REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Broj: Pp-25/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski Prekršajni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Katici Rakigjija-Basić, uz sudjelovanje zapisničara Domagoja Kalpića, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OŽ, zastupanog po branitelju Stipici Kovačeviću, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz čl.10.toč.3. kažnjiv po čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine RH 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), okrivljenog po optužnom prijedlogu PU splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin Klasa: 211-07/25-5/234 od 3. siječnja 2025., nakon provedenog žurnog postupka dana 4. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: OŽ, rođen: **.**.1975. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa]), [adresa], sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, uzdržavan od ranije plaće, lošeg imovnog stanja, neoženjen, otac dvoje djece, prekršajno neosuđivan,
k r i v j e
I.što je 3. siječnja 2024. u 10,00 sati ispred obiteljske kuće na adresi [adresa] počinio psihičko nasilje spram bivše izvanbračne PŽ (1980.) na način da ju je vrijeđao pogrdnim riječima: "kurvo, štraco, potrat ću tog tvog šporkog bosanca iz kuće i odvest malu na psihijatriju", aludirajući na maloljetnu kćer HŽ (2008.), što je kod oštećenice PŽ izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva,
čime je počinio prekršaj iz čl.10.toč.3. kažnjiv po čl.22. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa mu se radi toga na temelju cit.propisa
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 eura (dvjesto eura).
II.Na temelju čl.40. čl.37.st.2. i st.3.toč.1.PZ (Narodne Novine RH 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) dalje PZ vrijeme koje je okrivljenik bio uhićen u vezi s prekršajem od dana 3. siječnja 2025. u 10,00 do 3. siječnja 2025. u 20,20 sati uračunava se u izrečenu kaznu u visini od 39,82 eura, pa je okrivljenik dužan preostali iznos novčane kazne u od 160,18 eura uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.
II. Na temelju čl.33.st.11. PZ-a izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan uplatiti u korist Republike Hrvatske u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.
III. Na temelju čl.183.st.2. PZ-a okrivljenik se upozorava da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena (čl.152.st.3. PZ-a).
IV. Na temelju čl.139.st.3. u svezi sa čl.138.3. PZ-a okrivljenik je dužan uplatiti troškove postupka u iznosu od 30,00 eura u korist Republike Hrvatske, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
1.Uvodno označenim optužnim prijedlogom okrivljen je OŽ zbog prekršaja opisanog kao u izreci.
2.U obrani na ročištu okrivljenik je negirao učin prekršaja, kritične prigode nije učinio psihičko nasilje naspram bivše izvanbračne supruge PŽ. Naime, njihova vanbračna zajednica trajala je 24 godine, živjeli su u [adresa] u kući njegove majke na adresi [adresa] i iz te vanbračne zajednice poteklo je dvoje djece, sin IŽ i kći HŽ. Sin je rođen 2001. godine a kći 2008. godine. Od svoje izvanbračne supruge je unatrag jedan mjesec kupio dio kuće koju je ona naslijedila, uknjižio se na svoje ime na taj dio kuće te je kritične prigode dana 3. siječnja 2025. u 10,00 sati sa sinom došao u [adresa] gdje se nalazi kuća kako bi promijenio brave obzirom da je to sada njegovo, a sa sinom je došao upravo radi bojazni da bi se PŽ mogla pojaviti i da mu sin bude svjedok za slučaj incidenta. Ove prigode kći HŽ nije nikako vidio niti je nazočila događaju, a tvrdi da PŽ nije vrijeđao, odnosno upućivao joj riječi: "kurvo, štraco, potrat ću tog tvog O iz kuće i odvest malu na psihijatriju". Činjenica je da je ona u tu kuću u [adresa] nakon njihove dugogodišnje vanbračne veze dovela jednog O. Na upit suda izjavio je da kći HŽ ima psihičkih problema i da se već liječila u KBC na Odjelu psihijatrije. Na daljnji upit suda izjavio je da je njihova vanbračna zajednica prestala od unatrag cca 2 mjeseca od kada je PŽ napustila kuću u [adresa] gdje su zajedno stanovali sa djecom. PŽ mu je napravila veliku sramotu sa vezom sa " O", tu vezu ne odobrava, zato što smatra da on nije korektan čovjek prema njegovoj kćeri. Na daljnji upit izjavio je da kći HŽ živi sa PŽ, a sin IŽ sa njime budući ga je ona potjerala.
3.Ovlašteni predstavnik tužitelja izjavio je da ostaje pri navodima optužnog prijedloga i nema išta za dodati.
4.U dokaznom postupku izveden je dokaz ispitivanjem oštećenice-žrtve nasilja svjedokinje PŽ, FŽ i IŽ i pregledana je materijalna dokumentacija u spisu i to: izvješće o uhićenju, izvješće o počinjenom prekršaju, zapisnik o ispitivanju svjedoka svjedokinje EŽ, naredba o određivanju mjere opreza, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, obavijest na temelju čl.109a st.1. PZ-a, zapisnik o ispitivanju svjedoka FŽ i prekršajna evidencija za okrivljenika.
5.Oštećenica žrtva nasilja – PŽ izjavila je da je vanbračna zajednica sa OŽ prestala unatrag osam mjeseci kada se uselila iz kuće u [adresa] u kojoj su zajedno stanovali. Iz njihove vanbračne zajednice koja je trajala 24 godine poteklo je dvoje djece i to sin LŽ i kći HŽ. Obzirom na nasilja koja je trpjela za vrijeme trajanja veze uključujući i ono tjelesno napustila je njihovu vanbračnu zajednicu i vratila se stanovati u [adresa] u kuću koju je naslijedila iza njene pok. majke, gdje sada stanuje sa kćeri HŽ, rođ. 2008. godine, a sin LŽ, rođ. 2001. godine stanuje sa ocem OŽ. Upoznala je muškarca i s njime započela vezu i zajedničko stanovanje u njenoj kući u [adresa], koji je iz Bosne. Kći HŽ ga je jako dobro prihvatila za razliku od svog oca od kojega ju je strah, često puta je bila svjedok neželjenih situacija u obitelji, te je svjedočila očevom nasilju naspram nje. OŽ se jednostavno ne može pomiriti sa činjenicom njene nove veze, to ne može prihvatiti, a raniju vezu je napustila upravo radi njegovog nasilja spram nje, više puta je uredovala policija, uključivao se Centar za socijalnu skrb, tako da je tijekom trajanja veze više bilo ružnog nego onog lijepog. OŽ kada je trijezan bio je donekle korektan, međutim kako je u alkoholu tako se kod njega javlja agresija i tjelesno nasilje, koje se smanjilo i iščezlo kad je prestao piti ali i dalje je kod nje stvarao strah jer je znao zamahnuti, a ne udariti ju, što je također bilo izrazito neugodno. Što se tiče događaja, izjavila je da je dana 3. siječnja 2025. oko 10:00 sati OŽ došao kombijem iza kuće gdje mu je prodala jedan dio kuće, odnosno nekretninu uz samu kuću što je u naravi predstavljala šušaru, konobu, kočak, te je došao sa namjerom mijenjanja brave jer je čula bušilicu radi čega je izašla vani i čula kako govori sinu kako ona živi sa O, da je kurvetina, štraca, na što je reagirala i upitala ga da što to on priča, da je njihova veza valjala da bi još trajala, OŽ pati od tjeskobe, anksioznosti, depresije, suicidna je osoba, ima psihičkih problema, te ne bi da se dalje zadržava u zatvoru, ali želi imati mir pa je stoga njezin prijedlog da mu se izreče mjera zabrane prilaska njoj. Sa kćeri OŽ nema kontakta, kćer ide kod psihologa, do sada sa uspjehom nije polučila rezultate u školi, pa će morati u tom smislu nešto poduzeti kako bi ostvarila ono najnužnije školovanje. Kritične prigode OŽ se doslovno i izričito obratio njoj riječima koje su pogrdne i koje su kod nje izazvale uznemirenost i povredu dostojanstva i to: "kurvo, štraco, potrat ću tog tvog O iz kuće i odvesti malu na psihijatriju", sve to iz razloga što ne prihvaća njenu novu vezu. Na upit suda izjavila je da kći nije nazočila ovom događaju koji se dogodio ispred obiteljske kuće, a ona je bila u kući. Inače od strane OŽ trpi uvrede preko mobitela, a poznato joj je da navodi i druge ljude njemu poznate na vrijeđanje. U onom trenutku kada se OŽ izravno njoj obraćao naprijed navedenim riječima kojima ju je vrijeđao, sin IŽ je tada bio u kući uzimao sebi doručak te navedeno nije mogao čuti. Na licu mjesta nije bio niti njen novi partneri FŽ jer je bio isti u kući. Svo njih troje, dakle FŽ, IŽ i kći HŽ bili su u kući.
6.Svjedok LŽ, sin okrivljenika, izjavio je da dana 3. siječnja 2025. oko 10:00 sati sa ocem sa došao kombi vozilom na adresi u [adresa], ispred kuće u kojoj živi njegova majka, sestra i očuh. Naime, majka je prepisala ocu jednu malu konobu u neposrednoj blizini kuće gdje je došao otac promijeniti bravu, sa punim pravom s obzirom da je to njegova nekretnina te nije čuo nikakve nesuglasice između nikoga, nije čuo nikakve riječni uvrede, ulazio je i u kuću i obavljao telefonske razgovore iza kuće.
7.Svjedok FŽ izjavio je da 3. siječnja 2025. oko 10:00 sati bio na adresi u [adresa] kod PŽ, nalazili su se u kući, da bi u jednom trenutku čuli "neko lupetanje", PŽ je izašla vani, otišao je u kupaonicu te iz kuće čuo viku koja je potjecala više od OŽ nego od PŽ, nakon čega je PŽ ušla u kuću i rekla mu da ju je OŽ opet izvrijeđao, da joj je govorio da je kurva, štraca, da će poslati šporkog O iz kuće i odvesti malu na psihijatriju, a što čini i kada zove na telefon što on čuje iz njene slušalice da doslovno ponavlja ove riječi.
8.Izveden je dokaz suočenjem okrivljenika i svjedokinje - žrtve, a na okolnosti predmetnog događaja 3. siječnja 2025. obzirom na različitost u iskazu okrivljenika i svjedokinje – žrtve te je okrivljenik izjavio da je radio i bušio, one riječi koje mu se stavljaju na teret da je predmetne prigode izgovorio nije izgovorio, te riječi nije rekao, niti je kći HŽ bila ispred kuće na licu mjesta. PŽ je ovo samo izmislila da bi intervenirala policija i odvela ga. Svjedokinja - žrtva je izjavila da u u svemu ustraje u svemu onome što je izjavila u svome iskazu, svjedočila je istinito, a to da ju naziva štracom i kurvetinom i da vrijeđa dijete može sudu predočiti i na mobitelu, budući isto piše i kroz poruke. Okrivljenik je potom izjavio da mala mora ići na psihijatriju, on će to platiti.
9.Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika i ocjenjujući sve dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući obranu sa ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud smatra dokazanim da se u ponašanju okrivljenika stječu sva, kako objektivna, tako i subjektivna obilježja prekršaja koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret.
10.Neprijeporno je da su u vrijeme inkriminiranog događaja okrivljenik i oštećenica bivši izvanbračni partneri koji su živjeli na adresi prebivališta okrivljenika u [adresa], a iz koje veze je poteklo dvoje djece i to sin LŽ rođen **.**.2001., svjedok u ovom postupku, i malodobna kći HŽ rođena 2008. godine, te da je nakon prestanka izvanbračne veze oštećenica odselila na adresu u [adresa] u kuću koju je naslijedila od pokojne majke.
11.Neprijeporno je da maloljetna kći HŽ nije nazočila ovom događaju, pa je sud stoga izvršio pravnu prekvalifikaciju prekršaja, primjenjujući kaznenu odredbu osnovnog prekršaja iz čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
12.Okrivljenik je priznao da je kritične prigode došao na adresu oštećenice u [adresa], od koje je svojevremeno nedugo prije ovog događaja kupio dio kuće koju je ona naslijedila i na kojem dijelu je došao s namjerom promijeniti bravu. Negirao je da bi oštećenicu vrijeđao, odnosno upućivao joj riječi: "kurvo, štraco, potrat ću tog tvog bosanca iz kuće i odvest malu na psihijatriju".
13.Suprotno obrani oštećenica – žrtva nasilja potvrdila je da ju je okrivljenik kritične prigode vrijeđao pogrdnim riječima: "kurvo, štraco, potrat ću tog tvog šporkog bosanca iz kuće i odvest malu na psihijatriju", aludirajući na maloljetnu kćer HŽ (2008.), što je kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva, kojim riječima joj se izričito obratio, sve to iz razloga što ne prihvaća njenu vezu sa muškarcem iz BiH, u ovom postupku svjedokom ŠŽ sa kojim je sada u vanbračnoj zajednici i živi u kući na adresi događaja. Nadalje je oštećenica potvrdila da događaju kći HŽ nije nazočila jer se događaj odvio ispred obiteljske kuće, a ona je bila u kući, a također da događaju nije nazočio niti sin LŽ niti njen novi izvanbračni partner FŽ, jer su bili svi u kući.
14.Ujedino, sud je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju svjedokinje PŽ sastavljen kod PU Splitsko-Dalmatinske, Policijske postaje Solin Klasa: 211-07/25-5/234 od 3. siječnja 2024., budući se radi o zakonitom dokazu. Naime, odredbom članka 158. stavka 7. i 8. Prekršajnog zakona, da bi se saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave o ispitivanju svjedoka mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama članak 283. –članak 300. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11. 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.-Oluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22.) budući da na to izravno upućuje odredba članka 173. Prekršajnog zakona. Uvidom u gore navedeni zapisnik o ispitivanju svjedokinje vidljivo je da je ubilježeno da je svjedokinja bila upozorena na svoja prava sukladno odgovarajućim zakonskim odredbama, zbog čega se isti, sukladno odredbi članka 300. stavak 1. točka 5. Zakona o kaznenom postupku, može upotrijebiti kao dokaz u postupku. U zapisniku o ispitivanju svjedokinje izričito se navodi da je svjedokinja izjavila da se kritične prigode oko 10,00 sati nalazila u svojoj kući na adresi u [adresa] zajedno s dečkom ŠŽ i kćeri HŽ. Ispred kuće je došao bivši izvanbračni suprug OŽ sa njihovim zajendičkim sinom LŽ. Okrivljenik je najprije počeo galamiti i vikati te joj se obratio riječima: "kurvo, štraco, potrat ću tog tvog bosanca šporkog iz kuće i malu ću odvest na psihijatriju". Nakon toga je iz straha ušla u kuću. Ponovno oko 13,45 sati se OŽ vratio ispred kuće te je iz straha pozvala policiju. Cijeli događaj je kod nje izazvao osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva.
15.Tijekom suočenja oštećenica je ustrajala u iskazu, napomenula da je svjedočila istinito, inkriminirani sadržaj joj je upućivao i preko poruka na mobitelu. Okrivljenik je negirao da bi izgovorio inkriminirane riječi, da je oštećenica ovo samo izmislila da bi intervenirala policija i odvela ga, kao i da kći mora ići na psihijatriju i da će on to platiti.
16.Svjedokinja je iskazivala jasno i decidirano te u njenom iskazu sud nije našao proturječnost niti nedosljednost pa nije imao razloga posumnjati u istinitost svjedočenja, te odluku temelji na iskazu ove svjedokinje, kojeg je ocijenio vjerodostojnim i objektivnim.
17.Što se tiče svjedoka LŽ i ŠŽ za istaći je da su isti svjedočili da su se nalazili izvan dvorišta i nisu bili u kritično vrijeme na licu mjesta, pa se na njihovim iskazima nije temeljila odluka suda.
18.Dakle, sud je utemeljio odluku u potpunosti iskazu oštećenice, sukladno čl.88.st.2.PZ-a slobodno je cijenio postojanje svih relevantnih činjenica te označio ponašanje okrivljenika kao prekršaj iz čl.10.toč.3. kažnjiv po čl.22.st.1.Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
19.Kako je odredbom čl.10.toč.1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano da je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti, te tjelesno nasilje, to je nedvojbeno da je okrivljenik počinio djelo prekršaja iz predmetnog članka, sankcionirano kaznenom odredbom kao u izreci.
20.Za ovaj prekršaj zaprijećena je novčana kazna u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana za počinitelja prekršaja koji počini nasilje u obitelji iz čl.10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
21.Stoga sud nije imao dvojbu o postojanju pravno relevantnih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja.
22.Pregledom prekršajne evidencije za okrivljenika utvrđeno je da je prekršajno neosuđivana osoba.
23.Prilikom odlučivanja o konkretnoj prekršajnoj sankciji i individualizaciji kazne imale su se na umu sve relevantne okolnosti predviđene čl.36.st.2. PZ-a, pa mu je razmatrajući težinu djela i stupanj krivnje okrivljenika sud izrekao novčanu kaznu kao u izreci imajući na umu kao olakotnu okolnost dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, pa je primijenio odredbe o ublažavanju kazne, dok otegotne okolnosti koje bi bitnije utjecale na drugačiju odluku nisu pronađene, pa sud smatra da će se u konkretnom slučaju postići svrha prekršajnog kažnjavanja izrečenom kaznom i bez izricanja zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja, jer sud nije ocijenio da postoji opasnost od ponavljanja djela od strane okrivljenika.
24.Kako je okrivljenik tijekom ovog postupka uhićen uz izvješće o uhićenju to mu je navedeno oduzimanje slobode u svezi sa prekršajem sukladno čl.40. PZ-a uračunato kao 39,82 eura novčane kazne.
25.U izreci je upozoren temeljem čl.183.st.2. PZ-a za slučaj plaćanja iznosa novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne.
26. Odluka o troškovima postupka temelji se na cit.odredbi zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova u iznosu od 30,00 eura prilikom čijeg određivanja je sud vodio računa o trajanju i složenosti postupka, te imovnom stanju okrivljenika.
27.U suglasju sa svim iznijetim valjalo je odlučiti kao u izreci.
Split, 4. ožujka 2025.
Zapisničar
Sutkinja
Domagoj Kalpić
Katica Rakigjija-Basić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa odluke Visokom Prekršajnom sudu u Zagrebu, a putem ovog Prekršajnog suda u 2 istovjetna primjerka, bez pristojbe.
Na temelju čl.138.st.2.toč.3.c PZ-a troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troška prekršajnog postupka drugostupanjskog suda kada donosi odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku, a koji troškovi će se u slučaju žalbe odmjeriti u paušalnom iznosu u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine RH 18/13).
Dostaviti: okrivljeniku, oštećenici, branitelju, tužitelju, u spis.
