Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-70/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Tusu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Nevenu Kapitanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mateša i Kapitan iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1452/2023-29 od 1. listopada 2024., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1452/2023-29 od 1. listopada 2024. u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.721,01 eura.
II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1452/2023-29 od 1. listopada 2024. u dijelu stavka II. izreke koji je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 5.721,01 eura do iznosa od 6.849,76 eura (za iznos od 1.128,75 eura) i sudi:
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 5.721,01 eura do iznosa od 6.849,76 eura (za iznos od 1.128,75 eura).
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika, Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33 Zagreb, od 19. prosinca 2019.g., bez broja, o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljici FŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojom se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. 12. 2011. godine s pripadajućim dodacima, slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33 Zagreb, da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu, FŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na posao kod tuženika.
Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade plaće, iznos od 111.949,02 EUR (843.480,00 HRK) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, i to kako slijedi:
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.01.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.02.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.03.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.04.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.05.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.06.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.07.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.08.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.09.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.10.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.11.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.12.2020. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.01.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.02.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.03.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.04.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.05.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.06.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.07.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.08.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.09.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.10.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.11.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.12.2021. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.01.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.02.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.03.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.04.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.05.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.06.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.07.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.08.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.09.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.10.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.11.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.12.2022. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.01.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.02.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.03.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.04.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.05.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.06.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.07.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.08.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.09.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.10.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.11.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.12.2023. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.01.2024. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.02.2024. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.03.2024. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.04.2024. do isplate
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.05.2024. do isplate,
- na iznos od 2.073,13 EUR (15.620,00 HRK) počevši od 11.06.2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana".
II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.849,76 euro, u roku od 15 dana.“
2. Protiv presude žali se tužiteljica pozivom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužiteljice te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 19. prosinca 2019., kojom je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. prosinca 2011. s pripadajućim dodacima (čl. 116. Zakona o radu /“Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17., u daljnjem tekstu: ZR-a/14); za vraćanje tužiteljice na rad (čl. 124 st. 1. ZR- a/14); za isplatu naknade plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa /prosinac 2019./ do zaključenja glavne rasprave (čl. 95. st. 3. ZR-a/14); za isplatu zateznih kamata radi kašnjenja u isplati (čl. 92. st. 3. ZR-a/14 u vezi s čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO-a/) te za naknadu parničnih troškova (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 155/23, u daljnjem tekstu: OT/).
6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da sud temeljem zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
8. Naime, na temelju mjerodavne odredbe čl. 116 st. 1 ZR-a/14, poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uslijed koje, uz uvažavanje svih okolnosti slučaja i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
9. Pošavši od utvrđenja:
-da iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je tužiteljica, kao radnica, 20. studenog 2019. zaprimila dopis kojim ju tuženik, kao poslodavac, temeljem nepravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1902/19 od 27. kolovoza 2019., kojom je utvrđena nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 2. siječnja 2016., kojom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu od 23. prosinca 2011. s pripadajućim dodacima, poziva da se vrati na rad prvog idućeg radnog dana nakon zaprimanja predmetnog dopisa, radi obavljanja poslova voditelj korporativnih komunikacija, sukladno Ugovoru o radu od 23. prosinca 2011. s pripadajućim dodacima;
-da se tužiteljica na dopis tuženika, kojim ju se poziva na vraćanje na rad, očitovala dopisom od 20. studenog 2019. na način da je osporila osnovanost predmetnog poziva te podredno istaknula da nije u mogućnosti odazvati se istome zbog skrbi i njege djeteta, no popratno nije dostavila relevantnu dokumentaciju, kojom bi opravdala nemogućnost dolaska na rad po pozivu poslodavca;
-da je po primitku dopisa tužiteljice od 20. studenoga 2019. tuženik ponovnim dopisom od 25. studenoga 2019., koji je tužiteljica zaprimila 26. studenoga 2019., istu pozvao da dostavi potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, u cilju opravdavanja izostanka s rada u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZR-a/14, kojim dopisom je tužiteljici dano na znanje da je ista propisno prijavljena na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje po osnovi radnog odnosa kod tuženika, ali tužiteljica traženu dokumentaciju nije dostavila;
-da je uslijed navedenog postupanja tužiteljice tuženik istoj 2. prosinca 2019., preporučenom pošiljkom, uputio poziv na obranu, kojeg je tužiteljica zaprimila 9. prosinca 2019. te 11. prosinca 2019. poslala paušalno očitovanje, kojim niti na koji način nije opravdala svoj izostanak s rada za razdoblje u kojem je bila dužna doći na rad temeljem poziva poslodavca od 20. studenog 2019.;
-da je, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 119. st. 2. ZR-a/14, tuženik tužiteljici omogućio iznošenje obrane;
-da je tužiteljica, imajući u vidu naprijed izneseno, neopravdano izostala s rada u razdoblju od 21. studenoga 2019. do dana donošenja pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 19. prosinca 2019.,
pravilno je zaključio sud prvog stupnja da su postojali opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, jer je ista, opisanim ponašanjem, počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i trajno je narušila odnos s tuženikom, kao poslodavcem, budući da je uz činjenicu neopravdanog nedolaska na posao, koji sam po sebi predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, imajući u vidu njegovo trajanje, nastao i gubitak povjerenja u odnosu na tužiteljicu, kao radnicu, radi čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stanaka, nastavak radnog odnosa nije moguć pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo (čl. 116. st. 1. ZR-a/14) kada je odbio tužbeni zahtjev, radi čega su žalbeni navodi bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
10. Na žalbene navode još valja odgovoriti:
-da je autonomno pravo poslodavca da neovisno o činjenici što s radnikom vodi spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, koji nije pravomoćno okončan, istoga pozove na rad, kao što je to bilo u slučaju tužiteljice, kojem pozivu se radnik dužan odazvati i svoj dolazak na posao nije ovlašten uvjetovati povlačenjem žalbe izjavljene na odluku suda prvog stupnja kojom je otkaz utvrđen nedopuštenim, kao niti isplatom plaće za razdoblje nezakonitog prestanka radnog odnosa (za slučaj da odluka postane pravomoćna);
-da je promašeno pozivanje tužiteljice na izostanak suglasnosti volja ugovornih strana za nastanak i nastavak ugovornog (radnog odnosa), pozivom na odredbu čl. 8. ZR-a i čl. 247. ZOO-a, s obzirom da je tužiteljica manifestirala svoju volju na nastavkom radnog odnosa samom činjenicom podnošenja tužbe na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, kojom joj je otkazan Ugovor o radu od 23. prosinca 2011. i njegovi aneksi od 11. veljače 2013., 28. veljače 2014. i 1. listopada 2014., dok je tuženik svoju volju za nastavkom radnog odnosa manifestirao pozivanjem tužiteljice da se vrati na rad, na što nije od utjecaja činjenica da je odluka o otkazu, koju je donio, nepravomoćno utvrđena nedopuštenom. Naime za slučaj da ista bude pravomoćno utvrđena nedopuštenom tuženik, pozivanjem tužiteljice na rad prije pravomoćnosti, umanjuje štetu koja bi za njega nastala obvezom isplate plaće za vrijeme nezakonitog prestanka radnog odnosa, budući da bi, barem kroz određeno vrijeme, tužiteljica radila, dok tužiteljica postupanjem tuženika, odnosno pozivanjem na rad, nije dovedena u nepovoljan i neravnopravan položaj, budući da će za svoj rad biti adekvatno plaćena sukladno Ugovoru o radu od 23. prosinca 2011. s pripadajućim aneksima;
-da je neosnovano pozivanje tužiteljice da po pozivu tuženika nije došla na posao, budući da se koristila pravom na prekid rada u smislu odredbe čl. 134. st. 4. ZR-a, budući da je nesporno da je u dopisu od 4. listopada 2019. tuženik jasno naznačio da bi tužiteljici, po povratku na rad, neposredno nadređena osoba bila gđa. TŠ, odnosno druga osoba od one u odnosu na koju je nepravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je uznemiravala tužiteljicu i to u razdoblju od travnja do studenoga 2015., odnosno 5 godina pri nego što je uslijedio poziv tužiteljici za povratak na rad (naknadno je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica bila uznemiravana), pri čemu je za naglasiti da tužiteljica niti u dopisu od 20. studenoga 2019., kojim odgovara na poziv tuženika da dođe na rad, kao niti u zahtjevu za zaštitu prava od 10. siječnja 2020., kao razlog nedolaska na posao ne navodi korištenje prava iz odredbe čl. 134. st. 4. ZR-a, već polemizira oko povlačenja žalbe na presudu, kojom je utvrđena nedopuštenom odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i oko isplate zaostalih plaća;
-da je za odluku u ovoj pravnoj stvari relevantan postupak poslovni broj Pr- 1902/19 u kojem je 27. kolovoza 2019. donijeta prvostupanjska presuda kojom se utvrđuje da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 2. siječnja 2016. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao te kojom je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi, iskustvu, obrazovanju i sposobnostima, koja presuda je naknadno postala pravomoćna i to 22. travnja 2020.;
-da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Revr- 386/15, Revr-817/2018, Revr-251/05, Rev-1076/2021 zauzeo pravno shvaćanje da je poslodavac ovlašten pozvati radnika da se javi na posao i u situaciji kada postoji nepravomoćna sudska odluka kojim je raniji otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim, a radnik, ako kod njega postoji volja za održavanje ugovora o radu na snazi, dužan je odazvati se pozivu poslodavca;
-da se sud prilikom ocjene da li postoji suglasna volja za nastavkom radnom odnosa nije rukovodio samo činjenicom da postoji autonomno pravo poslodavca da radnika pozove na rad, već i činjenicom da je tužiteljica, kao radnik, svoju volju za nastavkom radnom odnosa manifestirala činjenicom podnošenja tužbe za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koji postupka je vođen pod poslovnim brojem Pr-1902/19 i u kojem tužbenim zahtjevom traži povratak na rad, znači upravo ono što joj je tuženik dobrovoljno ponudio;
-da se u slučaju povratka na rad po pozivu poslodavca uspostavlja radnopravni statusu shodno prethodno sklopljenom ugovoru o radu u smislu odredbe čl. 10. ZR-a, odnosno u konkretnom slučaju temeljem Ugovoru o radu od 23. prosinca 2011. s pripadajućim dodacima, na koju okolnost nije od utjecaja činjenica da o dopuštenosti izvanrednog otkaza, kojim se taj Ugovor otkazuje, nije u trenutku poziva tužiteljice da se vrati na rad, donijeta pravomoćna odluka, to stoga što upravo činjenicom da se osporava dopuštenost takvog otkaza Ugovor o radu uvjetno i dalje ostaje na snazi do trenutka u kojem bi bilo pravomoćno odlučeno da je odluka o izvanrednom otkazu dopuštena.
11. Međutim, osporavajući pravilnost odluke o parničnom trošku osnovano tužiteljica ističe da je na ročištu 18. rujna 2024. smanjila tužbeni zahtjev (povukla zahtjev za naknadu plaće za studeni 2019.) pa kako je za odmjeravanje troškova zastupanja relevantan konačno postavljeni tužbeni zahtjev to je tuženiku na ime troška sastava podneska od 13. ožujka 2024. valjalo priznati 1.686,00 eura (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 54. OT), a na ime troška zastupanja na ročištu 12. lipnja 2024. 843,00 eura (Tbr. 9/2 u vezi s Tbr. 54. OT), sve s 25% PDV-a (tbr. 46. OT), tako da je u konačnosti valjalo umanjiti za iznos od 1.128,75 eura.
12. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, budući da je s istom uspjela jedino u dijelu odluke o parničnom trošku, koji predstavlja sporedno potraživanje (čl. 154. st. 1. i čl. 35. ZPP-a).
13. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke III. i IV.).
U Zagrebu 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac
