Poslovni broj: Us I-1531/2023-24

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja AD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćenici MD, zaposlenici tuženika, radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-04/23-01/14, Urbroj:338-01-06-05-23-03 od 20. travnja 2023.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/21-03/92, Urbroj: 338-17-02-01-21-5 od 23.prosinca 2022.

III.Tužitelju AD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad počevši od 25. srpnja 2022. i dalje dok traje privremena nesposobnost za rad, zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB klasifikaciji F43.1. posttraumatski stresni poremećaj, kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna.

Obrazloženje

1.Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/21-03/92, Urbroj: 338-17-02-01-21-5 od 23. prosinca 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje) se tužitelju AD ne priznaje od 25. srpnja 2022. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad radi dg PTSP F43.1 pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-04/23-01/14, Urbroj:338- 01-06-05-23-03 od 20. travnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) je točkom I. izreke povodom žalbe tužitelja poništeno citirano prvostupanjsko rješenje te je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem bolesti dijagnoze šifri prema MKB-u F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu a time i pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće osnovom iste, a vezano uz privremenu nesposobnost za rad od 25. srpnja 2022.

3.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da se u obrazloženju pobijanog drugostupanjskog rješenja, između ostalog, navodi da tužitelj, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ne ispunjava zakonske uvjete za priznavanje prava na naknadu plaće zbog predmetne privremene nezaposlenosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, a pozivajući se na stručno-medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva tuženika, odnosno njegov nalaz i mišljenje koji dijelom citira. Ističe se da je tužitelj u Domovinski rat stupio potpuno zdrav, a što da se može vidjeti iz njegova zdravstvenog kartona, odnosno, drugim riječima, da nije imao nikakvih psihičkih smetnji, što da nije niti sporno. Priložena medicinska dokumentacija, pobliže navedena u Nalazu da govori o psihičkim smetnjama tužitelja. Ratni put tužitelja da je izdan o zakonom propisanom postupku i iz njega da je razvidno vremensko razdoblje sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu uz napomenu da je tužitelj kao pripadnik predmetnih postrojbi sudjelovao u obrani neovisnosti teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta RH. Navedene postrojbe (a samim time i tužitelj kao njen pripadnik) da su izvršavale zadaće na crti bojišnice i na osiguranju istih, te da su bile (dakle i tužitelj kao njen pripadnik) izložene djelovanjima neprijatelja. U više navrata da se nalazio u situacijama izravne životne ugroze tijekom pripremnih akcija za Oluja i tijekom Oluje, da je nazočio stradavanjima i ranjavanjima suboraca. Tužitelj drži potrebnim razjasniti i činjenicu da se počeo psihijatrijski liječiti s duljim vremenskim odmakom nakon prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu. Iz osobne anamneze i medicinske dokumentacije da je razvidno da je tužitelj prve psihičke smetnje koje odgovaraju simptomima PTSP-a osjetio već tijekom rata, a po razvojačenju da nikome nije govorio o istima, da se zaposlio na poslovima na kojima i danas radi, da je odbijao tražiti psihijatrijsku pomoć zbog straha od gubitka radne sposobnosti i srama od stigme duševnim poremećajem. Ništa da nije tražio od države te da se želio skrbiti o sebi i svojoj obitelji. To da je ujedno odgovor zbog čega tužitelj nema medicinske dokumentacije odmah nakon završetka Domovinskog rata. Tužitelj da se prvi put javio psihijatru 2016.godine kada mu je dijagnosticiran anxiodepresivni sindrom u sklopu PTSP. Od tada da se liječi kontinuirano ambulantno. Pri pregledu RCP od 2018. godine da se utvrđuje dijagnoza PTSP i depresivni poremećaj, da su provedena i dva liječenja u DB KBC Split, 2017. i 2018., koja utvrđuju dg. PTSP (F.43.1), Trajne promjene osobnosti (F.62.0) te depresivni poremećaj (F.33.2). Dvije psihologijske obrade 2018. i 2019 godine da ukazuju na simptome PTSP-a, paranoidne interpretacije interpersonalnih odnosa sa slabom kontrolom impulsa. Nadalje se ističe da je tužitelju rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/II-562-02/21-01/1306, Urbroj:522-4/1-1-1-22-6,od 25.srpnja 2022. godine uvažena žalba i priznat status HRVI iz Domovinskog rata X. skupine sa 20% oštećenja organizma, uslijed psihičke bolesti PTSP, nastale u obrani suvereniteta Republike, primjenom T.238.b.Liste II. postotaka oštećenja organizma, privremeno do 30. lipnja 2023. Predmetno rješenje da se temelji na nalazu i mišljenju žalbenog liječničkog vijeća iz kojeg da je razvidno da kod tužitelja postoji bolest koja se uzima u obzir kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma-PTSP, uz obrazloženje nalaza i mišljenja da....kod žalitelja postoji bolest PTSP te da je bolest nastala kao neposredna posljedica sudjelovanja žalitelja u Domovinskom ratu. Nadležno LP tuženika da nije moglo ničim dovesti u sumnju uzročno-posljedičnu vezu između bolesti tužitelja-PTSP i njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, kada je ta uzročna veza već ranije potvrđena citiranim rješenjem o priznatom statusu HRVI iz Domovinskog rata, a tužitelj da je na bolovanju isključivo zbog bolesti-PTSP zbog koje da je i A iz Domovinskog rata. Dakle, nadležno LP da nema nikakvih razloga niti pravnog osnova da dovodi u sumnju ranija utvrđenja nadležnih tijela u postupku priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata, da je bolest PTSP isključiva i neposredna posljedica sudjelovanja žalitelja u Domovinskom ratu. Zaključno se navodi da se kod tužitelja nedvojbeno radi o bolestima koje imaju svoj uzrok u Domovinskom ratu, a što da navodi na zaključak da nema nikakve zapreke da se bolest PTSP (F.43.1) prizna kao posljedica sudjelovanja žalitelja u Domovinskom ratu, a čime onda ima i pravo na naknadu plaće 100% od osnovice, temeljem odredbe članka 39. stavak 1. točka 9.Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Pobijanim rješenjem da je povrijeđeno tužiteljevo pravo na ostvarivanje naknade plaće od 100% od osnovice za naknadu. Tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku sukladno važećim propisima i podzakonskim aktima tuženika. Poziva se na odredbe članka 36. stavak 1. podstavak 1., članka 39. stavka 1. točke 9., članka 41. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19) te na odredbe članka 12. stavka 5. i članka 19. stavka 3. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18), koje odredbe i citira, poziva se na razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da je pobijano rješenje zakonito te predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5.U sporu je održavanjem rasprave 17. siječnja 22024., 10. svibnja 2024., 08. studenog 2024. i 14. veljače 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužitelj je na raspravama ostao kod navoda tužbe i pri tužbenom zahtjevu. Ustrajao je u prijedlogu da se izvede dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku psihijatru na okolnosti jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za priznavanjem dijagnoze F43.1 neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu u svezi privremene nesposobnosti za rad.

7.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri navodima odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja. Što se tiče medicinskog vještačenja koje predlaže tužitelj odluku je prepustio sudu.

8.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu te je izveo dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku psihijatru prof. dr. sc. Ivanu Urliću dr. med. kao i dopunskim vještačenjem po istom vještaku dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka obzirom da su u konkretnom slučaju sporne činjenice stručno medicinske naravi, pa je sud ocijenio izvođenje tih dokaza kao suvišno i nepotrebno jer se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

9.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

11.Na temelju provedenih dokaza tijekom spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13.Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, a time i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je da li je privremena nesposobnosti za rad tužitelja od 25. srpnja 2022. i dalje prema dijagnozi F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

14.Prema članku 39. točki 9. ZOZO pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu

15.Člankom 55. stavkom 2. točkom 1. ZOZO propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

16.Prema odredbi članka 41. stavak 2. Zakona naknadu plaće iz članka 39. točke 9. ovoga Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava državnog proračuna.

17.Iz podataka spisa predmeta je razvidno:

-da je predmetni upravni postupak pokrenut u po zahtjevu tužitelja od 12. kolovoza 2022. kojim traži priznavanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od utvrđene osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu po dijagnozi F43.1., da je tužitelj uz zahtjev priložio uputnicu izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite kojom se od liječničkog povjerenstva Zavoda traži donošenje stručno-medicinskog mišljenja u navedenom smislu te je priložio medicinsku i drugu dokumentaciju;

-da je prema potvrdi Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 05. prosinca 2018. tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu od 10. svibnja 1995. do 20. kolovoza 1995.;

-da je iz ratnog puta od 30. siječnja 2017. razvidno da je tužitelj kao pripadnik ratnih postrojbi organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, da je objektivno bio izložen različitim egzistencijalnim ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi te da je postrojba u kojoj je bio tužitelj izvršavala bojne zadaće na crti bojišnice te bila izložena djelovanjima neprijatelja (otvaranje paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) po njenim položajima;

-da je tužitelju rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske od 25. srpnja 2022. priznat status Hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma od 01. siječnja 2019. privremeno do 30. lipnja 2023., uslijed psihičke bolesti PTSP-a nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske;

-da je tužitelj počevši od 10. srpnja 1999. obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu;

-da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad osnovom dijagnoze F43.1 od

18. srpnja 2022. pa nadalje;

-da je povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo pribavilo stručno medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik koje je nalazom, mišljenjem i ocjenom od 20. prosinca 2022., po uvidu u medicinsku i drugu dokumentaciju, ocijenilo da u medicinskoj dokumentaciji nema podataka o izloženosti izuzetnim psihičkim traumama te da se, s obzirom na početak psihijatrijskog liječenja s odmakom od 23 godine nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu, dijagnoza PTSP F43.1 ne može s medicinskog gledišta dovesti u neposrednu i isključivu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te da bolest koja je prouzročila bolovanje nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu;

-da temeljem navedenog nalaza, mišljenja i ocjene ocjene liječničkog povjerenstva prvostupanjskim rješenjem od 23. prosinca 2022. tužitelju nije priznato traženo pravo, a kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;

-da je tužitelj na to prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik u drugostupanjskom postupku temeljem odredbe članka 19. Pravilnika zatražio donošenje stručno-medicinskog mišljenja liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda;

-iz nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 08. ožujka 2023. je razvidno da je isto pregledalo cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu te utvrdilo, kako slijedi: „Uvidom u potvrdu Ministarstva obrane i ratni put osiguranik je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, u ratu je sudjelovao kroz tri mjeseca 1995. godine. Uvidom u ratni put nema podataka o zarobljavanju ili ranjavanju. Psihijatrijsko liječenje osiguranik započinje ambulantnim posjetom psihijatru u prosincu 2016., 21 godinu nakon prestanka sudjelovanja u ratnim djelovanjima. Tom prilikom navodi da je tri mjeseca bio na prvoj crti bojišnice, tjeskoban je i ustrašen uz sniženo raspoloženje, nervozan i zabrinut za budućnost. Dijagnostički shvaćen kao anksiozno depresivni sindrom u sklopu PTSP-a, određena je medikamentozna terapija. Liječenje nastavlja ambulantnim posjetima psihijatru svaki mjesec dana do nekoliko mjeseci i kroz dnevnu bolnicu sve do sada, strah povremeno poprima panični intenzitet, javlja smetnje spavanja uz košmarne snove. U siječnju 2018.. tijekom liječenja u dnevnoj bolnici, psihijatar zaključuje da se radi o anksiozno depresivnom poremećaju uz elemente PTSP-a, u nastavku liječenja tegobe osciliraju bez značajnije regresije. Od ožujka 2018. u dijagnozama i promjene osobnosti Psihologijsko testiranje iz svibnja 2018. (srpnja 2019.) govori za kronificirane smetnje iz kruga PTSP-a uz trajne promjene osobnosti i depresivnost, izražene smetnje pažnje i koncentracije, zabilježene su prigodne retraumatizacije, u kliničkoj slici morni snovi i intruzije. Nalazom i mišljenjem žalbenog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja od 20.06.2022. osiguraniku je priznat status HRVI sa 20% oštećenja temeljem PTSP-a. Sukladno odredbama formalno prihvaćene i obligirajuće Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10/Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, Klinički opisi i dijagnostičke smjernice, Deseta revizija, objavila Svjetska zdravstvena organizacija 1992. godine pod naslovom The ICD-10 Classification of Mental and Behavioral Disorders". Tenth Revision.") F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj nastaje unutar mjesec dana (najduže nekoliko mjeseci) od djelovanja stresora. Razvidno je da, sukladno MKB-10 smjernicama, ovu dijagnozu nije moguće uzročno posljedično povezivati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu, dijagnoza PTSP-a postavljena je kod osiguranika prvi puta oko 21 godinu nakon završetka sudjelovanja u ratnim djelovanjima, uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju tijekom Domovinskog rata osiguranik nije psihijatrijski liječen. Dijagnoza PTSP-a iznimno se može postaviti kao „vjerojatna", ako se javi u odgođenoj formi (6 mjeseci i više nakon traumatskog doživljaja), uz dva uvjeta, tipična klinička manifestacija tog poremećaja nepostojanje alternativnog psihijatrijskog poremećaja. Ovaj oblik PTSP-a (odgođeni ratni PTSP) nastupa u oko 25% bolesnika s tim poremećajem (M et al. Occurrence of delayed- onset post-traumatic stress disorder: a systematic review and meta-analysis od prospective studies. Scand J Work Environ Health. 2014:40(3) 215-229). Nastup simptoma PTSP-a više od 20 godina nakon traumatičnog ratnog događaja iznimno je rijedak, a tipično se opisuje kod osoba koje su prethodno imale neke simptome PTSP-a ali bez svih kriterija za postavljanje dijagnoze, u naravi pogoršanje subkliničkog PTSP-a (M et al. Scand J Work Environ Health. 2014), ili kod starijih bolesnika u sklopu neuroloških bolesti koje utječu na kognitivne procese (S et al Delayed - Onset Posttraumatic Stress Disoder A Systematic Review of the Evidence. Am J Psiychiatry 2007.164.1319-1326). Uvažavajući obligatome smjernice MKB-10 klasifikacije i navode iz stručne literature, a uvidom u medicinsku dokumentaciju osiguranika, razvidno je da osiguranik ne udovoljava stručno medicinskim kriterijima obligatornim smjernicama MKB 10 klasifikacije za postojanje dijagnoze odgođenog ratnog PTSP-a. Kod osiguranika nije pobliže opisan ratni stresogeni čimbenik koji bi mogao uzrokovati PTSP. Psihičke tegobe i simptomi su djelomično kvalificirani i nisu kvantificirani da bi zadovoljili kriterije za postavljanje dijagnoze PTSP-a, a status HRVI sa 20% oštećenja organizma temeljem PTSP-a u pravilu ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost. Kod osiguranika se ev. može raditi o elementima PTSP-a u kliničkoj slici, a koji nisu isključivi, jedini niti dominantni uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti. Uvažavajući navedeno mišljenja smo da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava po predmetnom zahtjevu osiguranika.“;

-da je zaključna ocjena liječničkog povjerenstva II Direkcije Zavoda iz navedenog nalaza, mišljenja i ocjene utvrđenje da se dijagnoza šifre po MKB10:F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj i privremena radna nesposobnost od 25.srpnja 2022. i dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, tj. privremena radna nesposobnost nije kod istog dominantno, jedino i isključivo uzrokovana elementima odgođenog ratnog PTSP-a u kliničkoj slici. Dijagnoza PTSP-a F43.1 postavljena je kod osiguranika sa najmanje 21 godinom odgode od završetka sudjelovanja u ratnim djelovanjima. Uvidom u navode iz medicinske i ostale dokumentacije osiguranik ne udovoljava obligatornim MKB 10 smjernicama niti stručno medicinskim smjernicama za dijagnozu odgođenog ratnog PTSP-a. Kod osiguranika se ev. može raditi o elementima PTSP-a u kliničkoj slici, a koji nisu isključivi, jedini niti dominantni uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti;

-da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 20. travnja 2023. žalba tužitelja uvažena, prvostupanjsko rješenje poništeno te odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje traženog prava, a kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja.

18.Obzirom na prethodno opisano činjenično stanje i navedene zakonske odredbe, ovaj sud je stajališta kako je tužitelj tijekom upravnog spora, a uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju koja egzistira u spisu i braniteljski status tužitelja, doveo u dvojbu prethodno opisano činjenično stanje u vidu medicinskih činjenica koje su relevantne za pravilno rješenje ovog upravnog spora.

19.Stoga je ovaj sud usvojio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza sudskomedicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju na sporne okolnosti odnosno da li kod tužitelja postoji privremena nesposobnost za rad, zbog bolesti dijagnoze F43.1.PTSP kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, a sve kako bi se na nedvojben način utvrdile relevantne činjenice za pravilno rješenje ove upravne stvari.

20.Vještačenje na predmetne sporne okolnosti povjereno je stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Ivanu Urliću, dr. med., specijalisti neuropsihijatru. Iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog sudskog vještaka zaprimljenog kod ovoga suda dana 21. veljače 2024., koje je uredno dostavljeno strankama, razvidno je da je vještak pregledao cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu, koju je detaljno opisao, da je izvršio neposredan pregled tužitelja te utvrdio da kod tužitelja postoje dijagnoze: F43.1 – ratni kronificirani PTSP; F62.1-trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja; F33.2-depresivna stanja kao posljedica kronificiranog PTSP- a te je ujedno, obzirom na navode tužitelja da mu je tijekom akcije "Oluja" ozlijeđeno lijevo koljeno (22.svibnja 1995.) koje je kirurški zbrinuto u Splitu (u spisu nema nalaza kirurga) te da mu je ostao geler u području lijevog ručnog zgloba, vještak palpatno utvrdio postojanje gelera. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka nadalje u bitnome proizlazi da je iz priložene medicinske i druge dokumentacije te kliničkog pregleda tužitelja razvidno da je isti do sudjelovanja u postrojbama HV tijekom Domovinskog rata bio tjelesno i psihički zdrava osoba. Tijekom sudjelovanja u postrojbama HV u obrani suvereniteta RH doživio je brojna traumatska iskustva, nakon kojih se kod tužitelja razvio PTSP koji se tijekom vremena kronificirao. Klinički, kao i psihologijskim obradama, potvrđuje se da se radi o posttraumatskom stresnom poremećaju koji je neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu 100% F-43.1 prema MKB X. radi čega je tužitelju priznat status HRVI Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenja organizma (T.238b) od 01. siječnja 2019. privremeno do 30. lipnja 2023. Po ocjeni vještaka iz navedenog proizlazi da je navedena psihička bolest uslijed traumatskih iskustava tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu uzrok tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad od 25. srpnja 2022. pa nadalje. Vještak smatra da vjerojatno zbog nedostatne medicinske dokumentacije te izostanka pregleda tužitelja i mogućnosti stvaranja kliničkog dojma nije omogućilo svim ocjenskim tijelima dovoljno sveobuhvatan uvid u tužiteljevo stradavanje tijekom Domovinskog rata (prvostupanjski i drugostupanjski upravni postupci), te da nisu mogli donijeti sveobuhvatnija rješenja posebno stoga što u medicinskoj dokumentaciji nedostaje nalaz kirurga, koji bi potvrdio da je tužitelj tijekom Domovinskog rata doživio i psihičko i tjelesno stradavanje (ranjavanje).

21.Tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

22.Tuženik je uz podnesku zaprimljenim kod ovoga suda dana 23. travnja 2024. dostavio očitovanju liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 27. ožujka 2024. u kojem je izraženo neslaganje s navedenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof.dr.sc. Ivana Urlića, dr. med. specijaliste neuropsihijatra o stručnoj psihijatrijskoj problematici PTSP-a. Naime, u bitnome se ističe da je vještak koristio istu medicinsku dokumentaciju kao i liječničko povjerenstvo tuženika, uz dodatne psihijatrijske ambulantne povijesti bolesti iz 2023. i 2024. godine, da je tužitelj također priložio i rješenje od 03. listopada 2023. kojim mu je priznat status HRVI temeljem PTSP-a za stalno te da je vještak klinički pregledao tužitelja. Ističe se da su izostala pojašnjenja vještaka: 1.Priznaje li vještak i uvažava MKB 10 klasifikaciju bolesti izdanu po WHO (Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) obligatornim smjernicama psihijatrijske struke, tj. pravilima medicinske struke i kako tumači postavljenu dijagnozu PTSP-a kod tužitelja u svjetlu i uz možebitno uvažavanje smjernica MKB 10. Ili te MKB 10 smjernice možebitno ne priznaje; 2. Kod tužitelja nije jasno opisan skup psihičkih i drugih tegoba koje po svojoj vrsti, intenzitetu, trajanju i pojavnosti čine kliničku osnovu za postaviti dijagnozu PTSP-a. Obrazloženje u tom smislu izostaje i u Nalazu vještaka; 3.Od kojeg je značaja okolnost da se odgođeni ratni PTSP sa 20 i više godina odgode javlja izuzetno rijetko, tužitelj uopće započinje liječenje po psihijatru 21 godinu nakon prestanka sudjelovanja u ratnim djelovanjima; 4.Vještak u svom nalazu ne komentira mogućnost da kod tužitelja postoji psihijatrijski komorbiditet i alternativni psihički poremećaj, a koji onda po MKB 10 dijagnostičkim smjernicama isključuje mogućnost postaviti dijagnozu odgođenog ratnog PTSP-a; 5.Vještak ne daje niti osvrt niti detaljnije opisuje konkretni ratni stresogeni čimbenik koji je mogao uzrokovati odgođeni ratni PTSP, govori samo o doživio brojna traumatska iskustva; 6.Iz koje medicinske dokumentacije vještak crpi saznanja o ranjavanju tužitelja. Zaključno je predloženo da se vještak u dopuni svog nalaza i mišljenja očituje na ove ključne okolnosti.

23.Ovaj sud je prihvatio navedeni prijedlog tuženika odnosno liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda da sudski vještak prof. prim.dr.sc. Ivan Urlić dopuni svoj nalaz i mišljenje a što je sudski vještak i učinio u dopuni svog nalaza i mišljenja zaprimljenoj kod ovoga suda dana 11. srpnja 2014. Sudski vještak je naime naveo da je odgovor na postavljena pitanja napisan na stranici 6. i 7. njegovog nalaza i mišljenja gdje su opisane psihičke promjene kod tužitelja, verificirane tijekom godina njegovog liječenja, da je tijek dijagnosticiranja i liječenja naveden od 2016. do 2024. te da se klinička dijagnoza verificira i psihologijskim obradama (2018., 2019. i 2022.godine). Nadalje je naveo da javljanje na liječenje ne znači početak bolesti ili općenito zdravstvenih poteškoća. Strah od socijalne stigmatizacije i nepovoljan utjecaj na mogućnost zapošljavanja predstavlja vrlo raširen način razmišljanja osoba koje su pod utjecajem tradicionalnog poimanja psihičkog funkcioniranja. Ističe i da osim navedenog, danas postoji obimna literatura domaćih i stranih autora o dugoročnom latentnom utjecaju psihičkih stresnih iskustava i trauma na psihičko sazrijevanje i ponašanje osoba. Vještak je istakao i da je autor ili koautor brojnih stručnih radova i znanstvenih istraživanja, te da je njegova knjiga napisana u koautorstvu s dvoje izraelskih kolega „Žrtva, osveta i kultura oprosta" (Zagreb, Medicinska naklada) tretira i tu problematiku. Pitanje da nema temelja u činjenicama. Tužitelj da je do rata bio zdrav i kao takav da se i mogao uključiti u postrojbe HV. Kada se pažljivo čita navedena medicinska obrada da se jasno vidi da psihijatri i psiholozi nisu pogriješili u dijagnosticiranju. Traumatska iskustva boravkom na bojišnici znače potpuni prekid s uobičajenim životnim ritmom i perspektivima, suočiti se s rizicima i životnom ugrozom koja se u dotadašnjem načinu življenja nije pojavljivala, a osobito se to odnosi na ranjavanja i pogibije suboraca i na neizvjesnost vlastite perspektive. Konkretno kod tužitelja to se očitovalo u vidu povlačenja iz društva i progresivne sve izrazitije socijalne izolacije, disforije, općenito „iscrpljenosti" adaptacijskih mehanizama na promjenljive životne okolnosti te da se to iz anamneze jasno vidi. Nadalje, ističe da se na str. 6 njegova vještva nalazi napomena da je tužitelj bio ranjen, ali da ne posjeduje medicinsku dokumentaciju koja bi taj događaj verificirala, međutim, da je napisao da mu je ostao geler u području lijevog ručnog zgloba, što se palpatorno utvrđuje.

24.Navedena pisana dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Urlića je dostavljena strankama. Vezano za istu tuženik je uz podnesak zaprimljen kod ovoga suda 24. srpnja 2024. dostavio dodatno očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 16. travnja 2024. na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. prim.dr.sc. Ivana Urlića u kojem isto opet izražava neslaganje na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka ustrajući u svom mišljenju, nalazu i ocjeni od 08. ožujka 2023. Naime, u bitnome se ističe da kod osiguranika nije pobliže opisan ratni stresogeni čimbenik koji bi mogao uzrokovati PTSP, da su psihičke tegobe i simptomi djelomično kvalificirani i nisu kvantificirani da bi zadovoljili kriterije za postavljanje dijagnoze PTSP-a, a status HRVI sa 20% oštećenja organizma temeljem PTSP-a u pravilu da ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost. Kod osiguranika da se eventualno može raditi o elementima PTSP-a u kliničkoj slici, a koji nisu isključivi, jedini niti dominantni uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti. Stoga da se ne slažu s mišljenjem vještaka, navodeći da je iz predmetne dokumentacije evidentno da se dijagnoza šifre F43.1 i privremena nesposobnost za rad od 25. srpnja 2022. i dalje ne može uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu navodeći da privremena nesposobnost za rad nije dominantno, jedino i isključivo uzrokovana elementima odgođenog ratnog PTSP-a u kliničkoj slici.

25.Tuženik je na ročištu za raspravu održanom dana 08. studenog 2024. predložio da se sudski vještak pozove na naredno ročište radi neposrednog izjašnjavanja o prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koji prijedlog je ovaj sud usvojio.

26.Sudski vještak prof. prim.dr.sc. Ivana Urlića je na ročištu na raspravu održanom dana 14. veljače 2025., a vezano za prigovore tuženika, naveo da u svemu ostaje kod svog pisanog vještva dostavljenog sudu 21. veljače 2024. i dopunskom vještvu od 11. srpnja 2024. te je dao i dodatno pojašnjenje te ukazao na pojedine dijelove svog pisanog vještva i dopune istoga. Naime, vještak ponovno naglašava da se u medicinskoj dokumentaciji na str. 4. i 5. njegova pisanog vještva osim kliničkih pregleda, dijagnoza i preporučene terapije nalaze i psihologijske obrade koje "dalje objektiviziraju" psihički status tužitelja a koje su rađene 2018. godine u Splitu i 2022. u Zagrebu a koje obrade da nedvojbeno ukazuju na kronificirane smetnje iz kruga PTSP-a, za koje se navodi da su simptomi integrirani u ličnost i izraženo prateću depresivnost. Također se konstatiraju reducirani adaptivni kapaciteti tužitelja u odnosu na kronificirani PTSP. Zbog toga vještak smatra da je točna konstatacija da se tužitelju od 1. srpnja 2023. priznaje HRVI iz Domovinskog rata primjenom Liste 1. (T238b) tj. sa 20% oštećenja organizma uslijed ratnog PTSP- a.

27.Tuženik je po svom opunomoćeniku na istom ročištu za raspravu za vještaka nije imao pitanja ali je ustrajao u svim prigovorima na nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao i dopune istoga istaknutim u podnescima tuženika odnosno očitovanjima liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. No, naveo je i da ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza te je predložio da se rasprava zaključi i odluka donese prema stanju u spisu.

28.Ovaj sud je poklonio vjeru pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof. prim.dr.sc. Ivana Urlića, specijaliste neuropsihijatra, kao i gore navedenim dopunama njegovog pisanog nalaza i mišljenja kao potpunim i danim u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena ova upravna stvar. Naime, za isteći je da je sudski vještak Ivan Urlić po specijalnosti neuropsihijatar sa bogatim stručnim iskustvom. Isti je u svom pisanom nalazu i mišljenju kao i dopunama istog detaljno izložio podatke o liječenju tužitelja, izvršio je i klinički pregled tužitelja, utvrdio sve dijagnoze (F43.1 – ratni kronificirani PTSP; F62.1-trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja; F33.2-depresivna stanja kao posljedica kronificiranog PTSP-) te je ujedno, zbog nedostatka liječničkog nalaza kirurga, kliničkim pregledom tužitelja palpatorno utvrdio da je tužitelju uslijed ranjavanja ostao geler u području lijevog ručnog zgloba. Nadalje, isti je jasno naveo razloge zbog kojih smatra da je psihička bolest posttraumatski stresni poremećaj (F43.1 PTSP) uzrok tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad od 25. srpnja 2022. pa nadalje. Ukazuje i na to da strah od socijalne stigmatizacije i nepovoljan utjecaj na mogućnost zapošljavanja predstavlja vrlo raširen način razmišljanja osoba koje su pod utjecajem tradicionalnog poimanja psihičkog funkcioniranja, a što je i po ocjeni ovoga suda logičan razlog zbog kojeg tužitelj nije započeo liječenje i prije 2016. godine. Vještak je jasno ukazao na traumatska iskustva tužitelja tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu te je istakao da je klinički kao i psihologijskim obradama potvrđeno da se kod tužitelja radi o posttraumatskom stresnom poremećaju (F43.1) koji je neposredna posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu.

29.Sam tuženik nije predložio izvođenje relevantnih dokaza koji bi doveli u sumnju nalaz i mišljenje sudskog vještaka odnosno nije iskoristio svoje procesna ovlaštenja predlaganja izvođenja dokaza u ovom sporu po drugom sudskom vještaku već je na ročištu za raspravu održanom dana 14. veljače 2025. predložio da se rasprava zaključi i odluka donese prema stanju u spisu.

30.Slijedom svega navedenog tužitelju temeljem odredbe članka 39. točka 9. ZOZO treba priznati pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad radi bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB 10 klasifikaciji F43.1 koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu za privremenu nesposobnost od 25. srpnja 2022. pa nadalje dok ta privremena nesposobnost traje, na teret sredstava državnog proračuna sukladno odredbi članka 41. stavak 1. ZOZO.

31.Uzevši u obzir sve izloženo je temeljem odredbe članka 117. stavak 2. ZUS-a poništeno osporavano drugostupanjsko rješenje od 20. travnja 2023. kao i prvostupanjsko rješenje od 23. prosinca 2022. te odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje predmetnog prava) te upravna stvar riješena na način da je tužitelju priznato pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad radi bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB 10 klasifikaciji F43.1 koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu za privremenu nesposobnost od 25. srpnja 2022. pa nadalje dok ta privremena nesposobnost traje, na teret sredstava državnog proračuna. Navedenim je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

U Splitu, 4. ožujka 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.