Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-118/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU pok. KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dobrili Tenžera Kerum, odvjetnici u Sinju, Vrlička 41, protiv tuženika DU. BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac u Sinju, Alkarsko trkalište 6, radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika DU protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-6151/2019 od 22. prosinca 2022., ispravljene rješenjem istog suda od 10. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-6151/2019 od 22. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda od 10. siječnja 2023., tako da se sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja UU koji glasi:

Budući je tuženik vlasnik i posjednik točno određenog sjeveroistočnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] prikazanog na skici mjesta spora od 08.08.2022. g. i listopada 2022. g. stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza točkama od 1 do 7 u površini od 410 m2 to se je tuženik dužan kloniti bilo kakvog pačanja ili pak prisizanja u vlasništvo tužitelja pa je ujedno tuženik dužan uspostaviti stanje naprijed opisane nekretnine tužitelja tako da odtrpa po njemu zatrpani gnjojar tužitelja čije mjesto je na predmetnim skicama i predmetu spora prikazano plavom zatvorenom bojom te je dužan tužitelji nadoknaditi štetu za posječeno stablo murve čiji panj je prikazan na istim skicama plavim krugom te i za stablo oraha čiji panj je također na istim skicama lica mjesta i predmetu spora prikazan zelenim krugom i to u ukupnom iznosu od 16.151,50 kn, a sve sa zakonskom zateznom

Polovni broj: Gž-118/2023-4

kamatom koja teče na taj iznos od 28.10.2019. g. pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika DU i preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-6151/2019 od 22. prosinca 2022. u točki

II. izreke tako da se rješava:

„Nalaže se tužitelju UU da tuženiku DU naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.812,50 eura u roku od 15 dana, dok se njegov zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tužitelja UU u cijelosti odbijaju kao neosnovani."

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja od 22. prosinca 2022., suđeno je:

„Budući je tuženik vlasnik i posjednik točno određenog sjeveroistočnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] prikazanog na skici mjesta spora od 08.08.2022. g. i listopada 2022. g. stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza točkama od 1 do 7 u površini od 410 m2 to se je tuženik dužan kloniti bilo kakvog pačanja ili pak prisizanja u vlasništvo tužitelja pa je ujedno tuženik dužan uspostaviti stanje naprijed opisane nekretnine tužitelja tako da odtrpa po njemu zatrpani gnjojar tužitelja čije mjesto je na predmetnim skicama i predmetu spora prikazano plavom zatvorenom bojom te je dužan tužitelji nadoknaditi štetu za posječeno stablo murve čiji panj je prikazan na istim skicama plavim krugom te i za stablo oraha čiji panj je također na istim skicama lica mjesta i predmetu spora prikazan zelenim krugom i to u ukupnom iznosu od 16.151,50 kn, a sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 28.10.2019. g. pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja od 22. prosinca 2022. riješeno je:

«I. Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koji glasi:

"1. Zabranjuje se tuženiku uznemiravanje, pristupanje, ometanje i srpečavanje tužitelja – predlagatelja osiguranja u korištenju njegovog točno određenog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u roku od 24 sata od donošenja rješenja o osiguranju.

2. Zaprečuje se tuženiku – protivniku osiguranja novčanom kaznom od 10.000,00 kuna u slučaju postupanja protivno nalogu i zabrani iz toč. 1. ovog rješenja o osiguranju.

3. Ako tuženik – protivnik osiguranja bude postupio protivno nalogu i zabrani iz toč. 1. ovog rješenja sud će donijeti rješenje kojim će odrediti novčanu kaznu i naplatu te novčane kazne.

Polovni broj: Gž-118/2023-4

4. Rješenje o osiguranju i privremena mjera ostaju na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

5. Žalba protiv rješenja o osiguranju ne odgađa provedbu odluke.»

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju i trošak ovog postupka u iznosu od 20.802,80 kuna (2.761,01 eura prema konverzijskom tečaju koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe i sve naprijed zatraženo sa zakonskom zateznom kamatom propisanom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

3. Rješenjem o ispravku od 10. siječnja 2023. odlučeno je:

«Ispravlja se Presuda ovog suda posl. broj P-6151/19 od dana 22. prosinca 2022. godine na listu 1., u prvom retku izreke, na način da umjesto riječi "tuženik" ispravno treba stajati "tužitelj".»

4. Protiv citirane presude ispravljene rješenjem od 10. siječnja 2023. i toč. II. izreke rješenja žalbu je izjavio tuženik DU (dalje: tuženik) iz svih žalbenih razloga, u bitnom navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onoga što je u razlozima presude navedeno o sadržaju isprava i samih i tih isprava. Ukazuje da prvostupanjski sud, usprkos jasnim i utvrđenim činjenicama i dokazima iz kojih proizlazi da sporna nekretnina nazvana „Pridvraće“ nije nikada podijeljena među prednicima stranaka i da je suvlasništvo i tužitelja i tuženika, pogrešno zaključuje da se radi o realnom dijelu nekretnine koje je u vlasništvu i posjedu tužitelja, te time nezakonito prihvaća tužbeni zahtjev. Ističe da ovakav zaključak, koji je suprotan provedenim dokazima, prvostupanjski sud valjano niti ne obrazlaže jer su njegovi razlozi navedeni u obrazloženju u suprotnosti sa provedenim dokazima odnosno stanju spisa. Smatra da prvostupanjski sud, pored iskaza svjedoka u rodbinskom i bliskom odnosu sa tužiteljem, neosnovano nije prihvatio iskaz jedino nepristranog svjedoka LU a koji je u vrijeme saslušanja imao 81 godinu i veći dio svoga života živio upravo na ovom dijelu gdje se nalazi predmetna nekretnina, a koji je u svom iskazu u bitnom rekao da je ovaj sporni dio ostao u zajednici trojice braće UU, LU i IU i da on pripada nasljednicima sve te trojice braće, a što ukazuje i sam naziv ove nekretnine „Pridvraće“ odnosno radi se o nekretnini sa koje se dolazi odnosno prilazi kućama odnosno nekretninama koje graniče sa njom, a koje su bile u vlasništvu prednika stranaka, odnosno trojice braće UU, LU i IU. Ističe da sud nije valjano obrazložio niti svoj zaključak da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe odnosno da je tužitelj dokazao da je vlasništvo stekao nasljeđivanjem od svojih prednika koji da su izvršili materijalnu diobu još u vrijeme prije katastarske revizije, a što navodno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka uključujući i tuženikovu braću, što nije točno jer iz raspravnog zapisnika od 16. rujna 2022. proizlazi da tuženikova braća LU i Petar koji su saslušani kao svjedoci niti u jednom dijelu nisu potvrdili postojanje diobe iz 1951. koja bi obuhvaćala ovu spornu nekretninu, a niti su izjavili da su se njome koristili samo tužiteljevi prednici, već upravo suprotno, pa ovakav zaključak prvostupanjskog suda je u suprotnosti sa provedenim dokazima. Navodi da je zbog

Polovni broj: Gž-118/2023-4

ovakvog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada je zaključio da je tužitelj dokazao da je vlasnik spornog zemljišta i da ima zakonsko pravo tražiti zabranu uznemiravanja od strane tuženika. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu uz naknadu troška sastava žalbe, podredno, istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj UU (dalje: tužitelj), suprotno žalbenim tvrdnjama, ukazuje da je pravilno prvostupanjski sud iz provedenih dokaza izveo zaključak da se tuženik zapačao u vlasnost tužitelja time što je nasuo i zatrpao gnjojar i posjekao stabla oraha i murve na nekretnini tužitelja a što proizlazi iz provedenih dokaza, posebice promjena na katastarskim česticama od 15. studenoga 2019. gdje je evidentirano da je svako od prednika ovdje tužitelja i tuženika bio upisan kao posjednici točno određenih dijelova k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a što potvrđuje da je ista nekretnina bila podijeljena. Ističe da je i činjenica, koja nije bila sporna i potvrdio ju je tuženik u svom iskazu, da je između ostalog upravo tuženik po nalogu tužitelja odmah nakon Domovinskog rata iskopao gnjojar za potrebe tužitelja a kojeg je koristio sve do 2019., dok ga tužitelj nije bez razloga zatrpao i posjekao stabla na toj nekretnini. Objašnjava da naziv nekretnine „Pridvraće“ ne utječe na prava tužitelja niti njegovih prednika jer je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama i u katastru upisana kao pašnjak pa nikada nije bilo zapreke za njezinu diobu, a upravo se ta nekretnina i nalazi ispred stare kuće u vlasništvu tužitelja. Smatra da je prvostupanjski sud valjano ocijenio iskaz svjedoka LU zbog njegovog bliskog i prijateljskog odnosa s tuženikom, a svojatanja predmeta spora ne može i nije osnova za donošenje drugačije odluke. Smatra da je tužitelj dokazao da se radi o podijeljenoj imovini i da je, što nije bilo niti sporno, tuženik ga uznemirio u korištenju iste te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.), a na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer je izreka pobijane presude u suprotnosti sa obrazloženjem, a u obrazloženju nisu dati valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, a oni koji su dati su u suprotnosti sa dokazima, kako materijalnim tako i personalnim na koje se prvostupanjski sud poziva, pa se presuda ne može valjano ispitati.

8. U pravu je tuženik kada u žalbi ukazuje da nije jasno zašto je prvostupanjski sud zaključio da je predmetna nekretnina među prednicima stranaka podijeljena i da bi tužitelj bio vlasnik i jedini posjednik spornog realnog dijela nekretnine, jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza, kako iz dokumenata tako niti iz iskaza svjedoka na koje se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju pobijane presude.

9. Predmet spora je prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) uz zahtjev za naknadu štete izvršenim uznemiravanjem prava vlasništva

Polovni broj: Gž-118/2023-4

realnog dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te sječom stabala na istoj nekretnini koja je, prema činjeničnim navodima tužbe, u vlasništvu tužitelja a koje uznemiravanje je izvršeno od strane tuženika kao treće osobe.

10. Odredbom članka 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV) je propisano da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

11. Odredbom članak 167. stavak 1. ZV je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, stavkom 2. istog članka je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršenju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to i dokaže, a stavkom 3. istog članka je propisano da u slučaju kada je uznemiravanjem iz stavka 1. toga članka prouzročena šteta, vlasnik ima prvo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

12. Odredbom članka 37. stavak 1. ZV je propisano da kad postoji suvlasništvo neke stravi uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova, a prema stavku 2. istog članka, idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje, a odredbom stavka 6. istog članka je propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome pa i svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

13. Odredbom članka 38. stavak 1. ZV je propisano da u slučaju ako što drugo nije određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a prema stavku 4. istog članka svaki suvlasnik nekretnine koji ima za to odgovarajući suvlasnički dio ima pravo u svako doba zahtijevati da se u korist njegovog suvlasničkog dijela nekretnine osnuje vlasništvo određenog posebnog dijela, ako su ispunjene pretpostavke pod kojima se ono može osnovati.

14. Dakle, u ovom postupku tužitelj je morao dokazati da je on vlasnik upravo ovog utuženog realnog dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te kada i na koji način ga je tuženik uznemiravao u izvršenju njegovih vlasničkih prava na ovoj predmetnoj nekretnini.

15. Tužitelj je u činjeničnim navodima tužbe tvrdio da je on stvarni vlasnik i posjednik točno određenog spornog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je stekao od svojih prednika nasljeđivanjem od majke i stričevog sina MU a oni nasljeđivanjem te izvršenom diobom iz 1951. i 1964.

Polovni broj: Gž-118/2023-4

16. Iz povijesti promjena posjeda na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su na istoj nekretnini, od 1951. do 1964. godine, kao suposjednici bili upisani: u [adresa] KU za 474 m2, u PL 3 SU za 474 m2 i PL 4 BU za 475 m2, odnosno ukupna površina 1423 m2, a od 1964. do 1993., temeljem prijave broj 157/64 zavedene pod Popis promjena Pp 7/1964, temeljem diobe posjeda dio površine iz posjedovnog lista 2 k. o. [katastarska općina] prelazi u posjedovni list 347 k. o. [katastarska općina] na ime IU za 237 m2, a u PL 2 k. o. [katastarska općina] ostaje posjed KU za 237 m2, u PL 3 SU pok. U za 474 m2, i PL 4 BU pok. LU 475 m2, i na kraju da je od 1993. pa do danas ovo stanje ostalo nepromijenjeno, a 1993. je temeljem rješenja o nasljeđivanju cijeli Posjedovni list 3 k. o. [katastarska općina] pa time i dio sporne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prešlo na novog posjednika UU pok. KU a nakon čega drugih promjena nije bilo.

17. Dakle, iz naprijed iznesenog povijesnog lista posjeda predmetne nekretnine proizlazi da su na istoj bili upisani u određenim površinama kao posjednici prednici ovdje stranaka i to: u [adresa] SU pok. U, kojeg je rješenjem o nasljeđivanju od 13. siječnja 1992. naslijedio ovdje tužitelj UU (474 m2) te u [adresa] KU otac tužitelja (237 m2) prednici tužitelja sa ukupno 711 m2, odnosno u [adresa] BU pok. LU prednik tuženika sa ukupno 475 m2, dok su u zemljišnim knjigama na spornoj nekretnini kao suvlasnici u određenim suvlasničkim dijelovima upisani tužitelj, otac tuženika, kao i drugi rođaci u određenim suvlasničkim dijelovima.

18. Tužitelj je dakle tvrdio da su prednici stranaka izvršili diobu ove sporne nekretnine, no ta činjenica ne proizlazi iz naprijed opisanog posjedovnog i zemljišnoknjižnog stanja jer i u jednom i u drugom, iako je u posjedovnim listovima određeno koju površinu svaki od suposjednika ima, a jednako tako i u zemljišnim knjigama u kojem suvlasničkom omjeru je svaki od njih suvlasnik, niti u jednim niti u drugim evidencijama nije vidljivo da je nekretnina fizički podijeljena, a što bi bilo logično, s obzirom na tvrdnje o diobi te činjenici da na ovom području nije bilo zabrane cijepanja odnosno geometrijske diobe nekretnina, pa da je doista do takve diobe došlo, kako to tvrdi tužitelj, nema razloga da takva dioba ne bi bila evidentirana barem u evidenciji posjeda odnosno katastra, stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da iz ovih činjenica odnosno dokaza proizlazi da je predmetna nekretnina među prednicima stranaka podijeljena 1951. odnosno 1964. godine, a sama činjenica da bi posjedi prednika, pa i sada tužitelja, bili evidentirani u zasebnim posjedovnim listovima i u određenoj površini ne znači i ne potvrđuje samostalni fizički posjed konkretno određene površine, a što je vidljivo i iz skice vještaka prema kojem pokazani sporni dio samog posjeda tužitelja cijepa ukupnu površinu na tri dijela, a koje površine svaka za sebe ne odražavaju upisano stanje posjeda u posjedovnom listu kao niti suvlasničko stanje upisano u zemljišnim knjigama.

19. Također prvostupanjski sud nije cijenio, a trebao je, utvrđeno stanje na licu mjesta prilikom provođenja očevida, a što je vidljivo iz zapisnika sa ročišta te nalaza i mišljenja vještaka, da pokazana površina od strane tužitelja na licu mjesta ne odgovara površini upisanoj u evidenciji katastra niti zemljišnoj knjizi jer, kako je naprijed rečeno, prema povijesti posjeda prednicima tužitelja je pripadala površina sporne nekretnine u površini od 711 m2, tužitelj je na licu mjesta kao svoje vlasništvo te nekretnine pokazao ukupnu površinu 410 m2, te je pokazao kao spornu površinu i dijelove k. č. [katastarska čestica]. te k. č. [katastarska čestica], obije k. o. [katastarska općina], pa dakle niti ta njegova tvrdnja se ne podudara sa činjeničnim

Polovni broj: Gž-118/2023-4

navodima tužbe, a posebice uzimajući i činjenicu da na licu mjesta nije bilo vidljivo da bi ova pokazana površina bila ograđena niti drugačije obrađena u odnosu na ostali dio površine predmetne nekretnine, a bilo bi logično da je doista došlo do diobe ove nekretnine i da su tužiteljevi prednici pa i on sam isključivi vlasnici i posjednici upravo ovog pokazanog dijela nakon diobe izvršene prije 60 godina, da bi to bilo, osim u evidenciji katastra i zemljišne knjige, trebalo biti vidljivo i na terenu, a to nije tako, pa se stoga ovakve tvrdnje tužitelja ne mogu prihvatiti kao istinite i dokazane.

20. Nadalje, treba reći da je i sam tužitelj, a što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti obrazlaže zašto to nije učinio, prilikom intervencije djelatnika Policijske postaje Sinj, koji su intervenirali upravo po njegovom pozivu radi uznemiravanja od strane tuženika i njegove braće, a kako to proizlazi iz službene bilješke policijskih službenika, rekao da su tuženik i njegova braća ispilali orah i krušku koju je on zasadio a nalazi se poviše njegove kuće na zajedničkom posjedu koji nije podijeljen, a unatoč kasnijoj tvrdnji punomoćnice tužitelja da taj navod u službenoj bilješci ne bi bio točno interpretiran iskaz tužitelja, tijekom postupka tužitelj nije na te okolnosti odnosno tvrdnje predlagao saslušanje policijskih službenika, pa se ne može uzeti da prilikom intervencije tužitelj nije i sam tvrdio da se radi o nepodijeljenom zemljištu.

21. U pravu je tuženik kada u žalbi upire i da je pogrešan zaključak prvostupanjski sud izveo iz iskaza saslušanih svjedoka (braće tuženika) kada je zaključio da su i oni u svojim iskazima potvrdili diobu njihovih prednika iz 1951. i 1964. godine, jer to ne proizlazi iz njihovih iskaza danih na raspravnom zapisniku od 16. rujna 2022., kada je LU pok. BU tvrdio da su se predmetnom površinom svi služili i da nitko nikome nije smetao, odnosno da su je zajednički čistili, kao i da je svjedok HU pok. BU iskazao da se radi o zajedničkom zemljištu tužitelja ali i njih odnosno njih trojice braće, da oni jesu dopustili da tužitelj na njihovom zajedničkom zemljištu iskopa gnjojar, ali time nije potvrdio da se radilo o diobi te nekretnine pa stoga pogrešno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi te zaključuje da su diobu prednika stranaka potvrdili i braća tuženika saslušanih kao svjedoka u ovom postupku.

22. U pravu je tuženik i kada ukazuje da bez opravdanog razloga prvostupanjski sud ne prihvaća iskaz jedinog, u ovom postupku nezainteresiranog, svjedoka LU pok. K, a koji je u daljnjem srodstvu sa strankama te je 25 godina, do kasnih 60-tih godina prošlog stoljeća, živio na ovom području, što znači i u vrijeme za koje tužitelj tvrdi da je izvršena dioba predmetne nekretnine između prednika stranaka, a koji svjedok u svom iskazu tvrdi da predmetna nekretnina nije među prednicima stranaka podijeljena i da je pripadala trojici braće UU, LU i IU, odnosno prednicima tužitelja i tuženika.

23. Dakle, sukladno odredbi članka 167. stavak 2. i članka 166. stavak 1. ZV, tužitelj je u ovom postupku morao dokazati da je on vlasnik i posjednik točno određenog spornog dijela nekretnine, te način stjecanja vlasništva i posjeda toga dijela predmetne nekretnine, obzirom da kao takav nije upisan u zemljišnim knjigama i katastarskoj evidenciji, da bi ostvario pravo zaštite od uznemiravanja trećih osoba, no iz naprijed opisanih dokaza to ne proizlazi jer iz istih ne proizlazi da je ova sporna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] među strankama a niti njihovim prednicima ikada fizički podijeljena, bez obzira što su prednici stranaka, a sada i tužitelj, u posjedu bili upisani u određenim površinama u posebnim posjedovnim listovima, a što ne dokazuje, kako to pogrešno

Polovni broj: Gž-118/2023-4

zaključuje prvostupanjski sud, da bi time bila potvrđena dioba nekretnine od strane prednika stranaka, jer da jeste tako onda bi ta dioba bila provedena kroz evidenciju katastra osnivanjem novih čestica, jer za to nije bilo prepreke i tada bi kao samovlasnici i samoposjednici na istima bili određeni kako ovdje tužitelj kao pravni slijednik svoga oca i strica, tako i tuženik i eventualno njegova braća kao pravni slijednici njihovog oca, no to nije tako i ne proizlazi iz provedenih dokaza.

24. Dakle, tužitelj osim svoje tvrdnje te podataka upisanih u povijesti posjeda predmetne nekretnine u posebnim posjedovnim listovima nije dao nikakvog valjanog materijalnog dokaza da je dioba ove sporne nekretnine među prednicima stranaka izvršena i na koji način, a svjedoci koji su u bliskom krvnom ili tazbinskom srodstvu sa tužiteljem, što je i očekivano, su tvrdili i svjedočili u korist činjeničnih navoda tužbe, a suprotno tome svjedoci koji su u srodstvu s tuženikom u korist navodima tuženika odnosno protivno činjeničnim navodima tužbe, a sud pogrešno nije jedinog svjedoka, koji nije direktno zainteresiran za spor LU pok. K ocijenio pravilno, a koji je potvrdio, kako je to i tužitelj pred službenicima Policijske postaje Sinj rekao, da ova sporna nekretnina nije bila podijeljena, što se podudara utvrđenom stanju na terenu te nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke, pa stoga na istoj vlasnička i posjedovna prava mogu izvršavati svi suvlasnici i suposjednici i tužitelj kao jedan od njih, na ovakav način, nema pravo tražiti zaštitu u odnosu na druge suvlasnike odnosno suposjednike.

25. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog sječe oraha i murve također treba reći da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je te voćke zasadio tužitelj i da je on bio vlasnik istih jer su iste zasađene na zajedničkoj nekretnini a i sam tužitelj je za murvu rekao da da ju pamti od svog najranijeg djetinjstva i ne zna kada je niti tko ju je zasadio, dok je u odnosu na orah rekao da ga je on zasadio nakon Domovinskog tata, no za to nije dao niti valjani dokaz, odnosno potvrdu, pa je stoga pogrešan i zaključak prvostupanjskog suda da bi se radilo o isključivom vlasništvu tužitelja na ovim posječenim voćkama, kao i zaključak da bi se ispunile pretpostavke iz odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - dalje ZOO) za naknadu štete izvršenim radnjama sječom ovih stabala jer u odnosu na taj zahtjev ne postoji aktivna legitimacija, kako je to istaknuto već u odgovoru na tužbu od strane tuženika, a niti postoji protupravnost u postupanju suvlasnika.

26. Naime, kako je u odredbi članka 167. stavak 3. ZV određeno, u slučajevima kada je uznemiravanjem vlasnika od strane treće osobe počinjena šteta vlasnik ima pravo na naknadu štete prema odredbama obveznog prava.

27. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO je propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

28. Prema odredbi članka 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

29. Dakle tužitelj je tužbom zatražio naknadu štete u visini utvrđene nalazom vještaka poljoprivredne struke, no da bi takav zahtjev bio osnovan morale bi se ispuniti

Polovni broj: Gž-118/2023-4

pretpostavke za odgovornost za štetu i to nastanak same štete tužitelju da se radi o njegovoj imovini, štetna radnja, a to je sjeća stabala, štetnik tužitelj i njegov brat, protupravnost, kao i uzročno posljedična veza, no iako u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik, zajedno sa braćom posjekao predmetna stabla, dakle imamo štetnu radnju i štetnika, no uzimajući da je tuženik suvlasnik nekretnine na kojoj su se nalazila posjećena stabla, a da tužitelj nije dokazao da je on isključivi vlasnik istih, to prema odredbi članka 37. i članka 38. ZV, nema protupravnosti, a posebice što je tražena šteta bila vezana za odredbu članka 167. stavak 3. ZV, pa stoga tužitelj u konkretnom slučaju prema tuženiku nije legitimiran tražiti štetu po osnovi vlasništva, a niti u konkretnom slučaju postoji protupravnost, pa time niti odgovornost za nastanak štete ovdje tužitelju.

30. S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je temeljem odredbe članka 373.a stavak 2. ZPP, uvažavajući žalbu tuženika, pobijanu presudu ispravljenu rješenjem prvostupanjskog suda preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

31. Povodom žalbe tuženika te uz primjenu članka 166. stavak 2. ZPP, obzirom da je ovaj drugostupanjski sud presudu prvostupanjskog suda preinačio, u ovom postupku je odlučio o cjelokupnim troškovima postupka.

32. Odluku o troškovima postupka ovaj sud je donio temeljem odredbe članka 154. stav 1. ZPP tako da je trošak dosudio tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu a uzimajući vrijednost predmeta spora 1.459,94 eura te primjenjujući odredbu članka 155. ZPP i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje Tarifa) tuženiku je priznao: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8/1 Tarife = 100 bodova x 2,00 eura /bod = 200,00 eura), trošak zastupanja na ročištima održanim dana 19. siječnja 2021., 24. veljače 2021., 15. srpnja 2022., 16. rujna 2022. i 8. studenoga 2022. u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura (Tbr 9/1 Tarife = 100 bodova x 2,00 eura/bod = 200,00 eura za svako ročište na kojem se raspravljalo o predmetu spora i/ili provodili dokazi), trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 250,00 eura (Tbr 10/1 Tarife = 100 bodova uvećano za 25% = 125 bodova x 2,00 eura/bod = 250,00 eura za sastav redovnog pravnog lijeka, žalbe, protiv presude prvostupanjskog suda) i trošak PDV u iznosu od 362,50 eura (25% na iznos naknade troška od 1.450,00 eura), odnosno sve ukupni iznos troška postupka u visini od 1.812,50 eura, dok je ovaj sud zahtjev tuženika za naknadu troškova u preostalom dijelu, za pristup na ročište za objavu i sudsku pristojbu na presudu, odbio kao neosnovan jer iz sadržaja spisa proizlazi da punomoćnik tuženika nije na ročište za objavu pristupio, a niti da je pristojbu na presudu uplatio, pa ti troškovi za njega nisu niti nastali.

33. Jednako tako je sud odbio zahtjev za naknadu troška tužitelja jer, nakon što je preinačio pobijanu presudu, ovaj sud je odluku o troškovima postupka odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, a tužitelj je u ovom postupku parnicu izgubio u cijelosti pa nema prava na naknadu troškova postupka.

34. S obzirom na navedeno trebalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, uvažavajući žalbu tuženika, a i odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda preinačiti i naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi

Polovni broj: Gž-118/2023-4

trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.812,50 eura u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu njegov zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbiti kao neosnovane, odnosno riješiti kao u izreci.

35. U preostalom, a nepobijanom dijelu točka I. izreke rješenja prvostupanjskog suda ostaje nepromijenjena.

Zadar, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov