Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-3888/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivani Hruška Premužak, uz sudjelovanje zapisničara Andrijane Sedlić Tenjeri, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CZ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 41/1977, 52/1987, 47/1989, 55/1989, 05/1990, 30/1990, 47/1990, 29/1994, 114/2022 i 47/2023; u daljnjem tekstu Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira) pokrenutom optužnim prijedlogom Policijske uprave osječko- baranjske, I policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin, broj: 211-07/24-5/33372 od 24. studenog 2024. godine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. veljače 2025. godine u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti punomoćnika tužitelja, dana 18. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022, u daljnjem tekstu: Prekršajni zakon)
okrivljenik CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin C i DZ, rođene D, rođen **.**.1997. u [adresa], državljanin RH, sa prebivalištem u [adresa], SSS, po zvanju ekonomist, nezaposlen, uzdržava ga zaručnica, bez djece, bez imovine, neodlikovan, prekršajno kažnjavan, kazneno osuđivan 3 godine, izdržavao kaznu zatvora prije godinu dana, protiv kojeg se ne vodi drugi prekršajni postupak, vodi se kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi,
oslobađa se od optužbe
da bi dana 15. rujna 2024. godine u 02,00 sata u Osijeku, Franje Kuhača 17, tučom na javnom mjestu remetio javni red i mir na način da je bez ikakvog povoda ZZ zadao udarac šakom u predjelu desne strane lice, nakon čega je isti pao na pod, dok se okrivljenik udaljio te je time prestalo činjenje prekršaja,
dakle, da bi na javnom mjestu tučom remetio javni red i mir,
čime bi počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. i 3. u odnosu na okrivljenog padaju na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj Policijska uprava osječko-baranjska, I policijska postaja Osijek s ispostavom Čepin, podnijela je ovom Sudu dana 11. prosinca 2024. godine Optužni prijedlog protiv okrivljenog CZ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Okrivljenik se očitovao o Optužnom prijedlogu na način da prekršaj koji mu se stavlja na teret poriče i da se ne smatra krivim.
3. U dokaznom postupku, Sud je ispitao okrivljenika, saslušao svjedoka ZZ te je pročitao i izvršio uvid u Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika CZ od 22. studenog 2024. godine, Zapisnik o ispitivanju svjedoka ZZ od 18. listopada 2024. godine, prijavu KBC-a Osijek Policijskoj upravi – policijskoj postaji Kriminalističkoj službi od 15. rujna 2024. godine na ime ZZ, Obavijest temeljem članka 109.a Prekršajnog zakona upućena CZ od 22. studenog 2024. godine i Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela prekršajne evidencije za okrivljenika od 17. veljače 2025. godine iz koje je vidljivo da je okrivljenik prekršajno kažnjavan Presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp J-178/2020 od 18. veljače 2022. godine, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčanom kaznom u iznosu od 398,17 eura, koja Presuda je postala pravomoćna 09. ožujka 2022. godine, Presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-2239/2022 od 20. rujna 2023. godine, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčanom kaznom u iznosu od 92,91 eura, koja Presuda je postala pravomoćna 21. listopada 2023. godine i Odlukom I policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin, broj: 211-07/24- 4/11968 od 08. veljače 2024. godine, zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici novčanom kaznom u iznosu od 20,00 eura, koja Odluka je postala pravomoćna 27. ožujka 2024. godine.
4. Iz obrane okrivljenika i provedenih dokaza, personalnih i materijalnih, nesporno je da je dana 15. rujna 2024. godine u 02,00 sata u Osijeku, Franje Kuhača 17, došlo do remećenja javnog reda i mira tučom na način da je ZZ zadobio jedan udarac šakom u predjelu desne strane lica, nakon čega je pao na pod, nakon kojeg se počinitelj udaljio.
5. Međutim, sporno je da li je navedene prilike ZZ udarac šakom u predjelu desne strane lica zadao upravo okrivljeni CZ.
6. Okrivljenik CZ iznoseći svoju obranu izjavio je da je dana 15. rujna 2024. godine bio u ranim jutarnjim satima u Q-clubu u izlasku sa zaručnicom. Dodao je da osobu po imenu ZZ ne poznaje od ranije osobno, ali da zna da je prijatelj njegove sestre kojeg je te iste večeri u Q-clubu netko udario, a onda mu je netko drugi rekao da je to učinio upravo CZ, jer doista ima nekih problema i tučnjava zbog kojih je već procesuiran, ali da te konkretne prilike nije udario ZZ niti ga je vidio tamo niti je vidio tko ga je udario, jer ga nije od ranije poznavao pa ne bi ni imao razloga da ga udari. Nadalje je izjavio da se nakon ovog događaja, s obzirom da je prijatelj s njegovom sestrom, našao s njim i da su razgovarali o svemu te da je ZZ, nakon što ga je vidio uživo kako izgleda, postao svjestan da ga te večeri nije CZ udario.
7. U dokaznom postupku ispitani svjedok ZZ je izjavio da je dana 15. rujna 2024. godine u noćnim satima bio u Q-clubu u Osijeku sa društvom, da su pili i da su se zabavljali te da je vidio da je u jednom trenutku neki mladić došao njegovom prijatelju, da su nešto razgovarali te ga je pitao što je bilo, a on mu je rekao da nije bilo ništa te se okrenuo i nedugo nakon toga je osjetio udarac u glavu odnosno u desnu stranu lica nakon čega je pao na pod, gdje je sjedio i držao se za glavu dok nisu došli zaštitari, nakon čega je izašao i da je po njega došla Hitna pomoć koja ga je odvezla u KBC. Na poseban upit suca odgovorio je da nije vidio tko ga je udario, a na daljnji upit suca da je u Bolnici izjavio da ga je udarila poznata osoba, odgovorio je da je tako čuo na izlazu iz Q-cluba, gdje ga je njemu nepoznata osoba pitala "Da li je to opet CZ napravio belaj?", zbog čega je pretpostavio da je on to učinio. Na upit suca da li mu je ime CZ u trenutku kada mu je to ime rečeno bilo poznato iz razloga što je dobar sa njegovom sestrom, odgovorio je potvrdno. Na poseban upit suca zašto je mislio da mu je upravo CZ zadao taj udarac, odgovorio je da mu i je problem što i danas ne zna zašto se to dogodilo, a da je ovog prijatelja kasnije pitao tko je mladić sa kojim je razgovarao i da mu je prijatelj rekao da je to CZ. Na poseban upit suca izričito je izjavio odgovorio je da nije vidio tko ga je konkretne prilike udario.
8. U završnom govoru, okrivljenik je izjavio da ZZ ne poznaje od ranije, da ga nije ove prilike udario niti je imao razloga za to, te da smatra da je optužen za ovo djelo zbog nespretnog spleta okolnosti i njegovog ranije ponašanja.
9. Nakon ovako provedenog postupka, Sud niti jednim provedenim vjerodostojnim dokazom nije utvrdio da bi okrivljenik narušavao javni red i mir tučom na javnom mjestu na način da bi bez ikakvog povoda ZZ zadao udarac šakom u predjelu desne strane lica, nakon čega je isti pao na pod.
10. Sud je iskaz svjedoka ocijenio istinitim i vjerodostojnim. Isti je okolnosno opisao cijeli tijek događaja, udarac koji je konkretne prilike zadobio kao i činjenicu da nije vidio tko ga je udario, a obrazložio je i svoje razloge iz kojih je djelatnicima policije i u bolnici iskazao da mu je upravo okrivljenik zadao udarac i kako je došao do tog zaključka koje obrazloženje je Sud ocijenio logičnim i uvjerljivim.
11. Sud je obranu okrivljenog cijenio vjerodostojnom, uvjerljivom i jasnom te je istu ocijenio istinitom, jer iskaz ispitanog svjedoka istu potvrđuju u dijelu da se nisu poznavali od ranije i da okrivljenik ne bi imao razloga počiniti ovo djelo, a sam svjedok je izjavio da nije vidio tko ga je konkretne prilike udario, da je samo čuo upit da li je okrivljenik opet pravio "belaj", a u spisu nema nikakvih dokaza, kako u vidu iskaza drugih svjedoka, tako i u vidu bilo kakve dokumentacije, a tužitelj je bio pasivan i nije pristupao na raspravu niti je predlagao nove dokaze, pa kako nedostaje i bilo kakva motivacija, povod ili logično objašnjenje zašto bi okrivljenik udario svjedoka, kojeg ne poznaje od ranije i koji mu konkretne prilike ništa nije učinio, niti su isti bili u bilo kakvom kontaktu tijekom te noći, pa je slijedom svega Sud utvrdio da u ovom postupku, nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret te je istoga oslobodio.
12. Sud je, kako je gore navedeno, analizirajući obranu okrivljenog, iskaz ispitanog svjedoka, materijalne dokaze utvrdio da nije dokazano da bi dana 15. rujna 2024. godine u 02,00 sata u Osijeku, Franje Kuhača 17, upravo okrivljenik tučom na javnom mjestu remetio javni red i mir na način da je bez ikakvog povoda ZZ zadao udarac šakom u predjelu desne strane lice, nakon čega je isti pao na pod, dok se okrivljenik udaljio te je time prestalo činjenje prekršaja.
13. S obzirom na sve navedeno, cijeneći sve provedene dokaze, a budući da okrivljeni ne priznaje prekršajno djelo koje mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, Sud je došao do zaključka da ne raspolaže kvalitetnim i vjerodostojnim dokazima kojima bi bilo dokazano da je okrivljeni doista počinilo prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom.
14. U nedostatku kvalitetnih i vjerodostojnih dokaza kako je okrivljeni počinilo djelo koje mu se stavlja na teret i to na način na koji mu se to stavlja na teret, odnosno u nedostatku dokaza koji bi upućivali na krivnju istog, Sud nije mogao van svake razumne sumnje i nedvojbeno utvrditi da je okrivljeni CZ počinilo ovo djelo pa je okrivljenog, na temelju zakonskih odredbi citiranih u izreci presude, oslobodio od optužbe, temeljem načela „in dubio pro reo“.
15. Slijedom navedenog, s obzirom da je Sud utvrdio da nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji je optužen, na temelju članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona Sud ga je oslobodio od optužbe.
16. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, u skladu s odredbom članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.
17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku, 18. veljače 2025. godine.
zapisničar
sudac
Andrijana Sedlić Tenjeri, v.r.
Ivana Hruška Premužak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovom suda u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
DOSTAVITI:
1. Okrivljeniku,
2. Tužitelju,
3. Arhiv