Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-581/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog UL i dr. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – teškim kaznenim djelom protiv zdravlja ljudi iz članka 249. stavak 4. u vezi sa člankom 240. stavkom 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-42/2017-94 od 18. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Vukovaru je presudom broj K-42/2017-94 od 18. prosinca 2023. na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) 1. optuženog UL i 2. optuženu DL oslobodio optužbe da bi počinili teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi iz članka 249. stavak 4. u vezi sa člankom 240. stavkom 1. i 3. KZ/97., a kažnjivo po članku 249. stavku 4. KZ/97., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba ZKP iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu.

4. 2. optužena LL je putem branitelja Antuna Babića, odvjetnika u Zagrebu, podnijela odgovor na žalbu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud neosnovano zaključio da 2. optužena LL nikada nije u ruke dobila otpusno pismo nakon hospitalizacije oštećenice, jer je nejasno kojim je dokazima to utvrdio. Nedvojbeno je da su otpusnica i otpusno pismo dvije bitne činjenice, ali ne postoji dokaz da 2. optuženica nije imala na uvid otpusno pismo. Tvrdnja suda da iz izvješća OB Vinkovci proizlazi da otpusno pismo nikome nije uručeno je netočna jer je iz podataka Opće bolnice Vinkovci od 16. studenog 2011. razvidno da u to vrijeme informatički sustav nije bio u potpunoj funkciji te su se otpusna pisma pisala i otpremala izvan istog. Nema podataka kada je otpusno pismo poslano oštećenoj TL, a oštećenica u svom iskazu tvrdi da je svu dokumentaciju dala 2. optuženoj dr. LL.

8. Nadalje, državni odvjetnik je istaknuo da je prvostupanjski sud selektivno analizirao samo pojedine izvedene dokaze i to ugovor o suradnji, trudničku knjižicu koju uopće nije obrazložio, ne analiziravši pregled oštećenice u 32., 35. i 38. tjednu trudnoće. Iskaz oštećene TL sud je reproducirao selektivno, propustivši imati u vidu da joj je 2. optužena LL u travnju prilikom pregleda priopćila da se radi o većem plodu, da je 27. rujna 2005. došla k liječniku u hitnu koji ju je uputio 2. optuženoj LL, obavljen je ultrazvuk, priopćeno joj da je beba krupna te je ostala na odjelu pet dana. Na dan poroda je u bolnicu došla oko 9:00 sati, oko 16:30 u rađaonu je došao 1. optuženi UL, nije je pregledavao, opipao je trbuh, rekao da su to sigurno dvojke, trpjela je bolove, a nikada nije kontrolirala šećer. Prema tome, državni odvjetnik zaključuje da je 2. optužena LL imala saznanja, bez obzira na otpusno pismo nakon hospitalizacije, da težina djeteta upućuje na makrosomiju pa je trebala pribaviti otpusno pismo i snimku ultrazvuka. U dokaznom postupku sud je pregledao UZV snimke od 8. rujna 2005. (iako je točan datum 28. rujna 2005.), o kojima je 2. optuženica imala saznanja i oštećenicu poslala na odjel, pitala ju je za sličicu UZV, ali je sud propustio obrazložiti postojanje ultrazvučne snimke od 28. rujna 2005. Žalitelj reproducira iskaze svjedoka JL koji je bio prisutan tijekom poroda oštećene TL i daje svoje mišljenje postupaka optuženika, svjedokinje GL, svjedoka ŠL te PL koji opisuju način rada u predmetnoj bolnici, a iz njihovih iskaza proizlazi da 1. optuženi UL do poslijepodnevnih sati nije pregledao pacijenticu već samo specijalizant.

9. Žalitelj, nastavno, osporava nalaz sudskomedicinskog vještačenja Medicinskog fakulteta u Splitu iz kojeg tvrdi da su izvučeni samo pojedini podaci, vještaci se koriste i podacima Hrvatskog liječničkog zbora, Društva za vještačenje prema čijem zaključku perinatalna skrb i porod nisu stručno vođeni, o kojima sud ne navodi u obrazloženju niti jednu jedinu riječ, niti ove dokaze dovodi u vezu s ostalim dokazima, na koji način je presuda nerazumljiva jer nema razloga o utvrđenim činjenicama, odnosno postoji proturječnost između onoga što sud navodi u obrazloženju presude, kao i o sadržaju iskaza oštećenice iz čijeg iskaza sud izvlači fragmentarne dijelove iz kojih se ne vidi cijela slika, niti prvostupanjski sud izvedene dokaze dovodi u međusobnu vezu. U ovom vještačenju navodi se da 2005. nije postojala praksa izrade UZV i procjene težine ploda pred sam porod, a ni 10 do 14 dana prije poroda, da dr. UL uvidom u trudničku knjižicu nije imao podatak da se radi o makrosomnom plodu,a pri tome se ne očituju na podatak da je u trudničkoj knjižici pri pregledu 14. listopada 2005. navedena hospitalizacija i UZV sačinjen 28. rujna 2005., a koji je ukazivao na makrosomni plod i da li je liječnicima bilo dostupno otpusno pismo. Prema iskazu dr. ŠL otpusno pismo se nalazi u sustavu. U odnosu na dr. DL u vještačenju se navodi da ako joj nije bila dostupna dokumentacija otpusnog pisma, doktorica prati trudnoću kao urednu. I dr. UL i dr. DL se nalaze u situaciji kada zbog manjka informacija od obrade trudnice prilikom hospitalizacije kada je uočen ubrzani rast djeteta ne donose odluke o potrebi pojačanog praćenja i kontrole porasta težine djeteta.

