Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-795/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog TI, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-38/2024-51 od 10. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, optuženi TI proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. KZ/11, pa je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi TI osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženom TI se u izrečenu kaznu zatvora, a za slučaj opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 13. lipnja 2023. u 12,00 sati do 14. lipnja 2023. u 10,50 sati, te vrijeme od uhićenja 6. srpnja 2024. u 21,53 sati pa nadalje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru. Na temelju odredbe članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom TI izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se mjera izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom i može trajati do proteka roka provjeravanja iz uvjetne osude, a najdulje tri godine.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP) optuženi TI oslobađa se plaćanja troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 6. ZKP, kao i troškova s osnove nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti, dok se optuženom TI na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP nalaže plaćanje troškova iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP, s osnove nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećene u visini o kojoj će biti odlučeno posebnim rješenjem.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Perici Medakoviću, odvjetniku iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenopravnoj sankciji, sa prijedlogom da nadležni sud usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. U žalbi na prvostupanjsku presudu optuženik ističe bitne povrede kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, međutim istaknute povrede ne argumentira već ih obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem smatrajući da je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupaka izveo pogrešan zaključak da je kazneno djelo prijetnje počinjeno. Predmetno obrazlaže navodeći da se oštećenica nije bojala optuženika a na što ukazuje činjenica da se nakon pola sata vratila kući. U žalbi napominje i da je sud propustio provesti suočenje optuženika i oštećenice zbog čega se presuda ne može valjano ispitati. Ističe i da je prvostupanjski sud uslijed nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovano i pogrešno utvrdio da je na optuženika bilo potrebno primijeniti mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

7.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima treba istaknuti da je kazneno djelo prijetnje, djelo apstraktnog ugrožavanja koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik/ca bude ustrašen ili uznemiren, a što znači da je relevantna stvarna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje. Dakle, za procjenu ozbiljnosti prijetnje potrebno je razmotriti i okolnosti u kojima je prijetnja izrečena, odnosno istu sagledati u kontekstu cjelovitog događaja kojeg opisuju saslušani svjedoci. Nesporno je tako, kao što to i navodi prvostupanjski sud u svojoj presudi, da su konkretne riječi prijetnje izrečene ne samo verbalno već su bile popraćene i usmjeravanjem vila prema oštećenici od strane optuženika koji je u tom trenutku bio pod utjecajem alkohola. Naime, supruga optuženika LI kao i kćer optuženika VI prema kojoj je i ostvareno kazneno djelo prijetnje, suglasno iskazuju da je optuženik bio pod utjecajem alkohola kao i da je u rukama imao vile. Kada se s tim u svezu dovede i izričit navod oštećenice VI, da je u jednom trenutku isti usmjerio vile prema njoj, rekavši joj da će ju „nabiti na vile“, a potom nakon što je otišao do šupe, stojeći na vratima šupe, da će ju „mačetom sasjeći na šnicle“, nesporno je da upućene riječi u sebi sadrže ne samo ozbiljnost izrečene prijetnje, već i konkretnu namjeru uznemiravanja žrtve. Ta namjera optuženika je u konačnici i postignuta jer je upravo u toj uznemirenosti i strahu o kojem je svjedočila, VI uzela svoje stvari i otišla iz kuće. Nije stoga bilo potrebno provesti sučeljavanje optuženika i oštećenice kako to u svojoj žalbi ukazuje optuženik jer izvedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda ukazuju na dostatnost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7.2. U odnosu na navod optuženika koji se odnosi na sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja se također osporava žalbenim navodima potrebno je istaknuti slijedeće. Tijekom dokaznog postupka prvostupanjski je sud proveo psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr.sc.TIA i na temelju njezinog nalaza utvrdio da je optuženik ovisan o alkoholu, kao i da zbog utvrđenog stanja optuženika postoji opasnost od počinjenja istog ili težeg kaznenog djela. Upravo to je i razlogom da je vještak predložio izricanje sigurnosne mjere ovisnosti o alkoholu. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, ispravno je prvostupanjski sud odredio sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti u odnosu na optuženika koju je potom valjano i jasno obrazložio u svojoj presudi pod točkom 24. pisanog obrazloženja. Kako nije sporno da je prvostupanjski sud potpuno ispravno i sa potrebnom pažnjom cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika uzevši u obzir i težinu samog kaznenoga djela kao i stupanj njegove ubrojivosti tempore criminis, izrečena kazna spram optuženika je i prema mišljenju ovoga suda u cijelosti ispravno određena te valjano obrazložena prvostupanjskom presudom.

8. Budući da je na temelju tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, ispravno primijenjen kazneni zakon a razlozi izneseni u prvostupanjskoj presudi valjano i bez proturječnosti obrazloženi, žalbu optuženika valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

9. Kako tijekom prvostupanjskog postupka nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Gordana Mihela Grahovac