Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-480/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, Korzo 23/II, protiv tuženog GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici DŠ, MŠ, Ana Milošević i Iva Glavota, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović - Dušan Miočić, u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2, radi utvrđenja prava vlasništva i diobe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-69/2024- 21 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice TŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-69/2024-21 od 19. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su tužiteljica TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženik GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], suvlasnici svaki u 1⁄2 suvlasnička dijela, posebnog dijela nekretnine upisane u zemljišnu knjigu kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišno knjižnog odjela [adresa], KO [katastarska općina] II, zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] u naravi: " jednosoban stan u prizemlju lijevo, koji se sastoji od kuhinje, jedne spavaće sobe, hodnika, kupaonice s wc-om i podruma ukupne površine 28,7 m2 pa je tužiteljica, na temelju ove presude ovlaštena pred nadležnim zemljišnoknjižnim sudom predložiti i provesti uknjižbu prava vlasništva na tom posebnom dijelu nekretnine, u 1⁄2 suvlasničkog dijela s imena tužitelja na svoje ime, bez daljnjeg tuženikovog pristanka.

2. Suvlasnička zajednica iz točke I. presude razvrgava se civilnom diobom slijedom čega je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude pokrenuti ovršni postupak radi prodaje predmetne nekretnine, na način da se kupovina podijeli među strankama, sukladno njihovim suvlasničkim dijelovima na predmetnoj nekretnini utvrđenim u točkama I. presude.

3. Nalaže se tuženiku GŠ tuženik GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužiteljici TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi trošak ovog postupka, u dosuđenom iznosu, uvećano za zakonsku zateznu kamatu, koja na taj dosuđeni iznos troška teče od prvog dana nakon dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku namiri parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.562,50 € , u roku od 15 dana.“.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Pobijanu presudu predlaže ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku zajedno s pripadajućim PDV-om u sveukupnom iznosu od 625,00 eura te troška sudske pristojbe za žalbu u točno nenaznačenom iznosu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je žalba neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužiteljica u žalbi posebno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Međutim, žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, djelomično su osnovani (u dijelu kojim sud prvog stupnja zaključuje o početku izvanbračne zajednice stranaka te posljedično tome, o tome da nekretnina koja je predmetom ovoga spora, nije stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka), pri čemu navedeno nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu trebalo jednako odlučiti.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva stranaka svakog u ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnu knjigu kod Općinskog suda u Rijeci, zemljišno knjižnog odjela [adresa], K. O. [katastarska općina] II, z. k. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], u naravi jednosobni stan u prizemlju lijevo, ukupne površine 28,7 m2 te vezano uz navedeni zahtjev i zahtjev za razvrgnućem navedene suvlasničke zajednice nekretnina, s time da postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da se radi o imovini koju su stranke stekle zajedničkim sredstvima tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice, pa da se radi o izvanbračnoj stečevini stranaka u jednakim dijelovima.

9. I u žalbenom stupnju postupka, istovjetno kao i u postupku koji mu je prethodio, sporno je - smatra li se zajedničkom imovinom stranaka, imovina kupljena u listopadu 2005. i posljedično tome, predstavlja li navedena imovina izvanbračnu stečevinu stranaka ili se radi o vlastitoj imovini tuženika, s time da je sporan i pravni učinak na imovinskopravne odnose stranaka glede imovine stečene za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice - Sporazuma koji je sačinjen između stranaka 30. srpnja 2007. U ponovljenom suđenju, nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-845/2022-2 od 22. studenog 2023., kojom su ukinute presuda ovoga suda poslovni broj Gž Ob-1392/2019 od 8. lipnja 2021. i presuda suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-214/2018-24 od 22. listopada 2019., pa tako i u ovom žalbenom postupku, sporan je i početak izvanbračne zajednice stranaka, koji u prethodnom suđenju nije bio sporan.

10. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je izvanbračna zajednica stranaka započela krajem kolovoza 2003. - preseljenjem tužiteljice u [adresa], na adresu [adresa], kad su stranke svoju zajednicu života počele konzumirati u svakom pogledu i to zajedničkim življenjem na istoj adresi,

- da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici do 20. lipnja 2009. kada su zaključile brak,

- da je brak stranaka razveden 20. svibnja 2015.,

- da je predmetna nekretnina kupljena u [adresa] u listopadu 2005., a da je nakon toga adaptirana,

- da je tuženik (prije zajednice s tužiteljicom), radio u Njemačkoj gdje su mu u nesreći smrtno stradale supruga i kći koje su pokopane u [adresa],

- da su u razdoblju od siječnja 2007. do 30. srpnja 2007. stranke živjele na adresi [adresa] u [adresa], ali nisu komunicirale,

- da je uvidom u Sporazum koji je sačinjen između stranaka 30. srpnja 2007. na kojem su ovjereni njihovi potpisi pred javnim bilježnikom 1. kolovoza 2007., utvrđeno da su stranke tim sporazumom dogovorile tri stvari ; prva je da je stan u [adresa] njihovo zajedničko suvlasništvo stečeno tijekom izvanbračne zajednice u jednakim dijelovima i da se stoga tuženik obvezuje izvršiti prijenos prava vlasništva u jednoj polovini na tužiteljicu, odmah, a najkasnije do 1. rujna 2007.; druga stvar koja je određena tim sporazumom je da se tuženik obvezao tužiteljicu zaposliti u svom obrtu odnosno trgovačkom društvu čiji je on vlasnik ili joj pomoći da se zaposli negdje drugdje ako stranke utvrde da bi to bilo svrsishodno te da joj pomogne u materijalnom i svakom drugom smislu; dok je treća stvar da su se potpisom sporazuma stranke usuglasile da su suvlasnici novčanog iznosa od 50.000,00 kuna u jednakim dijelovima te da svakom od njih pripada 25.000,00 kuna, pa se tuženik obvezao na tekući račun tužiteljice uplatiti iznos od 25.000,00 kuna, sve u roku od 8 dana od potpisivanja ovog sporazuma,

- da se u članku 3. istog Sporazuma navodi da se tužiteljica, nakon što bude upisana kao suvlasnik navedenog stana (stana u [adresa]), odriče bilo kakvog daljnjeg potraživanja u svezi ulaganja u zajedničku imovinu stranaka, a u stavku 2. istog članka, da ukoliko stranke u budućnosti zasnuju bračnu zajednicu, da će se na njihove odnose i imovinu primjenjivati odredbe važećeg Obiteljskog zakona,

- da se člankom 5. Sporazuma tužiteljica obvezala po provedenoj realizaciji Sporazuma, povući tužbu koju je podnijela Općinskom sudu u Rijeci, a kojom tužbom je traženo utvrđenje imovine stečene tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka iz toga Sporazuma,

- da se u članku 7. navodi da se tužiteljica potpisom Sporazuma, točnije realizacijom njegovih odredaba, odriče bilo kakvog daljnjeg potraživanja prema tuženiku s osnova materijalnih ulaganja tijekom izvanbračne zajednice i to za razdoblje od početka trajanja te izvanbračne zajednice do zaključno datuma sačinjavanja Sporazuma,

- da je uvidom u spis istoga suda poslovni broj P - 2072/2007, utvrđeno da je 11. lipnja 2007. tužiteljica zastupana po odvjetnici Gordani Lukanović Popović, podnijela tužbu protiv ovdje tuženika i CŠ, radi utvrđenja imovine stečene tijekom trajanja izvanbračne zajednice u odnosu na dvije nekretnine - stan u [adresa] (koji nije predmetom ovoga spora) i poslovni prostor u [adresa] (koji je predmetom ovoga spora), s prijedlogom podijele te imovine, uz koju tužbu je podnesen i prijedlog za određivanjem privremene mjere zabranom otuđenja nekretnina uz zabilježbu zabrane raspolaganja u zemljišnim knjigama, s time da je navedeni postupak okončan rješenjem od 26. rujna 2007. kojim je utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu u toj pravnoj stvari.

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, rukovodeći se odredbom čl. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14 i 5/15, dalje ObZ/03), kao i čl. 248., čl. 253. i čl. 248. ObZ/03, sud prvog stupnja prije svega utvrđuje da je izvanbračna zajednica stranaka započela krajem kolovoza 2003., kada se tužiteljica preselila u [adresa] u stan na adresi [adresa], u kojem stanu su stranke počele zajednički živjeti (kada su svoju zajednicu života počele konzumirati u svakom pogledu), posljedično čemu, s obzirom na to da je predmetna nekretnina kupljena u listopadu 2005. (do kada je zajednica života stranaka trajala 2 godine i 2 mjeseca), cijeni da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi sporna nekretnina mogla predstavljati izvanbračnu stečevinu stranaka, s obrazloženjem da do kupovine predmetne nekretnine izvanbračna zajednica stranaka nije trajala 3 godine, a da stranke nisu imale zajedničku djecu, da bi se taj rok mogao skratiti, pri čemu svoju odluku da predmetna nekretnina ne predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka nalazi i u Sporazumu kojeg su stranke sačinile 30. srpnja 2007. te u rješenju o povlačenju tužbe u predmetu P- 2072/2007.

12. Naime, pošavši od toga da je između stranaka sporan pravni učinak Sporazuma sačinjenog između stranaka 30. srpnja 2007. te razlog zbog kojeg je predmetna nekretnina iz njega izostavljena (a nesporno je stečena prije njegovog sačinjavanja), pri čemu je tužiteljica davala oprečna obrazloženja u svezi Sporazuma (u prvom iskazu je obrazlagala da je nekretnina izostavljena Sporazumom zbog njezine bolesti i previda te nezainteresiranosti njezine punomoćnice koja ju je zastupala pro bono, a da joj je tada jedino bilo važno da riješi stan u [adresa]. u [adresa], odnosno svoje stambeno pitanje, nakon čega je u dopunskom saslušanju navodila da joj je Sporazum bio sasvim jasan, da joj je odvjetnica rekla da je ona Sporazumom potpuno zaštićena i da je ta nekretnina bračna stečevina stranaka, da bi u konačnome kada je po treći puta davala iskaz u ovome sporu, izjavila da ne zna zašto je ta nekretnina izostavljena iz Sporazuma), prvostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica spornu nekretninu (poslovni prostor u [adresa]), iz Sporazuma nije ispustila nesvjesno, slučajno, zbog previda ili loših uputa svog punomoćnika, nego da su stranke navedenim Sporazumom sasvim jasno navele da su istim riješile sva međusobna potraživanja od početka trajanja svoje izvanbračne zajednice pa do 30. srpnja 2007. (kada je Sporazum sačinjen), što potvrđuje i činjenica da je tužiteljica dva mjeseca nakon sklapanja Sporazuma i tek po realizaciji svih obveza GŠ po tom Sporazumu, povukla tužbu u predmetu P-2072/07, (na što se obvezala Sporazumom u odnosu na stan u [adresa]. u [adresa], s time da je predmetnom tužbom bila i obuhvaćena i sporna nekretnina), slijedom čega iz svih naprijed navedenih razloga, odbija postavljeni tužbeni zahtjev i presuđuje kao u izreci pod točkom I.

13. Žalbenim navodima tužiteljica osporava ocjenu suda prvog stupnja o tome da se ne radi o izvanbračnoj stečevini stranaka (pri čemu osporava i zaključak o tome kada je započela izvanbračna zajednica stranaka), kao i ocjenu o tome da se Sporazumom između stranaka riješilo pitanje cjelokupne zajedničke imovine stečene do njegovog sklapanja, uz tvrdnju da tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja činjenice da predmetna nekretnina u [adresa] (koja je kupljena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice), predstavlja njegovu vlastitu imovinu, to nije dokazao u ovom postupku.

14. U konkretnom slučaju tužiteljica postavljeni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da se radi o imovini koju su stranke stekle zajedničkim sredstvima - kupovinom nekretnine 7. listopada 2005. (koju su potom zajedničkim sredstvima rekonstruirale i prenamijenile iz stambenog u poslovni prostor, sve to tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice) te da joj stoga pripada suvlasništvo u ½ dijela te nekretnine, dok za sklopljeni Sporazum tvrdi da je njime rješavano samo pitanje druge nekretnine

- stana u [adresa], a ne i nekretnine koja je predmetom ovoga spora.

15. Odredbom čl. 361. st. 2. ObZ/03, koji Zakon je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmetom spora, istovjetno odredbi čl. 551. st. 2. sada važećeg Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), propisano je da se danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečeni po prijašnjim propisima.

16. Navedenim se pravni režim imovine izvan(bračnih) drugova prosuđuje prema Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine i to u konkretnom slučaju, kako se radi o imovini stečenoj na temelju Ugovora o prodaji nekretnine zaključenog 7. listopada 2005., cijeneći odredbu čl. 454. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), u času sklapanja kupoprodajnog ugovora kada pravo vlasništva na imovini koja je predmet ugovora prelazi na kupca.

17. Stoga se u konkretnom slučaju na predmetnu imovinu stečenu na temelju Ugovora o prodaji nekretnine zaključenog 7. listopada 2005. kada je na snazi bio Obiteljski zakon iz 2003., primjenjuje navedeni Zakon.

18. Prema odredbi čl. 248. ObZ/03, propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je sukladno odredbi čl. 253. istog Zakona propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

19. Nadalje, prema odredbi čl. 249. ObZ/03 propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili te da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine, dok je prema odredbi čl. 255. st. 1. i 3. ObZ/03 propisano da se bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini te da se bračni ugovor sklapa u pisanom obliku, a da potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

20. Člankom 258. ObZ/03 propisano je da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. ovoga Zakona stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

21. Konačno, prema odredbi čl. 11. st. 1. i 2. ObZ/03 propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, s time da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1. toga članka, stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

22. Imajući u vidu sve naprijed utvrđene činjenice po sudu prvog stupnja, pa tako i nespornu činjenicu da je predmetna nekretnina kupljena u listopadu 2025., u vrijeme kada su stranke već preko dvije godine živjele zajedno u stanu u koji se tužiteljica doselila krajem kolovoza 2003., a koja izvanbračna zajednica je potom prerasla u bračnu, kada su stranke 20. lipnja 2009. zaključile brak, prema stajalištu ovog suda, a takvo shvaćanje je već i izraženo u odluci revizijskog suda Rev-1364/10-2 od 21. studenog 2012. te Rev-26/2024-2 od 24. siječnja 2024., u situaciji ako je izvanbračna zajednica trajala kraće od tri godine, u kojem razdoblju je stečena imovina, a zajednica je u kontinuitetu nastavljena sklapanjem braka (pa čak i kada u izvanbračnoj zajednici nije rođeno niti začeto zajedničko dijete), dakle, u situaciji kada je postojala izvanbračna zajednica koja je sklapanjem braka prerasta u bračnu zajednicu (čime samo dolazi do promjene pravnog statusa zajednice), u takvoj situaciji postoji kontinuitet zajednice stranaka, a time treba smatrati da se radi i o kontinuitetu imovine koja predstavlja stečevinu, prvo izvanbračnih, a potom bračnih drugova.

23. Stoga, pravilnom primjenom naprijed citirane odredbe čl. 11. st. 1. i 2. ObZ/03, u konkretnom slučaju se radi o imovini koja je stečena u izvanbračnoj zajedenici stranaka, na koju imovinu se, stoga, imaju primijeniti imovinskopravni učinci iz čl. 258 ObZ/03, jer se radi o situaciji kada je imovina stečena tijekom trajanja izvanbračne zajednice koja je nastavljena sklapanjem braka, s time da je prije sklapanja braka trajala više od tri godine, pri čemu, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, na prednji zaključak je bez utjecaja to što je nekretnina kupljena u listopadu 2005., do kada cijeni da zajednica života stranaka nije trajala potrebne 3 godine, već 2 godine i 2 mjeseca.

24. Pri tome su za prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava zaključak suda prvog stupnja o tome kada je započela izvanbračna zajednica stranaka, mada, s obzirom na naprijed obrazloženo, navedeni žalbeni razlozi nisu od presudne važnosti.

25. Naime, činjenica da je tužiteljica iz [adresa] doselila u stan u [adresa] krajem kolovoza 2003., od kada započinje faktično zajedno živjeti s tuženikom u tom stanu, sama po sebi nije odlučna za zaključak o početku izvanbračne zajednice stranaka, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja - da je do tada, kako to proizlazi iz sadržaja spisa, između njih postojala trajnija zajednica u smislu uspostavljanja emocionalnih odnosa i povezanosti, što je u konačnome dovelo i do zajedničkih planova u vezi budućnosti tog odnosa, pa tako i do odluke o zajedničkom životu u stanu u [adresa] koji je kupljen godinu dana prije preseljenja tužiteljice u taj stan (u rujnu 2022., kako to proizlazi iz Predugovora o njegovoj kupoprodaji, Aneksa te tabularne isprave, koji dokumenti se nalaze u priklopljenom spisu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2072/07 u kojem je tužiteljica povukla tužbu nakon sklopljenog naprijed opisanog Sporazuma kojim je stan u [adresa] utvrđen kao zajedničko vlasništvo stranaka), dakle, u kojoj zajednici su stranke sticale i imovinu, pri čemu su obje stranke

u Sporazumu suglasno određeno naznačile da u izvanbračnoj zajednici žive od 1. studenog 2000., pri čemu svakako valja imati u vidu i neformalni karakter izvanbračne zajednice. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, činjenica da između stranaka u postupku koji je prethodio ukidnoj revizijskoj odluci, nije bio sporan početak njihove izvanbračne zajednice 1. studenog 2000. (tuženik ga je izričito priznavao i u odgovoru na tužbu i u svom prvom iskazu), a da je taj početak tuženik počeo osporavati tek nakon ukidne revizijske odluke, kao i činjenica da su u Sporazumu obje stranke suglasno utvrdile da u izvanbračnoj zajednici žive od 1. studenog 2000., ukazuju na to da je početak njihove izvanbračne zajednice bio upravo 1. studenog 2000., a ne onaj dan kada se tužiteljica doselila u stan u [adresa] krajem kolovoza 2003.

26. Međutim, neovisno o činjenici da se radi o imovini koja je stečena u izvanbračnoj zajedenici stranaka, na koju imovinu se, stoga, imaju primijeniti imovinskopravni učinci iz čl. 258 ObZ/03, i po stavu ovoga suda, pravilno sud prvog stupnja, suprotno žalbenim prigovorima tužiteljice, ocjenjuje da su stranke Sporazumom koji su zaključile 30. srpnja 2007., uredile svoje imovinske odnose u vezi sve imovine koju su stekli zajednički do trenutka sklapanja navedenog Sporazuma, pa tako i nekretnine koja je predmetom ovoga spora.

27. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je u tom dijelu opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tužiteljice, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o učincima sklopljenog Sporazuma donio na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka (koje su predložile obje stranke) te iskaze stranaka, prvotno ocijenio zasebno, a potom ih doveo u međusobnu korelaciju, prosuđujući ih u konačnome po slobodnom uvjerenju, imajući pri tome posebno u vidu izkaze stranaka koje je dopunski saslušao u dva navrata, a time i oprečne, izmijenjene iskaze tužiteljice kojima je davala različita objašnjenja zašto je nekretnina u [adresa] ispuštena iz Sporazuma, prvo obrazlažući da je sporna nekretnina izostavljena Sporazumom zbog njezine bolesti i previda te nezainteresiranosti njezine punomoćnice koja ju je zastupala pro bono, nakon čega je u dopunskom saslušanju navodila da joj je Sporazum bio sasvim jasan, da joj je odvjetnica rekla da je ona Sporazumom potpuno zaštićena i da je ta nekretnina bračna stečevina stranaka, da bi u konačnome kada je po treći puta davala iskaz u ovome sporu, izjavila da ne zna zašto je ta nekretnina izostavljena iz Sporazuma). Stoga, nisu osnovani žalbeni prigovori tužiteljice da je sud prvog stupnja provedene dokaze cijenio nekritički.

28. Naime, cijeneći sadržaj predmetnog Sporazuma, činjenica je, kako to ispravno ocjenjuje i sud prvog stupnja, da su istim stranke svakako imale namjeru rješavanja pitanja raspodjele cjelokupne imovine stečene za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice (koja je u vrijeme sklapanja predmetnog Sporazuma bila prekinuta). Na navedeni zaključak, ovdje imajući u vidu odredbe čl. 26., 28. i čl. 99 ZOO/91, upućuje upravo to što se navedenim Sporazumom u čl. 3. tužiteljica obvezala odreći bilo kakvog daljnjeg potraživanja u svezi ulaganja u zajedničku imovinu nakon što bude upisana kao suvlasnik stana u [adresa], pa je za zaključiti da se odredba čl. 7. kojom se tužiteljica također obvezuje odreći bilo kakovog daljnjeg potraživanja s osnova materijalnih ulaganja tijekom izvanbračne zajednice pa do zaključenja Sporazuma, odnosi i na svu preostalu imovinu stečenu za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, kada je stečena i nekretnina koja je predmetom ovoga spora.

29. Istina, predmetna nekretnina nije u Sporazumu navedena kao imovina koja je predmetom podjele, međutim, kada se uzme u obzir činjenica da je tužiteljica, nakon što se istim Sporazumom obvezala povući tužbu „kojom je traženo utvrđenje imovine stečene tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka iz ovog Sporazuma“ (čl. 5. Sporazuma), u tom predmetu povukla tužbu i u odnosu na nekretninu koja je predmetom ovoga spora (pored stana u [adresa] koji je Sporazumom izričito naveden kao zajedničko vlasništvo stranaka u ½ dijela), tada se dolazi do jedinog mogućeg zaključka, kako predmetna nekretnina nije bila predmetom diobe, kako to ispravno ocjenjuje i sud prvog stupnja, ne slučajno, previdom, nesvjesno od strane tužiteljice ili zbog loših uputa njezine punomoćnice, već temeljem suglasne volje obje stranke koje su ju svakako imale u vidu prilikom sklapanja Sporazuma, ali su ju s razlogom iz Sporazuma izostavile. U protivnom, sporna nekretnina ne bi bila obuhvaćena čl. 5.

Sprazuma (obveza tužiteljice na povlačenje tužbe).

30. Naime, imajući u vidu sadržaj Sporazuma u kojem je izričito navedena imovina koja je bila predmetom podjele kao zajednička imovina stranaka (stan u [adresa] i novčani iznos od 50.000,00 kuna), po stavu ovoga suda, u takvoj situaciji bi, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, odvjetnica koja je bila punomoćnica tužiteljice i koja je sačinjavala Sporazum, upravo radi zaštite interesa tužiteljice, u navedenom Sporazumu određeno navela i predmetnu nekretninu (za koju nema logičnog razloga da ju se ne bi dijelilo zajedno s preostalom do tada stečenom zajedničkom imovinom stranaka), a ne njezinim izostavljanjem iz Sporazuma, ostavljala dvojbe oko njezinog statusa. Kada se uzme u obzir i to da je ta ista odvjetnica u ovom predmetu saslušana u svojstvu svjedoka određeno iskazala „da je Sporazum sačinjavala svakako po uputama stranaka, te da od dvije nekretnine, zasigurno jedna nije namjerno navedena, očito zbog nekakvog dogovora između stranaka“ (na koji iskaz tužiteljica nije imala primjedbi), koja odvjetnica je u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2072/07, kao punomoćnica tužiteljice, nakon sklopljenog Sporazuma i realizacije svih obveza od strane tuženika koje je po tom Sporazumu preuzeo na sebe (prijenos suvlasništva stana u [adresa] na tužiteljicu, isplata tužiteljice i njezino zapošljanje), povukla tužbu i u odnosu na nekretninu koja je predmetom ovoga spora (pored nekretnine u Rijeci), tada su bez uporišta u svim izvedenim dokazima i time neosnovani, svi žalbeni navodi tužiteljice kojima tvrdi da je suština Sporazuma bila rješavanje samo imovinskih pitanja stranaka vezano za stan u [adresa] te da se odricanjem od materijalnih ulaganja, tužiteljica nije odricala prava vlasništva sporne nekretnine koja je bila bračna stečevina.

31. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, neosnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica u žalbi ponavlja jednu od teza kojom je obrazlagala izostavljanje sporne nekretnine iz Sporazuma, tvreći da je predmetnu nekretninu izostavila iz Sporazuma „ jer da je prilikom sklapanja Sporazuma bila svjesna da nije bilo nužno unositi u Sporazum predmetnu nekretninu jer je ista već tada predstavljala bračnu stečevinu“). Da je tome uistinu bilo tako, na navedeno bi se tužiteljica svakako pozivala u svome očitovanju na odgovor na tužbu tuženika podneskm od 23. lipnja 2018. (u kojem ne spominje navedenu tezu) te u svom prvom iskazu (u kojem je pak obrazlagala da je sporna nekretnina izostavljena iz Sporazumom zbog njezine bolesti i previda te nezainteresiranosti njezine punomoćnice koja ju je zastupala pro bono), a ne tek u dopunskom iskazu (kojim je u potpunosti izmijenila svoj prvotni iskaz), u kojem je po prvi puta navodila „da joj je Sporazum bio sasvim jasan, da joj je odvjetnica rekla da je ona Sporazumom potpuno zaštićena i da je ta nekretnina bračna stečevina stranaka“, da bi nakon toga, u konačnome, kada je po treći puta davala iskaz u ovome sporu, iskazivala „da ne zna zašto je ta nekretnina izostavljena iz Sporazuma“. Radi navedenog, osnovano je sud prvog stupnja tako oprečne, izmijenjene iskaze tužiteljice, cijenio neuvjerljivima.

32. Pored navedenog, iz sadržaja predmetnog spisa, konkretno odluke o razvodu braka stranaka kojom je ujedno odlučivano i o zahtjevu tužiteljice za njezinim uzdržavanjem (presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-147/2012 od 29. travnja 2015. te presuda i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ob-72/2015-3 od 14. lipnja 2018., koje prileže na listu 184-224 spisa), proizlazi da je sud prilikom donošenja odlike o uzdržavanju tužiteljice (kojom je obvezao tuženika na plaćanje uzdržavanja tužiteljice nakon razvoda braka), imao u vidu i predmetni Sporazum (za koji je navedeno „da su istim stranke utvrdile da stan u [adresa] predstavlja njihovo zajedničko vlasništvo, čime se odriču daljnjeg potraživanja u svezi ulaganja u zajedničku imovinu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice“), pri čemu je predmetnu nekretninu tretirao kao vlastitu imovinu tuženika (njegov arhitektonski ured), iz čega pak slijedi da tijekom brakorazvodne parnice za tužiteljicu nije bilo upitno da se radi o nekretnini koja je vlasništvo tuženika.

33. Slijedom svega naprijed obrazloženog, u takvim činjeničnim i pravnim okolnostima, svi preostali žalbeni prigovori kojima tužiteljica upire na to da predmetnim Sporazumom stranke nisu rješavale imovinske odnose vezano za cjelokupno stečenu imovinu tijekom trajanja izvanbračne zajednice, već da su istim samo rješavale pitanje stana u [adresa], kao i žalbeni navodi kojima upire na to da se povlačenjem tužbe u naprijed navedenom predmetu, nije odrekla prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

34. Stoga, imajući u vidu izraženo pravno shvaćanje u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-845/2022-2 od 22. studenog 2023. (kojom je prihvaćena revizija tužiteljice te su ukinute i ranija presuda ovoga suda poslovni broj Gž Ob-1392/2019-2 od 8. lipnja 2021. te ranija presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-214/2018-24 od 22. listopada 2019.), koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud – da u situaciji kada tuženik tvrdi da nekretnina stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice ne predstavlja izvanbračnu stečevinu nego njegovu vlastitu imovinu, da je na tuženiku sukladno odredbama čl. 253. i čl. 258. ObZ/03 teret dokaza da ta imovina predstavlja vlastitu imovinu, uvažavajući pri tome činjenicu da tuženik u ovom postupku nije dokazao porijeklo novčanih sredstava kojima je plaćena kupoprodajna cijena za kupnju sporne nekretnine, odnosno da se radilo o njegovim vlastitim novčanim sredstvima - obeštećenju koje mu je osiguravajuće društvo isplatilo nakon smrti bivše supruge i kćeri u prometnoj nesreći u Njemačkoj u iznosu od 92.000,00 tadašnjih dem (s obzirom na ničim, u tom dijelu, potvrđen iskaz tuženika na ročištu 19. lipnja 2024. u kojem se tuženik na navedeno pozvao tek u tom svom trećem iskazu, koji iskaz je tužiteljica osporila), s obzirom na sklopljeni Sprazum (koji je nesporno zaključen nakon kupnje predmetne nekretnine), kojim su stranke uredile svoje imovinskopravne odnose glede imovine stečene za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, pa time i predmetne nekretnine, pri čemu iz samog sadržaja Sporazuma jasno proizlazi namjera stranaka da istom razriješe pitanje raspodjele cjelokupne imovine stečene u tijeku izvanbračne zajednice („od početka do datuma Sporazum“, čl. 7. Sporazuma), a ne samo raspodjele stana u [adresa] (kako to neuvjerljivo tvrdi tužiteljica), kojim Sporazumom se tužiteljica odrekla potraživanja prema tuženiku u svezi preostale imovine („materijalnih ulaganja tijekom izvanbračne zajednice“, kako je to definirano Sporazumom u čl. 7.), pa time i predmetne nekretnine, po stavu ovoga suda, takvim Sporazumom su stranke sporazumno podijelile imovinu stečenu za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, čime se nakon tako sklopljenog Sorazuma, predmetna nekretnina ima smatrati vlastitom imovinom tuženika.

35. Utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i svi preostali žalbeni prigovori tužiteljice kojima upire na to da su ispunjene sve pretpostavke da se predmetna nekrtetnina utvrdi izvanbračnom stečevinom stranaka, pozivajući se pri tome na potrebu pravilnog tumačenja odredbe o teretu dokazivanja u skladu s ukidnom odlukom revizijskog suda.

36. Slijedom svega naprijed obrazloženog, kako nekretnina koja je predmetom postavljenog tužbenog zahtjeva, iako stečena za vrijeme trajanja izvranbračne zajednice stranka, s obzirom na sklopljeni Sporazum stranaka, predstavlja vlastitu imovinu tuženika, što je tuženik u ovom postupku dokazao (imajući u vidu da se tuženik na učinke Sporazuma pozivao već u odgovoru na tužbu, ne mijenjajući, za razliku od tužiteljice, stavove o namjeri i svrsi njegovog sklapanja u odnosu na nekretninu koja je predmetom ovoga spora), stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.

37. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koje troškove je sud prvog stupnja tužiteljici pravilno dosudio osnovom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, kojoj odluci tužiteljica žalbenim navodima određeno nije niti prigovarala, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka.

38. Tužiteljici nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njezina žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

39. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš