REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-835/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Mariji Malenica-Marić, uz sudjelovanje Nataše Pilipović kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe Botella bar d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe NŠ, zbog prekršaja iz čl. 164. st. 1. t. 30. i st. 2. Odluke o komunalnom redu, povodom obaveznog prekršajnog naloga Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, nakon žurnog postupka 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18 i 114/22),

I okrivljena pravna osoba: Botella bar d.o.o., OIB: 33973252018, sa sjedištem u [adresa],

II okrivljenik, odgovorna osoba: NŠ, sin N, rođen **.**.1979., OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa],

o s l o b a đ a j u s e o p t u ž b e

da bi:

dana 18. veljače 2024. u 7.52 sati, u Zagrebu, u ulici Zeleni dol 21, ostavili motorno vozilo [registarska oznaka], na javnoj zelenoj površini,

pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 164. st. 1. t. 30. i st. 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 15/23 i 42/23 ),

II) Temeljem čl. . 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Grad Zagreb, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, pod klasom: 363-04/24-15/1245 izdao je dana 19. studenog 2024. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude koji je temeljem pravovremenog prigovora okrivljenika, stavljen izvan snage i nastavljen je prekršajni postupak.

2. Za I okrivljenu pravnu osobu Botela bar d.o.o. u pisanoj obrani je navedeno da poriče počinjenje prekršaja iz čl. 147. st. 1. t. 1. Odluke o komunalnom redu, koji joj se stavlja na teret. Poriče se u cijelosti da je prekršaj počinjen na način da je 18.veljače 2024. u 07:52 sati, na lokaciji Zeleni dol 21, Zagreb, ostavljeno motorno vozilo na javnoj zelenoj površini, ukazujući na članak 147. st 1. i 2. Odluke koji navodi da je na javnim zelenim površina zabranjeno zaustavljanje, ostavljanje i vožnja motornih vozila (osim vozila koja se koriste za održavanje javnih zelenih površina i komunalnih uređaja na njima), oštećivanje drveća, grmlja, cvjetnjaka, živica i drugog raslinja. Člankom 2. Odluke propisuje se što se smatra javnim a podredno i zelenim javnim površinama; površine javne namjene su površine koje su namijenjene svima i pod jednakim uvjetima, a prema namjeni razlikujemo: javne zelene površine-parkovi, parkovne staze, drvoredi, živice, cvjetnjaci, travnjaci, skupine ili pojedinačna stabla, kazete sa stablima i grmljem, dječja igrališta s pripadajućom opremom, javni sportski i rekreacijski prostori, zelene površine uz ceste i ulice, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste odnosno ulice i slično. Naime, prema službenim podacima iz katastra i zemljišnih knjiga, vidljivo je da se površina na kojoj je fotografirano vozilo ne nalazi na javnoj površini, a posebno ne na zelenoj javnoj površini, već je riječ o lokaciji kako se navodi u prekršajnom nalogu- Zeleni dol 21, Zagreb, a to je nekretnina upisana kod Zemljišnoknjižnog odjela u Zagrebu, katastarska općina [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] oznake stambena zgrada, Zeleni dol 21 u vlasništvu, odnosno suvlasništvu fizičkih osoba kako stoji u zemljišnoknjižnom izvatku. Također, da je mjesto gdje je automobil slikan u trenutku počinjenja navodnog prekršaja na prostoru prethodno navedene čestice potvrđuje i izvod iz katastarskog plana. Isto tako, kako je na slikama iz spisa vidljivo, automobil se nalazi s dva kotača na betonskoj površini dok s druga dva stoji na blatnoj površini na kojoj nema trave i koja nije održavana kao zelena površina. Zemljana površina nije i ne može biti isto što i javna zelena površina, stoga propisivanje zabrane parkiranja na istoj odlukom o komunalnom redu (ovo osobito ako uz takvu površinu nije postavljen odgovarajući prometni znak koji bi upućivao na zabranu zaustavljanja i parkiranja) predstavlja prekoračenje ovlasti jedinice lokalne samouprave. S obzirom na to da je prekršajni nalog izdan na temelju članaka 147. st 1. i 2 Odluke koji se odnosi isključivo na javne zelene površine, koje su pobliže određene tek člankom 2. iste Odluke, okrivljeni navodi kako nije kriv za navedeno jer nije riječ o zelenoj javnoj površini. Tako nema osnova za izdavanje prekršajnog naloga jer ne postoji prekršaj sukladno načelu zakonitosti propisanog člankom 2. Prekršajnog zakona; „Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koja se vrsta i mjera prekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno primijeniti.“ Također, ni u generalnom urbanističkom planu Zagreba, površina na kojoj je bilo zaustavljeno vozilo nije označena kao zelena javna površina. Štoviše, u opisu namjene sporne čestice navedeno je; „opis: stambena namjena“. Dakle, niti zakonom, niti Odlukom nije određeno da je sporna površina zelena javna površina. Ista nije kao takva predviđena ni Urbanističkim planom grada Zagreba kojim su jasno označene sve zelene javne površine Grada Zagreba. Na predmetnoj adresi nema znaka da je zaustavljanje zabranjeno, a općepoznata činjenica je problema s brojem parkirnih mjesta u Gradu Zagrebu. Navedeno potvrđuje i sudska praksa Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-7420/2023 od 17.siječnja 2024.; „Stoga, na temelju dokaznog postupka sud nije mogao isključiti obranu okrivljenika, niti nedvojbeno utvrditi da je predmetna površina javno zelena površina u smislu Odluke o komunalnom redu, odnosno sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi se u ponašanju okrivljenika stekla obilježja djela prekršaja koji im se stavlja na teret. Glede navedenog sudac je, primjenom načela "in dubio pro reo", temeljem čl. 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljenike oslobodio optužbe.“ Dakle, obzirom da nije riječ o zelenoj površini, jer ista nije ničim kao takva označena, zavedene niti održavana, štoviše, nije ni zelena, jer je riječ o zemljanoj površini, još jednom ističući da ne može biti kažnjen za djelo čiji opis nije ispunjen te kao takav ne predstavlja prekršaj. Podredno gornjim navodima, ističe kako ostaje kod navoda iz prigovora protiv pobijanog prekršajnog naloga, napominjući da je u pobijanom prekršajnom nalogu pogrešno utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, stoga nisu odgovorni za navodni prekršaj, jer vozilo nije koristila osoba koja je odgovorna u društvu koje je vlasnik vozila već je vozilo sukladno Odluci o uvjetima i načinu korištenja službenih vozila ustupljeno trećem. „Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj.“ Člankom 257. Prekršajnog zakona, naziva "Učinci stupanja zakona na snagu", propisano je u st.1.-„Ako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona drugi propis o prekršaju propisuje materijalnopravne i postupovne odredbe koje su protivne ovome Zakonu, primijenit će se odredbe ovoga Zakona.“ Sukladno navedenom, okrivljeni smatra kako ne može biti kriv za navedeno djelo iz prekršajnog naloga jer se prije Odluke treba primjenjivati prekršajni zakon. Stoga, smatra da se u prekršajnom postupku odgovornost može temeljiti isključivo na utvrđenju krivnje, dok objektivna odgovornost, koja počiva na vlasništvu nad određenom stvari, nema mjesta u prekršajnom pravu. Primjena objektivne odgovornosti u prekršajnom postupku značila bi izbjegavanje dokaznog postupka i utvrđenja krivnje, što bi dovelo do pravne nesigurnosti i nepravilne primjene zakona. Ističe da se odluka u ovom postupku mora temeljiti isključivo na utvrđenju postojanja ili nepostojanja njegove krivnje, u skladu s temeljnim načelima prekršajnog prava. Navedeno proizlazi i iz sudske prakse Općinskog prekršajnog suda u presudi Pp-8630/2021; „Dakle, sudac smatra da se ne može primijeniti čl.95.st.2. Odluke o komunalnom redu, na način da bi u svakom slučaju za zaustavljanje i ostavljanje vozila na javnim zelenim površinama bio odgovoran vlasnik vozila, odnosno osoba koja je stekla pravo korištenja vozila na temelju leasinga, jer je to protivno odredbama Prekršajnog zakona, vezanima za odgovornost. Propisano je tko je pravna osoba, tko je odgovorna, tko može biti kriv za počinjenje prekršaja, i dr., pa za ovakovo djelo može odgovarati samo njegov počinitelj, odnosno određena fizička osoba.“ Zaključno, ističe kako nije nikada kažnjavan, zapošljava 12 ljudi kojima uredno isplaćuje plaću kao i sve svoje obveze prema državi, te da ovakav izdatak odnosno kazna predstavlja iznimno veliki financijski izdatak za pravnu osobu. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu po provedenom prekršajnom postupku u kojemu će se potpuno i pravilno utvrditi sve sporne činjenice, donijeti presudu kojom se Botella bar d.o.o. oslobađa optužbe koja joj se stavlja na teret, a podredno primijeniti odredbe Prekršajnog zakona o oslobođenju od kazne. Ujedno ističe kako sukladno iznesenoj obrani predlaže naslovljenom sudu donijeti presudu kojom se oslobađa optužbe, a podredno primijeniti odredbe čl. 38. Prekršajnog zakona o oslobođenju od kazne sukladno sudskoj praksi.

3. II okrivljenik, odgovorna osoba NŠ je u pisanoj obrani naveo, da u svojstvu odgovorne osobe u ime društva, osporava počinjenje prekršaja koji mi se stavlja na teret. U cijelosti poriče da je prekršaj počinjen na način da je dana 18.veljače 2024. godine, u 07.52 sati, na lokaciji Zeleni dol 21, ostavljeno motorno vozilo na javnoj zelenoj površini. Naime, nije odgovoran za navodni prekršaj, jer vozilo u trenutku prekršaja nije koristio ja kao odgovorna osoba u društvu koje je vlasnik vozila, već je vozilo, sukladno Odluci o uvjetima i načinu korištenja službenih vozila u privatne svrhe, bilo ustupljeno trećoj osobi, ZŠ. Sukladno članku 257. Prekršajnog zakona, ako neki drugi propis o prekršaju sadrži odredbe koje su protivne ovom Zakonu, primjenjuju se odredbe Prekršajnog zakona. Također, temeljem zakonskog načela, nitko ne može biti kažnjen ako nije kriv za počinjeni prekršaj. Smatra da u ovom postupku ne može biti odgovoran samo na temelju vlasništva nad stvari, jer prekršajno pravo zahtijeva utvrđenje krivnje, a ne primjenu objektivne odgovornosti. Primjena objektivne odgovornosti značila bi izbjegavanje dokaznog postupka i utvrđenja njegove stvarne odgovornosti, što bi dovelo do pravne nesigurnosti i nepravilne primjene zakona. Stoga, traži da sud svoju odluku temelji isključivo na utvrđenju njegove krivnje, u skladu s temeljnim načelima prekršajnog prava. Također, vezano za opis prekršaja zaustavljanje vozila na zelenoj površini ističe kako navedena površina ne predstavlja zelenu javnu površinu, jer ista prije svega, kao što je vidljivo na slikama, je zemljana površina na kojoj više nema trave. Riječ je o blatnoj površini koja se ne održava. Mjesto na kojem je bilo parkirano vozilo nije javna površina niti javna zelena površina. Prema zemljišnim knjigama i katastarskim podacima, riječ je o privatnom vlasništvu, a ne o prostoru koji bi potpadao pod Odluku o javnim zelenim površinama. Budući da prekršajni nalog temelji odgovornost na pravilima koja se odnose isključivo na javne zelene površine, a ovo zemljište to nije, ne postoji pravna osnova za njegovu primjenu. Osim toga, Generalni urbanistički plan Zagreba ovu površinu ne označava kao zelenu javnu površinu, što dodatno potvrđuje da se ne može smatrati dijelom regulacije Odluke. Na navedenoj adresi ne postoji prometni znak koji bi označavao zabranu zaustavljanja, a s obzirom na poznati problem nedostatka parkirnih mjesta, smatram da nema osnova za postupanje na način kako je učinjeno. Također, obzirom da površina nije bila označena kao zelena javna, niti da na istoj ima trave, niti je kao takva označena u GUP-u u kojem su druge zelene javne površine označene, smatram kako osoba kojoj je bilo ustupljeno vozilo na vožnju nije mogla znati da se radi o zelenoj javnoj površini. S obzirom na sve navedeno, ponovno ističe da ne postoje zakonski uvjeti za prekršaj te molim da se prekršajni nalog ukine jer mu se pogrešno pripisuje prekršaj koji nije počinio. Kao odgovorna osoba u društvu Botella bar d.o.o. navodi kako nikada nije ranije bio kažnjavan, zapošljava 12 ljudi kojima uredno isplaćuje primanja kao i sve doprinose državi, a ovakva kazna bi mu predstavljala teški financijski izdatak, pogotovo u ovom mjesecu kada radi uređenja prostora ne rade. Slijedom svega navedenog, ljubazno moli naslovljeni sud da po provedenom prekršajnom postupku u kojemu će se potpuno i pravilno utvrditi sve sporne činjenice, donese presudu kojom se oslobađa optužbe koja mu se stavlja na teret, a podredno primijeni odredbe Prekršajnog zakona o oslobođenju od kazne. Ujedno ističe kako sukladno iznesenoj obrani predlaže naslovljenom sudu donijeti presudu kojom se oslobađa optužbe, a podredno primijeniti odredbe čl. 38. Prekršajnog zakona o oslobođenju od kazne sukladno sudskoj praksi.

4. Sud je u svojstvu svjedoka ispitao ZŠ, pročitao izvadak iz sudskog registra, službenu zabilješku s izvodom iz katastra, razgledao fotografije osobnog vozila [registarska oznaka], te pročitao presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-7638/2024, Pp-1827/2024 i Pp-8630/2021.

5. Svjedok TŠ je iskazao da je18. veljače 2024. parkirao osobno vozilo [registarska oznaka] u ulici Zeleni dol kod kućnog broja 21 pojašnjavajući da je zaposlenik pravne osobe Botella bar d.o.o. i koristi ovo vozilo, tako da ga je navedenog dana i parkirao u ovoj ulici i to na nogostupu. Također je istaknuo da se radi u ulici gdje svi vozači parkiraju vozila na način kako je on to učinio.

6. Nakon ovako provedenog postupka, sud ne nalazi dokazanim da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

7. Naime, okrivljenici su u svojim obranama u potpunosti porekli počinjenje prekršaja, između ostalog, navodeći da oni nisu ostavili vozilo [registarska oznaka] u ulici Zeleni dol 21, već da je to učinio TŠ, koji je njihov zaposlenik, niti je mjesto na kojemu je vozilo bilo ostavljeno javna zelena površina. Nadalje, navode iz obrane okrivljenika da oni nisu ostavili vozilo u ulici Zeleni dol svojim iskazom neprijeporno je potvrdio TŠ, ispitan pred ovom sudom u svojstvu svjedoka, budući je naveo da je on 18. veljače 2024. parkirao vozilo [registarska oznaka] u ulici Zeleni dol, ističući još da je mjesto na kojemu je vozilo bilo parkirano nogostup. Dakle, svjedok TŠ, svojim iskazom nesporno je potvrdio navode iz obrane okrivljenika da oni nisu ostavili vozilo [registarska oznaka] u ulici Zeleni dol, imajući pri tome u vidu činjenicu i da vozač vozila nije neposredno zatečen u radnji parkiranja. Također su okrivljenici u svojim obranama naveli da mjesto na kojemu je vozilo ostavljeno nije javna zelena površina, pri čemu treba uzeti u obzir odredbu čl. 2. t. 1. alineja 6. Odluke o komunalnom redu kojom je propisano da su javne zelene površine-parkovi, parkovne staze, drvoredi, živice, cvjetnjaci, travnjaci, skupine ili pojedinačna stabla, kazete sa stablima i grmljem, dječja igrališta s pripadajućom opremom, javni sportski i rekreacijski prostori, zelene površine uz ceste i ulice, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste odnosno ulice i slično, međutim u obaveznom prekršajnom nalogu nije jasno precizirano, odnosno, uopće nije navedeno o kojoj se, javnoj zelenoj površini, iz navedene definicije, u konkretnom slučaju radi. Nadalje, iz fotografije osobnog vozila [registarska oznaka] snimljene 18. veljače 2024. vidljivo je da je navedeno osobno vozilo parkirano većim dijelom vozila na betonskoj površini, a drugim djelom vozila na površini na kojoj nema zelenila, odnosno, na površini prekrivenoj blatom, pa imajući u vidu definiciju javne zelene površine iz čl. 2. t. 1. alineja 6. Odluke o komunalnom redu, sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o površini koja je javna zelena površina (odnosno, park, parkovna staza, drvored, živica, cvjetnjak, travnjak, skupina ili pojedinačna stabla, kazeta sa stablima i grmljem, dječje igralište s pripadajućom opremom, javni sportski i rekreacijski prostoi, zelena površina uz ceste i ulice, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste odnosno ulice i slično).

8. Prema tome, imajući u vidu sve provedene dokaze, iz kojih se, sa sigurnošću, ne može utvrditi da li su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, a kako drugi dokazi nisu navedeni, niti priloženi spisu predmeta, sud je u skladu s načelom in dubio pro reo, po kojemu se u slučaju sumnje u pogledu odlučnih činjenica rješava u korist okrivljenika, temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona iste oslobodio optužbe.

9. Okrivljenici su oslobođeni optužbe, pa je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Zapisničar

Sudac

Nataša Pilipović

Marija Malenica-Marić

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Ova presuda je pravomoćna.

Dostavna naredba:

1. okrivljenoj pravnoj osobi, Botella bar d.o.o., Zagreb, Ivana Tkalčića 90

2. II okrivljeniku odgovornoj osobi, NŠ, [adresa],

3. branitelju, odvjetniku Zoranu Krajinoviću, Zagreb, Boškovićeva 6

4. tužitelju,Gradskom uredu za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, pod Klasom: 363-04/24-15/1245,

5. pismohrana, ovdje