Poslovni broj: Us I-1133/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćenici ZŽ, zaposlenici tuženika, radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-04/23-01/138, Urbroj: 338- 01-06-05-24-04 od 11. ožujka 2024.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-04/23-01/138, Urbroj: 338-01-06-05-24-04 od 11. ožujka 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe [adresa], Klasa: UP/l-502-04/23-01/18, Urbroj: 338-15-02-23-4 od 03. studenog 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem se tužitelju ne priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu osnovice za naknadu kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 27. ožujka 2023. do 30. lipnja 2023.

2.Tužitelj tužbom pobija osporavano drugostupanjsko rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je 11. travnja 2024. bio pozvan u Split na komisiju prvostupanjskog liječničkog vijeća pri Ministarstvu hrvatskih branitelja te da mu je utvrđen i priznat status HRVI skupini 20%. Nadalje navodi da prilaže nove nalaze kojima da potvrđuje sve izneseno, kao i dokaz da po treći put posjećuje dnevnu bolnicu Odjela za psihijatriju pri općoj bolnici Šibensko-kninske županije. Ističe da je dragovoljac Domovinskog rata i da je kroz sudjelovanje u borbenim operacijama doživio niz traumatskih i po život opasnih događaja. Smetnje da je počeo osjećati i za vrijeme borbenih djelovanja, ali kao dvadesetogodišnjak da se na te smetnje nije obazirao. Kako je vrijeme odmicalo smetnje u njegovom psihološkom ponašanju da su postajale sve češće od mornih snova, pada koncentracije, depresije i sniženog praga tolerancije, razdražljivosti, impluzivne reakcije, iritabilnosti, kratki fitilj, suicidnih misli, gubitka smisla života s obzirom da je bio izložen snažnim traumatskim događajima u doba rata, te trajne promjene ličnosti (poteškoće prilagodbe). Dana 24. studenog 2022. da je bio na rubu suicida te da se prijavio u hitnu psihijatrijsku ambulantu da ne bi učinio zlo sebi i supruzi. Kako je njegov posao vezan za rad s klijentima i novcem takvo njegovo stanje da se prenosi na djelatnost koju obavlja pri čemu da je počeo patiti posao gdje sve pogreške i nepravilnosti koje napravi tijekom obavljanja djelatnosti plaća od svoje zarade, a ponajviše da se to njegovo stanje odrazilo na obitelj (suprugu i djecu) te uz poteškoće u poslu da je došlo je u pitanje raspad braka i obitelji. Supruga da se 2018. godine s djecom preselila u Zagreb te da povremeno obostrano prema prirodi posla žive na relaciji [adresa]. Na nagovor supruge i roditelja da je prvi put zatražio psihijatrijsku pomoć 2018. godine kada mu je postavljena dijagnóza PTSP-a i od tada da redovito posjećuje psihijatra i uzima terapiju te sa suprugom odlazi kod obiteljskog psihologa. Krajem 2021. godine da je kupio jedno poljoprivredno zemljište gdje je našao svoj mir i gdje se počeo baviti poljoprivredom (maslinarstvo, voćarstvo, sadnja sezonskih kultura...) što da ga opušta te da mu najviše odgovara i smiruje ga kad radi u polju i bavi se poljoprivredom. Navedenim smatra da je nezakonito i neosnovano zakinut za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu. Predlaže da se to, uvažavajući sve činjenice, ispravi. Iz svega navedenog proizlazi da tužitelj traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, koje je priložio uz tužbu, poništi.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana te da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo a čime da je posljedično utuženo rješenje na zakonu osnovano. Poziva se na odredu članka 39. točka 9. te članka 55. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) a koje odredbe i citira te se poziva na razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da je pobijano rješenje zakonito te predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4.U sporu je održavanjem rasprave 14. veljače 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je na raspravi u svemu ostao pri navodima tužbe. Traži da se osporavano rješenje tuženika od 11. ožujka 2024. poništi te predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Nadalje je naveo da je priložio cjelokupnu relevantnu dokumentaciju koja da ukazuje na neosnovanost osporavanog rješenja tuženika odnosno nalaza i mišljenja nadležnog liječničkog vijeća na kojem je osporavano rješenje tuženika utemeljeno. Naveo je i da nema drugih prijedloga za izvođenje dokaza.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao kod obrazloženja osporavanog rješenja te odgovora na tužbu. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora i istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te istom priležećih isprava

8. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

10.Na temelju provedenih dokaza tijekom spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

12.Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, a time i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je da li je privremena nesposobnosti za rad tužitelja od 27. ožujka 2023. do 30. lipnja 2023. prema dijagnozi F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

13.Odredbom članka 38. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13 137/13, 98/19 33/23 – dalje ZOZO) propisano je da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točke 1. do 4, točaka 6., 8., 9., 20. i 25 Zakona. Prema stavku 2. istog članka pod privremenom nesposobnosti iz stavka 1. ovog članka, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ovoga Zakona smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. Zakona radi kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

14.Prema članku 39. točki 9. ZOZO pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu

15.Člankom 52. stavkom 1. ZOZO propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1, do 5. te točaka 9., 10. i 11. ovoga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda. Prema stavku 2. istog članka nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.

16.Člankom 55. stavkom 2. točkom 1. ZOZO propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

17.Odredbom članka 12. stavkom 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18, 63/22 - dalje: Pravilnik) propisano je da nalaz, mišljenje i ocjenu u slučajevima iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka liječničko povjerenstvo daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, odnosno medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse, što ne isključuje pravo liječničkog povjerenstva da obavi pregled osigurane osobe ako je potreban zbog utvrđivanja zdravstvenog stanja i davanja ocjene, osim u slučaju iz stavka 1. točke 3. (utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti za rad osiguranika) ovoga članka kada je pregled osiguranika obvezan.

18.Prema članku 19. stavku 3. istog Pravilnika, nalaz, mišljenje i ocjenu liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, na osnovi medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse te druge relevantne dokumentacije, a na tiskanici koju posebnom odlukom propisuje ravnatelj Zavoda.

19. Iz podataka spisa predmeta je razvidno:

-da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 09. listopada 2023. kojim traži priznavanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od utvrđene osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu po dijagnozi F43.1. te da je tužitelj uz zahtjev priložio uputnicu izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite kojom se od liječničkog povjerenstva Zavoda traži donošenje stručno-medicinskog mišljenja u navedenom smislu te je priložio medicinsku i drugu dokumentaciju;

-da je iz potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 18. travnja 2023. razvidno da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 24. srpnja 1991. do 13. ožujka 1992., od 28. siječnja 1993. do 31. ožujka 1994. te od 03. kolovoza 1995. do 20. rujna 1995. te stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata;

-da je iz ratnog puta od 18. rujna 2023. razvidno da je tužitelj kao pripadnik ratnih postrojbi organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske te da je objektivno bio izložen različitim egzistencijalnim ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi;

-da tužitelj nema status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata;

-da je tužitelj počevši od 02. srpnja 1988. obvezno zdravstveno osiguran kao samozaposlena osoba;

-da je povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo pribavilo stručno medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik koje je nalazom, mišljenjem i ocjenom od 31. listopada 2023., po uvidu u medicinsku i drugu dokumentaciju, ocijenilo da se privremena nesposobnost za rad po dijagnozi F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj ne može dovesti u direktnu povezanost sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu nakon 28 godina od završetka ratnih zbivanja; da je iz priložene dokumentacije razvidno da je prvi put zatražio pomoć psihijatra 2018. (23 godine nakon demobilizacije) od kada je u kontinuiranom psihijatrijskom tretmanu; da je kriterij za postavljanje dijagnoza PTSP upravo vremenski period koji slijedi nakon traumatskog događaja te da je dijagnoza PTSP-a prvi put postavljena (prema zdravstvenom kartonu) 2021.godine;

-da temeljem navedene ocjene liječničkog povjerenstva prvostupanjskim rješenjem od 03. studenog 2023. tužitelju nije priznato traženo pravo, a kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;

-da je tužitelj na to prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik u drugostupanjskom postupku temeljem odredbe članka 19. Pravilnika zatražio donošenje stručno-medicinskog mišljenja liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda;

-iz nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 05. ožujka 2024. je razvidno da je isto pregledalo cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu te utvrdilo, kako slijedi: „Uvidom u potvrdu Ministarstva obrane i Ratni put osiguranik je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, u kojem je sudjelovao u razdoblju od 24 7.1991. -13.3.1992., 28.1.1993-31.3.1993, 3.8.-20.9.1995. Uvidom u ratni put nema podataka o zarobljavanju ozljeđivanju ili ranjavanju, također nema podataka da bi tijekom sudjelovanja bio izložen osobito jakim stresogenim čimbenicima. Iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da se osiguranik psihijatrijski počeo liječiti 23 godine nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu (lipanj 2018) zbog neuroze i nesanice, u kliničkoj slici dominirala je anksiozna simptomatologija te je bio privremeno radno nesposoban od 17.9. -16.10.2018. a koje je vođeno po dijagnozi F41 Ostali anksiozni poremećaji. Već tada je psihijatar uvodio dijagnozu PTSP (PTSP in ops) zbog podatka da osiguranik svoje tegobe veže za sudjelovanje u Domovinskom ratu. Učinjena psihologijska obrada 18.12.2018. ukazala na osobu s intelektualnim funkcioniranjem na razini iznadprosječne inteligencije a kliničkom slikom dominiraju anksiozno-depresivne smetnje poteškoće u kontroli ljutnje. Registrirane su i smetnje iz kruga PTSP-a. Iz priloženih psihijatrijskih nalaza posebice nalaza psihijatra od 10.7.2019. vidljivo da su se tegobe osiguranika intenzivirale prije šest godina kada je bilo životno ugroženo stanje kćeri, te je postao napetiji, razdražljiviji, imao poteškoće u komunikaciji kako u obitelji tako i na poslu. Potom se supruga sa djecom odselila u Zagreb, jedna kćer studirala, a on je ostao živjeti s roditeljima. U narednom periodu slijedile su bračne krize zbog njegovog ponašanja bio je rubno fizički agresivan. Osiguranik je bio u Zagrebu s obitelji u vrijeme potresa, što mu je dovelo do pojačanja strahova. U veljači 2022. mu je predloženo liječenje putem dnevne bolnice, do tada imao maritalnih problema, koji su bili u poboljšanju. Liječenje provedeno od 27.3. -21.4.2023. zbog anksiozno- depresivnih smetnji te smetnji iz kruga PTSP-a. Najveći problemi osiguranika su maritalni zbog toga što lako plane ima kratak fitilj te česte eskalacije emocija uz nesanicu, razdražljivost. Uvidom u priloženu dokumentaciju vidljiva je prisutnost niza stresogenih čimbenika zbog zdravstvenog stanja članova obitelji (naročito kćeri, a i supruga ima epilepsiju), višegodišnja odvojenost od obitelju te po psihijatru laborarni problemi (isti nisu potanko opisivani, ali se provlače u dokumentaciji). Dijagnoza PTSP-a bilježi se u medicinskoj dokumentaciji prvi puta u sredinom 2018. (23 godine nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu) i do sada je dijagnoza PTSP uvijek navođena kao komorbiditetna uz F43.2 Poremećaj prilagodbe, a kao glavna dijagnoza se stavlja F41.2 Anksiozno-depresivno stanje. Nadalje, osiguranik nema status HRVI, a u nalazima psihijatar ne navodi utjecaj drugih civilnih stresogenih čimbenika iz obiteljske radne i socijalne okoline, nego se samo referira na rat, iako osiguranik u ratnom putu nema niti jednog specificiranog traumatskog događaja izuzetne jačine (izuzev da je sam rat trauma za svakoga). Uvažavajući obligatorne smjernice MKB-10 klasifikacije razvidno je da se kod osiguranika ne može govoriti o predmetnom bolovanju zbog PTSP-a koji je isključiva posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, jer postoji izraziti komorbiditet kojeg MKB-10 ne dozvoljava (od 2018 F41.2 Anksiozno depresivni sindrom). Kod osiguranika je tek djelomično i općenito opisan ratni stresogeni čimbenik koji bi mogao uzrokovati PTSP, nije opisana tipična klinička slika ratnog PTSP-a gdje bi tegobe po vrsti, intenzitetu učestalosti opravdavale korištenje ove dijagnoze, osiguranik nema status HRVI temeljem bolesti psihe, a opisani elementi PTSP-a u kliničkoj slici, nisu isključivi, jedini niti dominantni uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti osiguranika te se ne mogu uzročno posljedično povezivati sa sudjelovanjem osiguranika u

Domovinskom ratu 28 godina ranije“;

-da je zaključna ocjena liječničkog povjerenstva II Direkcije Zavoda iz navedenog nalaza, mišljenja i ocjene utvrđenje da se dijagnoza šifre po MKB10:F43.1 (Posttraumatski stresni poremećaj) i privremena radna nesposobnost od 27.3.-30.6.2023 ne mogu uzročno-posljedično povezati isključivo sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu; da je dijagnoza PTSP-a F43.1 prvi puta korištena kod osiguranika sa oko 23 godine odgode od završetka sudjelovanja u ratnim djelovanjima; da je postavljanje dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja s tolikom odgodom, kod osobe koja je preko dva desetljeća uredno funkcionirala u svakodnevnim životnim aktivnostima i radnom i obiteljskom okruženju, apsolutno stručno-medicinski neutemeljeno; da se kod osiguranika radi o psihičkim tegobama uzrokovanim zbog trigerirajućih neratnih stresora, koje je počelo nakon životne ugroze djeteta, zatim maritalni problemi, dugogodišnja odvojenost od obitelji te laborarni uz elemente odgođenog ratnog PTSP-a u kliničkoj slici te da osiguranik nema status HRVI temeljem odgođenog ratnog PTSP-a;

-da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 11. ožujka 2024. žalba tužitelja odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

20.Tužitelj u tužbi izražava nezadovoljstvo nalazom, mišljenjem i ocjenom drugostupanjskog liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda opisujući svoje zdravstvene tegobe te u svezi s tim probleme na radnom mjestu i u obitelji. Smatra da medicinska dokumentacija potvrđuje PTSP.

21.Ovaj sud, suprotno navodima tužitelja, smatra da su nalazi, mišljenja i ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva detaljno obrazloženi te utemeljeni na medicinskoj i drugoj dokumentaciji. Liječničko povjerenstvo je imalo u vidu i vremensko razdoblje sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu kao i ratni put tužitelja pri tome utvrđujući da tužitelj nije bio ranjavan niti zarobljavan te da nema podataka da bi tijekom sudjelovanja bio izložen osobito jakim stresogenim čimbenicima. Cijenjena je i činjenica i da tužitelj nema status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (tužitelj ni tijekom ovoga spora nije dostavio dokaze da ima navedeni status iako u tužbi tvrdi da mu je taj status priznat). Nadalje, nalazi, mišljenja i ocjene sadrže valjane razloge ocjene da se dijagnoza šifre po MKB10. F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj PTSP, u konkretnom slučaju ne može priznati kao isključiva i neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu a time se ni privremena nesposobnost za rad od 27. ožujka 2023. do 30. lipnja 2023. ne može priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naime, iz nalaza, mišljenja i ocjene jasno proizlazi, kao je to i gore navedeno, da da je dijagnoza PTSP-a F43.1 prvi puta korištena kod tužitelja sa oko 23 godine odgode od završetka sudjelovanja u ratnim djelovanjima; da je postavljanje dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja s tolikom odgodom, kod osobe koja je preko dva desetljeća uredno funkcionirala u svakodnevnim životnim aktivnostima i radnom i obiteljskom okruženju, stručno- medicinski neutemeljeno; da se kod osiguranika radi o psihičkim tegobama uzrokovanim zbog trigerirajućih neratnih stresora, koje je počelo nakon životne ugroze djeteta, zatim maritalni problemi, dugogodišnja odvojenost od obitelji te laborarni uz elemente odgođenog ratnog PTSP-a u kliničkoj slici te da te da tužitelj nema status HRVI temeljem odgođenog ratnog PTSP-a.

22.Tužitelj uz tužbu dostavio brojnu medicinsku dokumentaciju dio koje uglavnom prileži i spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te je analizirana od strane liječničkih povjerenstava u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu. Ovaj sud nema stručna medicinska znanja da bi ocjenjivao medicinsku dokumentaciju tužitelja. Sam tužitelj nije predložio izvođenje relevantnih dokaza kojima bi doveo u sumnju nalaz, mišljenje i ocjenu drugostupanjskog liječničkog povjerenstva. Štoviše, iako je tužitelj na raspravi održanoj dana 14. veljače 2025. upozoren u smislu odredbe članka 51. stavak 1. ZUS-a odnosno obvezu predlaganja dokaza kojima podupire svoje tvrdnje isti je izričito naveo da nema drugih dokaznih prijedloga.

23.Polazeći od svih prednjih utvrđenja, te citiranih odredbi ZOZO i Pravilnika, ovaj sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru suglasnim gore navedenim nalazima, mišljenjima ocjenama prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, koji su mogli poslužiti tuženiku i prvostupanjskom tijelu za donošenje zakonitih rješenja. Naime, nalazi, ocjene i mišljenja su, kako je i gore navedeno, provedena sukladno mjerodavnim odredbama ZOZO i Pravilnika, ista su stručno i detaljno obrazložena te su u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

24.U izloženim okolnostima osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika, kao i prvostupanjskog tijela, je zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

25.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 4. ožujka 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.