10. Nadalje, ukazuje na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu iz kojeg proizlazi da je u antenatalnoj skrbi optužena LL učinila propust jer je nalaz biometrije za vrijeme hospitalizacije TL u OB Vinkovci u 33. tjednu trudnoće ukazivao da se radi o makrosomnom djetetu težine 3.200 grama te je bilo nužno da se u 37. ili 39. tjednu učini UZV biometrija i odredi GUK, što nije učinjeno, da je 1. optuženi UL učinio samo klinički pregled trudnice težine 104 kg, a da je bilo nužno učiniti UZV i pregled jer je poslije učinjen 28. rujna 2005., a UZV biometrija bi ukazala na makrosomiju i porod bi se završio carskim rezom. Na raspravi 14. prosinca 2007. vještak Mario Podobnik je ostao kod svog mišljenja navodeći da je trudnica bila pretila, s prethodnom sumnjom na makrosomiju. Nije učinjena ni jedna kontrola šećera u krvi, a kod prijema liječnik nije izmjerio fetalnu biometriju i šećer. U odnosu na 1. optuženog UL ukazao je na momente koji su bili upozoravajući znaci da tijek poroda nije uredan, tj. zelena plodna voda i usporeni porod, kao i podaci iz trudničke knjižice, dakle, i optuženi UL je imao na uvid trudničku knjižicu oštećene TL i sve kao i dr. LL. I on je trebao pročitati cijelu bolničku knjižicu i pažljivim čitanjem morao uočiti da je oštećena bila hospitalizirana, da je navedeno u knjižici da će se napraviti UZV, da je isti napravljen 28. rujna 2005., sve je ovo mogao vidjeti samo da je uložio minimalan napor, pročitao podatke o UZV u knjižici, zatražio da mu donesu snimku UZV, otpusno pismo, ali propustio je to učiniti, iako je pred sobom imao pacijenticu težu od 100 kg koju bi svaki liječnik ako savjesno obavlja svoj posao dodatno pregledao, izvršio biometriju UZV te utvrdio da se radi o makrosomatskom djetetu i porod bi vodio u drugom smjeru. Prema Postupniku od 1. siječnja 2006. ako je višerotka teža od 100 kg, a dijete teže od 4200 grama mora se učiniti primarni carski rez, a do donošenja ovog Postupnika, struka se držala preporuka američkog udruženja za ginekologiju. Kasnije je ispitan kao svjedok i naveo je da klinička prosudba nije bila ispravna i da pacijentica nije mogla biti UZV pregledana jer u to vrijeme u bolnici nije bio UZV aparat, odnosno ne zna je li bio. Ovi navodi se smatraju kontradiktorni, iako je nejasno kako je vještak proveo vještačenje, a nije imao podataka o postojanju UZV aparata u rađaonici. U spisu se nalazi i fotografija UZV od 28. rujna 2005., a isto tako i prijepis UZV nalaza u kojem se navodi da je UZV izvršen transabdominalnom sondom 28. rujna 2005. te je procijenjena tjelesna težina oko 3200 grama, a sud ovu fotografiju UZV nije obrazložio.

11. Žalitelj ističe da je sud imao pred sobom dokumentaciju medicinskog vještačenja Sveučilišta u Zagrebu koja ukazuje na propuste optuženika, dokumentaciju vještačenja Sveučilišta u Splitu, koja sadrži i dokumentaciju Hrvatskog liječničkog zbora, kao i zbora društva za vještačenja, Odbora za sudska mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu koja ukazuje da su optuženi postupali protivno pravilima struke, dok je prema mišljenju vještaka Sveučilišta u Splitu Medicinskog fakulteta zaključio da do propusta nije došlo. Sud je neosnovano odbio dokazni prijedlog da se provede novo vještačenje po liječnicima iz inozemstva tako da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Nejasno je na temelju kojih mjerila je sud procijenio da LL nije dobila otpusno pismo u ruke s obzirom da je oštećenica iskazala da je predala svu dokumentaciju koju je imala i sve joj predala na ruke, nejasno je kako nije bila u mogućnosti sama doći do otpusnog pisma jer je bila upoznata s hospitalizacijom oštećenice u razdoblju od 27. rujna do 2. listopada 2005. Nadalje, oštećenica je iskazala da ju je nakon hospitalizacije dr. LL pitala za sliku UZV, što ukazuje da je bila upoznata s hospitalizacijom i da je postojala UZV snimka. Pri prvom pregledu optužena LL je uočila da se radi o nešto većem plodu, imala je pri pregledima pred sobom pretilu trudnicu i samo da je uložila osnovnu pažnju koja je potrebna pri urednom vođenju trudnoće i brige o trudnici ne bi došlo do posljedica i smrti novorođenčeta.

13. U odnosu na istaknute žalbene navode državnog odvjetnika, prije svega, treba istači da je prvostupanjski sud detaljno analizirao sve provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom okrivljenika, ispravno zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi siguran zaključak da su optuženici počinili terećeno kazneno djelo, odnosno da bi kao liječnici nesavjesno postupali i narušili zdravlje nerođenog djeteta, uslijed kojih propusta je prouzročena smrt djeteta, a za svoje zaključke je dao jasne i prihvatljive zaključke, obrazloživši ih detaljno, između iznesenih zaključaka nema proturječnosti, tako da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se poziva žalitelj. Eventualno postojanje objektivne odgovornosti, odnosno cjelokupnog liječničkog tima OB u Vinkovcima s kojim je bila u kontaktu oštećena SL za prouzročenu posljedicu, ujedno ne znači da su je upravo ovdje optuženici nesavjesno liječili. Da bi se govorilo o njihovoj kaznenoj odgovornosti bilo je potrebno utvrditi da kao liječnici nisu prepoznali stanje ploda i primijenili odgovarajuće mjere liječenja pobliže opisane u izreci presude, odnosno da su nesavjesno postupali s trudnicom SL, a što tijekom postupka u odnosu na svakog od optuženika posebno nije utvrđeno.

14. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u potpunosti i cjelovito utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ispravno zaključio da optuženici nisu počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Stoga nije bilo potrebno, a kako to tvrdi žalitelj provesti novo sudskomedicinsko vještačenje.

15. U odnosu na 1. optuženog UL prvostupanjski je sud ispravno, a nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka, zaključio da kao liječnik pri porodu u rađaoni nije mogao vršiti UZV biometriju, a u inkriminirano vrijeme OB Vinkovci nije imala na raspolaganju adekvatni UZV aparat kojim bi se utvrdila veličina ploda, niti je klinička slika oštećenice ukazivala na makrosomno dijete, s obzirom da je bila teška 104 kg i bila krupne građe. Ukazivanje oštećenice, bez jasne medicinske dokumentacije nije od utjecaja na odluku liječnika o mjerama liječenja koje će poduzeti. Osim toga, i sama činjenica da je plod težak preko 4000 gr, odnosno veličina ploda, nije indikator za carski rez, niti je to zelena plodna voda, a kako proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještačenja. 1. optuženi UL bio je posljednji u lancu kontrole trudnoće, u dostupnoj mu medicinskoj dokumentaciji nije imao informaciju o mogućem makrosomnom djetetu stoga nije niti mogao donijeti odluku o primarnom carskom rezu, niti kasnije o sekundarnom, tzv. „rescue“ verziji carskog reza, tako da je ispravno prvostupanjski sud zaključio da nije ostvario obilježja kaznenog djela kako mu se to optužnicom stavlja na teret.

16. Vezano uz kaznenu odgovornost 2. optužene LL treba istaći da samo 2. optuženica nije pregledavala i kontrolirala oštećenu TL, već su je kao trudnicu pregledavali i kontrolirali i drugi specijalisti ginekologije i porodništva i to dr. FL, dr. ULF, dr. HL, a kada je došla roditi na kraju trudnoće i dr. JL i 1. optuženi UL, koji isto tako nisu obavili UZV biometriju, niti kontrolu šećera u krvi trudnice TL. Iz provedenih dokaza ne može se sa sigurnošću zaključiti da je 2. optužena LL tijekom pretporodne skrbi trudnice imala na uvid otpusno pismo OB Vinkovci od 2. listopada 2005. u kojem je bila naznačena fetalna makrosomija, niti je imala na uvid UZV sliku s prethodnog pregleda, kako to pogrešno navodi žalitelj. Činjenica što je otpusno pismo možda otpremljeno oštećenici, ne ukazuje ujedno i da joj je uručeno, a kamoli i da je dano na uvid 2. optuženici, tako da su vještaci Medicinskog fakulteta u Splitu zaključili da u ponašanju 2. optužene LL nema postupanja protivno pravilima struke, niti bilo kakvog propusta. Pri tome upiru na boravak oštećene TL u OB Vinkovci u 33. tjednu trudnoće kada je izostala dodatna obrada jer su u to vrijeme imali podatak o procjeni težine djeteta od 3200 grama, što može upućivati na mogućnost makrosomnog ploda i tu vještaci nalaze propust od strane liječnika koji su brinuli o trudnici TL.

17. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da optuženici nisu počinili terećeno kazneno djelo i posve osnovano ih je oslobodio optužbe, a kako državni odvjetnik svojom žalbom nije uspješno osporio utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je odbio žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči