REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5168/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Jasni Peroš Nikolić, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi odbačaja prigovora, nakon održane javne rasprave, 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551/06-23-014/2156, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 4. srpnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4381, URBROJ: 251- 09-22-1/004-23-2 od 27. ožujka 2023. kao nepravodoban.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome prigovarajući zakonitosti rješenja od 27. ožujka 2023. te navodeći da to rješenje nije donijeto od ovlaštene osobe. Nadalje, navodi da je u konkretnoj pravnoj stvari nakon 31.12. 2022. jedini pravni lijek mogao biti redoviti pravni lijek po ZUP-u i po članku 164. Statuta GZ-a te posljedično tome stvarno nadležno tijelo ministarstvo. Ističe da je prvi puta u pravnom poretku Republike Hrvatske, u kontekstu definiranja pravnog sredstva u upravnim postupcima vezanim za primjenu Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja te izmjenama i dopunama iste, zauzeto pravno shvaćanje da pravni lijek može biti prigovor, a ne žalba te da je po tom pravnom lijeku na upravni akt stvarno nadležan tuženik, iako je isti nedvojbeno izvršno tijelo. Na spori činjenicu da Visoki upravni sud Republike Hrvatske, odnosno sudovi imaju ovlast kroz svoja pravna tumačenja definirati pravna sredstava, a takva tumačenja se, sukladno načelima pravne sigurnosti, odnosno predvidivosti pravnih normi ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari na tužitelja jer nije protekao minimalan rok od 6 mjeseci od trenutka kada su ista po prvi puta 19.12. 2023. zauzeta od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske jer bi se radilo o retroaktivnoj primjeni prakse kojim je definirano pravno sredstvo, a što bi bilo u suprotnosti sa pravnim standardom ESLJP-a da kada neko pravno sredstvo proizlazi iz tumačenja sudova potrebno je u pravilu 6 mjeseci da se sudska praksa razvije i dosegne dostatnu mjeru pravne sigurnosti prije nego se može smatrati da je javnost na učinkovit način postala svjesna odluke o utvrđivanju pravnog sredstava i da bi ga uključene osobe mogle i bile obvezne koristiti. Upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4014/2020 od 28. travnja 2022. Nadovezujući se na navedeno, upire na načelo dosljednosti i predvidivosti te na pravna shvaćanja EU suda u predmetu Kirinčić i drugi protiv Hrvatske, Majski protiv Hrvatske te odluke Janković i drugi protiv Hrvatske.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe, podnesaka od 23. kolovoza 2023. i 25. veljače 2025., te zastupanje na ročištu, svako u iznosu od 1000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 5.000,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. U bitnome ističe da je neosnovan prigovor tužitelja da je o prigovoru trebalo odlučiti ministarstvo. Naime, navodi da prema članku 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) protiv prvostupanjskog rješenja postoji pravo na prigovor u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta i to gradonačelniku Grada Zagreba. Također navodi da izjavljivanje prigovora ne priječi korisnicima sudsku zaštitu, pa tako i VUSRH u točci 57. presude broj:Usoz-143/22 od 27.veljače 2023. navodi: „Međutim, samo se napominje da navedeno ne znači da protiv pojedinačnog akta nije osigurana sudska zaštita, budući da će svaki podnositelj nakon odluke o prigovoru imati pravo pokretanja upravnog spora, jer se nesporno radi o pojedinačnom aktu, kojim je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu u upravnoj stvari, a što je predmet upravnog spora određen člankom 3. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a.“ Dodaje je prvostupanjsko rješenje donijela ovlaštena osoba zaposlena na radnom mjestu stručne savjetnice za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, a što je u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku i Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22 i 31/22).

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

7. Strankama je, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18., 20/21. i 25/22. – dalje u tekstu: Odluka) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela.

10. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/4381, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-2 od 27. ožujka 2023. zaprimio 6. travnja 2023., pa je, sukladno naprijed citiranoj odredbi Odluke i pravila o računanju roka, zadnji dan za podnošenje prigovora bio 14. travnja 2023. Budući da je tužitelj neprijeporno prigovor podnio nakon toga roka, 21. travnja 2023., isti je podnesen protekom roka od 8 dana, slijedom čega je pravilno odbačen kao nepravovremen.

11. Ističe se da odredba članka 10. stavka 1. Odluke nije ocijenjena nezakonitom (odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-8/22, poslovni broj: Usoz-143/22 i poslovni broj: Usoz-254/23). S tim u vezi, pravno shvaćanje što se tiče roka za izjavljivanje prigovora od 8 dana zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi, poslovni broj: Usž-1046/2024 od 23. svibnja 2024.

12. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je također zaključio da time što je navedenom odredbom Odluke propisan prigovor, kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Pored navedenog, a u skladu s pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023., za prava roditelja odgojitelja u smislu ZUP-a predmetnu gradsku Odluku treba vrednovati (svrhovito analogno primjenjivati) kao zakon (lokalni zakon). Ne prihvati li se takvo percipiranje Odluke, koncept hijerarhije pravnih akata koji se iskazuje kroz načelo zakonitosti bio bi doveden do apsurda, jer kad se gradska Odluka u ovom slučaju ne bi vrednovala (svrhovito analogno primjenjivala) kao zakon (lokalni zakon), pojedinačni akti doneseni na temelju iste se niti u jednom slučaju ne bi mogli izmijeniti, jer niti jedan zakon ne regulira niti treba regulirati to pravo.

13. Konačno, neosnovano tužitelj prigovara da je osporavano rješenje trebalo donijeti ministarstvo. Ovo imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 10. stavka 1. Odluke prema kojoj se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba, čija odluka o prigovoru je konačna (stavak 2.)

14. Slijedom svega navedenog, Sud osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani i ostali prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

15. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presuditi kao u točki I. izreke presude.

16. Odluka o trošku u točki II. izreke presude temelji se na članku. 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Sutkinja:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude

Dna:

1. Odvjetnik Martin Sherri, Kordunska 1, [adresa] Zagreb

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Trg Stjepana Radića 1, [adresa] Zagreb

3. U spis