Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-996/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica u Zagrebu, A. Šenoe 1/II, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon usmene i javne rasprave, 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2706, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024. i zahtjev za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/2706, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/276, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023. kao neosnovan, te zahtjev za naknadu troška.
2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika, te ističe da rješenje nije obrazloženo sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku, da se radi o preuranjenom rješenju, te da adresatima novčane pomoći nije ostavljeno odgovarajuće vrijeme za prilagodbu, a na što je ukazao Visoki upravni sud u svojoj odluci Usoz-8/22.
3. Tužiteljica je nezaposlena majka petero djece, a najmlađe još nije navršilo tri godine, pa se u konkretnom slučaju nije vodilo računa o načelu razmjernosti, jer je zaposlen samo suprug tužiteljice, pa mnogobrojnoj obitelji prijeti financijski slom, a tuženik zanemaruje da se radi o pojedinačnom stečenom pravu tužiteljice, pa su u cijelosti neupotrebljivi argumenti tuženika o iznimnoj dopuštenosti povratnog djelovanja, te tužiteljica smatra da djelovanje tuženika kao jedinice lokalne područne samouprave ne obuhvaća tuženikovu ovlast oduzimanja prava zajamčenog pravomoćnim aktom.
4. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora zajedno s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.
6. Obrazlaže da je prvostupanjsko rješenje obrazloženo sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku, te je sukladno prirodi stvari kratko i koncizno, a odnosi se na prestanak novčane pomoći na temelju odredbe članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba: 10/18, 20/21 i 25/22).
7. Tuženik naglašava da je navedena Odluka bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom.
8. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.
9. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć.
10. Nadalje, sud je u točci 123. pravomoćne presude broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. naveo da pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice za njihove adresate i u budućnosti. Naime, ti pojedinačni akti priznaju pravo na novčanu pomoć u duljem vremenskom razdoblju (u pravilu do navršene petnaeste godine života djeteta), a koje razdoblje, u vrijeme stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik“ Grada Zagreba, broj 29/21), u pravilu, nije završilo.
11. Poziva se i na točku 124. navedene presude, u kojoj se ističe da Odluka iz 2021. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti.
12. Visoki upravni sud naglašava da se radi o Odluci u smislu "kvaziretroaktivnosti kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na postojeće odnose u tijeku realizacije, te interpretativni pristup Suda EU na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi-povratni učinak novog pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod uvjetom da se cilj mjere ne bi mogao postići na drugi način, a odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023. u cijelosti potvrđuje prethodno iznesene stavove.
13. Tuženik je upravo uvažavajući presudu Visokog upravnog suda donio Odluku 25/22 kojom je ublaženo postupno smanjivanje prestanka novčane pomoći i pripremio četiri kompenzacijske mjere radi ublažavanja negativnih posljedica izmjene Odluke o novčanoj pomoći.
14. Predlaže sudu odbiti tuženi zahtjev.
15. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenice tuženika, a čime je strankama omogućeno da se izjasne o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
17. Na raspravi opunomoćenica tužiteljice je u sudski spis priložila ovjereni prijevod dokumenta Europskog suda za ljudska prava u istovrsnom predmetu TĆ i predložila sudu da zbog ekonomičnosti postupka prekine upravni spor do donošenja odluke pred Europskim sudom za ljudska prava broj zahtjeva 9482/2024 ili bar odgodi ročište.
18. Prema podacima spisa predmeta osporavanim rješenjem od 8. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice i zahtjev za naknadu troška s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena odredba članka 7. stavka 1. alineje 2. i stavka 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22), jer je dijete podnositeljice prigovora za koje je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo sedam godina 24. prosinca 2019., te navedenu činjenicu tužiteljica niti ne osporava, pa je prestanak prava pravilno utvrđen s 30. rujna 2023.
19. U obrazloženju tuženik ističe da je navedena Odluka bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom.
20. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.
21. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć.
22. Poziva se i na točku 124. navedene presude, u kojoj se ističe da Odluka iz 2021. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti.
23. Visoki upravni sud u presudi zaključuje kako Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o "kvaziretroaktivnosti kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na postojeće odnose u tijeku realizacije, te interpretativni pristup Suda EU na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi- povratni učinak novog pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod uvjetom da se cilj mjere ne bi mogao postići na drugi način.
24. Tuženik ističe da se radi o upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti koji nije okončan povoljno za stranku, pa tužiteljica ne ostvaruje pravo na trošak postupka sukladno članku 161. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21).
25. Prema ocjeni suda, osporavano rješenje tuženika doneseno je u skladu sa zakonskim ovlaštenjima tuženika i činjeničnom stanju potpuno i pravilno utvrđenom u upravnom postupku, te sud u cijelosti kao pravilno prihvaća prethodno izneseno obrazloženje tuženika da se radi o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, te se radi o deklaratornom aktu o prestanku prava sukladno uvjetima iz Odluke sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, a naročito obzirom da tužiteljica za svoje najmlađe dijete nije ni ostvarila navedenu financijsku pomoć, pa ta činjenica ne može biti od utjecaja na prestanak prava tužiteljice.
26. Sud nije cijenio opravdanim prijedlog tužiteljice za prekidom ovog upravnog spora do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava broj zahtjeva 9482/2024, jer razlozi na kojima tužiteljica temelji prijedlog za prekid upravnog spora nisu razlozi iz članka 105. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima zbog kojih bi sud bio obvezan prekinuti spor.
27 O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a obzirom da je tužiteljica upravni spor izgubila.
28. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 4. ožujka 2025.
Sutkinja
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Marija Palić, putem e-kom
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, putem e-kom
3. U spis
