Poslovni broj: Us I-1745/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti tuženika, dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/22-01/9130, Urbroj: 522-4/1-1-1-23-6 od 12. lipnja 2023.

II.Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Klasa: UP/I-562-01/22-01/151, Urbroj: 2198-21-01-01/7-22-5 od 30. studenoga 2022. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

III.Tužitelju ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1971., priznaje se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma, stalno, uslijed bolesti PTSP, kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/22-01/9130, Urbroj:

522-4/1-1-1-23-6 od 12. lipnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Klasa: UP/I-562-01/22- 01/151, Urbroj: 2198-21-01-01/7-22-5 od 30. studenoga 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Citiranim prvostupanjskim rješenjem je točkom 1. izreke odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1971., za priznavanje novog postotka oštećenja organizma po osnovi psihičke bolesti PTSP te je istim rješenjem točkom 2. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza u drugo mjesto radi pregleda pred liječničkim vijećem.

3.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija osporavano drugostupanjsko rješenje zbog netočno odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi se naime da nalaz i mišljenje vještaka nije moglo poslužiti kao valjan dokaz za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, jer da medicinska dokumentacija u spisu dovodi u razumnu sumnju pravilnost tog mišljenja. Ističu se medicinske činjenice o zdravstvenom stanju tužitelja prema medicinskoj dokumentaciji i to psihijatrijske dijagnoze: F43.1 chronica, F32.1 srednje teška depresivna epizoda, F62.0 trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja te da je prisutan komorbiditet psihičkih bolesti. Rješenje tuženika da je utemeljeno na nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka iz kojega da proizlazi da su tužiteljeve bolesti psihičke naravi takve da ne postoji oštećenje organizma od 20%. Iz obrazloženja tog mišljenja da proizlazi da su promjene u zdravstvenom stanju tužitelja nastale uslijed razvoja odgođenog tipa PTSP ratne geneze, da je bitan medicinski pokazatelj - indikacija postojanje trajne promjene osobnosti zbog ratnih trauma te da se ne navodi diskontinuitet u liječenju. Ističe se da je notorna činjenica postojanja i progresivnog razvoja psihopatologije koji dovodi do sekundarne dijagnoze F62.0 trajnog poremećaja osobnosti koje da predstavljaju nastup takvih promjena u zdravstvenom stanju koje su trajne i ne mogu se otkloniti nikakvim protekom vremena. U konkretnom slučaju ovo stanje da je trajno i da uzrokuje invalidnost. Dijagnoza F62.0 da je nastupila kao posljedica kroničnog dugotrajnog stanja PTSP-a. Nadalje se navodi da je osobito značajna činjenica da je liječničko povjerenstvo koje je razmatralo predmet u postupku prije revizijskog postupka zaključilo kako postoji oštećenje organizma zbog psihičke bolesti od 20%. Revizijsko liječničko povjerenstvo da ne obrazlaže uopće zašto ima drugačije medicinsko mišljenje. Iz istog da nije razvidno ocjenjuju li da je daljnje liječenje potrebno radi održavanja postojećeg stanja ili od očekuju liječenja poboljšanje. Obzirom na starosnu dob tužitelja da je teško za pretpostaviti mogućnost otklanjanja ovih patologija. Ističe se nadalje da je u konkretnom slučaju jedino vještvo koje postoji ono od tuženika i da ima pravo ekskluziviteta koji se proteže kroz cijeli upravni postupak pa i na upravni spor te da je time u velikoj mjeri povrijeđeno načelo jednakog pravnog oružja u sporu. Slijedom svega navedenog, te obzirom da je tužbi priloženo osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, proizlazi da tužitelj traži da se isto poništi kao i da se poništi točka 1. prvostupanjskog rješenja.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe. Navodi da je u postupku po žalbi tužitelja pribavio nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog povjerenstva od 23. svibnja 2023. prema kojem je bolest PTSP-a ocijenjena sa manje od 20%, Točka 238 a – lakšeg stupnja, sukladno Pravilniku o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (NN br. 118/21) i Listi postotka oštećenja organizma – Lista I, koja je sastavni dio Pravilnika. Napominje se da se nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog povjerenstva bazira na priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja iz koje da je razvidna klinička slika, simptomi i dinamika liječenja, opisu ratnog puta te osobnom pregledu tužitelja. Smatra da je u drugostupanjskom upravnom postupku provedeno temeljito vještačenje u kojem su sudjelovali liječnici specijalisti, da je nalaz stručan, jasan, objektivan i dobro obrazložen odnosno sačinjen sukladno navedenom Pravilniku te da je kao takav mogao poslužiti kao osnov za donošenje drugostupanjskog rješenja. Nadalje smatra da je rješenje od 12. lipnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 30. studenog 2022., pravilno i zakonito. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5.Generalni opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu se u podnesku od 28. rujna 2023. u bitnome pridružuje navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu.

6.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu dana 19. siječnja 2024., 28. travnja 2024., 08. studenog 2024. te 14. veljače 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tuženik odnosno opunomoćenik istoga na ročišta na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, te svoj izostanak nije opravdao, pa su ročišta za raspravu održana u odsutnosti istog.

8.Tužitelj je na raspravama ustrajao u navodima tužbe te u prijedlogu da se izvede dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke te je priložio pet specijalističkih nalaza od 10. srpnja 2023. do 04. siječnja 2024. (od stranice 17. do 22. spisa).

9.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za prof. prim. dr. sc. Ivanu Urliću, dr. med., specijalisti neuropsihijatru te dopunskim vještačenjem po istom sudskom vještaku.

10.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Stranke nisu zatražile ni popisale troškove ovog upravnog spora.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

13.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je rješenjem Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave Zadarske županije, Klasa: UP/I-562-02/20-02/778 Urbroj: 2198/1-19-02-02/2-20-2 od 17. studenog 2020. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP. Pravilnost tog rješenja je po žalbi tužitelja potvrđena rješenjem tuženika Klasa: UP/I/-562-02/20-01/2080, Urbroj: 522-4/1-1-2- 21-4 od 26. ožujka 2021.

14.Tužitelj je dana 11. travnja 2022. podnio novi zahtjev za utvrđivanje postotka oštećenja organizma i priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida temeljem pogoršanja zdravstvenog stanja uslijed bolesti PTSP.

15.Prema odredbi članka 12. stavka 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR-a) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

16.Prema odredbi članka 173. stavak 1. ZHBDR-a kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma. 17.Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) ZHBDR-a status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.

18.Odredbom članka 181. stavak 1. ZHBDR propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. Zakona.

19.Odredbom članka 180. stavak 1.h) ZHBDR-a je propisano da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se slijedećim: medicinska dokumentacijom da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

20.Nadalje je iz podataka spisa tuženog tijela je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je prema podacima u spisu tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu od 25. kolovoza 1991. do 31. listopada 1991. i od 03. travnja 1995. do 05. rujna 1995., da ima ukupno 224 dana borbenog sektora (potvrde od 26. kolovoza 2015., od 27. travnja 2022.) te je prema ratnom putu od 5. lipnja 2018. kao pripadnik postrojbe organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, da je objektivno je bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi, da je postrojba izvršavala bojne zadaće na crti bojišnice i na osiguranju istih u području odgovornosti OZ Split i ZP Split te je bila izložena djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) po njenim položajima;

-da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po tužiteljevom zahtjevu, pribavilo nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog vijeća u Splitu od 13. rujna 2022. prema kojem je, po pregledu medicinske i druge dokumentacije te po pregledu tužitelja, utvrđeno da kod istog postoje bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP po T238b 20%, privremeno, do 30. rujna 2023. (Liste postotka oštećenja organizma – Lista I Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 118/21 – dalje Pravilnik));

-da je revizijsko liječničko vijeće Ministarstva hrvatskih branitelja, u svom nalazu i mišljenju od 21. studenog 2022. utvrdilo da kod tužitelja postoje bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma PTSP, T 238a, manje od 20%, za stalno uz obrazloženje da se tužitelj od prethodne ocjene oštećenja organizma (17. ožujka 2021.) psihijatrijski liječio u nadležnoj psihijatrijskoj ustanovi: 25. srpnja 2022. „stanje bez promjene“; 20. lipnja 2022. „stanje bez značajnijih promjena“; da se liječio u dnevnoj bolnici 13. prosinca 2021. oo 11. ožujka 2022. TPO (nakon PTSP), psihologijsko testiranje 11. prosinca 2022 potvrđuju simptome PTSP-a; da je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sudjelovao od 25. kolovoza 1991. do 31. listopada 1991. te od 03. travnja 1995. do 05. rujna 1995. ukupno 224 dana; da se psihijatrijski liječi od 2018.godine, ranije ocijenjen sa manje od 20% prema T238a, da je od tada u psihijatrijskom tretmanu, da se u zadnjim psihijatrijskim nalazima bilježi nepromijenjeno stanje psihičkih funkcija te se zaključno navodi da, uzimajući u obzir ratni put, dugi vremenski period od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske do početka liječenja, intenzitet i modalitete liječenja, a posebno opisa psihičkog stanja, smatra da se kod tužitelja i dalje radi o blažem obliku odgođenog PTSP-a, sa sljednim oštećenjem organizma manjim od 20%, prema T238a, za stalno;

-da je potom prvostupanjskim rješenjem od 30. studenog 2022. zahtjev tužitelja odbijen, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci istog;

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja (dalje: žalbeno liječničko vijeće) od 23. svibnja 2023. iz kojeg proizlazi da je žalbeno liječničko vijeće po pregledu ratnog puta i medicinske dokumentacije te pregledom tužitelja utvrdilo da kod istog postoje bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma PTSP po T238a sa manje od 20%. Žalbeno liječničko vijeće svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći: „Branitelj je uložio žalbu na Nalaz i mišljenje Prvostupanjskog liječničkog Vijeća zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i visine stupnja oštećenja, te traži osobni pregled. Podnio zahtjev radi utvrđivanja postotka oštećenja temeljem bolesti PTSP-a. Prema NIM-u od Vijeća viših vještaka od 17.3.2021. cijenjen sa manje od 20% stalno. U obrani suvereniteta R. Hrvatske sudjelovao je od 25.8.1991. do 31.10.1991. i 3.4.1995. do 5.9.1995, pripadnik 112. brigada HV, ukupno 224 dana. Bio je izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama. Nalazom i mišljenjem Prvostupanjskog liječničkog vijeća od 13.9.2022. utvrđeno da postoji oštećenje organizma po osnovi bolesti PTSP po T 238b sa 20%, privremeno. Revizijsko liječničko vijeće od 21.11.2022. smatra kao se radi o lakšem stupnju i cijeni po T 238a sa manje od 20%. Branitelj se psihijatrijski liječi od 2018. godine. Žalbeno liječničko vijeće je razmotrilo cjelokupnu dokumentaciju iz spisa. Suglasni smo sa Revizijskim liječničkim vijećem kako se psihička bolest prema priloženim nalazima nije pogoršala i cijenimo kao lakši stupanj oštećenja organizma po T 238a sa manje od 20% stalno.“

-da je temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 12. lipnja 2023. žalba tužitelja odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

21.Tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora sadržajno osporava nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća te revizijskog liječničkog vijeća koja su utemeljena na gore navedenim nalazima i mišljenjima.

22.Radi razjašnjenja spornih okolnosti ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju a koje vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Ivanu Urliću, dr. med. specijalisti neuropsihijatru.

23.Iz nalaza i mišljenja istog, zaprimljenom kod ovoga suda dana 11. ožujka 2024., koje je uredno dostavljeno strankama, razvidno je da je vještak pregledao cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu, koju je detaljno opisao, te da je izvršio i neposredan pregled tužitelja. Utvrdio je da je tužitelj prisvjestan, uredno orijentiran u svim pravcima, uredno kontabilan, psihomotorno napet, uznemiren, emocionalno labilan, hipersenzibilan, sniženog raspoloženja, depresivan, afektivno slabije moduliran, voljne i nagonske impulse otežano kontrolira, urednog je duktusa, na pitanja daje adekvatne odgovore, spontano vrlo malo producira, u sadržajima iznosi traumatska iskustva iz ratnih epizoda, posebno pogibiju četvorice prijatelja te brojna druga stresna događanja. Nadalje, vještak je utvrdio da kod tužitelja postoje dijagnoze: PTSP chr (anksiozno depresivna slika) – F43.1. te trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja F62.0. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka nadalje u bitnome proizlazi da je iz priložene medicinske i druge dokumentacije, kliničkog pregleda tužitelja te psihologijskih obrada razvidno da je tužitelj doživio brojna izuzetno traumatska iskustva tijekom Domovinskog rata a do rata je bio zdrav i funkcionirao je uredno. Nakon Domovinskog rata imao je nelagodu i strah javiti se psihijatru, što je često posljedica predrasuda vezanih za psihijatrijsku stigmatizaciju u našoj kulturi. Od 2018. godine, zbog kumulativnog efekta retraumatizirajućih epizoda iz ratnih iskustava u vidu noćnih mora i navedenih psihičkih promjena, te flashback epizoda, otpočinje psihijatrijsko liječenje, ambulantno i hospitalno koje traje do sada. Vještak smatra da određenu nejasnoću u procjeni psihičkih tegoba branitelja/tužitelja predstavlja način pisanja psihijatrijskih nalaza, gdje se dijagnostički u prvi plan stavljaju posljedice kronificiranog ratnog posttraumatskog stresa, a to su trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih doživljavanja (F-62.0), dok se psihičke tegobe vezano za kronificirani ratni PTSP dijagnosticiraju kao F-43.1, što znači PTSP, ali se navodi i „St.p." što znači „stanje poslije", što je u kontradikciji s opisom simptoma kronificiranog ratnog PTSP-a koji je nastao u ratnim uvjetima i traje do sada, i dijagnoze trajnih psihičkih posljedica u vidu trajnih promjena ličnosti. Vještak smatra da je očito da se radi o načinu prikazivanja tužiteljevih psihičkih tegoba koje su nastale tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ostale tijekom određenog vremenskog perioda neliječenima, te 2018.godine manifestiranim na način kako je to tužitelj naveo i zbog čega se od tada psihijatrijski liječi. Ističe da se kod tužitelja radi o kronificiranom ratnom PTSP-u. Tužitelj da je do rata bio zdrav i u potpunosti funkcionalan, a psihičke tegobe počinju s ratnim traumatskim iskustvima i nastavljaju se do sada a o čemu da govori relevantna medicinska psihijatrijska dokumentacija. Smatra da je kod tužitelja zbog bolesti PTSP-a postoji prema Listi II po T238b 20% oštećenja organizma, a koje oštećenje je trajno. Ističe i to da ocjenska tijela nisu imala u vidu dovoljno opsežnu i detaljnu medicinsku psihijatrijsku dokumentaciju, te da je to bio izvor različitih ocjenskih stavova.

24.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje navedenog stalnog sudskog vještaka.

25.S druge strane tuženik je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 02. travnja 2024. izrazio neslaganje sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka. Ukazuje da se u ovovrsnim predmetima primjenjuje Lista postotaka oštećenja organizma (Lista I), koja je sastavni dio Pravilnika (prije: Lista II koja je sastavni dio Uredbe) te ukazuje i na odredbu članka 39. Pravilnika (prije: članak 44. Uredbe). Nadalje, tuženik smatra kako, s obzirom na vremenski početak liječenja tužitelja 23 godine od razvojačenja, pri čemu je vodio uredan obiteljski i socijalni život, a s druge strane na doživljena ratna iskustva, da su revizijsko i žalbeno vijeće ispravno utvrdilo uzročno-posljedičnu vezu bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu pri čemu je oštećenje organizma ocjenjeno kao ono lakšeg stupnja s manje od 20% po T 238 a) Pravilnika. Ističe se da vještak nije vodio računa o mjerodavnim odredbama ZHBDR- a te da svoje vještvo nije potkrijepio medicinskim nalazima temeljem kojih utvrđuje oštećenje organizma po osnovi bolesti PTSP s 20%, budući da je za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi bolesti potrebna nedvojbena neposrednost uzročno-posljedične veze između ratnog angažmana i konkretne bolesti, uz kontinuitet liječenja. Kada je ta pretpostavka ispunjena, utvrđuje se dosiže li dotično oštećenje organizma prag od 20%. Tuženik napominje i skreće pažnju kako medicinska dokumentacija koja je vještaku eventualno naknadno dostavljena, a koja dokumentacija se odnosi na zdravstveno stanje tužitelja u razdoblju nakon vještačenja u upravnom postupku, da ne može utjecati na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika u ovom sporu, niti biti predmet (ovog) vještačenja neovisnog sudskog vještaka. Tužitelj da je s liječenjem započeo nakon dugog razdoblja neliječenja, što da s obzirom na veliki vremenski odmak od demobilizacije do pojave bolesti, ne daje realne temelje za ocjenu bolesti PTSP-a kao onu srednjeg stupnja oštećenja organizma.

26.Obzirom na prigovore tuženika ovaj sud je pozvao sudskog vještaka prof. prim.dr.sc. Ivan Urlić da se na iste očituje te dopuni svoje vještvo, a što je isti i učinio u dopuni svog nalaza i mišljenja zaprimljenoj kod ovoga suda dana 11. srpnja 2024. Naime, naveo je da je detaljno pregledao medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno da je tužitelj proveo u obrani suvereniteta RH na prvim crtama bojišnice 224 dana. Razvojačen je nakon akcije „Oluja" 05. rujna 1995. Tužitelj se nije odlučio javiti psihijatru do 2018.godine, dakle 23 godine nakon završetka aktivnog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, zbog straha od socijalne stigmatizacije. Datum javljanja psihijatru ne znači početak bolesnog stanja. Poznato je da u našem društvu (ne samo u našem) postoje ukorijenjene predrasude vezane za mentalno zdravlje i javljanje psihijatru, što stigmatizira osobu i baca „sjenu" na poimanje osobe kao člana obitelji i šire zajednice. To je razlog zbog čega su brojne traumatizirane osobe pokazale i pokazuju poslije Domovinskog rata povlačenje u svoj unutarnji svijet i ograničavaju socijalne kontakte. Iz razgovora s tužiteljem jasno je vidljivo o kakvim se specifičnim traumama radi kod tužitelja gubitak četvorice prijatelja, iako to nisu jedini gubitci s kojima se suočio, uz ranjavanja i druge poteškoće suboraca s kojima se susretao. Sve to trajno utječe na psihičko funkcioniranje tužitelja, posebno u vidu noćnih mora i flashback epizoda. Ostale karakteristike psihičkog funkcioniranja tužitelja opisane su u psihičkom statusu. Nadalje ističe da medicinska dokumentacija dijagnosticira kronificirani PTSP, a psihologijska obrada od 11. siječnja 2022. ukazuje na perzistenciju simptomatike iz kruga PTSP-a. Zbog navedenog vještak smatra da je tužitelj izuzetno traumatizirana osoba koja se tijekom aktivnog sudjelovanja u Domovinskom ratu suočila s izuzetno teškim traumatogenim situacijama. Zaključno je naveo da kod tužitelja postoji oštećenje organizma zbog bolesti PTSP koji se prema Listi I. ocjenjuje kao T238b sa 20% oštećenja organizma, i da je to oštećenje trajno. Smatra da je uzročno posljedična povezanost kronificiranog PTSP kod tužitelja u potpunosti povezana s proživljenim ratnim traumama tužitelja te je ostao kod iznesenog u svom vještvu od 08. ožujka 2024. navodeći da smatra potrebnim da tužitelj nastavi s psihijatrijskim liječenjem.

27.Navedena pisana dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Urlića je dostavljena strankama. Vezano za istu tuženik je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda sana 23. srpnja 2024. ponovno iskazao neslaganje. Navodi da relevantna medicinska dokumentacija, obiteljski i socijalni aspekt tužiteljeva života i osobnosti, kao i vremenski odmak od razvojačenja i početka liječenja bolesti PTSP (23 godine), ne govore u prilog utvrđenju da se radi o bolesti srednjeg stupnja koju je vještak ocijenio s 20% po T238b Pravilnika.

28.Kako je tuženik ustrajao u svojim prigovorima ovaj sud je pozvao sudskog vještaka na ročište za raspravu održano dana 14. veljače 2025. da se izjasni o istima. Vještak je ostao u cijelosti pri svom pisanom vještvu dostavljenom sudu dana 11.ožujka 2024. te dopuni istog dostavljene sudu 11. srpnja 2024. te je naveo da se u konkretnom slučaju radi o oštećenju organizma po Listi I, T238b, srednjeg stupnja, 20% trajno.

29.Ovaj sud je poklonio vjeru pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof. prim.dr.sc. Ivana Urlića, specijaliste neuropsihijatra, kao i gore navedenim dopunama njegovog pisanog nalaza i mišljenja kao potpunim i danim u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena ova upravna stvar. Naime, za isteći je da je sudski vještak Ivan Urlić po specijalnosti neuropsihijatar sa bogatim stručnim iskustvom. Isti je u svom pisanom nalazu i mišljenju kao i dopunama istog detaljno izložio podatke o liječenju tužitelja, izvršio je i klinički pregled tužitelja, utvrdio dijagnoze (PTSP chr (anksiozno depresivna slika) – F43.1, trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja F62.0). Nadalje, isti je jasno naveo razloge zbog kojih smatra da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s osnovi bolesti PTSP po Listi I, T238b, srednjeg stupnja, 20% trajno (liječen ambulantno i hospitalno, medicinska dokumentacija dijagnosticira kronificirani PTSP, psihologijska obrada od 11. siječnja 2022. ukazuje na perzistenciju simptomatike iz kruga PTSP-a, tužitelj se suočio s izuzetno teškim traumatogenim situacijama, 224 dana u borbenom sektoru). Sudski vještak je ukazao i na to da se tužitelj nije odlučio javiti 23 godine nakon završetka aktivnog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, zbog straha od socijalne stigmatizacije te da datum javljanja psihijatru ne znači početak bolesnog stanja jer je poznato u našem društvu postoje ukorijenjene predrasude vezane za mentalno zdravlje i javljanje psihijatru, što stigmatizira osobu i baca „sjenu" na poimanje osobe kao člana obitelji i šire zajednice a što je razlog zbog čega su brojne traumatizirane osobe pokazale i pokazuju poslije Domovinskog rata povlačenje u svoj unutarnji svijet i ograničavaju socijalne kontakte. Vještak je jasno ukazao na traumatska iskustva tužitelja tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu te je istakao da je klinički kao i psihologijskim obradama potvrđeno da se kod tužitelja radi o posttraumatskom stresnom poremećaju (F43.1) koji je neposredna posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu.

30.Sam tuženik nije predložio izvođenje relevantnih dokaza koji bi doveli u sumnju nalaz i mišljenje sudskog vještaka odnosno nije iskoristio svoje procesna ovlaštenja predlaganja izvođenja dokaza u ovom sporu po drugom sudskom vještaku. Štoviše tuženik odnosno njegov opunomoćenik, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za raspravu održano dana 14.veljače 2025. na kojem je mogao neposredno postavljati pitanja sudskom vještaku.

31.Uzevši u obzir sve izloženo ne mogu se kao uvjerljivi prihvatiti nalazi i mišljenja žalbenog liječničkog vijeća i revizijskog liječničkog vijeća u upravnom postupku da kod tužitelja postoji lakši stupanj oštećenja organizma po T238a sa manje od 20% stalno. Ti nalazi i mišljenja nisu potpuni, jasni niti dovoljno obrazloženi i ne sadržavaju sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog rješenja (članak 19. stavak 1. Pravilnika). Ovdje je za reći i to da iz navedenih nalaza i mišljenja nije vidljivo da su u donošenju istih sudjelovali liječnici odgovarajuće specijalnosti odnosno specijalisti psihijatri iako je odredbom članka 12. stavak 1. Pravilnika propisano da sastav liječničkih vijeća ovisi o vrsti stradavanja, ranjavanju, ozljedi ili bolesti.

32.Stoga, imajući u vidu sve izloženo, te kako su navedeni nalazi i mišljenja pribavljeni tijekom upravnog postupka u suprotnosti s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem u predmetnom upravnom sporu iz kojeg jasno proizlazi da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s osnova PTSP od 20% prema T182a Liste I Pravilnika, za stalno, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, to po ocjeni ovoga suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje vezano za tužiteljevu akustičnu traumu nije potpuno i pravilno utvrđeno.

33.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih zakonskih odredbi ovaj sud ocjenjuje kako je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja slijedom čega je, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, valjalo poništiti drugostupanjsko rješenje od 12. lipnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 30. studenog 2022. dijelom – točka 1. izreke (točku 2. izreke tog rješenja tužitelj i ne osporava), te tužitelju priznati status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma, stalno, uslijed bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a kako je to i odlučeno pod točkama I., II. i III. izreke ove presude.

U Splitu, 4. ožujka 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku, po opunomoćeniku,

-u spis.