Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-784/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E I P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mateju Balažu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Račkog 6, OIB 02535697732, zastupana po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod brojem P-2402/2019-21 od dana 10. lipnja 2021. godine, u sjednici održanoj dana 4. ožujka 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Nastavlja se postupak pod brojem Gž-784/2021-2.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika te se u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je utvrđena ništetnost dijela odredbi članka 1. i članka 12.8. Ugovora o kreditu broj 9011919256, sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 19. rujna 2006. godine koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović pod br. OU-496/06-1, u točki II. izreke i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke – ukida prvostupanjska presuda i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

III. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično žalba tuženika i pod točkom I. izreke u djelu u kojem je utvrđena ništetnost dijela odredbi članka 4., 5., 6. i 7.2. Ugovora o kreditu broj 9011919256, sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 19. rujna 2006. godine koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović pod br. OU-496/06-1, potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod brojem P-2402/2019- 21 od dana 10. lipnja 2021. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9011919256, sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 19. rujna 2006. godine koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović pod br. OU-496/06-1 a koje glase:

- u čl. 1. glasi "... po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.",

- u čl. 4. glasi: "... po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana... Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita...",

- u čl. 5. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.",

- u čl. 6. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.",

- u čl. 7.2. glasi: "... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja... U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“, potvrđuje presuda

- u čl. 12.8. glasi: "Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane suglasne su da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana prihvaćajući njihove izmjene i dopune...".

1.1. Ujedno, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da na ime više plaćene kamate i tečajne razlike isplati tužiteljici u roku od 15 dana iznos od 24.750,54 kune, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose u razdoblju od 1. travnja 2012. godine do 1. listopada 2015. godine, pa do isplate, a kako je to pobliže opisano u izreci te presude, te je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 7.660,00 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 10. lipnja 2021. godine pa do isplate, dok je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pred drugim sucem prvostupanjskog suda.

3. Rješenjem broj Gž-784/2021-2 od dana 1. ožujka 2021. godine postupak je bio prekinut zbog podnošenja zahtjeva za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda građanskog suda u Zagrebu u predmetu broj P-9883/2019 Sudu Europske unije, a koji je pred tim Sudom vođen pod brojem C-567/2020, te je isti trebalo nastaviti, jer je sud donio presudu, čime je postupak pred tim sudom završen.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Suprotno prigovorima tuženika, prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke u kojem su utvrđene ništetnom odredbe u citiranom dijelu članka 4., 5., 6. i 7.2. Ugovora o kreditu broj 9011919256, sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 19. rujna 2006. godine, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović pod br. OU-496/06-1, nije donesena uz bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP iz razloga koje u žalbi navodi tuženik, a to stoga jer su u odnosu na zahtjev koji se odnosi na navedene odredbe Ugovora navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalba tuženika u odnosu na ovaj dio presude neosnovana.

7. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu zbog toga što se prvostupanjski sud pozvao na presudu donesenu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koja prema članku 138. a važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007 i dr.) obvezuje sudove u postupcima naknade štete.

8. Međutim, ne radi se o bitnoj povredi iz članka 354. stavak 1. ZPP koju tuženik sadržajno obrazlaže, budući da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502. a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502. a ZPP i na tužbe za isplatu.

9. Nadalje, u tom dijelu tuženik u žalbi stvarno obrazlaže žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nalazeći da se tužiteljica, a onda i prvostupanjski sud, samo paušalno pozvali na utvrđenja o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine, koje su potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine i pod brojem Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine, ne utvrđujući činjenično stanje vezano za konkretni ugovor o kreditu.

10. Slijedom navedenog, kako izreka presude pod točkom I. u dijelu koji se odnosi na odredbe članka 4., 5., 6. i 7.2 Ugovora o kreditu nije nejasna i protivna obrazloženju, a u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji se odnose na taj dio zahtjeva, te je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za taj dio odluke smatra istinitim i na čemu temelji tu ocjenu, to pobijana presuda u tom dijelu nije donesena uz bitnu povredu koju uvodno ističe žalitelj, a niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), slijedom čega je žalba tuženika iz tog žalbenog razloga neosnovana.

11. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu u tom dijelu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

11.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud u tom dijelu ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kada je utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 9011919256 od 19. rujna 2006. godine kojim je tužiteljici CK, sada EK, odobren kredit u iznosu od 42.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, s promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,15 % godišnje, na rok otplate 180 mjeseci uz osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini AK upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] koja se sastoji od kuća, dvor, oranica, vinograd u selu, površine 3033 m², a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Valpova pod br. OU-496/06 dana 4. listopada 2006. godine;

- da je kredit namijenjen za kupnju stambenog objekta;

- da visinu kamatne stope banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 1. siječnja, a primjenjuje se za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja tekuće godine, i na dan 1. srpnja, a primjenjuje se za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca tekuće godine, s time da kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene;

- da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuiteta plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora;

- da u slučaju promjene kamatne stope iz članka 4. Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmjenama i iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita;

- da se prvostupanjski sud glede ništetnosti ugovornih odredbi koje su predmet ovog postupka, pozvao na pravna shvaćanja izražena u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i presuda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine), te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine;

- da je neosnovan prigovor zastare potraživanja, jer je zastara počela teći od pravomoćnosti odluke donesene u postupku kolektivne zašite potrošača, dakle od 13. lipnja 2014. godine u pogledu tražbine iz osnova preplate zbog ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, a od 14. lipnja 2018. godine u pogledu tražbine s osnova preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, budući da je predmetna tužba podnesena sudu dana 12. lipnja 2019. godine;

- da je između stranaka zaključen Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011919256 od 17. prosinca 2015. godine, koji je solemniziran po javnom bilježniku Jeleni Grgić iz Valpova pod br. OV-4378/15 dana 18. prosinca 2015. godine i da je potpisom Dodatka ugovoru tužiteljica potvrdila da je suglasna s izračunom konverzije od strane tuženika;

- da je iz članka 3. Dodatka razvidno da su ugovorene strane suglasno utvrdile da je nakon konverzije kredita preostala neotplaćena (nedospjela) glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. godine u iznosu od 13.518,64 eura plativa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju EUR tečajne liste banke te da iznos preplate iznosi 3.149,17 eura a koji iznos se sukladno čl. 19.c. st. 1. čl. 5. Zakona preračunava u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna 2015. godine i iznosi 24.051,79 kuna;

- da je iz članka 4. razvidno da su ugovorene strane suglasno utvrdile da razlika u prijelaznom razdoblju između uplaćenog iznosa i iznosa za uplatu anuiteta s valutnom klauzulom EUR utvrđenog novim otplatnim planom iznosi 91,49 eura, te se smatra preplatom;

- da je iz članka 5. razvidno da su stranke suglasno utvrdile da ukupni iznos preplate iz članka 3. i 4. Dodatka iznosi 3.240,66 eura, što preračunato u kune sukladno Zakonu po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 24.750,54 kune, kao i da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50 % dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi s tim da za to razdoblje preostalih 50 % iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u promatranom periodu tužiteljica sukladno ugovoru o kreditu platila više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete po osnovi promjene kamatne stope iznos od 15.653,14 kuna i razliku po osnovi tečaja u iznosu od 28.291,86 kuna, dakle ukupno 43.945,27 kuna, te da je nakon zaključenja Dodatka Ugovoru o kreditu tuženik priznao tužiteljici preplatu u iznosu od 3.240,00 eura, a što preračunato na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 24.750,54 kune.

11.2. Kako tuženik u postupku nije predložio saslušanje određene osobe tuženika koja je sudjelovala u sklapanju ugovora – osobnog bankara, na okolnosti obaviještenosti tužiteljice kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o valutnoj klauzuli vezanoj baš uz CHF (mogućim rizicima fluktuacije tečaja CHF), kao i egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na promjenu kamatne stope, već je u odgovoru na tužbu naveo kao dokaz "po potrebi saslušanje osobnog bankara i javnog bilježnika", a javni bilježnik nema potrebna ekonomska znanje o egzaktnim parametrima i metodama izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorne kamate, te valutne klauzule, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu pod točkom 4., 5., 6. i 7.2. u kojem je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u smislu odredbi članka 81. stavak 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) i članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

12. Slijedom navedenog, žalbu tuženika trebalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i u dijelu pod točkom I. izreke koji se odnosi na citirane dijelove odredbi 4., 5., 6. i 7.2. Ugovora o kreditu, potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 386. ZPP).

13. Suprotno tome, osnovana je žalba tuženika u odnosu na točku I. izreke u dijelu u kojem je utvrđena ništetnom odredbe članka 1. kojom je definirana glavna obveza kreditora i članka 12.8. Ugovora o kreditu, a koja bi se odnosila na primjenu odredbi Općih uvjeta poslovanja i koja glasi: "Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane suglasne su da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana prihvaćajući njihove izmjene i dopune..."., budući da u tom dijelu prvostupanjska presuda ne sadrži bilo kakve razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih zaključuje da se radi o nepoštenoj i ništetnoj odredbi Ugovora o kreditu, pa se u tom dijelu pobijana presuda ne može ispitati (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP), slijedom čega je u tom dijelu prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje (članak 369. ZPP).

13.1. Osnovana je žalba tuženika i odnosu na točku II. izreke presude, jer je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što je posljedica pogrešnog pravnog pristupa.

13.2. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je sud naložio vještaku financijske struke izračun razlike stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju sa iskazivanjem razlike koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i razlike koja se odnosi na valutnu klauzulu – dakle, kao da stranke nisu sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015, dalje: ZID ZPK/15), a tužiteljica je, ne osporavajući pravilnost provedenog postupka konverzije, potom zatražila isplatu iznosa u visini utvrđene preplate u postupku konverzije, sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose prema nalazu i mišljenu vještaka koji se odnose na ukupnu razliku (u iznosu od 43.945,28 kuna), po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, ali od zadnjeg iznosa unatrag u odnosu na traženi iznos glavnice od 24.750,54 kune.

13.3. Međutim, s obzirom na činjenicu da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK/15, u postupku je trebalo utvrditi da li je obveza kreditora na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19. c. stavak 1. točka 6. ZID ZPK/15, u kom pravcu tuženik ističe činjenicu da je u postupku konverzije utvrđen iznos preplate upravo od 24.750,54 kune, te da su se stranke sporazumjele da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50 % dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi s tim da za to razdoblje preostalih 50 % iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita.

13.4. Naime, ukoliko je prestala obveza kreditora na povrat više plaćenih iznosa (glavnice), onda prema pravnom stanovištu ovog drugostupanjskog suda, ukoliko se radi o nepoštenim i ništetnim odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanim u Ugovoru o kreditu – što je pravomoćno utvrđeno u ovom postupku, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c. stavak 1. točka 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja sporazuma, imao bi pravo u skladu sa općim propisima iz članka 1111. stavak 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

13.5. Iz tih razloga, žalbu tuženika trebalo je uvažiti i pobijanu presudu ukinuti i u daljnjem dijelu pod točkom II. izreke, te u dosađujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke (članak 370. ZPP), te predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, da bi uklonio bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na ukinuti dio točke I. izreke, te pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje gleda ukinutog dijela pod točkom II. izreke, u tom pravcu ponovno izveo sve već izvedene odgovarajuće dokaze, posebno dokaz provođenjem financijskog vještačenja na okolnost eventualno pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču uračunala banka prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa člankom 19. c ZID ZPK/15 od dana svake uplate do dana izvršene konverzije, da bi potom pravilnom primjenom materijalnog prava bio u mogućnosti i u ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

14. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 4. ZPP.

15. U žalbom nepobijanom, odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke (za iznos od 1.000,00 kuna), prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.

U Šibeniku, 4. ožujka 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić