REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-422/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vela Kluda d.o.o. za turizam, trgovinu i poljoprivredu iz Zagreba, Josipa Marohnića 11, OIB 90863611294, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lozo & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ARX d.o.o. za projektiranje iz Šibenika, Stara Cesta 4, OIB 39553500229, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog društva Vuković & Lalić iz Splita, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 27. listopada 2023., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 8. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 27. listopada 2023., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 8. studenoga 2023. u točki I. izreke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 27. listopada 2023., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 8. studenoga 2023. u točki II. izreke.

III. Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 27. listopada 2023., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 8. studenoga 2023. u točki III. izreke.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.415,90 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 27. listopada 2023., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 8. studenoga 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.537,42 EUR s kamatom od utuženja tj. 8. listopada 2020. do isplate prema članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a sve kako je pobliže opisano u izreci (točka I.1. izreke); te iznos od 62.230,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od utuženja tj. od 8. listopada 2020. do isplate prema stopi propisanoj člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a sve kako je pobliže opisano u izreci (točka I.2. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 43.799,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od utuženja tj. od 8. listopada 2020. do isplate po stopi propisanoj člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.704,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja tj. od 27. listopada 2023. do isplate po stopi propisanoj člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a sve kako je pobliže opisano u izreci (točka III. izreke).

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-350/2020 od 8. studenoga 2023. ispravljena je presuda toga suda od 27. listopada 2023. na način da se u točki III. izreke presude iza riječi „nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak“ dodaju riječi „u iznosu od 17.704,45 EUR“; a sve zbog činjenice da je došlo do omaške u pisanju i sve pozivom na određenja iz članka 342. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv presude u točki I. i točki III. izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukratko, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo na predmetni spor, a odluka o troškovima postupka je nezakonita. Predlaže ukinuti presudu predlažući da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 4.527,94 EUR uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 663,61 EUR.

4. Protiv presude u točkama II. i III. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukratko, pogrešno je sud utvrdio činjenično stanje, pogrešno ocijenio dokaze provedene u postupku i relevantne odredbe materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u tom dijelu, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu u točkama II. i III. izreke i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 3.151,26 EUR te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 1.327,22 EUR.

5. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.415,90 EUR.

6. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Žalba tužitelja nije osnovana.

9. Ispitavši presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.

10. U postupku koji je prethodio donošenju presude kao ni njenim donošenjem nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a sukladno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, izreka presude je jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na predmet spora i u odnosu na primjenu materijalnog prava.

11. Utvrđujući činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo iscrpan dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučnu činjenicu – je li tužitelj dokazao osnovanost svog prava zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze u utuženoj visini, te u obrazloženju presude je dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda jasni, argumentirani i logični te njima je vrlo detaljno obrazloženo koje činjenice važne za odluku sud smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva. Obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama predmetnog spora. Zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je sud u zakonito provedenom postupku pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 620. do 636. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/21 i 155/23; dalje: ZOO) pravilno ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, a sve kako je to odlučio u točkama I. i II. izreke presude.

12. Predmet spora je potraživanje tužitelja radi isplate ugovorne kazne i radi nedostataka izvedenih radova po ugovoru o izvršenju inžinjering usluge broj 02/17. Predmetni ugovor je sklopljen između tužitelja kao investitora i tuženika kao izvođača, time da su ugovorili izvođenje radova na gospodarskom objektu s pratećim sadržajem na otoku Vela Kluda, po sistemu „ključ u ruke“ i to po cijeni od 568.750,00 EUR, u koju cijenu su uključeni svi troškovi rada, materijala, zakonskih obveza te troškovi poreza 25% (PDV). Predmetno valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o građenju i to članka 620. do 635. ZOO-a.

13. Iz podataka u spisu nesporno proizlazi da su radovi završeni 1. listopada 2018., da je tuženik kasnio s izvedenim radovima koji su imali nedostatke, a koji nedostaci su utvrđeni u postupku koji se vodio u postupku za osiguranje dokaza poslovni broj R1-67/20, te je u tom predmetu vještak za građevinarstvo Gustav Červar izradio nalaz i mišljenje koji je sud pravilno prihvatio kao stručan sukladan dokumentaciji u spisu i pravilima struke, a sve primjenom određenja iz članka 250. do 262. ZPP-a kojim odredbama je regulirano provođenje vještačenja. Nalaz i mišljenje je vještak Gustav Červar dao temeljem neposrednog uviđaja na građevini na otoku Vela Kluda i dostavio sudu 15. travnja 2021. Prema tome, u vrijeme izrade nalaza i mišljenja je utvrđeno da tuženik nije otklonio sve nedostatke na građevini, a koje je trebao izvršiti.

14. Na temelju odredaba Ugovora broj 2/17 tužitelj potražuje ugovornu kaznu za svaki dan zakašnjenja ugovorenih radova u iznosu od 0,1% izvedenih radova. Vještak za građenje Gustav Červar je u nalazu i mišljenju naveo da analizom dostavljenih meteoroloških podataka od strane Državnog hidrometeorološkog zavoda je utvrdio da se radovi nisu mogli izvoditi u razdoblju od 2. siječnja 2018. do 8. listopada 2018. u ukupnom trajanju od 100 dana.

15. Iz Ugovora broj 2/17 i to odredbe XIII razvidno je da su stranke ugovorile ugovornu kaznu za svaki dan zakašnjenja od 0,1% izvedenih radova a budući su ograničile maksimalni iznos ugovorne kazne na 5% od iznosa vrijednosti radova, što iznosi 28.537,42 EUR (a iznos prekoračenja bi bio puni viši) – pravilno je sud ocijenio osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 28.537,42 EUR; a sve kako je odlučio u točki I.1. izreke predmetne presude.

16. Članak 350. ZOO-a sadrži opće pravilo o ugovornoj kazni koja predstavlja sredstvo pojačanja ugovora. Ugovorna kazna jest ugovorom određena novčana svota ili neka druga materijalna korist koju dužnik plaća, odnosno pribavlja vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu iz glavnog ugovora ili zakasni s njezinim ispunjenjem (stavak 1. članak 350. ZOO-a). Pri sklapanju ugovorne kazne suugovaratelji moraju točno odrediti 2 faktora: točno određenu novčanu svotu ili opseg neke druge materijalne koristi što se ugovara u korist vjerovnika, te ugovara li se ugovorna kazna za slučaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja, jer ugovaranje oboje u jednom odnosu nije dopušteno.

17. Kako je izneseno, iz odredbe XIII Ugovora broj 2/17 jasno proizlazi da su stranke ugovorile ugovornu kaznu za svaki dan zakašnjenja; zbog čega je zaključak ovog suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredaba ugovora broj 2/17 u svezi s relevantnim odredbama materijalnog prava o ugovornoj kazni iz Zakona o obveznim odnosima donio pravilnu odluku u točki I.1. izreke.

18. U odnosu na iznos od 62.230,34 EUR na ime otklanjanja nedostataka u izvođenju građevinskih radova a sukladno provedenom nalazu i mišljenju vještaka za građevinarstvo Gustavu Červaru pravilno je sud ocijenio a sve imajući u vidu postupak osiguranja dokaza iz predmeta poslovni broj R1-67/20 da je taj iznos osnovan. Naime, vještak Gustav Červar je u svom nalazu i mišljenju naveo da je uviđajem na mjestu utvrdio da postoje nedostaci u izvođenju radova na građevini na otoku Vela Kluda, a koje nedostatke je moguće otkloniti. Naime, sud je kako bi utvrdio vrijednost nedostataka proveo dokaz po vještaku za građevinarstvo Gustavu Červaru koji je u nalazu i mišljenju od 15. svibnja 2023., 1. rujna 2023., te imajući u vidu iskaz vještaka na ročištima 7. rujna 2023., 28. ožujka 2023. i 9. prosinca 2021. naveo da je vrijednost nedostataka utvrdio temeljem elaborata osiguranja dokaza u navedenom predmetu osiguranja te je specificirao na što se odnose pojedini nedostaci time da je naveo da ukupna vrijednost iznosi 62.230,34 EUR do kojeg iznosa je došao konzultirajući literaturu, povećano za 30% zbog lokacije – otok, ponudu tvrtke Glavni projekt d.o.o. Trogir, a sve imajući u vidu činjenicu da ugovoreni troškovnik između stranaka ne sadrži jedinične cijene zbog čega nije bilo moguće primijeniti ugovorene jedinične cijene. Vještak je naveo da je ocjenom i analizom spisa, te računa koje je društvo VMP Design d.o.o., kao tvrtka ovlaštena od strane proizvođača materijala ispostavilo naručitelju (tužitelju) za sanaciju podne i zidne obloge dekorativnog cementnog sustava Colledani materi/cercum vrijednosti od 42.923,19 EUR. Isto tako vještak je naveo da obzirom na razine oštećenja koja su evidentirana, zatečeno stanje tijekom sanacije, stanje podloge te obzirom na estetsku ulogu mikrocementne podloge – da je bila potrebna sveobuhvatna sanacija. Isto tako vještak je naveo da je VMP Design d.o.o. jedina ovlaštena izvoditi ove radove u Hrvatskoj a da je sanacija skuplja nego osnovna izvedba. Budući je tuženik prigovorio u utuženom računu po računu izdanom od strane Glavni projekt d.o.o. u visini od 63.106,71 EUR, sud je izveo dokaz po vještaku za građevinarstvu Gustavu Červaru, čiji je nalaz je pravilno prihvatio u cijelosti, a koji je vještak dostavio 1. rujna 2023. Sud je vrlo jasno i detaljno opisao, naveo i analizirao sve točno potrebne radove radi otklanjanja nedostataka a koji bi po njegovom izračunu iznosili 19.310,00 EUR; pa je pravilno sud imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka koji je bio na mjestu spora a ujedno izradio i nalaz i mišljenje u predmetu osiguranja dokaza poslovni broj R1-67/20 svoj nalaz i mišljenje dao temeljem stanja na terenu te nedostataka koji su bili potrebni za otklanjanje nedostataka, dok su po računu Glavni projekt d.o.o. u iznosu od 63.106,71 EUR obuhvaćeni radovi koji nisu bili evidentirani kao nedostaci prilikom osiguranja dokaza i da kao takvi ne mogu ići na teret tuženika; pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev za otklanjanje nedostataka u iznosu od 19.310,00 EUR i trošak podloge plaćen VMP Design d.o.o. u iznosu od 42.923,19 EUR – ukupno 62.230,34 EUR.

19. Isto tako pravilna je i odluka o zateznim kamatama na temelju članka 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 78/15 i 71/15; dalje: ZFPPN).

20. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi je posebni propis kojim su, sukladno Direktivi 2011/7/EU, uređeni rokovi ispunjenja novčanih obveza i pravne posljedice zakašnjenja s ispunjenjem novčanih obveza (pa tako i stope zateznih kamata) samo za subjekte i odnose obuhvaćene Direktivom tj. za poslovne transakcije između poduzetnika te između poduzetnika i osobe javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze. Ova promjena implementirana je čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama ZFPPN-a koji je stupio na snagu 30. lipnja 2013. Navedenom odredbom u Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi dodan je članak 12.a koji regulira visinu zatezne kamate, pri čemu se navedena odredba primjenjuje na isporuku robe ili pružanje usluge koji su nastupili nakon tog dana (čl. 59. Zakona o izmjenama i dopunama ZFPPN-a).

21. Kako nije sporno da su u ovom predmetu usluge pružene 2014. godine, dakle nakon stupanja na snagu odredbe članka 12.a ZFPPN-a, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zateznu kamatu dosudio prema toj odredbi.

22. Osim toga, ovaj sud ukazuje kako su izmjene Zakona o obveznim odnosima iz 2015. godine predložene upravo radi izjednačenja visine stope zakonskih zateznih kamata za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava (članak 29. stavak 2. ZOO-a), s visinom stope zakonskih zateznih kamata koja se primjenjuje na poslovne transakcije između poduzetnika te poduzetnika i osobe javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze (članak 12.a ZFPPN-a).

23. Navedenim izmjenama članka 29. stavka 2. ZOO-a visina stope zakonskih zateznih kamata (od 1. kolovoza 2015.) za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava snižena je s 15% na 10,14%, a za poslovne transakcije između poduzetnika i poduzetnika i osobe javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze s 12,14% na 10,14%, i potpuno je izjednačena s kamatom po odredbi članka 12.a ZFPPN-a.

24. Na taj su način od 1. kolovoza 2015., u potpunosti izjednačene visine kamatne stope koje su, za iste odnose, propisane člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, s onima koje za te odnose propisuje članak 12.a ZFPPN-a, pa se dužnikova pozicija ne mijenja, neovisno o tome koji propis sud primijeni. No, kako je to već rečeno, prvostupanjski je sud na ovaj predmet primijenio pravilan propis, odnosno odredbu članka 12.a ZFPPN-a.

25. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku te je ispitana kako kvantitativno tako i kvalitativno u smislu članka 154. i članka 155. ZPP-a. Odluka o parničnom trošku je vrlo jasno i detaljno obrazložena, a sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23). Valja napomenuti da je sud pri odlučivanju o naknadi troškova postupka uzeo u obzir samo troškove koji su bili svrsishodni za vođenje parnice, a ne troškove koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Pri tome valja reći da je sud ocjenjujući koji su troškovi potrebni imao u vidu svrhovitost ostvarenih troškova u odnosu na vođenje konkretne parnice; te je sud ocjenjivao kvalitetu obavljenih radnji i sadržaj upućenih podneska upravo po kriteriju svrhovitosti za vođenje postupka zbog čega je prema ocjeni ovog suda odluka o parničnom trošku pravilna.

26. Slijedom iznesenog, navodima žalbe ni tužitelj ni tuženik nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost razloga navedenih u obrazloženju presude, kao ni pravilnost ni zakonitost odluke o tužbenom zahtjevu. Ovdje valja kazati da je neosnovano pozivanje tuženika na predmet ovog suda poslovni broj Pž-356/24-2 od 14. svibnja 2024. kojim rješenjem je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-445/19; u pravnoj stvari tužitelja Arks d.o.o. Šibenik protiv tuženika Vela Kluda d.o.o. Zagreb, radi isplate a sve u svezi računa broj 49/1/1 i 30/1/1, valja kazati da se radi o nepravomoćnoj odluci.

27. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu i tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu a sve kako je odlučeno u točkama I., II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.

28. Tuženiku nije priznat zahtjev za plaćanje troška sastava odgovora na žalbu budući da ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, a sve u smislu članaka 154. i 155. ZPP-a.

29. Zbog toga je na temelju članka 166. ZPP-a odlučeno kao u točki IV. izreke ove odluke.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko