Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-280/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-18/2023-10 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održane dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-18/2023-10 od 25. listopada 2024., u točki II izreke i u dijelu odluke o troškovima postupka kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška preko dosuđenih 617,94 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

II Odbija se žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-18/2023-10 od 25. listopada 2024., u točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju isplati iznos od 2.700,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu u iznosu od 63.661,40 eura sa zatraženim zateznim kamatama odbijen (točka II izreke). Ujedno je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 617,94 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke).

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija predmetnu prvostupanjsku presudu sadržajno u odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima postupka zbog svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 u daljnjem tekstu: ZPP-a), uz prijedlog da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova žalbenog postupka odnosno podredno istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja je uzrokovana uvjetima boravka u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od **.**.2008. do **.**.2012. i nezadovoljavanju standarda smještaja zatvorenika od 4m2 i 10 cm3 po zatvoreniku.

4. Žalbe tužitelja i tužene nisu osnovane.

5. Među strankama u ovoj žalbenoj fazi nije sporno da je tužitelj boravio u Kaznionici u Lepoglavi (u daljnjem tekstu Kaznionici), gdje je izvršavao kaznu zatvora, od **.**.2008. do **.**.2012. kada je premješten u Zatvor u Bjelovaru te da je u utuženom razdoblju postojala prenapučenost u Kaznionici, odnosno da u pretežitom dijelu tužiteljevog boravka u Kaznionici nisu bili zadovoljeni propisani standardi spavaonice prema kojoj spavaonica mora imati 4 m2 i 10 m3 prostora za svakog zatvorenika.

6. Pošavši od utvrđenja da je potraživanje tužitelja koje se odnosi na razdoblje prije **.**.2011. zastarjelo, da u razdoblju od **.**.2011. do **.**.2012. u pretežitom dijelu nisu bili zadovoljeni propisani standardi spavaonice u kojima je boravio tužitelj iz čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka USRH., 125/11., 56/13, dalje u tekstu: ZIKZ), čak u određenim periodima u odnosu na tužitelja niti od 3m2, da je u Kaznionici tužitelj ispod 3m2 osobnog prostora imao u periodu od ... do ... (25 dana – 2,29 m2), od ... do ... (7 dana – 2,29 m2), od ... do **.**.2011. (6 dana – 2,29 m2), od ... do **.**.2011. (102 dana – 2,78 m2), od ... do ... (3 dana - 2,79 m2), od ... do ... (3 dana - 2,79 m2), od ... do ... (3 dana - 2,79 m2), od ... do **.**.2012. (4 dana - 2,79 m2), od ... do ... (6 dana - 2,79 m2), od ... do ... (14 dana - 2,79 m2), od ... do ... (9 dana- 2,79 m2), od ... do ... (36 dana- 2,79 m2), od ... do ... (116 dana- 2,79 m2), od ... do ... (20 dana- 2,79 m2), od ... do ... (6 dana- 2,79 m2) i od ... do ... (1 dan- 2,79 m2), da se boravak u prostoru s manjom sobnom kvadraturom u razdoblju od čak 116 dana u kontinuitetu ne može smatrati kratkotrajnim, minimalnim, a niti povremenim pa čak niti kada se uzmu u obzir pogodnosti koje je tužitelj imao i to mogućnost boravka izvan prostorije spavaonice tijekom čitavog dana (kroz tjedan do 23h, a tijekom vikenda do 24h), da je mogao koristiti prostorije TV boravka, a u poslijepodnevnim satima osim što su mu na raspolaganju bile slobodne aktivnosti da je mogao boraviti na svježem zraku te koristiti knjižnicu, čitaonicu, informatičku radionicu i druge prostorije tako da je tužitelj morao samo spavati u sobi dok mu je preostali dio dana bio organiziran na način da je uvijek imao alternativne prostore za boravak, da je tužitelj imao pristup sanitarnom čvoru i pitkoj vodi 24 sata na dan, pri čemu su sanitarni čvorovi u cijelosti bili odvojeni od ostatka sobe zidom i vratima čime je zatvorenicima osigurana intima, da su tužitelju kao i ostalim zatvorenicima na odjelu bila na raspolaganju 4 tuša sa toplom vodom koji su im bili dostupni tijekom cijelog dana, da su prostorije održavali sami zatvorenici za što su im bila osigurana odgovarajuća sredstva za čišćenje propisana Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika, da je Kaznionica osiguravala zatvorenicima pa tako i tužitelju osnovni i dodatni higijenski pribor propisan Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika, da je kvaliteta prehrane u Kaznionici u potpunosti udovoljavala propisanim standardima, da je tužitelju pružana adekvatna zdravstvena zaštita odnosno da sud nije utvrdio postojanje drugih otežavajućih okolnosti koje se tiču higijenskih, sanitarnih te prehrambenih uvjeta kao i neadekvatnog pružanja zdravstvene zaštite, koje bi se reflektirale negativno na njegovo tjelesno i duševno zdravlje sud prvog stupnja utvrdio da unatoč činjenici da su postojali čimbenici kojima se pokušalo nadomjestiti nedostatak osobnog prostora koja nisu bila kratka, povremena i minimalna, pa kako je oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17 u daljnjem tekstu Konvencije) moguća uz kumulativno ispunjenje svih ranije navedenih čimbenika, očito je da su tužitelju u konkretnom slučaju povrijeđena ustavna prava zajamčena čl. 23. st. 1. i 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 u daljnjem tekstu Ustava RH), a ujedno je povrijeđeno i pravo tužitelja na dostojanstvo koja povreda se neminovno reflektirala na psihičku sferu života tužitelja (nervoza, frustracija te napetosti između zatvorenika zbog nedostatka prostora kako to navodi tužitelj u tužbi). Kako se pod pravima osobnosti u smislu odredbe članka 19. st.1. i 2. ZOO razumijevaju između ostalog i pravo na dostojanstvo sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade i to u iznosu od 2.700,00 eura, pri čemu je uzeo u obzir trajanje neadekvatnih prostornih uvjeta, kompenzacijske mjere kojima se tužitelju nastojao nadoknaditi manjak prostora, ne traženje psihološke potpore kao i da je Kaznionica ispunjavala odgovarajuće zdravstvene, higijenske i klimatske uvjete za boravak zatvorenika, kao i da se prilikom dosude naknade istom ne pogoduje težnjama koje su nespojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

7. Posljedično navedenom sud prvog stupnja je tužitelju dosudio naknadu štete u iznosu od 2.700,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (čl. 1103. ZOO u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 300. ZOO i čl. 112. st. 2. ZPP) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbio.

8. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u pogledu odluke o glavnoj stvari u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja dao je valjane razloge za svoju odluku o odbijanju dokaznih prijedloga tužitelja s time da valja reći da sud u smislu odredbe čl. 220 st. 2 ZPP-a odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a kako je sud u konkretnom slučaju temeljem izvedenih dokaza mogao, suprotno žalbenim navodima, utvrditi relevantne činjenice za odlučivanje u ovom postupku pravilno je odbio u smislu odredbe čl. 10. ZPP-a dokazne prijedloge tužitelja.

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojim žalbama stranke navode neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja.

10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude reproducirao iskaz saslušanog svjedoka JA te je istom povjerovao navodeći da je njegov iskaz logičan i uvjerljiv, dok navodima tužitelja, iznesenim tijekom postupka u dijelu kojem je iskazivao suprotno od navedenog svjedoka, pak nije poklonio vjeru jer su ti njegovi navodi suprotni kako iskazu JA tako i ostalim provedenim dokazima (pročitanim iskazima svjedoka UA, OA, dr. med. HA, SA i ZA). Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tužitelja u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj su u utuženom razdoblju u Kaznionici postojale otežavajuće okolnosti koje se tiču higijenskih, sanitarnih te prehrambenih uvjeta kao i neadekvatnog pružanja zdravstvene zaštite a koje su se reflektirale negativno na njegovo tjelesno i duševno zdravlje. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8. ZPP-a). Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355 ZPP-a).

11. Na takvo utvrđeno činjenično stanja pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su uvjeti u kojima je tužitelj boravio u Kaznionici zbog nedostatka adekvatnog prostora bili nečovječni i ponižavajući te da su stoga tužitelju povrijeđena prava iz čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske te čl. 3. Konvencije.

12. Nadalje uzimajući u obzir da je tužitelj u većem dijelu utuženog perioda koji nije u zastari (od 6. lipnja 2011. do 14. prosinca 2012.) bio ograničen u prostoru spavaonice jer u Kaznionici nije bilo udovoljeno propisanom standardu smještaja zatvorenika osiguranjem prostora od 4m2 i 10 cm3 po zatvoreniku u spavaonicama s time da je većinom kroz to vrijeme tužitelj imao mogućnost boravka izvan prostorija spavaonice i mogućnost da nedostatak prostora u sobama kompenzira otvaranjem vrata kroz određeno razdoblje tijekom dana i mogućom šetnjom te da su u konkretnom slučaju nisu postojale druge otežavajuće okolnosti koje se tiču higijenskih, sanitarnih te prehrambenih uvjeta kao i neadekvatnog pružanja zdravstvene zaštite, koje bi se reflektirale negativno na tjelesno i duševno zdravlje tužitelju je, zbog navedenih propusta tužene u organizaciji njegovog smještaja, trpio duševne boli, koje opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

13. Suprotno žalbenim navodima a uzimajući u obzir sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i ESLJP na koju se tužena poziva u svojoj žalbi te uzimajući u obzir specifične okolnosti svakog tog pojedinog predmeta te specifične okolnosti u kojima je tužitelj boravio u utuženom razdoblju u Kaznionici sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo i kada je temeljem odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.700,00 eura.

13.1.Naime, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno i po ocjeni ovog suda, utvrđeni iznos predstavlja primjerenu, realnu i pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2 . u vezi čl. 1046. ZOO) zbog povrede zabrane zlostavljanja propisanog čl. 3. Konvencije. Primjenom stajališta iz presuda ESLJP a vezano za ocjenu visine naknade zbog nečovječnih i ponižavajućih uvjeta u zatvoru a koje je trpio i tužitelj u Kaznionici a koja bi predstavljala adekvatnu zadovoljštinu uslijed koje bi tužitelj prestao biti žrtva navedenih povreda imajući u vidu sve utvrđene okolnosti predmetnog slučaja (dužinu boravka tužitelj u zatvoru u Kaznionici u utuženom periodu koji nije u zastari, da je u tom razdoblju postojalo odstupanje u površini i kubikaži sobe u kojima je bio smješten tužitelj u smislu čl. 74. ZIKZ, je tužitelj cijelo vrijeme imao mogućnost boravka izvan prostorije spavaonice i to tijekom čitavog dana (kroz tjedan do 23h, a tijekom vikenda do 24h), da je mogao koristiti prostorije TV boravka, a u poslijepodnevnim satima osim što su mu na raspolaganju bile slobodne aktivnosti da je mogao boraviti na svježem zraku te koristiti knjižnicu, čitaonicu, informatičku radionicu i druge prostorije tako da je tužitelj morao samo spavati u sobi dok mu je preostali dio dana bio organiziran na način da je uvijek imao alternativne prostore za boravak, da je tužitelj imao pristup sanitarnom čvoru i pitkoj vodi 24 sata na dan, pri čemu su sanitarni čvorovi u cijelosti bili odvojeni od ostatka sobe zidom i vratima čime je zatvorenicima osigurana intima, da su tužitelju kao i ostalim zatvorenicima na odjelu bila na raspolaganju 4 tuša sa toplom vodom koji su im bili dostupni tijekom cijelog dana, da je Kaznionica osiguravala zatvorenicima pa tako i tužitelju osnovni i dodatni higijenski pribor propisan Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika, da je kvaliteta prehrane u Kaznionici u potpunosti udovoljavala propisanim standardima kao i da je tužitelju pružana adekvatna zdravstvena zaštita) primjerena naknada, i po stavu ovog suda drugog stupnja, iznosi dosuđenih 2.700,00 eura.

14. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbe tužitelja i tužene te potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14 i 138/23).

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš