REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: UsI-1298/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Irena Pikija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mihalić & Pikija d.o.o., Zagreb, Ede Murtića 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 80983571963, radi invalidske mirovine, 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim podredno za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141- 02/04-03/OB:05092493226, URBROJ: 341-99-06/2-24/339, broj spisa: 682990 od 15. siječnja 2024. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: 141-02/04-03/OB:05092493226, URBROJ: 341-99-06/2-24/339, broj spisa: 682990 od 15. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I 141-02/21-03/05092493226, URBROJ: 341-20-06/2-21-029306, broj spisa: 146163 od 17. kolovoza 2023. kojim je tužitelju kod kojeg je zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, počevši od 3. lipnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 809,17 kn mjesečno, te će se uz ovako određenu mirovinu isplaćivati dodatak uz mirovinu, a isplata ove mirovine pripada korisniku počevši od 17. kolovoza 2011. od prvog idućeg dana otkada je prvostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2011. postalo pravomoćno uz obračun isplaćene mirovine prema prvostupanjskom rješenju od 25. rujna 2018., korisniku se određuje počevši od 6. prosinca 2011. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 1294,67 kn mjesečno, s daljnjim polugodišnjim povećanjima, te isplata ovako određene mirovine pripada korisniku počevši od 6. prosinca 2011. od prvog idućeg dana, nakon prestanka radnog odnosa odnosno osiguranja do 13. kolovoza 2019. uz obračun isplaćene mirovine prema prvostupanjskom rješenju od 25. rujna 2018., te se prvostupanjsko rješenje od 25. rujna 2018. oglašava ništavim.
2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja, jer je u konkretnom slučaju nakon pravomoćnosti rješenja od 25. srpnja 2011. prvostupanjsko tijelo 22. rujna 2015. donijelo rješenje o prekidu postupka, a presudom Upravnog suda u Zagrebu broj Us I-25/16-4 od 7. ožujka 2016. rješenje je poništeno, te je u ponovnom postupku tuženik 2. lipnja 2016. ponovno donio rješenje kojim odbija žalbu tužitelja, a koje je poništeno presudom Upravnog suda u Zagrebu broj Us I-2181/16-21 od 28. prosinca 2018., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1366/19-8 od 9. veljače 2021., jer Zakonom o općem upravnom postupku nije predviđena mogućnost prekida okončanog upravnog postupka.
3. Tuženik je 18. kolovoza 2021. poništio prvostupanjsko rješenje od 22. rujna 2015. o prekidu postupka, a u međuvremenu je tužitelj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us 104/2016 oslobođen optužbe te je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 17. kolovoza 2023. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
4. Tužitelj je 14. rujna 2023. protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 17. kolovoza 2023. podnio prijedlog za dopunu rješenja, a podredno žalbu jer prvostupanjskim rješenjem nije odlučeno o zateznim kamatama na priznate mjesečne iznose mirovine, niti o troškovima postupka koji pripadaju osiguraniku kojeg je u upravnom postupku zastupao odvjetnik.
5. U odnosu na svoje zahtjeve tužitelj se poziva na načelo zakonitosti, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranka i javnog interesa, načelo pomoći stranci, načelo utvrđivanja materijalne istine, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti, načelo pristupa podacima i zaštiti podataka, načelo zaštite stečenih prava stranaka i na pravo na pravično suđenje.
6. Naime, ne postoji niti jedan razlog da bi tužitelj svojim postupcima doprinio zakašnjeloj isplati mirovine za koju je tužitelj bio uskraćen punih 12 godina pa tuženik nije bio ovlašten odbiti zahtjev za nadoknadom zakonskih zateznih kamata.
7. U konkretnom slučaju radi se o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u kojem je stranka uspjela, pa tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka sukladno članku 161. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku, a takvo stajalište je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4003/2021 od 10. veljače 2022. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021.
8. Predlaže sudu da oglasi ništavim drugostupanjsko rješenje i naloži tuženiku naknadu troška upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana, a podredno da poništi drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak uz nadoknadu troška upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana.
9. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i ističe da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i sukladno zakonskim propisima, te se poziva na članak 87. stavak 1. i članak 120. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima se rješenje izvršava nakon donošenja te se mirovine utvrđuju u mjesečnoj svoti i isplaćuju unatrag, dok navedenim Zakonom nije propisan obračun i isplata zateznih kamata na novčana primanja iz mirovinskog osiguranja koja se isplaćuju unatrag, a sukladno članku 161. Zakona o općem upravnom postupku nema osnove za uvažavanje žalbenih navoda koji se odnose na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku.
10. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Sud je održavao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, a čime je strankama omogućeno da se očituju o svim spornim činjenicama i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
13. Na raspravi opunomoćenica tužitelja je istakla da nije razumno ni logično da u odnosu na sva postupanja ostalih pravnih osoba u slučaju zakašnjenja teku zatezene kamate, a to pravilo ne bi vrijedilo za tuženika, te je na raspravi zatražila trošak u ukupnom iznosu od 3.750,00 eur.
14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
15. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjskim rješenjem od 17. kolovoza 2023. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 3. lipnja 2011. i dodatak na mirovinu, s pravom na isplatu od 17. kolovoza 2011., uz obračun isplaćene mirovine prema prvostupanjskom rješenju od 25. rujna 2018., a koje rješenje je oglašeno ništavim.
16. Osporavanim rješenjem od 15. siječnja 2024. žalba tužitelja je odbijena s obrazloženjem da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 17. kolovoza 2023. pravilno određena svota invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, kao i datum početka isplate mirovine, te je odredbom članka 87. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13) propisano da se svota mirovine utvrđuje u mjesečnoj svoti, a da se isplata obavlja unatrag za svaki protekli mjesec te navedenim Zakonom nije propisana mogućnost obračuna i isplate zateznih kamata na novčana primanja iz mirovinskog osiguranja koja se isplaćuju unatrag, a sukladno članku 161. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) nema osnove za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku.
17. Odredbom članka 87. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se mirovine i ostala novčana primanja iz mirovinskog osiguranja utvrđuju u mjesečnoj svoti i isplaćuju unatrag.
18. Odredbom članka 161. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.
19. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
20. Naime, u konkretnom slučaju tuženik pravilno ističe da je odredbom članka 87. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da se svota mirovine utvrđuje u mjesečnoj svoti, a da se isplata obavlja unatrag za svaki protekli mjesec te da navedenim Zakonom nije propisana mogućnost obračuna i isplate zateznih kamata na novčana primanja iz mirovinskog osiguranja koja se isplaćuju unatrag.
21. Nadalje, u konkretnom slučaju sukladno članku 161. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku nema osnove za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku, jer tužitelj pogrešno smatra da bi se radilo o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti obzirom da je postupak za priznanje invalidske mirovine pokrenut na inicijativu stranke, koja se obratila izabranom liječniku koji je podnio prijedlog 31. svibnja 2011. nadležnom nositelju mirovinskog i invalidskog osiguranja u Republici Hrvatskoj, pa se ne radi o klasičnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u kojem nema inicijative same stranke.
22. U odnosu na prijedlog tužitelja da se osporavano rješenje tuženika oglasi ništavim, sud ističe da se rješenje može oglasiti ništavim samo iz razloga postojanja takvih grubih nezakonitosti, koje su izričito propisane u članku 128. Zakona o općem upravnom postupku, a u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi postajao ijedan razlog iz navedenog članka Zakona o općem upravnom postupka za oglašavanje ništavim rješenja kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i u odnosu na čiji sadržaj izreke i obrazloženja tužitelj ne iznosi nikakve prigovore.
23. U odnosu na prigovor tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o grešci javnopravnog tijela u smislu neosnovanog donošenja rješenja o prekidu postupka zbog koje greške je isplata navedene mirovine tužitelju kasnila 12 godina, tužitelju se napominje da je zbog navedenog nezakonitog postupanja javnopravnog tijela ovlašten pokrenuti postupak za naknadu štete pred redovnim sudom.
24. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
25. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 4. ožujka 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Irena Pikija, putem e-komunikacije
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, putem e-komunikacije
3. U spis