlaže tužitelj, a sve kako bi se izbjeglo odugovlačenje i troškovi koji proizlaze iz financijskog vještačenja. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio rješenjem broj P-363/2023-5 od 05. veljače 2024.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu od 10.01.2007. (list 9-14), otplatnu tablicu po kreditu (list 35-38), prikaz fiksne kamate (list 39-40), prikaz fiksnog tečaja (list 41-42), prikaz fiksne kamate i fiksnog tečaja (list 43- 48), prikaz cijelog roka otplate (list 49-72), rezultate izračuna (list 73-74), specifikaciju izračuna (list 120-158), rezultate izračuna (list 159-160), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 11.12.2024. (list 167-168).

5. Tužitelj u svom iskazu navodi da je s prednikom tužene banke Volksbank zaključio ugovor o kreditu 10.01.2007. u svrhu kupnje automobila, koji je koristio za svoje osobne potrebe. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučio jer su ga u auto kući uputili na ovu banku budući su imali suradnju. U auto kući je potpisao ugovor o kreditu koji je bio već pripremljen, te je trebao samo donijeti zadnje tri platne liste i dokaz o stalnom zaposlenju. Ovo je bila jedina mogućnost koju su mu ponudili da bi mogao kupiti automobil. Ugovor je potpisao i odnio na ovjeru kod javnog bilježnika. Nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora niti ih je mogao mijenjati. Ugovor mu je pročitao javni bilježnik, ali se ne sjeća da mu je išta pojašnjavao i ukazivao da bi vremenom moglo doći do povećanja rate kredita. Nije najbolje razumio odredbe ugovora niti značenje pojmova kamatna stopa i valutna klauzula jer nije financijske struke, niti mu je itko rekao da može doći do tako drastične promjene rate kredita. Bilo mu je najbitnije da može kupiti automobil i da mu odobre kredit s visinom rate koju može otplaćivati prema visini svojih primanja. Kada je došlo do porasta rata kredita, samo je nastavio otplaćivati taj kredit jer mu nitko nije niti nudio drugu mogućnost.

Kredit je u potpunosti sam otplatio.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Između stranaka je nesporna činjenica da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 22.056,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 8. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 2. ugovorena redovna kamata od 5,10 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

6.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.

7. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 2. i 8. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te odredbe o načinu promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Analizirajući sporne odredbe čl. 2. i 8. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 22.056,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03). U razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedena odredba čl. 2. i čl. 8. nepošteno ugovorene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje promjenive kamatne stope i valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope tužitelj je predlagao provođenje financijsko – knjigvoodstvenog vjetšačenja. Međutim, tuženik je formalno osporavao visinu, ali već u svom odgovoru na tužbu, a radi procesne ekonomičnosti dostavlja obračun koji je sam izradio, a sve kako bi se izbjeglo odugovlačenje i troškovi koji proizlaze iz financijskog vještačenja.

13. Tužitelj je nakon izvršenog uvida u dostavljenu mu cjelokupnu dokumentaciju od strane tuženika prihvatio izračun tuženika i svojim pismenim podneskom od 15.05.2024. uredio svoj tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 3.732,98 eura s pripadajućim kamatama od dospjeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Ovaj podnesak dostavljen je punomoćniku tužene 23.05.2024. no tuženik se na ovaj pismeni podnesak nije očitovao niti je pristupio na ročište zakazano za 11.12.2024. na kojem je proveden dokaz saslušanja tužitelja kao stranke. Ovaj raspravni zapisnik dostavljen je tuženiku 05.11.2024. no tuženik se ni nakon toga nije očitovao niti je pristupio na glavnu raspravu zakazanu za 11.02.2025. Obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da dostavlja obračun koji je sam izradio kako bi se izbjeglo odugovlačenje ovog postupka kao i troškovi koji proizlaze iz financijskog vještačenja, te kako je na ročištu održanom 25.04.2024. naveo "ukoliko bi tužitelj prihvatio naš obračun, nema potrebe za vještačenjem" i budući da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom obračunu tuženika, to je sud mišljenja da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, te da nije bilo potrebe za provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja jer bi se na ovaj način postupak samo odugovlačio i stvarali nepotrebni troškovi.

14. Sud je u cijelosti prihvatio izračun tužene kojim je utvrđeno da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita, te zbog promjene tečaja na temelju ništetnih ugovornih odredbi preplaćen ukupan iznos od 3.732,98 eura, te je to upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 15.05.2024.

14.1. Kako iz izračun tužene proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi, te zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 3.732,98 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenog iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

14.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 12. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 17.11.2023. i 15.05.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva podneska i to od 30.10.2024. i 13.01.2025. svaki u iznosu od 50,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 25.04.2024., 11.12.2024. i 11.02.2025. svako u iznosu od 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, kao i uplaćeni trošak za pristojbu na tužbu u iznosu od 43,23 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.443,23 eura.

U Vinkovcima 04. ožujka 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Kornelija Krizmanić, Vinkovci – pun. tužitelja

2. Tužitelj Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4