REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: Povrv-326/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Branko Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri iz Zagreba, protiv tuženika KŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 4. ožujka 2025., objavio je i
p r e s u d i o j e
I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela poslovni broj Ovrv-1345/2024 od 12. listopada 2024. ukida se u cijelosti.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB 17863542417 od tuženika KŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] potražuje isplatu iznosa od 884,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2024. i iznosa od 126,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. lipnja 2024. do isplate.
III Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja od 2. kolovoza 2024. javni bilježnik Krešimir Copić iz Dugog Sela je protiv tuženika kao ovršenika donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1345/2024 kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 913,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. veljače 2024. do isplate i iznosa od 775,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. veljače 2024. do isplate te radi troškova postupka u iznosu od 275,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Povodom pravodobnog prigovora tuženika ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-326/2024 od 29. studenog 2024. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. Tuženik u svom prigovoru u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je dug po ugovoru o zajmu broj 129785617-1384727 u cijelosti podmiren dok dug po ugovoru o jamstvu broj 129785916-143016 ne postoji. Tuženik pojašnjava da je 3. siječnja 2024. sklopio ugovor o zajmu za iznos od 913,50 eura i da je to potraživanje prodano tužitelju, a on je taj iznos vratio tužitelju u ratama tako što mu je 29. kolovoza 2024. platio 400,00 eura, a 23. listopada 2024. platio je 600,00 eura tj. ukupno 1.000,00 eura s tim da ukupni dug sa zakonskim zateznim kamatama na dan pisanja prigovora iznosi 995,15 eura. Dug iz ugovora o jamstvu osporava u cijelosti i tvrdi da se radi o naknadi za zajam jer cedent prijevarno sklapa ugovore o jamstvu s potrošačima. Dodaje da mu je kad je sklapao ugovor o zajmu rečeno da mora sklopiti i ugovor o jamstvu, bez kojeg ne može dobiti pozajmicu, a koji je vjerovniku osiguranje koje se aktivira ako ne vrati pozajmljeni iznos i da mu nije rečeno da mora vratiti još i iznos od 775,00 eura koji nikad nije ni primio. Naveo je da je bio u stanju nužde, da nije imao iskustva s lihvarskim institucijama i da je potpisao taj ugovor o jamstvu te da smatra da se radi o zelenaškom ugovoru koji je ništetan.
3. Tužitelj je u podnesku od 16. prosinca 2024. naveo da je Multitude Bank p.l.c. (raniji naziv: Ferratum Bank p.l.c.) kao vjerovnik s tuženikom kao korisnikom 3. siječnja 2024. sklopio ugovor o kreditu broj 1384727 i to Potrošački kredit Plus kredit koji je osiguran jamstvom treće osobe s glavnicom u iznosu od 900,00 eura, a ugovorena je otplata u 8 rata prema otplatnom planu. Dalje navodi da tuženik nije podmirivao dospjele mjesečne rate pa je ugovor o kreditu otkazan i cjelokupno potraživanje je dospjelo na naplatu, a prema čl. 8 posebnih uvjeta ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj tuženik je dužan podmiriti i trošak kredita u iznosu od 23,22 eura. Tužitelj navodi i da je uvjet za odobravanje kredita bilo osiguranje tuženikove obveze iz ugovora o kreditu jamstvom pa je tuženik s društvom SIA DEP sklopio ugovor o jamstvu kojim se SIA DEP kao jamac obvezao preuzeti osiguranja svih tuženikovih obveza plaćanja preuzetih na temelju sklopljenih ugovora o kreditu, a tuženik se jamcu obvezao platiti naknadu u iznosima i rokovima koji su određeni u Prilogu I. Tuženikove navode o ništetnosti ugovora i da se radi o zelenaškom ugovoru tužitelj smatra neosnovanim.
4. Tužitelj dalje navodi da je društvo SIA DEP sklopilo ugovor o cesiji s društvom Global Guarantee OÜ kojim je to društvo otkupilo tražbinu koju je društvo SIA DEP imalo prema tuženiku, a ugovorom o cesiji zaključenim između tužitelja i društva Global Guarantee OÜ tužitelj je od tog društva otkupio i tražbinu koje je ono imalo prema tuženiku. Ukupno tuženik duguje iznos od 1.689,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a tužitelj potvrđuje da je tuženik nakon pokretanja ovog postupka uplatio dio dugovanja po osnovi zajma i to 29. kolovoza 2024. iznos od 400,00 eura i 23. listopada 2024. iznos od 600,00 eura. S obzirom na tu uplatu tužitelj je specificirao svoje potraživanje tako da potražuje isplatu iznosa od 884,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. veljače 2024. do isplate i trošak u iznosu od 126,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. lipnja 2024. do isplate. Sud je stoga u točki I izreke presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a u nastavku postupka je odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva kako je on specificiran u podnesku tužitelja od 16. prosinca 2024.
5. Sud je pročitao isprave u spisu i to izvode iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 8, 9), ispise detalja plaćanja (str. 24, 25), posebne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 3. siječnja 2024. (str. 38-40), naknadu za pružanje jamstva u odnosu na ugovor o kreditu broj 1384727 (str. 41), ispis iznosa (str. 43), Standardne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj Ferratum Banke s dodatkom (str. 44-59) jamstvo sklopljeno na današnji dan 3. siječnja 2024. (str. 60-64), Opće uvjete za davanje jamstva (str. 65- 69), (71-75), prilog 1 (str. 70), ispis elektroničke pošte (str. 76), saldo karticu (str. 77), izjavu (str. 80-84), potvrdu (str. 88-92), ugovor o cesiji – otkup tražbina s prilozima (str. 94-123), ugovor o prijenosu s popisom tražbina (str. 135-149), ispis (str. 150, 151) i obavijest dužniku o kupoprodaji drugog potraživanja (str. 152-154).
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Među strankama nije sporno da je tuženik sklopio ugovor o zajmu broj 129785617-1384727 i nije sporno da je tuženik tužitelju platio ukupno 1.000,00 eura u dva navrata. Sporno je je li time podmireno potraživanje iz ugovora o zajmu i sporno je postoji li potraživanje na temelju ugovora o jamstvu broj 129785916- 143016. Sporno je i je li taj ugovor o jamstvu zelenaški ugovor.
8. U parničnom postupku prema čl. 219 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
9. U odnosu na sporni ugovor o jamstvu iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis nije moguće utvrditi je li tražbina iz ugovora o jamstvu uopće ustupljena tužitelju. Naime, iz Općih uvjeta za davanje jamstva (str. 65-70) proizlazi da su ugovor o jamstvu sklopili tuženik kao korisnik (naveden u prilogu 1) i društvo SIA DEP kao jamac i da je naknada koju je tuženik dužan platiti 715,50 eura. Ugovori o ustupu tražbine (str. 94-123, 135-149) koje je tužitelj dostavio u spis sklopljeni su između društva Guarantee Services OÜ kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja pa se oni ne odnose na potraživanje koje bi prema tuženiku imalo društvo SIA DEP iz ugovora o jamstvu. U jednom od ta dva ugovora o ustupu tražbine u popisu tražbina (str. 138) navedeni su tuženikovi osobni podaci (ime, prezime, adresa i OIB), no uopće se ne navodi iznos tražbine koji bi bio ustupljen tužitelju kao primatelju. Prema tome, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao da je njemu ustupljena tražbina iz ugovora o jamstvu kojeg je tuženik sklopio s društvom SIA DEP pa tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati od tuženika naknadu za jamstvo po tom ugovoru. S obzirom na ovakav zaključak suda u ovoj presudi nije potrebno ocjenjivati tuženikove navode o tome je li taj ugovor o jamstvu zelenaški ugovor i ništetan.
10. Tužitelj je ukupno potraživao glavnicu od 1.689,00 eura koja se odnosi na dvije tražbine, 913,50 eura iz ugovora o kreditu i 775,50 eura iz ugovora o jamstvu. Tuženik je podmirio dio u iznosu od ukupno 1.000,00 eura i naveo je da time podmiruje potraživanje glavnice i kamata iz ugovora o kreditu dok potraživanje iz ugovora o jamstvu u cijelosti osporava i sve je to naveo u svom prigovoru. Tužitelj je u podnesku od 16. prosinca 2024. kojeg je sastavio nakon što mu je dostavljen tuženikov prigovor specificirao svoje preostalo potraživanje ne uzimajući uopće u obzir tuženikove navode iz prigovora o tome što podmiruje svojim uplatama pa s obzirom na to i na to da je sud utvrdio da tužitelj uopće nije aktivno legitimiran potraživati isplatu potraživanja iz ugovora o jamstvu, nije moguće utvrditi na što se odnosi preostalo potraživanje u iznosu od 884,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. veljače 2024. do isplate i trošak u iznosu od 126,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. lipnja 2024. do isplate. Sud je stoga u točki II izreke presude odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je tužitelj izgubio spor u skladu s čl. 154 st. 1 ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.
U Sesvetama 4. ožujka 2025.
Sutkinja
Martina Ivanković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 t. 3 ZPP-a.
Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.
DNA
1. odvjetnik Branko Škarica
2. KŠ
