REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Trg pobjede 13
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: P-820/2019-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 30. siječnja 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenika punomoćnika tužiteljice BR, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, 4. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, Broj: 918-50-4240004, od 05. srpnja 2007. godine, između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika, koji je ovjeren kod javne bilježnice Ruže Medunić iz Slavonskog Broda, pod poslovnim brojem: OV-13232/07, od 6. srpnja 2007., a koja u čl. 1. glasi: “Kunska protuvrijednost CHF… po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.", u čl.2. glasi: "… promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kredita.”, u čl. 7. glasi: “…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF…”, te u čl. 9. st. 4. glasi: “… Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom,”
II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužiteljici GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnove preplate uslijed promjene kamatne stope iznos od 943,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca. 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
-4,34 € teče od 01.12.2007. godine pa do isplate,
-4,32 € teče od 01.01.2008. godine pa do isplate,
-4,39 € teče od 01.02.2008. godine pa do isplate,
-4,44 € teče od 01.03.2008. godine pa do isplate,
-4,51 € teče od 01.04.2008. godine pa do isplate,
-4,40 € teče od 01.05.2008. godine pa do isplate,
-5,64 € teče od 01.06.2008. godine pa do isplate,
-5,71 € teče od 01.07.2008. godine pa do isplate,
-5,61 € teče od 01.08.2008. godine pa do isplate,
-5,61 € teče od 01.09.2008. godine pa do isplate,
-5,67 € teče od 01.10.2008. godine pa do isplate,
- 6,13 € teče od 01.11.2008. godine pa do isplate,
- 5,82 € teče od 01.12.2008. godine pa do isplate,
- 6,22 € teče od 01.01.2009. godine pa do isplate,
- 6,28 € teče od 01.02.2009. godine pa do isplate,
- 6,30 € teče od 01.03.2009. godine pa do isplate,
- 10,42 € teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,
- 10,44 € teče od 01.05.2009. godine pa do isplate,
- 10,25 € teče od 01.06.2009. godine pa do isplate,
- 10,11 € teče od 01.07.2009. godine pa do isplate,
- 10,15 € teče od 01.08.2009. godine pa do isplate,
- 10,22 € teče od 01.09.2009. godine pa do isplate,
- 10,21 € teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,
- 10,14 € teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,
- 10,28 € teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,
- 10,39 € teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,
- 10,55 € teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,
- 10,52 € teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,
- 10,74 € teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,
- 10,70 € teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,
- 10,78 € teče od 01.06.2010. godine pa do isplate,
- 11,48 € teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,
- 11,33 € teče od 01.08.2010. godine pa do isplate,
- 11,78 € teče od 01.09.2010. godine pa do isplate,
- 11,62 € teče od 01.10.2010. godine pa do isplate,
- 11,38 € teče od 01.11.2010. godine pa do isplate,
- 11,89 € teče od 01.12.2010. godine pa do isplate,
- 12,55 € teče od 01.01.2011. godine pa do isplate,
- 12,09 € teče od 01.02.2011. godine pa do isplate,
- 12,25 € teče od 01.03.2011. godine pa do isplate,
- 12,04 € teče od 01.04.2011. godine pa do isplate,
- 12,08 € teče od 01.05.2011. godine pa do isplate,
- 12,96 € teče od 01.06.2011. godine pa do isplate,
- 13,05 € teče od 01.07.2011. godine pa do isplate,
- 14,84 € teče od 01.08.2011. godine pa do isplate,
- 14,43 € teče od 01.09.2011. godine pa do isplate,
- 13,53 € teče od 01.10.2011. godine pa do isplate,
- 11,06 € teče od 01.11.2011. godine pa do isplate,
- 10,67 € teče od 01.12.2011. godine pa do isplate,
- 11,29 € teče od 01.01.2012. godine pa do isplate,
- 11,24 € teče od 01.02.2012. godine pa do isplate,
- 10,61 € teče od 01.03.2012. godine pa do isplate,
- 11,24 € teče od 01.04.2012. godine pa do isplate,
- 10,94 € teče od 01.05.2012. godine pa do isplate,
- 11,35 € teče od 01.06.2012. godine pa do isplate,
- 10,91 € teče od 01.07.2012. godine pa do isplate,
- 11,67 € teče od 01.08.2012. godine pa do isplate,
- 11,61 € teče od 01.09.2012. godine pa do isplate,
- 11,48 € teče od 01.10.2012. godine pa do isplate,
- 11,62 € teče od 01.11.2012. godine pa do isplate,
- 11,68 € teče od 01.12.2012. godine pa do isplate,
- 11,64 € teče od 01.01.2013. godine pa do isplate,
- 11,37 € teče od 01.02.2013. godine pa do isplate,
- 11,60 € teče od 01.03.2013. godine pa do isplate,
- 11,62 € teče od 01.04.2013. godine pa do isplate,
- 11,53 € teče od 01.05.2013. godine pa do isplate,
- 11,25 € teče od 01.06.2013. godine pa do isplate,
- 11,25 € teče od 01.07.2013. godine pa do isplate,
- 11,31 € teče od 01.08.2013. godine pa do isplate,
- 11,42 € teče od 01.09.2013. godine pa do isplate,
- 11,57 € teče od 01.10.2013. godine pa do isplate,
- 11,50 € teče od 01.11.2013. godine pa do isplate,
- 11,55 € teče od 01.12.2013. godine pa do isplate,
- 11,61 € teče od 01.01.2014. godine pa do isplate,
- 11,65 € teče od 01.02.2014. godine pa do isplate,
- 11,73 € teče od 01.03.2014. godine pa do isplate,
- 11,71 € teče od 01.04.2014. godine pa do isplate,
- 11,62 € teče od 01.05.2014. godine pa do isplate,
- 11,59 € teče od 01.06.2014. godine pa do isplate,
- 11,60 € teče od 01.07.2014. godine pa do isplate,
- 11,70 € teče od 01.08.2014. godine pa do isplate,
- 114,54 € teče od 07.08.2014. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužiteljici GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnove preplate uslijed razlike po osnovi valutne klauzule iznos od 3.081,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca. 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
- 1,72 € teče od 01.09.2007. godine pa do isplate,
- 0,98 € teče od 01.12.2007. godine pa do isplate,
- 0,25 € teče od 01.01.2008. godine pa do isplate,
- 2,79 € teče od 01.02.2008. godine pa do isplate,
- 4,18 € teče od 01.03.2008. godine pa do isplate,
- 6,57 € teče od 01.04.2008. godine pa do isplate,
- 2,98 € teče od 01.05.2008. godine pa do isplate,
- 1,56 € teče od 01.06.2008. godine pa do isplate,
- 3,31 € teče od 01.07.2008. godine pa do isplate,
- 0,74 € teče od 01.08.2008. godine pa do isplate,
- 0,87 € teče od 01.09.2008. godine pa do isplate,
- 2,39 € teče od 01.10.2008. godine pa do isplate,
- 13,91 € teče od 01.11.2008. godine pa do isplate,
- 6,19 € teče od 01.12.2008. godine pa do isplate,
- 16,01 € teče od 01.01.2009. godine pa do isplate,
- 17,51 € teče od 01.02.2009. godine pa do isplate,
- 18,19 € teče od 01.03.2009. godine pa do isplate,
- 16,32 € teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,
- 16,68 € teče od 01.05.2009. godine pa do isplate,
- 13,80 € teče od 01.06.2009. godine pa do isplate,
- 11,69 € teče od 01.07.2009. godine pa do isplate,
- 12,25 € teče od 01.08.2009. godine pa do isplate,
- 13,37 € teče od 01.09.2009. godine pa do isplate,
- 13,27 € teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,
- 12,14 € teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,
- 14,26 € teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,
- 15,95 € teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,
- 18,36 € teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,
- 17,81 € teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,
- 21,08 € teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,
- 20,46 € teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,
- 21,67 € teče od 01.06.2010. godine pa do isplate,
- 32,15 € teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,
- 29,99 € teče od 01.08.2010. godine pa do isplate,
- 36,58 € teče od 01.09.2010. godine pa do isplate,
- 34,30 € teče od 01.10.2010. godine pa do isplate,
- 30,64 € teče od 01.11.2010. godine pa do isplate,
- 38,36 € teče od 01.12.2010. godine pa do isplate,
- 48,19 € teče od 01.01.2011. godine pa do isplate,
- 41,23 € teče od 01.02.2011. godine pa do isplate,
- 43,67 € teče od 01.03.2011. godine pa do isplate,
- 40,57 € teče od 01.04.2011. godine pa do isplate,
- 41,13 € teče od 01.05.2011. godine pa do isplate,
- 54,30 € teče od 01.06.2011. godine pa do isplate,
- 55,58 € teče od 01.07.2011. godine pa do isplate,
- 10,55 € teče od 01.08.2011. godine pa do isplate,
- 9,65 € teče od 01.09.2011. godine pa do isplate,
- 8,39 € teče od 01.10.2011. godine pa do isplate,
- 8,57 € teče od 01.11.2011. godine pa do isplate,
- 8,22 € teče od 01.12.2011. godine pa do isplate,
- 8,93 € teče od 01.01.2012. godine pa do isplate,
- 9,36 € teče od 01.02.2012. godine pa do isplate,
- 8,79 € teče od 01.03.2012. godine pa do isplate,
- 9,11 € teče od 01.04.2012. godine pa do isplate,
- 9,00 € teče od 01.05.2012. godine pa do isplate,
- 9,43 € teče od 01.06.2012. godine pa do isplate,
- 8,92 € teče od 01.07.2012. godine pa do isplate,
- 58,70 € teče od 01.08.2012. godine pa do isplate,
- 57,66 € teče od 01.09.2012. godine pa do isplate,
- 55,42 € teče od 01.10.2012. godine pa do isplate,
- 57,81 € teče od 01.11.2012. godine pa do isplate,
- 58,96 € teče od 01.12.2012. godine pa do isplate,
- 58,15 € teče od 01.01.2013. godine pa do isplate,
- 53,64 € teče od 01.02.2013. godine pa do isplate,
- 57,47 € teče od 01.03.2013. godine pa do isplate,
- 57,81 € teče od 01.04.2013. godine pa do isplate,
- 56,31 € teče od 01.05.2013. godine pa do isplate,
- 51,64 € teče od 01.06.2013. godine pa do isplate,
- 51,52 € teče od 01.07.2013. godine pa do isplate,
- 52,67 € teče od 01.08.2013. godine pa do isplate,
- 54,51 € teče od 01.09.2013. godine pa do isplate,
- 57,05 € teče od 01.10.2013. godine pa do isplate,
- 55,74 € teče od 01.11.2013. godine pa do isplate,
- 56,67 € teče od 01.12.2013. godine pa do isplate,
- 57,72 € teče od 01.01.2014. godine pa do isplate,
- 58,38 € teče od 01.02.2014. godine pa do isplate,
- 59,76 € teče od 01.03.2014. godine pa do isplate,
- 59,31 € teče od 01.04.2014. godine pa do isplate,
- 57,78 € teče od 01.05.2014. godine pa do isplate,
- 57,29 € teče od 01.06.2014. godine pa do isplate,
- 57,51 € teče od 01.07.2014. godine pa do isplate,
- 59,25 € teče od 01.08.2014. godine pa do isplate,
- 687,97 € teče od 07.08.2014. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, naknaditi tužiteljici GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.117,91 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve roku od 15 dana.
V. Odbija se tužiteljica s dijelom troškova postupak u iznosu od 433,00 eura kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 5. srpnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 918-50-4240004, koji je solemniziran 6. srpnja 2007. od strane javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda pod poslovnim brojem Ov-13232/07, a temeljem kojega mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 16.567,70 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca.
1.1. Navodi da je člankom 2. navedenog ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,49% te da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kune, početno ugovoreni anuiteti povećavali naspram početnog plana otplate. Predmetni ugovor je otplaćen u cijelosti.
1.2. Poziva se na odluke VTS-a poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018., Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. i Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. kojima su utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. do 31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu. Poziva se na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima temeljem kojeg je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.
1.3. Također, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i u tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15).
1.4. Navodi kako kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno određen tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu, iznos VPS-a je postavio okvirno, a tek nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju, specificirati će tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl.186.b st. 3. ZPP-a, uvažavajući i poštujući načelo „ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz provođenja vještačenja, a pogotovo radi načela ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka.
1.5. Ističe da prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/16) propisano je kako je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a budući da tuženik to odbija učiniti, predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.
1.6. Traži da sud donese presudu kojom će utvrditi u deklaratornom dijelu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i obvezati tuženika za isplatom iznosa stečenog bez osnove temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorene valutne klauzule, ukupno u iznosu od 35.000,00 kn (sada 4.645,30 eura).
2. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.
2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu navodeći da su ugovorne, ovdje parnične strane, odredbom čl. 12. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika. Smatra da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu i slijedom predlaže da se predmet uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu.
2.2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev.
2.3. Ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu).
2.4. Nadalje, kako je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika Ruže Medunić, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, smatra da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao.
2.5. Smatra da je poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje te da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope.
2.6. Ističe i da tužba ima materijalno pravni nedostatak jer istom nije obuhvaćen i sudužnik SR.
2.7. Osim toga ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja te predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije.
3. U nastavku postupka parnične strane su u bitnome ostale kod svojih navoda.
4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 918-50-4240004 od 5. srpnja 2007. solemniziran po Javnom bilježniku Ruži Medunić iz Slavonskog Broda, broj: OV-13232/07, temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 16.567,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Nije sporno da je ugovor sklopljen na vrijeme od 84 mjeseca s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,49% godišnje. Također, tuženik nije sporio činjenicu da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.
5. Sporno je da li je Općinski sud u Slavonskom Brodu mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Sporno je da li su u Ugovor o kreditu inkorporirane odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne, ima li sada tužiteljica pravo na isplatu na ime stečenog bez osnove. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, da li tužiteljica ima status potrošača i da li je dopušteno ispitivati poštenost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
6. Rješenjem ovoga suda poslovni broj 8 P-820/2019-6 od 10.veljače 2021. Općinski sud u Slavonskom Brodu se oglasio mjesno nenadležnim i odlučio da će nakon pravomoćnosti rješenja spis biti dostavljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Po žalbi tužiteljice navedeno rješenje je ukinuto odlukom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 4 Gž-260/2021-2 od 29. prosinca 2021. i odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan.
7. U dokaznom postupku, izvršen je uvid i pročitan Ugovor o kreditu broj 918-50- 4240004 od 5. srpnja 2007. (list 5 do 7 spisa), uvid u otplatni plan (list 8-9 spisa), uvid u zahtjev za kredit (list 19 spisa), u zadužnice (list 20-21 spisa), u suglasnosti (list 22- 23 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Mirne Tot Nužda od 14. listopada 2024. (str. 81- 102 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda iz Slavonskog Broda i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke.
8. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka a tužiteljica je prihvatila nalaz vještak u cijelosti i u skladu s nalazom postavila konačni specificirani tužbeni zahtjev.
9. Nje proveden dokaz saslušanjem javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda koji dokaz je sud odbio provesti iz razloga što javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu potrošaču nije mogao objasniti parametre i rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i parametre za promjenu kamatne stope, koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom pravu.
10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.
11. Iz Ugovora o kreditu broj Ugovor o kreditu broj 918-50-4240004 od 5. srpnja 2007. (list 5 do 7 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o kreditu za kupovinu novog vozila (čl. 6.) u iznosu od 16.567,70 CHF obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita (čl. 1.), promjenjivom kamatnom stopom (čl. 2.) i s rokom otplate od 84 mjeseca (čl. 4.).
12. Saslušana pred sudom tužiteljica je iskazala da je kredit realizirala 2007. jer je imala namjeru kupiti vozilo i vezano uz to je išla u auto kuću Autocommerce d.o.o. gdje je pronašla vozilo i rekla da bi ga kupila na kredit. S predstavnikom auto kuće je razgovarala vezano uz uvjete pod kojima može realizirati kredit sve iz razloga što je u to vrijeme radila kao krojačica i nije imala velika primanja, tako da joj je bila upitna visina rate koju može platiti. Već u prodajnom razgovoru sa službenikom auto kuće bila je saznanja da su najpovoljniji krediti vezani uz CHF, a jednako tako joj je rečeno i u banci. Osobno nije imala nikakvih saznanja o valuti CHF niti joj je u bilo kojem prodajnom razgovoru rečeno što to znači kada se kredit veže uz valutu CHF. Nije se mogla sjetiti da je znala što znači promjenjiva kamatna stopa jer joj je to bio prvi puta da realizira kredit i imala je tada 24 godine. Istakla je da ju nitko u banci nije o ničem obavijestio i da se cijeli prodajni razgovor svodio uglavnom na uvjete pod kojim može kredit realizirati. Sve je teklo jako brzo i nakon par dana čekao ju je unaprijed sačinjeni ugovor koji je samo potpisala i otišla kod javnog bilježnika. Iskazala je da ugovor nije niti pročitala jer je vjerovala banci, nadalje da joj je rata u početku iznosila oko 1.000,00 kn, a u konačnici je narasla do 1.800,00 kn, da je kredit osobno i sama otplatila na način da je anuitete svaki mjesec plaćala u banci, te da nije išla nigdje dalje raspitivati se o uvjetima kreditiranja, odnosno otišla je tamo gdje su je poslali. U to vrijeme bila je zaposlena kao krojačica, nije imala vlastiti obrt, a vozilo je koristila za odlaske i dolaske s posla. U početku je bila zadovoljna realiziranim kreditom jer joj je rata kredita i period otplate odgovarao, nadalje da nije razumjela baš ugovorne odredbe, ali nije joj se niti činilo ništa sporno, a i vozilo joj je trebalo za odlaske i dolaske s posla. Nije u to vrijeme imala nikakve udjele u trgovačkom društvu, niti je kupnju auta koristila za poreznu olakšicu.
13. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužiteljice koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, nije pregovaralo. Osim toga, sud prihvaća iskaz tužiteljice istinitim u dijelu u kojem iskazuje da joj je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF prezentiran kao najpovoljniji, kako u auto kući tako i u banci, te da je izostalo u potpunosti pregovaranje o spornim odredbama ugovora. Nadalje, njezin je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu iz koje je utvrđeno da je tužiteljici tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla.
14. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu i iskaza tužiteljice, utvrđeno je da je kredit realizirala s namjenom kupovine motornog vozila za osobne potrebe, radi prijevoza do posla. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je tužiteljica bila u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopila pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
15. U smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetni ugovor tužiteljica je sklopila kao fizička osoba za kupnju osobnog automobila te je sud zaključio da nigdje nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica nema status potrošača pa da se na nju ne odnose utvrđenja iz kolektivne tužbe.
16. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužiteljicu, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Na te okolnosti nije predložen niti jedan dokaz izuzev dokaza saslušanjem javnog bilježnika koji za takvo što nije kompetentan niti ima ovlaštenja tumačiti ugovor izvan onoga što je u njemu napisano, odnosno njegovog sadržaja. Kako u sam ugovor nisu uneseni svi parametri o kojima ovisi eventualna promjena kamatne stope i promjena tečaja valute CHF, javni bilježnik ih nije niti mogao protumačiti stranci.
17. Pozivom na članak 81. i 82. ZZP sud je stava da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 7. Ugovora nepoštena. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 od 16. rujna 2019. zauzima se stav i potvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i ugovor o kreditu s tužiteljicom, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. O tim odredbama tužiteljica nije dobila mogućnost pregovaranja. Navedeni joj je kredit prezentiran kao najpovoljnijim, a riječ je o ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane trgovca tj. tuženika.
18. Stoga je odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, a kojom je ugovoreno vraćanje kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, obračunato u kunama, a vezano za tečaj CHF, nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba (čl. 87. ZZP), jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ista je nerazumljiva i unaprijed je formulirana od strane tuženika kao trgovca. Obveza tužiteljice je nesumnjivo zbog znatnog rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita rasla, a što je vidljivo iz knjigovodstvene kartice s pregledima uplata (str. 95 do 98 spisa). U postupku je iskazom tužiteljice utvrđeno da joj je predmetni kredit vezan za valutu CHF predočen najpovoljnijim, a prihvaćajući upravo sklapanje takovog ugovora dovedena je u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika.
19. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužiteljica kao potrošač bila u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njezine pregovaračke moći, razine znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe. Tužiteljica je po zanimanju krojačica i nema financijskih znanja kao tuženik, niti je mogla sa njime ravnopravno razgovarati.
20. Sud smatra da je u konkretnom slučaju dopušteno provoditi test poštenja ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule prema mišljenju suda predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. ZZP.
21. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora, a predmet bitan element ugovora o kreditu, sadržaj odredbe čl. 7. između stranaka zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se predmet ugovora veže uz stranu valutu, uz činjenicu da tužiteljici nisu uopće pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, već naprotiv, takav joj je kredit ponuđen i predočen kao najpovoljniji, po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu potrošača.
22. Jednako tako, prema mišljenju suda, tužiteljica se vezano za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, osnovano poziva na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženika, u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope mijenjana jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljicom, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.
23. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 5,49% godišnje, promjenjiva. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća navode tužiteljice da joj isti nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora a niti prilikom svake promjene kamatne stope. Posebno se ističe da niti tuženik nije pokušao dokazati da je u konkretnoj situaciji postupio drugačije od situacije koja je činjenično bila temeljem za pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezana uz ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Odredba ugovora kojom će kamatna stopa biti promjenjiva, a koju određuje tuženik svojom Odlukom, nije jasna niti razumljiva da bi isključivala ocjenu poštenosti.
24. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c ZPP-a vezan, i na koje se tužiteljica osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužiteljice utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.
25. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
26. Prema stavu suda u konkretnom slučaju su ispunjeni svi navedeni kriteriji. Naime, odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužiteljica kao potrošač nije dobila mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je od 5,49% porasla do 7,75% (str. 82 spisa). Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od tužiteljice kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (čl. 87. ZZP/03).
27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod I. izreke presude.
28. Nisu prihvaćeni kao relevantni za utvrđenja činjeničnog stanja i donošenja odluke u ovom postupku dokazi priloženi po tuženiku i to zahtjev za kredit (list 19 spisa), zadužnice (list 20-21 spisa), suglasnosti (list 22-23 spisa) jer istima nije definirano o kojim parametrima ovisi promjena ugovorene promjenjive kamatne stope, niti on dokazuje da bi se sa tužiteljicom pregovaralo na način da bi joj bili pojašnjeni načini promjene kamatne stope, parametri o kojima to ovisi, kao i svi rizici ugovaranja kredita vezanim uz valutu CHF.
29. Nije prihvaćen niti prigovor tuženika da je predmetnim postupkom trebao biti obuhvaćen i sudužnik, sve iz razloga što je u postupku dokazano da je tužiteljica sklopila ugovor s tuženikom i isti u cijelosti sama otplatila zbog čega ima aktivnu legitimaciju potraživati od tuženika stečeno bez osnove.
30. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda iz Slavonskog Broda. Vještak je u skladu sa zadatkom izradila nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta tečaja CHF i uslijed promjene kamatne stope, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, tužiteljica više platila po osnovi promjene tečaja CHF 3.081,57 eura a po osnovi promjene kamatne stope 943,32 eura ili ukupno 4.024,89 eura. Istovremeno manje je plaćeno po osnovi promjene tečaja CHF u iznosu od 1,25 eura u periodu kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početni tečaj CHF na dan realizacije kredita.
31. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka i podneskom od 14. listopada 2024. uredila i specificirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom na način da je u cijelosti ostala kod deklaratornog dijela pod točkom I. tužbenog zahtjeva a u kondemnatornom dijelu pod točkom II. tužbenog zahtjeva, postavila traženje po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ukupno u iznosu od 4.024,89 eura.
32. Tuženik se očitovao na nalaz vještaka i istakao da nema primjedbi na matematički izračun ali ostaje kod svih prigovora vezanih uz neosnovanost traženja postavljenog tužbenim zahtjevom. Nadalje u dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik je istakao da je tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom smanjila prvotno postavljeno traženje, čemu se ne protivi ali traži troškove postupka.
33. Sud je rješenjem na glavnoj raspravi 30. siječnja 2025. utvrdio da je tužiteljica povukla tužben zahtjev za iznos od 620,41 eura ali je odbila tuženika s dijelom troškova postupka u povučenom dijelu iz razloga što nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužiteljici kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su joj vraćeni, iako je uspjela u postupku u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“
34. Tuženik je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka i podneska tužiteljice kojim postavlja konačni tužbeni zahtjev, podneskom od 25. studenog 2024. istakao prigovor prijeboja potražujući potplaćene i povlaštene anuitete u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početni tečaj. Tužiteljica kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost odredbi, već upravo tuženik koji je kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a). Plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju tuženik ne bi ostvario pravo na povrat (umanjenje) u smislu čl. 323.st. 1. ZOO-a, jer se odredba čl. 96.st.1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. U konkretnom slučaju za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., dalje: ZPP/03) a potom od Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 97/07., 125/07., dalje: ZZP/09), a cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Sudska praksa je o tome zauzela stajalište u brojnim odlukama, primjerice presude Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-1226/2020-2 od 3. ožujka 2021. i Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-2000/2021-2 od 6. srpnja 2021., a na to upućuje i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/3581/2021 od 30. lipnja 2022. Nadaje, potrebno je istaknuti i činjenicu da tuženik tek nakon provedenog financijskog vještačenja postavlja svoje traženje iako mu je potraživanje bilo poznato odmah, danom otplate kredita, a svakako danom podnošenja tužbe jer se ne može smatrati osobom koja nije imala dokumentaciju potrebnu za izračun visine potraživanja, niti osobom koja je takvih financijskih znanja od koje se ne očekuje da joj visine tzv. "negativnih tečajnih razlika" budu poznate. Slijedom navedenog, istaknuti prigovor prijeboja je odbijen kao neosnovan.
35. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
36. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).
37. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.
38. Tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz čl. 7. Ugovora u iznosu od 3.081,57 eura a na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora u iznosu od 943,32 eura, što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka.
39. Slijedom navedenog sud je primjenom čl. 1111. u vezi s čl. 323. Zakona o obveznim odnosima prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev i odlučio kao pod II. i III. izreke presude.
40. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim.
41. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti (čl. 328. Zakona o obveznim odnosima).
42. Što se tiče kondemnatornog dijela zahtjeva za isplatu na ime valutne klauzule, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici 14. lipnja 2018. donesena pravomoćna presuda Pž-6632/17, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.
43. Vezano uz kondemnatorni zahtjev za isplatom iznosa stečenog bez osnove na ime promjenjive kamatne stope, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 13. lipnja 2014. godine donesena pravomoćna presuda Pž-7129/13, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.
44. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".
45. Kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019. to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koji se za valutnu klauzulu računa počev od 14. lipnja 2018. a za promjenjivu kamatnu stopu počev od 13. lipnja 2014.
46. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i sud joj je dodijelio pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.
47. Tužiteljica je zatražila naknadu troška u iznosu od 2.550,91 eura za zastupanje po punomoćniku te daljnje troškove pristojbi i naknade za vještačenje. Pravilno zbrojeni zatraženi troškovi iznose 2.460,82 eura. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (4.024,89 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 28.5.2024. i 30.1.2025., za svako u iznosu od zatraženih 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 5.4.2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 17.6.2024. i 5.11.2024., za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 100,00 eura (Tbr 10/4 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.300,00 eura s pripadajućim PDV-om od 325,00 eura ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.625,00 eura.
48. Tužiteljici je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 92,91 eura kao i trošak naknade za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura.
49. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.117,91 eura kako je to i navedeno pod IV. izreke presude.
50. Tužiteljica je odbijena s dijelom troška postupka u iznosu od 433,00 eura koji se odnose na trošak sastava žalbe preko priznatog iznosa od 100,00 eura do zatraženih 200,00 eura kao i trošak pristupa na ročišta od 5.4.2024. preko priznatog iznosa od 100,00 eura do zatraženih 200,00 eura, sve s pripadajućim PDV-om. Trošak sastava žalbe na rješenje je predviđen je Tbr. 10/4 Tarife u iznosu od 50%, a trošak zastupanja na ročištu 5.4.2024. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima predviđen je Tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 50%. Nadalje nije priznat niti trošak zatražene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 92,91 eura koje je tužiteljica oslobođena pozivom na čl. 11. st. 1. t. 20. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine 118/18, 51/23).
51. Ukupno je tužiteljica odbijena s dijelom zatraženog troška u iznosu od 342,91 eura pravilno zbrojenih troškova, kao i sa daljnjim neosnovano zatraženim iznosom od 90,09 eura, ukupno 433,00 eura, kako je to odlučeno pod V. izreke presude.
52. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).
Slavonski Brod, 4. ožujka 2025.
Sudac
Jadranka Babić-Milberg
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
Dna:
1. Odvj. Saša Pufler, Osijek,
2. OD Kallay i partneri, Zagreb.
