REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] S 5
Poslovni broj: Us I-2169/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja SR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske (OIB: 66486182714), Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, kojeg zastupa opunomoćenica PR, zaposlenica prvostupanjskog tijela, radi potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja u Domovinskom ratu, 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-02/15, URBROJ: 512-2501-22-2 od 25. srpnja 2022. i prvostupanjsko rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 562-01/21-01/40, URBROJ: 512M2-50-22-3 od 9. lipnja 2022.
II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 562- 01/21-01/40, URBROJ: 512M2-50-22-3 od 9. lipnja 2022., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde o okolnostima stradavanja iz Domovinskom rata, iz razloga što o stradavanju tužitelja ne postoji dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi pod kakvim okolnostima je tužitelj zadobio ozljedu, odnosno je li ozljeda nastala kako to propisuje čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHB).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-02/15, URBROJ: 512-2501-22-2 od 25. srpnja 2022. odbijena kao neosnovana.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 31 Su-229-2023-2 od 13. travnja 2023. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu radi čega ne može u razumnom roku raspraviti ovaj predmet i donijeti odluku.
4. Tužitelj u tužbi navodi, u bitnome, kako smatra da je u postupku trebalo uvažiti njegovu izjavu i izjave svjedoka te presliku liječničke dokumentacije sukladno načelu slobodne ocjene dokaza. Stoga smatra da je u upravnom postupku došlo do povrede pravila upravnog postupka. Dodaje da je u upravnom postupku odlučeno samo na temelju činjenice da u arhivskim podacima nema dokumentacije o njegovom stradavanju te u svezi s time pojašnjava kako to nije neobično jer se je njegovo ranjavanje dogodilo početkom Domovinskog rata i da se je obrana tek formirala, da je područje na kojem je bio ranjen bilo djelomično okupirano, da je Dom zdravlja Novska bio izmješten i da nije sačuvana sva dokumentacija iz tog perioda te ukazuje da se je radilo o raznom stanju koje je onemogućavalo klasično birokratsko djelovanje zdravstvenih institucija. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da se tužitelju izda potvrda o okolnostima stradavanja u Domovinskom ratu, te podredno, da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja s time da je tuženik u odgovoru na tužbu još dodatno pojasnio kako je u postupku utvrđeno da u arhivskom gradivu ne postoji dokumentacija o stradavanju tužitelja, te da ni sam tužitelj nije dostavio valjanju dokumentaciju tijekom postupka, jer da jedan jedini medicinski nalaz u neovjerenoj preslici nije dokument iz kojeg se mogu utvrditi okolnosti pod kojima je ozljeda nastala. Tuženik navodi kako prvostupanjsko tijelo, koje je provelo postupak pribavljanja dokaza, nije našlo u arhivama takvu dokumentaciju, a niti tužitelj, iako je zatraženo od njega, nije dostavio dokumentaciju niti dokaze kojima bi dokazao svoje tvrdnje. Stoga je tuženik predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Ovaj Sud je prvotno donio presudu bez rasprave jer je ocijenio da odlučne činjenice nisu sporne, već da je sporna samo primjena prava (da li se potvrda o okolnostima stradavanja može izdati na temelju izjave tužitelja i svjedoka i jednog medicinskog nalaza u preslici), a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave. Stoga je Sud bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), donio presudu u ovom sporu poslovni broj Us I-869/2023 od 2. rujna 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da tužitelj nema zakonom propisano dokazno sredstvo u ovoj upravnoj stvari kojim bi dokazao pod kojim okolnostima je stradao, kao i kontinuitet svog liječenja od ozljeđivanja pa nadalje. Stoga je Sud ocijenio da je pravilno obrazloženo u prvostupanjskom i osporavanom rješenju da se bez te dokumentacije ne može utvrditi da li se radi o ozljedi zadobivenoj pod okolnostima iz citiranog čl. 3. st. 2. ZHB, kao i vrijeme, mjesto i uzrok stradavanja.
7. Međutim, tužitelj je izjavio žalbu protiv navedene presude u kojoj je naveo da je on osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pa da stoga Sud nije mogao donijeti presudu bez rasprave. Visoki upravni Sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Usž-4079/2024-2 od 27. studenoga 2024. poništio navedenu presudu ovog Suda i predmet vratio ovom Sudu na ponovni postupak.
8. U ponovnom upravnom sporu održana je rasprava dana 25. veljače 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno i opunomoćenica tuženika.
9. Na navedenoj raspravi tužitelj je dao Sudu na uvid original nalaza od 28. studenoga 1991., kojeg je Sud preslikao i uložio u spis , te je naveo da ima samo taj dokaz da je bio zaprimljen u bolnicu u Kutini i da mu je tada sanirana rana na glavi i da je potom otpušten, međutim da je on uslijed eksplozije udario glavom i vratom i da od tada više nije isti. Naveo je da je dobio invalidsku mirovinu u SR Njemačkoj jer je radio kao vozač autobusa, a zbog zadobivenih ozljeda glave i vrata više nije mogao gledati lijevi i desni retrovizor. P želi reći da on ima svoju mirovinu, ali da je na nagovor supruge i kada je vidio tko je sve dobio pravo, podnio ovaj zahtjev. Naveo je da se je nakon što je otišao iz vojske liječio u SR Njemačkoj jer je i prije rata imao papire u SR Njemačkoj te je dobrovoljno pristupio u rat. Naveo je da je ta sva njegova dokumentacija o liječenju glave i vrata bila na njemačkom jeziku i kada je došao u Hrvatsku gdje god da je pokazao tu dokumentaciju, svi su tražili da je prevede, a njemu je bilo preskupo prevoditi svu tu dokumentaciju. Naveo je da je tada zapalio tu njemačku dokumentaciju jer mu ista više nije bila potrebna jer je znao da se neće vraćati u SR Njemačku. Na upit Suda naveo je da se je već 1992. počeo liječiti u SR Njemačkoj te da će zvati djecu koja mu žive u [adresa] i da će pokušati zatražiti svoj zdravstveni karton od obiteljskog liječnika ili barem neki medicinski podatak. Opunomoćenica tuženika je na navedenoj raspravi navela da ostaje kod svih navoda iznijetih u odgovoru na tužbu jer da tužitelj nema zakonom propisanu dokumentaciju za izdavanje potvrde, a posebice nema liječničku dokumentaciju o kontinuitetu liječenja nakon ozljeđivanja, te da se iz predanog nalaza ne mogu iščitati okolnosti pod kojima je došlo do eksplozivne rane.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.
11. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
12. Čl. 3. st. 2. ZHB propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu st. 1. tog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
13. Čl. 180. st. 1. ZHB propisano je da prema tom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz čl. 3. st. 2. tog Zakona dokazuje se, između ostaloga, sljedećim:
d) potvrda o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen,
e) potvrda o okolnostima stradavanja osobe koja je po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske u obavljanju vojnih ili drugih dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ranjena ili ozlijeđena jest potvrda u kojoj se navodi vrijeme, mjesto i okolnosti stradavanja te po čijem je nalogu obavljala dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske,
f) opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, g) medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede jest dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva, h) medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.
14. Odredbom čl. 9. st 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21) propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. St. 2. istoga članka propisano je koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
15. Odredbom čl. 7. ZUP propisano je da kad ovlaštena službena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
16. Odredbom čl. 9. ZUS propisano je da će Sud voditi brigu o tome da neznanje i neukost stranke i drugih sudionika u upravnom sporu ne bude na štetu prava koja imaju na temelju zakona.
17. Iz dokumentacije u spisu predmeta upravnog postupka slijedi da su u upravnom postupku saslušana dva svjedoka i tužitelj na okolnost stradavanja tužitelja (ranjavanja glave 28. studenoga 1991.) u Domovinskom ratu te da su uzete njihove izjave na zapisnik.
18. Nadalje, slijedi da je u postupku zatražena dokumentacija o stradavanju tužitelja iz arhive Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Odjel G-1, Karlovac, i Zapovjedništva operativne grupe Posavina, te je jedino dostavljen podatak da je tužitelj demobiliziran s danom 29. svibnja 1992. bez obrazloženja.
19. Iz jedinog medicinskog dokumenta u spisu i to preslike Povijesti bolesti od 28. studenoga 1991. potpisane od liječnika dr. JR, čiji original je tužitelj dao Sudu na uvid na navedenoj raspravi, slijedi da je tužitelj 28. studenoga 1991. zaprimljen i pregledan zbog "vulnus explosivum capitis …"
20. Nadalje slijedi da je tužitelj, za potrebe utvrđivanja činjenica i razjašnjenja nepoznanica oko njegovog stradavanja, bio pozvan u prvostupanjskom upravnom postupku dopisom prvostupanjskog tijela od 23. ožujka 2022. da dostavi original preslike navedenog medicinskog nalaza Povijesti bolesti od 28. studenoga 1991. i ostalu medicinsku dokumentaciju koju posjeduje, ali da se tužitelj nije odazvao tom pozivu.
21. Stoga je prvostupanjsko tijelo donijelo navedeno prvostupanjsko rješenje iz razloga što je nedostajala materijalna dokumentacija iz arhivskog gradiva o stradavanju tužitelja, a k tome tužitelj nije dostavio nikakvu drugu medicinsku dokumentaciju o stradavanju iz koje bi se utvrdile okolnosti njegovog stradavanja i liječenja. Tuženik je potvrdio navedeno prvostupanjsko rješenje jer tužitelj osim svoje izjave i izjave dva svjedoka ne posjeduje materijalnu dokumentaciju o navedenom stradavanju, a niti postoji ta dokumentacija u vojnoj arhivi, dok se iz jednog medicinskog nalaza i to predanog u preslici ne vidi kontinuitet liječenja.
22. Međutim, tužitelj je u ovom sporu dao na uvid original preslike Povijesti bolesti od 28. studenoga 1991. iz čega bi slijedilo da postoji originalna medicinska dokumentacija o nastanku predmetne ozljede. K tome tužitelj je pojasnio da se je on liječio nakon navede ozljede u SR Njemačkoj te da je radi te ozljede otišao u invalidsku mirovinu u SR Njemačkoj i da iz tog razloga nema dokumentacije u Republici Hrvatskoj o njegovom liječenju nakon te ozljede, a očito je ta ozljeda i bila razlog za demobilizaciju tužitelja s danom 29. svibnja 1992. Dakle, tužitelj je u upravnom sporu dao svoje očitovanje koje je izostalo u upravnom postupku, a iz tog očitovanja slijedi da postoje dokazi o njegovom stradavanju i liječenju, te se je iste u sudskom sporu obvezao pokušati pribaviti.
23. Stoga se zasada osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ne mogu ocijeniti zakonitim, već je po ocjeni Suda uvažavajući citirana načela o pomoći neukoj stranci iz čl. 7. ZUP i čl. 9. ZUS, valjalo vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak kako bi se u ponovnom postupku ponovo pozvao tužitelj da dostavi medicinsku dokumentaciju o svom liječenju nakon navedene ozljede u SR Njemačkoj kao i rješenje o invalidskoj mirovini u SR Njemačkoj. Nakon toga prvostupanjsko tijelo će ovisno o dostavljenim dokazima donijeti novu odluku u ovoj upravnoj stvari.
24. Slijedom svega navedenoga, Sud je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i predmet vratio na ponovni postupak.
25. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog Suda izraženima u obrazloženju ove odluke, te je obvezno donijeti odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS.
U Rijeci 4. ožujka 2025.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).
Dostaviti:
- tužitelju SR iz [adresa]
- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1