REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4810/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja DANTECH SOLUTIONS d.o.o., OIB 41500953216, Zagreb, Debanićeve stube 2, kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ul. Grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Grgić & partneri Odvjetničkom društvu d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1759/2022 od 21. listopada 2024., 4. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1759/2022 od 21. listopada 2024. u dijelu točke II. njene izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.504,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 1.374,00 EUR od 24. lipnja 2022., na iznos od 6,64 EUR od 15. srpnja 2022., na iznos od 99,54 EUR od 19. rujna 2022. te na iznos od 24,81 EUR od 15. kolovoza 2022. do isplate, kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz stavka I. izreke preko dosuđene kamatne stope.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1759/2022 od 21. listopada 2024. u dijelu točke II. njene izreke za iznos od 28,92 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u točki III. njene izreke i sudi:
1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 28,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 15. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1759/2022 od 21. listopada 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 683,20 EUR sa zateznom kamatom od 24. lipnja 2022. do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 1.533,91 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz stavka I. izreke preko dosuđene kamatne stope (točka II. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi i 427,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 21. listopada 2024. do isplate (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka 447,58 EUR (točka IV. izreke).
2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1759/2022 od 21. listopada 2024. utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za 959,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
3. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj potražuje naknadu materijalne štete od 2.217,11 EUR koja je nastala na njegovom vozilu zbog prometne nezgode od 19. lipnja 2022., a koji iznos predstavlja razliku između štete isplaćene od strane tuženika i neisplaćenog iznosa po obračunu tužitelja.
3.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik (štetnikov osiguranik) nije osporio pasivnu legitimaciju ni činjenicu da je na vozilu vlasništva tužitelja nastupila materijalna šteta kao posljedica prometne nezgode i utvrdio je da je tuženik na ime utvrđene totalne štete na vozilu tužitelju isplatio 3.304,79 EUR, kao i da je zbog štetnog događaja tužitelj snosio trošak usluge autoprijevoznika od 654,96 EUR.
3.2. Prihvativši nalaz i mišljenje sudskog vještaka za cestovni promet, strojarstvo, procjenu motornih vozila i plovila prvostupanjski sud je utvrdio da je tržišna vrijednost neoštećenog vozila s PDV-om 7.669,22 EUR, bez PDV-a 6.135,38 EUR, vrijednost ostataka oštećenog vozila s PDV-om iznosila 2.684,22 EUR, bez PDV-a 2.147,38 EUR, stvarna šteta na vozilu s PDV-om 4.985,00 EUR, bez PDV-a 3,988,00 EUR.
3.3. Prvostupanjski sud je ocijenio da potpuna naknada štete pravnoj osobi ne uključuje PDV, jer i u slučaju plaćanja računa za kupnju novog vozila u kojem je iskazan PDV oštećenik ostvaruje pravo na odbitak pretporeza u smislu članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19).
3.4. Zbog toga je prvostupanjski sud od vrijednosti stvarne štete koju je utvrdio u iznosu od 3.988,00 EUR, oduzeo iznos isplaćene štete od 3.304,80 EUR i tužitelju dosudio razliku od 683,20 EUR.
4. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i kojim je odlučeno o trošku postupka (točke II. i III. izreke) žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 378,86 EUR.
5. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je pravo tužitelja na odbitak pretporeza tek hipotetska pretpostavka, a ne činjenica utvrđena u postupku, a potpuno pravo naknade uključuje i PDV kakvo shvaćanje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u shvaćanju poslovni broj Su-IV-127/13-9. Navodi da tuženik na navedenu okolnost nije predložio ikakve dokaze.
5.1. Tužitelj navodi i da je prvostupanjski sud previdio da račun broj POS1/60032 nije plaćen u cijelosti ni u pogledu glavnice, pa tužitelju nije u cijelosti nadoknađena šteta.
5.2. Tužitelj ističe da je tužbeni zahtjev mogao uskladiti u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka te se poziva na tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.
5.3. Osim toga, smatra da je u pogledu osnove uspio u sporu sa 100%, a u pogledu visine s 37%, pa je konačni uspjeh u sporu tužitelja trebalo utvrditi s 37%, a prvostupanjski sud je propustio tužitelju dosuditi i naknadu troškova prometnog vještačenja. Osim toga, navodi kako je prvostupanjski sud primijenio pogrešnu kamatnu stopu na parnične troškove, kao i da je propustio utvrditi da je tuženik uplatio nesporan iznos nakon podnošenja odgovora na tužbu, nakon kojeg je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev, što sve prvostupanjski sud nije imao u vidu.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba je djelomično osnovana.
8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana u dijelu pod točkom I. izreke ove presude, dok je u dijelu pod točkom II. izreke donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao oštećenika za naknadu štete od tuženika kao štetnikovog osiguratelja.
10. U odnosu na iznos PDV-a za koji tužitelju nije dosuđena naknada štete valja istaknuti kako je temeljno pravilo u popravljanju materijalne štete (što pravilno tužitelj navodi u žalbi) uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini odnosno, isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Dakle, ako je za uspostavu prijašnjeg stanja oštećeniku potreban i trošak PDV-a tada naknada štete uključuje i taj trošak, bez obzira radi li se o totalnoj šteti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-512/2023) ili još nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari.
11. Međutim, ako tužitelj za nabavku dobara i usluga u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti može ostvariti odbitak pretporeza u iznosu od 100% u smislu članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24) tada tužiteljeva imovina neće biti umanjena za iznos PDV-a u smislu članka 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23). U takvom slučaju oštećenik nema pravo potraživati porez na dodanu vrijednost za koji iznos mu imovina nije (neće biti) umanjena. Ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi ovog suda, npr. u predmetima poslovni brojevi: Pž-359/2017, Pž- 2442/2021, Pž-5009/2018, Pž-3843/2020, Pž-2248/2019, Pž-4999/2021 i dr.
12. Stoga je prvostupanjski sud, s obzirom na to da je oštećenik u konkretnom slučaju pravna osoba koja i u slučaju plaćanja računa za kupnju novog vozila u kojem je iskazan PDV može ostvariti pravo na odbitak pretporez, pravilno odbio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.
13. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj eventualno osporava svoj porezni status u smislu da ne bi mogao ostvariti odbitak pretporeza, a takvo utvrđenje nije u suprotnosti niti s ispravama privijenim spisu (npr. da se predmetno radi o teretnom vozilu koje je uneseno u tužiteljev registar osnovnih sredstava – str. 23. i koje je tužitelj koristio za obavljanje djelatnosti
– navodi tužbe).
14. Međutim, iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako tužitelj nema pravo na potraživanje PDV-a, neosnovano je odbio i dio tužbenog zahtjeva u visini od 28,92 EUR koji se odnosi na dio nepodmirene glavnice po računu broj POS1/60032, na što osnovano tužitelj ukazuje u svojoj žalbi.
15. Zbog toga je u navedenom dijelu za 28.92 EUR prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti primjenom odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku kao u točki II.1. izreke ove presude, a u preostalom dijelu pobijana presuda je potvrđena primjenom odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku kao u točki I. izreke ove presude.
16. Također, osnovano tužitelj navodi i kako je trošak vještačenja bio u cijelosti potreban radi utvrđenja osporene visine tužbenog zahtjeva. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, sve okolnosti predmetnog spora (da je dio tužbenog zahtjeva tuženik podmirio nakon podnošenja tužbe, da je tužitelj platio trošak vještačenja koji je bio potreban za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, uspjeh u sporu stranaka nakon djelomičnog povlačenja tužbe i djelomičan uspjeh u žalbenom postupku te vrijednost predmeta spora), opravdavaju odluku iz točke II.2. izreke ove presude o tome da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
17. Stoga je primjenom odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 154. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku i članka 166. stavka 2. Zakona o parničnom postupku rješenje o trošku sadržano u pobijanoj presudi preinačeno kao u točki II.2. izreke.
Zagreb, 4. ožujka 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
