Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-488/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IT, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., i 84/21., – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr, odlučujući povodom žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1519/2023. od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog IT kao neosnovne te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni PT zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11 i zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa mu je za svako kazneno djelo iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11, na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od po pet mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 179.a. KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i na temelju odredbe članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko izvršava obveze određene mu sigurnosnim mjerama.

2. Na temelju odredbe članka 68. stavak 1. i članka 69. stavak 1. KZ/11 okrivljenom IT se izriču sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i sigurnosna mjera obvezanog liječenja od ovisnosti od opojnih droga u trajanju od 3 (tri) godine, koje će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

3. Na temelju odredbe članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršavanje izrečene kazne zatvora okrivljenom koji bez opravdanog razloga krši obveze određene mu sigurnosnim mjerama.

4. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. okrivljeniku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 1. ožujka 2023. do 28. travnja 2023. te od 15. svibnja 2023. do 4. srpnja 2023.

5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 130/20 i 80/22 dalje: ZKP) okrivljeni PT se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP.

6. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP te zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne djelomična uvjetna osuda.

7. Žalbu je podnio i okrivljenik putem branitelja Nevena Gotala, odvjetnika iz Zagreba, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kaznena sankcija.

8. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik je putem branitelja Nevena Gotala, odvjetnika iz Zagreba, predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

9. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

10. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

11. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.

11.1. U žalbi se ističe da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude. To iz razloga što iz izreke presude proizlazi da je sud prilikom izricanja kazne okrivljeniku primijenio članak 57. KZ/11, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu, dok iz teksta izreke proizlazi da se okrivljeniku izriče uvjetna osuda što izreku pobijane presude čini nerazumljivom.

11.2. Naime, iako ispravno ističe državni odvjetnik da prvostupanjski sud u izreci pobijane presude okrivljeniku primjenjuje odredbu članka 57. KZ/11, iz čega proizlazi da je okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda, a u razlozima pobijane presude prvostupanjski sud obrazlaže da je okrivljeniku izrečena uvjetna osuda, to pobijanu presudu ne čini nerazumljivom. U izreci pobijane presude prvostupanjski sud okrivljenika osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, i na temelju odredbe članka 57. KZ/11 navodi da se okrivljeniku izriče uvjetna osuda te se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik za vrijeme od tri godine ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko izvršava obveze određene mu sigurnosnim mjerama. Jednako tako u obrazloženju pobijane presude (točka 17) prvostupanjski sud navodi da je okrivljeniku trebalo izreći uvjetnu osudu jer da se svrha kažnjavanja može postići izricanjem upravo uvjetne osude, na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Iz tog razloga očito se radi o omašci u pisanju jer prvostupanjski sud, kako u izreci, tako i u obrazloženju pobijane presude, navodi i obrazlaže zbog čega je okrivljeniku trebalo izreći uvjetnu osudu.

12. Zbog navedenog nije osnovan žalbeni prigovor državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

13. Jednako tako nisu u pravu niti državni odvjetnik, niti okrivljenik kada se žale zbog odluke o kazni.

13.1. U žalbi državnog odvjetnika ističe se da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, dok da je podcijenio otegotne okolnosti. Državni odvjetnik ističe da je okrivljenik specijalni povratnik jer je na štetu majke već tri puta pravomoćno prekršajno kažnjavan, zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu iste oštećenice, te da je okrivljeniku potrebno izreći djelomičnu uvjetnu osudu.

13.2. Okrivljenik u žalbi ističe da je kazna na koju je osuđen presudom prvostupanjskog suda prestrogo odmjerena, te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je dugogodišnji ovisnik o opojnim drogama te osoba s poteškoćama u psihičkom zdravlju, te da se odmah nakon inkriminiranog događaja hospitalizirao u Klinici za psihijatriju te je jasno da je tempore criminis bio u stanju smanjenje ubrojivosti.

13.3. Međutim suprotno tvrdnjama okrivljenika i državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je okrivljeniku ispravno cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Kao olakotno prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio činjenicu da je priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, da je izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenog, te činjenicu da se pomirio sa oštećenom, da se liječi od ovisnosti o drogama, te da do sada nije kazneno osuđivan. Kao otegotno prvostupanjski sud je okrivljeniku našao višestruku prekršajnu kažnjavanost.

14. Dakle, u tom dijelu prvostupanjski sud je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika, dajući primjeren značaj ovako utvrđenim okolnostima. Niti sam okrivljenik, a niti državni odvjetnik, u svojim žalbama ne ističu neke nove okolnosti koje sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni. Upravo, obzirom na ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ispravno je prvostupanjski sud okrivljeniku za svako kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po pet mjeseci, te za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počinio novo kazneno djelo te ukoliko izvršava obveze određene mu sigurnosnim mjerama u trajanju od tri godine. Stoga ovakvu kaznu, uz izrečene sigurnosne mjere, s obzirom na ispravno utvrđene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne smatra primjerenom i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega su žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika neosnovane, jer će se takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

15. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik i državni odvjetnik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 467. stavak 1. ZKP, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše