Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-406/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po OD Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 11. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Slavena Karabana, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni ČC, odvjetničke vježbenica u uredu Željke Radoš Radičević, odvjetnice iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu dana 04. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odrednica čl. 3. toč. 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006. koji je zaključen dana 24. svibnja 2006. između tužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 – Slavonske banke d.d. Osijek, u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, te u navedenom dijelu ista odrednica nema pravni učinak na obvezno-pravni odnos stranaka.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom razdoblja otplate kredita isplati novčani iznos od 3.359,24 eura (slovima: tri tisuće tristo pedeset devet eura i dvadeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zakonske zatezne kamate od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14 % godišnje, te počev od 01. srpnja 2011. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 5 % poena, te počev od 01. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3

% poena, na iznose kako slijedi:

- 7,52 € počevši od 1. studeni 2008. do isplate,

- 8,82 € počevši od 1. siječanj 2009. do isplate,

- 10,37 € počevši od 1. veljača 2009. do isplate,

- 11,15 € počevši od 1. ožujak 2009. do isplate,

- 9,29 € počevši od 1. travanj 2009. do isplate,

- 9,02 € počevši od 1. svibanj 2009. do isplate,

- 6,24 € počevši od 1. lipanj 2009. do isplate,

- 3,63 € počevši od 1. srpanj 2009. do isplate,

- 4,54 € počevši od 1. kolovoz 2009. do isplate,

- 6,41 € počevši od 1. rujan 2009. do isplate,

- 5,38 € počevši od 1. listopad 2009. do isplate,

- 4,30 € počevši od 1. studeni 2009. do isplate,

- 6,77 € počevši od 1. prosinac 2009. do isplate,

- 9,12 € počevši od 1. siječanj 2010. do isplate,

- 11,58 € počevši od 1. veljača 2010. do isplate,

- 10,94 € počevši od 1. ožujak 2010. do isplate,

- 15,09 € počevši od 1. travanj 2010. do isplate,

- 14,02 € počevši od 1. svibanj 2010. do isplate,

- 16,11 € počevši od 1. lipanj 2010. do isplate,

- 27,88 € počevši od 1. srpanj 2010. do isplate,

- 25,20 € počevši od 1. kolovoz 2010. do isplate,

- 35,25 € počevši od 1. rujan 2010. do isplate,

- 29,95 € počevši od 1. listopad 2010. do isplate,

- 25,96 € počevši od 1. studeni 2010. do isplate,

- 38,08 € počevši od 1. prosinac 2010. do isplate,

- 45,34 € počevši od 1. siječanj 2011. do isplate,

- 39,94 € počevši od 1. veljača 2011. do isplate,

- 40,73 € počevši od 1. ožujak 2011. do isplate,

- 36,85 € počevši od 1. travanj 2011. do isplate,

- 38,04 € počevši od 1. svibanj 2011. do isplate,

- 51,24 € počevši od 1. lipanj 2011. do isplate,

- 53,10 € počevši od 1. srpanj 2011. do isplate,

- 67,71 € počevši od 1. kolovoz 2011. do isplate,

- 62,40 € počevši od 1. rujan 2011. do isplate,

- 54,14 € počevši od 1. listopad 2011. do isplate,

- 53,73 € počevši od 1. studeni 2011. do isplate,

- 52,83 € počevši od 1. prosinac 2011. do isplate,

- 55,82 € počevši od 1. siječanj 2012. do isplate,

- 59,11 € počevši od 1. veljača 2012. do isplate,

- 59,21 € počevši od 1. ožujak 2012. do isplate,

- 57,14 € počevši od 1. travanj 2012. do isplate,

- 57,98 € počevši od 1. svibanj 2012. do isplate,

- 59,21 € počevši od 1. lipanj 2012. do isplate,

- 57,88 € počevši od 1. srpanj 2012. do isplate,

- 58,00 € počevši od 1. kolovoz 2012. do isplate,

- 56,77 € počevši od 1. rujan 2012. do isplate,

- 54,50 € počevši od 1. listopad 2012. do isplate,

- 57,27 € počevši od 1. studeni 2012. do isplate,

- 58,27 € počevši od 1. prosinac 2012. do isplate,

- 57,87 € počevši od 1. siječanj 2013. do isplate,

- 53,83 € počevši od 1. veljača 2013. do isplate,

- 56,63 € počevši od 1. ožujak 2013. do isplate,

- 57,27 € počevši od 1. travanj 2013. do isplate,

- 56,01 € počevši od 1. svibanj 2013. do isplate,

- 52,29 € počevši od 1. lipanj 2013. do isplate,

- 49,97 € počevši od 1. srpanj 2013. do isplate,

- 52,02 € počevši od 1. kolovoz 2013. do isplate,

- 53,44 € počevši od 1. rujan 2013. do isplate,

- 57,04 € počevši od 1. listopad 2013. do isplate,

- 55,06 € počevši od 1. studeni 2013. do isplate,

- 55,95 € počevši od 1. prosinac 2013. do isplate,

- 56,67 € počevši od 1. siječanj 2014. do isplate,

- 56,77 € počevši od 1. veljača 2014. do isplate,

- 58,19 € počevši od 1. ožujak 2014. do isplate,

- 57,46 € počevši od 1. travanj 2014. do isplate,

- 56,04 € počevši od 1. svibanj 2014. do isplate,

- 55,40 € počevši od 1. lipanj 2014. do isplate,

- 55,68 € počevši od 1. srpanj 2014. do isplate,

- 57,47 € počevši od 1. kolovoz 2014. do isplate,

- 59,29 € počevši od 1. rujan 2014. do isplate,

- 59,13 € počevši od 1. listopad 2014. do isplate,

- 60,04 € počevši od 1. studeni 2014. do isplate,

- 61,22 € počevši od 1. prosinac 2014. do isplate,

- 60,82 € počevši od 1. siječanj 2015. do isplate,

- 61,57 € počevši od 1. veljača 2015. do isplate,

- 61,57 € počevši od 1. ožujak 2015. do isplate,

- 61,57 € počevši od 1. travanj 2015. do isplate,

- 61,57 € počevši od 1. svibanj 2015. do isplate,

- 61,57 € počevši od 1. lipanj 2015. do isplate,

te da tužiteljici naknadi i parnični trošak u iznosu od 2.252,93 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto pedeset dva eura i devedeset tri centa), sa zakonskim zateznim kamatama na iznos parničnoga troška počev od donošenja presude tj. 04. veljače 2025. do isplate, po istoj stopi kao prethodno glede preplaćene glavnice, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor prijeboja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. lipnja 2023. protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa pravnim prednikom tuženika i to Slavonskom bankom d.d. Osijek kao kreditorom zaključila 24. svibnja 2006. ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006. (uz valutnu klauzulu u CHF), kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje kreditni iznos od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju za HNB na dan korištenja kredita na rok otplate od 9 godina.

2.1. Nadalje navodi da je odredbom čl. 3. toč. 4. predmetnim Ugovorom otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja. Tijekom trajanja otplate tečaj CHF je značajno rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Zbog navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj kaluzuli u CHF odnosno način primjene iste nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka.

2.2. Tužitelj se poziva na presudu suda EU C-186/2016, presudu Visokog trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Rev 2221/2018, a kojom presudom je utvrđeno da je između ostalih i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je u ugovore o kreditu unosio odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora i njegovim internim aktima, a da prilikom sklapanja ugovora potrošači kao korisnici kredita nisu s tuženicima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, a što je za posljedicu imalo jednostrano povećanje kamatne stope. Istom presudom je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istime ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugornih strana, pa su tuženici postupali suprotno odrebama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 i čl. 96. i 97. ZPP/07.

2.3 Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništenost odredbe čl. 3. toč. 4. predmetnog ugovora o kreditu i naloži tuženiku isplatu preplaćenog iznosa temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na KN i to uz pripadajuće zakonske kamate i naknadu prouzročenih troškova.

2.4. Po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju u ovom postupku tužitelj je uskladio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 15. prosinca 2024. s nalazom vještaka Tomislava Borković, na način da je temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potraživao isplatu iznosa od 3.359,24 eura s pripadajućim kamatama i naknadom prouzročenih troškova.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, te stoga osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe kako se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja, obzirom da smatra da se isto treba odrediti na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog vještaka kojeg odredi sud, te stoga osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva.

3.1. Tuženik obrazlaže materijalnopravni prigovor zastare budući je tužba podnesena 12.06.2023. Naime, na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina, što znači da za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 12.06.2018. nastupila je zastara potraživanja.

3.2. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Tuženik ukazuje i predlaže dokaze da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Dodatno, zakonske odredbe čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj traži isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete. Smatra da tužba uopće ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, pa tako ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, slijedom čega se uopće ne može niti napraviti test da li su ugovorne odredbe ništetne ili ne.

3.3. Tuženik smatra da su i dokazni prijedlozi predloženi paušalno, bez navođenja na koje okolnosti i koje činjenične navode, a niti je tužitelj predložio zadatak za provođenje financijskog vještačenja. Imajući u vidu sve navedeno tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u zaključen Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika (list 266-272), obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope (list 273-284 i 306), otplatni plan (list 285-288), specifikaciju uplata (307-309), pregled prometa za klijenta (list 310-321), otplatni planovi (322-327), provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borković 22.11.2024. (list 331-337), proveden je dokaz saslušanja vještaka radi obrazloženje nalaza na ročištu od 11.02.2025, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na istom ročištu (list 360-363).

5. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je s prednikom tužene banke zaključila ugovor o kreditu 24.05.2006. u svrhu opremanja kuće, odnosno adaptacije. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučila jer je tada primala plaću u toj banci i nekako joj je bilo logično da ondje imam i kredit. Informirala se i kod drugih banaka oko kredita, ali joj je sve bilo skoro pa isto, te se iz tog razloga odlučila se za ovu banku u koju je već stekla povjerenje. U banci su joj pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je samo trebala potpisati. Nisu je niti pitali o nekim njenim uvjetima ili željama niti je o tome mogla pregovarati. Ugovor je pročitala i odnijela na ovjeru kod javnog bilježnika, no niti javni bilježnik ju nije dodatno upozorio niti nešto pojasnio. Kod potpisivanja ugovora je pitala za promjenjivu kamatnu stopu, no rekli su joj da su moguće manje oscilacije, ali ništa značajnije. Nije najbolje znala pojmove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, jer nije financijske struke. Predložili su joj ovu valutu, a znala je da je švicarac bio stabilna valuta. Kredit je u potpunosti sama otplatila.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključila ugovor o kreditu dana 24. svibnja 2006. na iznos od 23.000,00 CHF s rokom otplate od 9 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu.

6.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.

7. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Analizirajući spornu odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.000,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećim na dan korištenja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl. 3. nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 3. nepošteno ugovorena odredba u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].

12.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 26.05.2006. za 1 CHF = 4,672582 kn, utvrđen je u visini od 3.359,24 eura.

13. Tuženik se u svom pismenom podnesku od 03. veljače 2025. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka ističući kako vještak nije izradio izračun prema prijedlogu tuženika i prema nalogu suda, a kako stoji u samom zadatku vještaka. Smatra da je nalaz i mišljenje vještaka neodređen i nejasan u potpunosti, obzirom da vještak ne obrazlaže način izračuna u istom. Nadalje, tuženik smatra da postoje i razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu, te tuženik ističe prigovor prijeboja tužiteljeva potraživanja.

13.1. Tužitelj u svom pismenom podnesku od 15.12.2024. prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivno sačinjen, te sukladno istom uređuje i postavlja svoj konačni tužbeni zahjtev.

14. Sud je u odnosu na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje saslušao vještaka na ročištu od 11.02.2025. radi usmenog obrazloženja. Vještak je iskazao da je nalaz i mišljenje sačinio prema postavljenom zadatku vještačenja od strane suda primjenom metodologije sukladno pravilima struke. U zadatku vještačenja koji je određen rješenjem suda od 29.10.2024. naloženo je utvrđivanje visine preplaćenog iznosa kredita od strane tužitelja kako je to zatraženo u tužbi po osnovu povećanja tečajnih razlika CHF u odnosu na KN. Sukladno navedenom postavljenom zadatku vještačenja sačinio je nalaz u kojem nije iskazao negativne tečajne razlike budući da iste nisu niti naložene od strane suda. Glede primijenjene metodologije u izračuna razlika anuiteta uslijed povećanja tečaja utvrdio je na način da je stvarno plaćeni anuiteta po tečaju važećem na dan dospijeća anuiteta kako je to i utvrđeno predmetnim ugovorom o kreditu, stavio u odnos sa istim nominalnim iznosom stvarno plaćenog anuiteta u CHF, te utvrđenu razliku iskazanom u kunama pretvorio u EUR primjenom važećeg službenog tečaja konverzije za 1 EUR = 7,53450 kn. Vještak nadalje ističe da u odnosu na ostale primjedbe tuženika su isti pravne prirode što će cijeniti sud tijekom postupka, te stoga u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja koji je pismeno izradio i sudu dostavio 22.11.2024. Navodi i da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj plaćao anuitete i po tečaju koji je bio niži od početno ugovorenog tečaja važećeg na dan isplate kredita, a koji je primijenjen u izračunu, a odnosi se na razdoblje trajanja otplate kredita od srpnja 2006. do listopada 2008. odnosno anuiteta koji dospijeva s 01.12.2008.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 3.359,24 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 15.12.2024.

15.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 3.359,24 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

15.2. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. U odnosu na istaknut prigovor prijeboja od strane tužene sud smatra da je isti prije svega u zastari, a osim toga nije niti uredno specificiran već ga tuženik ističe samo u paušalnom iznosu bez točnog navođenja na koje se mjesečne iznose zatraženi iznos odnosi.

17. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 12. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

17. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav tri obrazložena podneska i to od 27.05.2024., 16.12.2024. i 03.01.2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 28.05.2024., 29.10.2024. i 11.02.2025. svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 375,00 eura čini ukupan iznos od 1.875,00 eura.

18.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, te uplaćen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 77,93 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.252,93 eura.

U Vinkovcima 04. ožujka 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Slaven Karaban, Vinkovci – pun. tužitelja

2. OD Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb – pun. tuženika