Zakon.hr

Poslovni broj: P-4169/2021-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LA iz [adresa], OIB; 91665908998, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Smolek i Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB; 02535697732, zastupana po Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 04. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9012190527 od dana 22.12.2006. godine između tužitelja LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredna Banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora, i to odredbe sadržane u članku 6. u dijelu u kojem je određena obveza otplate kredita uz primjenu valutne klauzule.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.330,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,41 EUR od dana 31.03.2008. do isplate

- 9,69 EUR od dana 03.11.2008. do isplate

- 1,07 EUR od dana 01.12.2008. do isplate

- 8,59 EUR od dana 07.01.2009. do isplate

- 12,57 EUR od dana 02.02.2009. do isplate

- 13,24 EUR od dana 02.03.2009. do isplate

- 11,14 EUR od dana 31.03.2009. do isplate

- 10,73 EUR od dana 05.05.2009. do isplate

- 8,61 EUR od dana 02.06.2009. do isplate

- 6,40 EUR od dana 30.06.2009. do isplate

- 6,99 EUR od dana 03.08.2009. do isplate

- 8,27 EUR od dana 31.08.2009. do isplate

- 7,74 EUR od dana 01.10.2009. do isplate

- 6,83 EUR od dana 31.10.2009. do isplate

- 8,60 EUR od dana 02.12.2009. do isplate

- 10,75 EUR od dana 04.01.2010. do isplate

- 13,81 EUR od dana 01.02.2010. do isplate

- 13,08 EUR od dana 01.03.2010. do isplate

- 16,55 EUR od dana 01.04.2010. do isplate

- 15,84 EUR od dana 03.05.2010. do isplate

- 28,62 EUR od dana 30.06.2010. do isplate

- 26,26 EUR od dana 02.08.2010. do isplate

- 34,15 EUR od dana 01.09.2010. do isplate

- 28,24 EUR od dana 04.10.2010. do isplate

- 26,24 EUR od dana 02.11.2010. do isplate

- 35,04 EUR od dana 02.12.2010. do isplate

- 43,80 EUR od dana 03.01.2011. do isplate

- 38,89 EUR od dana 01.02.2011. do isplate

- 40,46 EUR od dana 28.02.2011. do isplate

- 36,43 EUR od dana 01.04.2011. do isplate

- 37,48 EUR od dana 02.05.2011. do isplate

- 49,03 EUR od dana 01.06.2011. do isplate

- 52,35 EUR od dana 30.06.2011. do isplate

- 64,37 EUR od dana 01.08.2011. do isplate

- 65,34 EUR od dana 02.09.2011. do isplate

- 52,40 EUR od dana 01.10.2011. do isplate

- 51,76 EUR od dana 02.11.2011. do isplate

- 50,92 EUR od dana 02.12.2011. do isplate

- 53,57 EUR od dana 02.01.2012. do isplate

- 56,66 EUR od dana 01.02.2012. do isplate

- 56,76 EUR od dana 29.02.2012. do isplate

- 54,77 EUR od dana 31.03.2012. do isplate

- 55,25 EUR od dana 02.05.2012. do isplate

- 55,21 EUR od dana 02.07.2012. do isplate

- 55,66 EUR od dana 01.08.2012. do isplate

- 54,87 EUR od dana 31.08.2012. do isplate

- 54,81 EUR od dana 02.11.2012. do isplate

- 55,74 EUR od dana 02.01.2013. do isplate

- 52,14 EUR od dana 01.02.2013. do isplate

- 54,49 EUR od dana 01.03.2013. do isplate

- 55,28 EUR od dana 02.04.2013. do isplate

- 53,83 EUR od dana 02.05.2013. do isplate

- 50,38 EUR od dana 03.06.2013. do isplate

- 48,88 EUR od dana 01.07.2013. do isplate

- 50,24 EUR od dana 01.08.2013. do isplate

- 51,71 EUR od dana 02.09.2013. do isplate

- 54,53 EUR od dana 30.09.2013. do isplate

- 53,18 EUR od dana 05.11.2013. do isplate

- 53,92 EUR od dana 02.12.2013. do isplate

- 54,38 EUR od dana 02.01.2014. do isplate

kao i da mu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.985,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2025. godine do isplate, s time da su kamate do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je je kao korisnik kredita dana 22.12.2006. godine sklopio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj: 9012190527 kojim mu je tuženik odobrio kredit za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti 16.575,04 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U članku 6. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja za CHF. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Poziva se na presudu Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013. godine. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka, pa tako ni tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Poziva se na odredbu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013). Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune. Stoga je uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku tužitelj preplatio anuitete koji su se zbog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita. Slijedom navedenog predlaže da su utvrdi ništetnost odredaba kojima je utvrđena valutna klauzula, te konačno potražuje iznos od 2.330,39 eura sa zakonskim kamatama tekućim na pojedine iznose s osnove ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja. Ističe da tužitelj neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Također, tužitelj je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, dok se navedene odluke čak ni posredno ne mogu primijeniti na auto kredite. Ugovor o kreditu u potpunosti je konzumiran i isplaćen čime je predmetni ugovorni odnos prestao. Nesporno je da ugovaranje valutne klauzule nije nepošteno niti nezakonito, te da je dopušteno sukladno odredbama ZOO-a. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na razumljivost značaja valutne klauzule i konkretno valutne klauzule u CHF, tuženik ukazuje da je tužitelj poslovno sposobna osoba. Stoga, je nelogično i neživotno da tužitelj nije znao za rizik. Predmetne odredbe o valuti CHF jasno su koncipirane ugovorom o kreditu te je jasno i nesumnjivo izražena volja ugovornih strana. Također, prije sklapanja ugovora o kreditu tužitelj je od strane službenika tuženika mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Tužitelj ne može tražiti da se eventualna preplata računa na način da se fiksira tečaj na onaj koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik ističe da je tužitelju bilo razumljivo da isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. Navodi da u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 7-10 spisa), otplatnu tablicu (list 18-20 spisa), u tečajne liste (list 52-118 spisa), u pregled uplata (list 119-121 spisa), u plan otplate (list 122-124 spisa), u otplatnu tablicu (list 125- 127 spisa), u knjigovodstvenu karticu (list 258-274 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. (list 275-282 spisa), te je izvršen uvid u njegovo dopunsko očitovanje (list 330-331 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 323-324 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik dana 22.12.2006. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 9012190527 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti 16.575,04 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorom je određeno da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anutiteta. Nije sporno da je člankom 6 predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja za CHF. Nije sporno da je ugovor u cijelosti isplaćen.

5. Sporno je da li su u konkretnom slučaju odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, te je sporno da li je nastupila zastara potraživanje. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev osnovan.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Iz navedenog ne proizlazi da je ništetnost utvrđena samo za sklapanja stambenih kredita, a kako to tvrdi tuženik.

8. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). No, kako je u pojedinačnom potrošačkom sporu na tuženiku teret dokaza o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, sud je odlučio provesti dokaz saslušanjem tužitelja.

9. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetno vozilo kupio za osobnu uporabu. Prilikom sklapanja ugovora bio je na razgovoru sa zaposlenicom tuženika, a koja mu je samo rekla kako je ugovor sa valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji ugovor te kako će se to brzo riješiti. Nije mu ništa objašnjavala o tome što je valutna klauzula niti koji su rizici sklapanja takve vrste ugovora. NIje imao mogućnost pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Tuženik mu nije ponudio ugovor u nekoj drugoj valuti već samo u CHF.

10. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti, a isti je također i u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju tuženik postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

11. Kako tuženik nije dokazao da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te smatra da su ništetni dijelovi ugovora kako to tužitelj navodi.

12. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO- a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od ožujka 2008 do siječnja 2014. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćeni tečaj CHF zastara iznova počinje teći 14. lipnja 2018. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 18. svibnja 2021. iz čega slijedi da prigovor zastare nije osnovan obzirom se ovdje radi o petogodišnjem zastarnom roku.

13. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

14. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja Darfin d.o.o., a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da je za trajanja kredita se tečaj mijenjao od početnog 4.6309, te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 31.03.2008., a da je posljednji utuženi anuitet plaćen 31.12.2013. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

15. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darfin d.o.o. i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika s osvna valutne klauzule u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem takve promjene koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 2.330,39 eura. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te samo navodi da je irelevantan dio nalaza i mišljenja koji se odnosi na negativne tečajne razlike, dok tuženik ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, a ističe kako stranke nisu sklopile kunski ugovor, te navodi da izračun vještaka u kojem se promatraju samo pozitivni iznosi u nalazu i mišljenju treba zanemariti.

16. U svom očitovanju vještak navodi da je nalazom obuhvaćen izračun kako pozitivnih tako i negativnih razlika u iznosu anuiteta, odnosno u toč. 3. nalaza prikazane su razlike između anuiteta s osnove valutne klauzule gdje su prikazani svi pozitivni i negativni iznosi razlika u kunama po mjesecima i ukupno. U zaključku nalaza prikazani su u toč 1. svi više plaćeni iznosi, te u toč. 2. svi manje plaćeni iznosi. Prijeboj za vještaka financijske struke predstavlja pravno pitanje jer je Nalaz i mišljenje napravljeno prema postavljenom zadatku Naslovnog suda.

17. Dalje ističe da vještak ne može izvršiti izračun tako da usporedi ugovor o kreditu s drugim ugovorom o kreditu s drugom valutnom klauzulom, pa niti primjeniti i sve ostale uvjete koji su vrijedili za kunske kredite, pa i promjenjivu kamatnu stopu koja je vrijedila za takvu vrstu kredita, već može izvršiti izračun kredita uz kamatnu stopu koja može biti određena u fiksnom iznosu ili na temelju određenih parametara, uvjete po kreditu s drugom valutnom klauzulom ili po kunskim kreditima u predmetnom periodu nije moguće definirati u potpunosti, jer ista predstavlja rezultat poslovne politike svake pojedine poslovne Banke. Vještak isto tako napominje kako je zadaća vještačenja u predmetnom spisu bila razlika anuiteta i to s osnove primjene valutne klauzule, a ne razlika anuiteta s osnove promjena kamatne stope. Razlika u iznosu anuiteta s osnove valutne klauzule ne postoji ukoliko je u otplati kunski kredit.

18. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a, te smatra da su istim, a također i obrazloženjem ove presude, otklonjeni prigovori tuženika.

19. Sud nije oduzeo od ukupnog iznosa iznos koji je tužitelj platio u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u nekom od razdoblja, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznos (za mjesec kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa.

20. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev- 254/24 od 23. travnja 2024. godine naveo da; "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi nišetetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. potplaćenih iznosa, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita." U ovom predmetu tuženik nije podnio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovor prijeboja kao niti protutužbeni zahtjev.

21. Tu također treba reći da tužiteljica ništa nije stekla plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta. Naime, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljicom niti ju je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u CHF tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužiteljica kao stranka ugovora odgovorna za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Isto tako tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika.

22. Uzimajući u obzir da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

23. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

24. Temeljem čl. 154 st. 1 i 5 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 10.08.2021. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 24.05.2022. prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak pristupa na ročište dana 30.01.2023.. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 07.02.2023 prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak sastava podneska od 22.04.2023. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 29.04.2024. prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak pristupa na ročište dana 02.05.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 24.07.2024. prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak pristupa na ročište dana 03.02.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 700 bodova, odnosno 1.400,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od što ukupno iznosi 1.750,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,05 eura, te trošak predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.985,05 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 04. ožujka 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte