Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž 70/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, suca izvjestitelja i člana vijeća i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Ferde Hefelea 57, protiv tuženika GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Rebiću, odvjetniku u Zagrebu, Cankarova 1, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice AB i tuženika GH protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-446/2021 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika GH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-446/2021 od 20. prosinca 2022. u točkama I. i II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-446/2021 od 20. prosinca 2022. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku HH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici AB, [osobni identifikacijski broj], isplati na ime zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu AB iznos od 15.543,3 eura (117.111,02 kuna) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 2. ožujka 2017. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Uvažava se žalba tužiteljice AB, preinačuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-446/2021 od 20. prosinca 2022. u točki IV. izreke, u naravi odluka o troškovima postupka, i rješava:

Nalaže se tuženiku GH da tužiteljici AB nadoknadi trošak kaznenog postupka u iznosu od 4.725,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. ožujka 2025. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice AB i zahtjev tuženika GH odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku HH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici AB, [osobni identifikacijski broj],, preda u posjed putem Agencije za poljoprivredno zemljište nekretnine upisane u:

- z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je nekretnina označena kao: k. č. br. [katastarska čestica] livada sinokoška 1381 m2

- z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane su nekretnine označene kao:

k. č. br. [katastarska čestica] 2

livada senokoša

809 m2

k. č. br. [katastarska čestica] 4

livada senokoša 2 568 m2

k. č. br. [katastarska čestica] 5

livada prigradek 1 471 m2

k. č. br. [katastarska čestica] 6

pašnjak senokoša 6 121 m2

k. č. br. [katastarska čestica] livada senokoša 1 471 m2

k. č. br. [katastarska čestica] 1

pašnjak senokoša 20 607 m2

k. č. br. [katastarska čestica] 4

pašnjak senokoša 10 283 m2

k. č. br. [katastarska čestica] 5

pašnjak prigradek 2 967 m2

k. č. br. [katastarska čestica] 6

pašnjak senokoša 25 522 m2

k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak prigradek 2 626 m2

[katastarska čestica]

pašnjak senokoša  5 819 m2

[katastarska čestica]

pašnjak senokoša  54 389 m2

k. č. br. [katastarska čestica] 1

pašnjak senokoša 58 787 m2

k. č. br. [katastarska čestica] 3

pašnjak senokoša 5 503 m2

-z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je nekretnina označena kao:

[katastarska čestica]

pašnjak i kanal

232 154 m2

-z. k. ul. [broj ZK uloška] k,.o. [adresa] upisana je nekretnina označena kao:

k. č. br. [katastarska čestica] 1

pašnjak i kanal 185 769 m2

-z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane su nekretnine označene kao:

k. č. br. [katastarska čestica] 6

pašnjak dužička 15 465 m2

k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak krčevina 125 523 m2

k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak dužički 1 458 607 m2

k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak dužički 171 920 m2

k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak dužički 62 150 m2

- z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je nekretnina označena kao: k. č. br. [katastarska čestica]/1

pašnjak ključ 1 247 268 m2

- z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je nekretnina označena kao: k. č. br. [katastarska čestica]/1

pašnjak lug 99 030 m2

k. č. br. [katastarska čestica] 2

pašnjak lug 241 551 m2, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, isplati na ime zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske iznos od 117.111,02 kuna/15.543,3 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kako slijedi: - na iznos od 117.111,02 kuna/ 15.543,3 eura od 2. ožujka 2016. pa do isplate.

III. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija za isplatu iznosa od 117.111,02 kuna / 15.543,3 eura i zakonskim zateznim kamatama na isti iznos od

2. ožujka 2017. pa do isplate.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod točkom III. i IV. izreke žalbu je izjavila tužiteljica Republika Hrvatska (dalje tužiteljica) iz svih žalbenih razloga u bitnom ukazujući da je neosnovano prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 117.111,02 kn (15.543,30 eura) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 1. ožujka 2017. pa do isplate i to zbog pogrešno zauzetog pravnog stava da je tuženik taj iznos zakupa za 2017. godinu podmirio uplatom od 28. veljače 2017., a čime je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članak 171. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje da nije bilo sporno tijekom postupka da tuženik nije platio zakupninu za 2015. godinu, zbog toga što je, kako je on tvrdio tijekom postupka, smatrao da zbog elementarnih nepogoda nije bio dužan za tu godinu plaćati zakup, a prvostupanjski sud umjesto da je uplatu od 28. veljače 2017., primjenom odredbe članka 171. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, uzeo kao uplatu zakupa po ugovoru za 2015. godinu, pogrešno zaključio da se ova uplata ima uzeti za naknadu zakupa po ugovoru za 2017., a zatim, zaključujući da tužbom u ovom postupku nije obuhvaćen period zakupa za 2015., pogrešno zaključuje da je tužbeni zahtjev u dijelu tražene isplate zakupa za 2017. neosnovan. Posljedično pogrešnoj odluci u vezi glavne stvari ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno donio odluku i o troškovima postupka, pa predlaže da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška prema troškovniku uvećano za trošak sastava žalbe, a podredno istu u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Protiv citirane presude, u dijelu pod točkom I. i II. izreke, žalbu je izjavio tuženik GH (dalje tuženik) iz svih žalbenih razloga ukazujući da je pobijana presuda kontradiktorna i nerazumljiva u pobijanom dijelu a čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ne osporava da je od Agencije za poljoprivredno zemljište dobio obavijest o raskidu ugovora od 4. svibnja 2017. kao i da je od strane Ministarstva poljoprivrede obavljen inspekcijski nadzor i sačinjen zapisnik 13. lipnja 2017. u kojem je naznačeno da tuženik još nije započeo sa obradom zakupljenih površina, no ističe da je planirao uvođenje poljoprivrednog zemljišta u svrhu obaviti u roku od osam godina od preuzimanja zemljišta s obzirom da je zemlja bila zapuštena, a kasnije i nabaviti stoku koja bi na tom zemljištu bila smještena, te ističe da je 2014. bila elementarna nepogoda odnosno velike padavine tako da se područje oko rijeke Odre i Kupe, zbog visokog vodostaja, nisu mogle obrađivati. Ističe da je u dopisu o raskidu u bitnom kao razlog naveden nekorištenje poljoprivrednog zemljišta od strane tuženika kao dobrog gospodara, odnosno neostvarivanje gospodarskog programa, kao i neplaćanje zakupnine dvije godine uzastopce. Smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako tuženik zakup nije platio samo za 2016. godinu pa ovaj razlog za raskid ugovora ne bi bio niti valjan, pa da je prvostupanjski sud trebao utvrditi da tužbeni zahtjev o predaji u posjed predmetnih nekretnina nije osnovan. Smatra također da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da su postojali razlozi za raskid ugovora zbog nepravilnog gospodarenja zemljištem s obzirom da je tuženik, sukladno gospodarskom planu koji je bio sastavni dio ugovora o zakupu, bio dužan privesti poljoprivredno zemljište namjeni u roku od osam godina od dana sklapanja ugovora, odnosno do 2019. a koju činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio niti je uzeo okolnost da je 2014. godine, a što je on isticao tijekom postupka, bila na području ugovorenih površina elementarna nepogoda i nemogućnost bilo kakvog rada odnosno obrađivanja tih nekretnina. Smatra također da je pogrešna zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora u pogledu neplaćanja zakupa dvije uzastopne godine jer je i sam utvrdio da je za 2017. godinu zakup podmiren i da je ostala neplaćena samo sporna 2016. Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

6. U postupku, koji je prethodio pobijanoj presudi, prvostupanjski sud je utvrdio da je među strankama dana 5. travnja 2011. zaključen Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta na period od 20 godina (dalje: Ugovor), a u kojem je u točki VIII. ugovoreno da zakupodavac može raskinuti ugovor o zakupu prije isteka roka ako zakupnik ne plati zakupninu dva puta uzastopno ili ne dostavi dokaz o uplati zakupnine u roku iz točke III. toga Ugovora, osim u slučaju više sile, kao i iz razloga nepravilnog gospodarenja zakupljenim zemljištem, a da prema računovodstvenoj evidenciji uplata zakupa te potvrde o uplati 28. veljače 2017., tuženik nije uplatio zakupnine za 2015., koja nije bila utužena i 2016. godinu, kao i da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da zakupljeno zemljište u pretežitom dijelu nije privedeno svrsi i nije obrađeno, te je utvrdio da je tužitelj dopisom od 4. svibnja 2017., koji je uredno dostavljen tuženiku, pozivajući se na točku VIII. Ugovora, otkazao predmetni Ugovor, a da je, pokrenuti upravni spor od strane ovdje tuženika za utvrđivanje nezakonitosti toga otkaza Ugovora, pravomoćno okončan odbačajem tužbe, pa prvostupanjski sud zaključuje da je otkaz Ugovora o zakupu dat valjano i zakonito, a kako tuženik nije platio zakup za 2015. godinu, koja nije utužena, te za 2016. godinu koji iznos je utužen u ovom postupku, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za predaju u posjed poljoprivrednog zemljišta dobivenog po Ugovoru, te tužbeni zahtjev u dijelu tražene isplate zakupa za 2016. godinu, dok odbija tužbeni zahtjev u dijelu tražene isplate zakupa po Ugovoru za 2017. godinu, a odluku o trošku postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 148/2011., 25/2013. i 89/2014. - dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19).

7. O žalbi tuženika :

7.1. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, a na koju i ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, jer izreka pobijane presude u pobijanom dijelu nije u suprotnosti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su, u odnosu na pobijani dio presude, dati valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku pa se presuda u pobijanom dijelu može valjano ispitati.

7.2. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud nije našao niti da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

7.3. Neosnovano tuženik u žalbi upire da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi tužiteljica valjano otkazala Ugovor o zakupu jer da ne bi bile ispunjene pretpostavke iz točke VIII. Ugovora, odnosno da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio kako tuženik nije platio zakupninu dvije uzastopne godine, odnosno da ne bi zakupljeno poljoprivredno zemljište obrađivao kao dobar gospodar sukladno gospodarskom programu jer, suprotno ovakvim žalbenim tvrdnjama, valjano prvostupanjski sud zaključuje da iz zapisnika inspekcijskog nadzora Ministarstva poljoprivrede, koji je obavljen 2017. godine, dakle, šest godina nakon preuzimanja poljoprivrednog zemljišta po Ugovoru, zemljište nije obrađeno i nije privedeno svrsi, a također pravilan je zaključak da nije plaćen zakup za dvije godine uzastopno s time da je pogrešno prvostupanjski sud smatrao da se radi o neplaćenom zakupu za 2015. i 2016. godinu, jer je pravilno trebao zaključiti da se radi o 2016. i 2017. godini, a što nije utjecalo na valjanost konačnog zaključka da zakup nije plaćen dvije uzastopne godine i da je tužiteljica opravdano otkazala Ugovor sukladno točki VIII istoga.

7.4. Naime, iz Zapisnika Ministarstva poljoprivrede, Službe inspekcije, Područne jedinice Zagreb od 13. lipnja 2017. proizlazi da je nakon pregleda inspekcije, a u kojem postupku je sudjelovao i tuženik kao stranka, utvrđeno da zakupljeno zemljište nije očišćeno od raslinja, trave i drveća te da nije obavljena sjetva ratarskih i krmnih kultura na području gdje je to trebalo biti, a što niti sam tuženik u tom postupku nije osporavao već je pravdao da sjetvu nije obavio iz razloga što su površine djelomično zapuštene, a stoku nije nabavljao jer planirane površine za njihovu ispašu nisu još ni ograđene, kao i da je 2014. godine bila poplava na dijelu toga područja i proglašena elementarna nepogoda, a što potvrđuje činjenicu da ni nakon šest godina od preuzimanja poljoprivrednog zemljišta isto nije privedeno svrsi, a upravo je to jedan od razloga naveden u točki VIII. Ugovora o zakupu kao razlog za raskid ugovora, s time da nisu prihvatljive žalbene tvrdnje da je ovaj zaključak preuranjen jer da bi, prema programu gospodarenja, kojeg tuženik nije dostavio u spis, isti trebao zakupljene nekretnine dovesti u stanje za sjetvu i ispašu u roku od osam godina od zaključenja Ugovora, jer takva tvrdnja ne proizlazi iz sadržaja Ugovora o zakupu, a tuženik osim svoje tvrdnje nije o tome dao valjanog dokaza, pa stoga ovakva žalbena tvrdnja nije prihvatljiva i ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda.

7.5. No, treba reći i to da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako zakup po Ugovoru o zakupu za 2015. nije podmiren jer nije bilo sporno među strankama, a proizlazi i iz kartice tuženika o plaćanju zakupa, da je tuženik platio zakup za 2011., 2012., 2013. i 2014. godinu, dok 2015. godine nije izvršio uplatu, kako je on tijekom postupka tvrdio iz razloga što je smatrao da za 2014. nije trebao uplatiti iz razloga proglašenja elementarne nepogode, pa da je ta uplata za 2014. trebala biti uzeta za podmirenje duga u 2015., a zatim je uplatio 28. veljače 2017., a za koju uplatu je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da se radi o uplati upravo za tu godinu, međutim, iz izvoda OTP banke d.d. od 28. veljače 2017. proizlazi da je tuženik uplatio tužiteljici iznos od 117.111.02 kn za zakup poljoprivrednog zemljišta s time da, kako to i upire tužiteljica, u uplatnici nije navedeno za koju godinu zakupa se vrši uplata, pa je, kako je to valjano i knjiženo u financijskoj kartici tuženika kao dužnika ova uplata, sukladno članku 171. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) tom uplatom tuženik podmirio dug zakupa za 2015. godinu, a posljedično tome je ostao neplaćen zakup po Ugovoru za 2016. i 2017. godinu.

7.6. Dakle, kako to proizlazi iz naprijed obrazloženog, valjano je u postupku utvrđeno da tuženik nije nakon šest godina od zaključenja Ugovora o uvođenja u posjed zakupljeno zemljište priveo svrsi niti ga koristio kao dobar domaćin, a također i da nije valjano odnosno pravodobno uplatio zakup toga zemljišta za dvije godine, odnosno za 2016. i 2017. godinu, pa su stoga bile ispunjene pretpostavke iz članka VIII. Ugovora, a otkaz, koji je uredno i pravilno dostavljen tuženiku, time zakonit i valjan, tome ide u prilog i činjenica da tuženik niti u postupku pokretanja upravnog spora radi osporavanja zakonitosti otkaza toga Ugovora nije uspio pa je stoga valjano prvostupanjski sud zaključio da se tuženik u posjedu predmetnih nekretnina nalazi bez valjanog pravnog osnova odnosno nezakonito te da njegov posjed nije pošten pa da je isti dužan posjed tih nekretnina predati tužiteljici kao vlasnici, a također i da joj je dužan isplatiti neplaćeni iznos zakupa za 2016. godinu u ugovorenoj visini od 117.111,02 kuna / 15.543,3 eura.

7.7. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženika, a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda u točkama I i II izreke, odnosno odlučiti kao u točki I izreke.

8. O žalbi tužiteljice:

8.1. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužiteljice ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2. , 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

8.2. No, u pravu je tužiteljica kada u žalbi ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 171. stavak 2. ZOO kada je zaključio da je uplata tuženika izvršena 28. veljače 2017. zatvorila dugovanje tuženika za zakup zemljišta po Ugovoru za 2017. godinu, s obzirom da, kako se to u žalbi i ukazuje, u nalogu za uplatu nije konkretizirano za koju godinu zakupa se odnosi konkretna uplata, pa je u tom slučaju, s obzirom da je postojalo ranije nepodmireno potraživanje u istom iznosu i po istom osnovu za 2015. godinu, istu trebalo knjižiti odnosno uzeti kao uplatu i podmirenje ranijeg duga.

8.3. Naime, odredbom čl. 171. stavak 1. ZOO je propisano kada među istim osobama postoji više istorodnih obveza, a ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, a prema stavku 2. istog članka, kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

8.4. Dakle, kako to nije uređeno Ugovorom, niti postoji dogovor među strankama, a kako tuženik u uplatnici odnosno prilikom uplaćivanja dužnog iznosa zakupa nije naveo da bi se uplata odnosila za nepodmireni duga zakupa za 2017. godinu, a nesporno je među strankama da dug za 2015. godinu nije podmiren, tada je valjano tužiteljica uzela da je ovaj uplaćeni iznos trebalo knjižiti kao podmirenje potraživanja odnosno duga zakupa po Ugovoru iz 2015. godine, te je valjano utužila dug po osnovi zakupa za 2016. i 2017. godinu.

8.5. Naime, među strankama nije bilo sporno da tuženik za 2015. godinu nije uplatio zakup, kako je on tijekom postupka tvrdio smatrajući da za 2014. godinu, za koju je uredno platio zakup, to nije trebao činiti radi elementarne nepogode pa da je ta uplata trebala biti proknjižena kao podmirenje duga za 2015. godinu, što ne stoji jer tuženik u spis nije dostavio dokaz o tome da je prijavio štetu na predmetnim nekretninama za 2014. godinu zbog elementarne nepogode odnosno poplave, a niti da je od bilo koje nadležne institucije županije ili Vlade Republike Hrvatske dobio odluku da je na području na kojem se nalaze zakupljene površine bila elementarna nepogoda čija šteta se podmiruje ili se obveznici oslobađaju obaveze plaćanja naknade za zemljište u zakupu u tom periodu.

8.6. Dakle, u pravu je tužiteljica kada tvrdi da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da bi uplata, izvršena od strane tuženika 28. veljače 2017., bila namirenje duga po obvezi zakupa za 2017., pa da tužbeni zahtjev postavljen u tom pravcu ne bi bio osnovan.

8.7. Stoga je trebalo, pravilnom primjenom odredbe članka 171. stavak 1. i 2. ZOO utvrditi da je uplatom tuženika izvršenom 28. veljače 2017. podmiren dug za obvezu plaćanja zakupa za 2015. godinu, a da je dug za plaćanje zakupa iz točke III Ugovora o zakupu za 2017. ostao nepomiren pa da je time tužbeni zahtjev na isplatu toga iznosa bio osnovan.

8.8. Uzimajući naprijed navedeno trebalo je žalbu tužiteljice uvažiti i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP presudu prvostupanjskog suda u točki III izreke preinačiti na način da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 15.543,3 eura (117.111,02 kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama od 1. ožujka 2017. pa do isplate u roku od 15 dana, odnosno presuditi kao u točki II izreke.

9. Postupajući sukladno žalbi tužiteljici a i temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, obzirom da je djelomično presuda prvostupanjskog suda preinačena, ovaj sud je odlučio o troškovima cijelog parničnog postupka.

10. Ovaj sud je odluku o troškovima postupka donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, tako da je tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela u sporu, uzimajući kao vrijednost predmeta spora utuženi iznos 31.086,60 eura, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. - dalje Tarifa), a sukladno odredbi članka 155. ZPP, kao opravdane i potrebne troškove priznao: trošak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora od 2. studenoga 2018. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/8 Tarife 250 bodova x 2,00 eura/bod), trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife = 250 bodova x 2,00 eura/bod = 500,00 eura), trošak sastava podneska od 8. svibnja 2019. u visini od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife = 250 bodova x 2,00 eura/bod = 500,00 eura za obrazloženi podnesak kojim je odgovoreno na odgovor na tužbu i obrazloženi predloženi dokazi), trošak zastupanja na ročištima 12. rujna 2019., 6. lipnja 2022., 15. rujna 2022. i 10. studenog 2022. u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife = 250 bodova x 2,00 eura/bod = 500,00 eura za svako ročište na kojem se raspravljalo o predmetu spora i/ili provodili dokazi), trošak zastupanja na ročištima 22. prosinca 2021. i 15. ožujka 2022. u ukupnom iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife = 50 % od 250 bodova = 125 bodova x 2,00 eura/bod = 250,00 eura za svako ročište na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima), trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife = 50 bodova x 2,00 eura/bod = 100,00 eura za pristup na ročište za objavu odluke suda) i trošak sastava žalbe protiv presude od 3. siječnja 2023. u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 10/1 Tarife = 250 bodova uvećano za 25% = 312,50 bodova x 2,00 eura/bod = 625,00 eura za sastav pravnog lijeka odnosno žalbe protiv presude), odnosno sveukupni trošak u iznosu od 4.725,00 eura, a koji je sud naložio da je tuženik dužan platiti u roku od 15. dana.

11. Ovaj sud nije priznao tužiteljici trošak sastava žalbe protiv rješenja od 15. veljače 2020. s obzirom da je ta žalba od strane drugostupanjskog suda (Županijski sud u Velikoj Gorici) odbijena kao i trošak za sastav iste, pa je dakle o tom trošku već odlučeno.

12. S obzirom na naprijed navedeno, trebalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, uvažavajući žalbu tužiteljice, a sukladno i odredbi članka 166. stavak 2. ZPP, presudu prvostupanjskog suda u točki IV. izreke, koja je u naravi rješenje o trošku postupka, preinačiti tako da se naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.725,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka tužiteljice te tuženika u cijelosti trebalo odbiti kao neosnovanima.

13. S obzirom na sve navedeno trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zadar, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov