Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-948/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika: 1. ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. DŽ, [adresa] U, [adresa], 3. KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9. RŽ, [adresa] str. 21 i 10. ČŽ, [adresa], 313 [adresa], treće tuženik i peto do deseto tuženici zastupani po punomoćnici TŽ, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-673/2023-15 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-673/2023-15 od 31. srpnja 2024. te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica UŽ, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica za cijelo u odnosu na nekretninu oznake:

- kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake ORANICA, ukupne površine 5300 m2.

II. Tuženici su dužni trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, ishodi u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura (sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. U obrazloženju se navodi da je sporno da li je predmetna nekretnina predana u neposredan posjed daroprimateljici, odnosno tužiteljici. Navodi se da tužiteljici nekretnina nije predana u neposredan posjed, a sud takav stav opravdava da je za valjanost ugovora potrebna prava predaja u posjed što bi značilo da je tužiteljica nekretninu trebala obrađivati, koristiti, a ne samo obilaziti. Izneseni stav suda je u potpunosti neosnovan i suprotan utvrđenjima iz postupka. U ugovoru o darovanju pod točkom III. navedeno je da se daroprimac, tužiteljica, prije potpisa ugovora već nalazi u posjedu darovane nekretnine. Navod iz ugovora nitko nijednim dokazom nije osporio, a sud uopće ne spominje tu točku ugovora. Nije jasno, a niti obrazloženo kako je sud došao do zaključka da se tužiteljica nije nalazila u posjedu nekretnine prije potpisa ugovora. Tužiteljica je navela da je prije učinjenog darovanja i to negdje 1983. bila s ocem na ovoj nekretnini, te joj je isti rekao da je ta nekretnina sada njezina. Ako je tužiteljica bila fizički baš na predmetnoj nekretnini, znači da se nalazila u posjedu, odnosno da joj je nekretnina predana u neposredan, samostalan posjed i prije potpisa ugovora o darovanju, a ta se činjenica podudara sa čl. III. ugovora. Tužiteljica je dokazala da je dolazila na svoju nekretninu, te da je dolazio i njezin sin. Sud je pogrešno zaključio da nekretnina nikada nije predana u neposredan posjed. Nakon darovanja tužiteljica se nalazila u samostalnom posjedu nekretnine. Zadnjih 30 godina je smatrala da se radi o njezinoj nekretnini, sve temeljem učinjenog darovanja. Glede navoda da je tužiteljica nekretninu morala obrađivati ili na neki drugi način koristiti, pa da bi tek na taj način mogla postati vlasnica, navodi se da takvi navodi nemaju nikakvog uporišta ni u zakonu ni u sudskoj praksi. Po takvom stavu bi svi daroprimatelji, koji nisu nakon darovanja obrađivali darovane nekretnine iste izgubili, jer su ih samo kako to obrazlaže sud “obilazili”. Sudu očito nije bitno niti je uzeo u obzir da je u ugovoru napisano da se daroprimatelji već nalaze u posjedu nekretnina. Tužiteljica je prije i nakon potpisa darovnog ugovora dolazila na nekretninu. Posebno se ističe da su tuženici ZŽ i ŠŽ potvrdili navode tužiteljice, kako glede učinjenog darovanja tako i glede samog posjeda predmetne nekretnine od strane tužiteljice. Tužiteljica ističe da tijekom rata pa i u poslijeratnim godinama nije bila u mogućnosti obrađivati ovu zemlju na način kako to “traži” sud, jer je bila prognanik, te zasigurno nije imala mogućnosti više dolaziti u Istru. Predmetno darovanje nikom nije bilo sporno zadnjih 30 godina, a iza pok. oca JŽ vodio se ostavinski postupak 2006. Nitko od nasljednika nije niti spomenuo da bi u ostavinu ulazile i nekretnine u k. o. [katastarska općina]. Navod tuženika da nekretnine nisu uvrštene u ostavinsku raspravu zbog velikog broja nekretnina je sasvim nelogičan kada je nesporno da su ove nekretnine jedine koje nisu na zadarskom području. Nitko od tuženika, koji se sada protive tužbi tijekom 18 godina od smrti JŽ nije tražio dopunu rješenja o nasljeđivanju radi naknadno pronađene imovine. Brat i sestra tužiteljice, tuženici ZŽ i ŠŽ su rekli da su sva djeca pok. JŽ, znali za darovanje i da nikom ništa nije bilo sporno sve do podnošenja tužbe. ZŽ je rekao da je otac prvo njemu ponudio ovu nekretninu kao jedinom sinu, ali njega to nije zanimalo. Sestra, a 2. tuženica DŽ nije podnijela odgovor na tužbu iz čega proizlazi da se nije protivila postavljenom tužbenom zahtjevu. Svjedok GŽ, sin tuženice KŽ, u iskazu je naveo niz neistina, posebno da je tužiteljica bila u zavadi sa svojim roditeljima. U slučaju da je postojala zavada logično bi bilo pretpostaviti da bi JŽ raskinuo ugovor sa svojom kćeri UŽ. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica prije darovanja bila u posjedu sporne nekretnine, isto tako da je bila u neposrednom i samostalnom posjedu nakon potpisa ugovora. Troje tuženika, koji su njezini braća i sestre, potvrđuju da je bila u posjedu nekretnine te da su sva djeca pokojnog JŽ znali za darovanje. Jedino dijete pok. JŽ, a koja se usprotivila tužbi je KŽ. Stajalište suda da u konkretnom slučaju nije bilo predaje u posjed sporne nekretnine je pogrešno. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje, te da se naloži tuženicima da snose trošak parničnog postupka, sve uz zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženi predlažu da se žalbu tužiteljice odbije kao neosnovanu i naknadi tuženima trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužiteljica.

6. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

[katastarska općina]

- da je nekretninu stekla darovanjem od svojeg pok. oca JŽ pok. Ante, s kojim je sklopila ugovor o darovanju 25. veljače 1984. kojim ugovorom joj je darovana nekretnina oznake k.č. br. 1602/2 k.o. [adresa]

- da u rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca JŽ poslovni broj O-935/06 od 13. srpnja 2007. nije navedena predmetna nekretnina iz razloga jer joj je ista darovana

- da treće, peto do deseto tuženici u svome odgovoru na tužbu osporavaju činjenice navedene u tužbi, te ističu da tužiteljica nije dostavila adekvatne dokaze za utvrđenje stjecanja vlasništva na predmetnim nekretninama, radi čega osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti

- da osporavaju da bi se tužiteljica nalazila u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina za života svoga oca, te da bi joj iste bile darovane od oca, a posebice da bi se tužiteljica nalazila u posjedu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije 25. veljače 1984.

- da je netočno da u rješenju o nasljeđivanju nasljednici nisu naveli predmetne nekretnine iz razloga što su iste darovane tužiteljici, jer je iz rješenja o nasljeđivanju razvidno da je predmet nasljeđivanja bio veliki broj nekretnina, te tuženima nije bio poznat broj predmetnih čestica

- da smatraju da ugovor o darovanju od 25. veljače 1984. nikada nije zaključen ni realiziran i da je pok. JŽ očito odustao od darovanja te nekretnine tužiteljici, jer isti nije sačinio u potrebnoj formi javnobilježničkog akta ili ovjerene privatne isprave, niti je izvršena prava predaja stvari, a naknadno je oko 1990. pokazivao tu nekretninu i tražio posrednike da je prodaju, te da se smatrao njezinim vlasnikom

- da smatraju da je ugovor o darovanju od 25. veljače 1984. ništetan

- da što se tiče tužbenog zahtjeva koji se odnosi na trpljenje tuženika da tužiteljica temeljem presude ishodi u zemljišnoj knjizi upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama ističu da se radi o obveznopravnom zahtjevu koji zastarijeva u općem zastarnom roku

- da je sporni ugovor o darovanju zaključen 1984., a tužba je podnesena 2023.

- da je podnesena nakon proteka općeg zastarnog roka

- da ostali tuženici nisu dali odgovor na tužbu, s time da su prvo i četvrto tuženici na ročištu održanom 11. srpnja 2024. priznali tužbeni zahtjev

- da se radi o jedinstvenim suparničarima sud (nasljednicima iza pok. JŽ koji je još uvijek upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi) pa u odnosu na njih sud nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja

- da nije sporno da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan JŽ pok. ABC iz [adresa]

- da nije sporno da je JŽ pok. ABC umro **.**.1991.

- da su njegovi zakonski nasljednici njegova djeca BŽ, KŽ, ĆŽ, ŠŽ, ZŽ, UŽ i DŽ, a što je utvrđeno iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Pavice Mišković iz [adresa] poslovni broj O- 935/06 UPP-OS-173/06-3 od 13. travnja 2007.

- da nije sporno da su zakonski nasljednici iza pok. JŽ, BŽ i ĆŽ umrli te da su BŽ naslijedili njena djeca HŽ, FŽ, EŽ i LŽ, te njen unuk ČŽ, ovdje peto do osmo, te deseto tuženici

- da nije sporno da je zakonski nasljednik iza AŽ njezina kćer PŽ 9. tužena

[katastarska općina]

- da je iz ugovora o darovanju od 25. veljače 1984. utvrđeno da je JŽ pok. ABC iz [adresa] darovao, ustupio te predao u vlasništvo i posjed nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svojoj kćerci OŽ, sada UŽ ovdje tužiteljici, koji ugovor je potpisan po darodavcu JŽ i daroprimcu OŽ

- da iz iskaza svjedoka GŽ sina 3. tužene, te nećaka i bratića ostalih stranaka proizlazi da ne zna da li je tužiteljici predmetna nekretnina predana u neposredan posjed

- da to sumnja s obzirom da tužiteljica cijeli svoj život živi u [adresa] ili [adresa] kao i njena bliža obitelj

- da ga je djed ABC. zamolio da pokuša prodati predmetnu nekretninu radi čega je došao u [adresa] kako bi ju razgledao i vidio da se radi o zapuštenoj livadi, za koju je zaključio da bi ju teško mogao prodati

- da je tužiteljica iskazala da je prije potpisivanja predmetnog ugovora o darovanju razgledala nekretninu zajedno sa svojim ocem JŽ

- da nakon što su se vratili kući, nakon par mjeseci su potpisali predmetni ugovor

- da je nakon par godina od tada ponovno došla u [adresa], kako bi obišla tu nekretninu, a potom je još nekoliko puta bila i to samo kako bi ju obišla

- da je 1. tuženik ZŽ iskazao da je njihov otac JŽ predmetnu nekretninu naslijedio iza svoje pok. sestra koja je umrla 1975., a njihov otac da je često putovao i dolazio na tu nekretninu kako bi ju obišao, što zna jer mu je to on pričao

- da je 4. tužena ŠŽ iskazala da je njezina sestra ovdje tužiteljica odlazila na predmetnu nekretninu što zna jer joj je ona svaki puta to rekla

- da je iz prijepisa posjedovnog lista utvrđeno da je kao posjednik predmetne nekretnine naznačen JŽ.

7. Prvostupanjski sud navodi da je ugovor o darovanju reguliran Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), pa za prosudbu valjanosti i učinaka takvog ugovora do stupanja na snagu toga Zakona (01. siječnja 2006.) primjenjuju se odredbe paragrafa 938-956 Općeg građanskog zakonika, koji se kao pravna pravila primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. (''Narodne novine'', broj 73/91) prema kojima je i za sklapanje darovnih ugovora propisana pisana forma. Ugovor o darovanju je formalni ugovor što znači da je za njegov nastanak potrebno da suglasnost volja bude izražena u zakonom predviđenom obliku. S obzirom na formu ugovaranja postoje dvije vrste darovanja i to darovanje s predajom i darovanje bez predaje. Ako je predmet darovanja nekretnina, za valjanost takvog ugovora traži se pisana forma pozivom na odredbu članka 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (''Narodne novine'', broj 52/73), te je sudska praksa za valjanost ugovora o darovanju zauzela stajalište da je potrebna forma sudskog zapisnika. Ako je ugovor o darovanju nekretnina realiziran, a nema potrebnu formu sudskog zapisnika praksa je prihvatila kao valjan i takav pravni posao (ugovor o darovanju) ukoliko je realiziran.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da predmetni ugovor o darovanju nije sastavljen u formi sudskog zapisnika, što znači da je za njegovu valjanost bilo potrebno raspraviti da li je taj ugovor realiziran, odnosno da li je došlo do prave predaje u posjed. Sud utvrđuje da iz svih provedenih dokaza proizlazi da tužiteljici predmetna nekretnina nije predana u neposredan posjed. To što je ona par puta obišla predmetnu nekretninu, ne znači da joj je ista predana u neposredan posjed. Za valjanost predmetnog ugovora potrebna je prava, realna predaja stvari u posjed što bi značilo da je tužiteljica prilikom darovanja trebala koristiti tu nekretninu na bilo koji način, obradom, održavanjem i slično, a ne obilaženjem.

9. U pravu je i tužiteljica, kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer prvostupanjski sud navodi u točki 9. obrazloženja presude, „iz ugovora o darovanju od 25. veljače 1984. proizlazi da je JŽ pok. Ante iz [adresa] darovao, ustupio te predao u vlasništvo i posjed nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svojoj kćerci OŽ, sada UŽ ovdje tužiteljici, koji ugovor je potpisan po darodavcu JŽ i daroprimcu OŽ“ dok u točki III. citiranog ugovora između ostalog stoji: „stranke su suglasne da se daroprimac već nalazi u posjedu gore opisanog darovanog mu zemljišta…“, no o toj bitnoj činjenici u obrazloženju nema razloga, kao i što nisu valorizirani iskazi 1. i 4. tuženika koji su na ročištu 11. srpnja 2024. priznali tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponovno ocijeniti sve izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, rukovodeći se i načelom da svaka stranka mora dokazati svoje tvrdnje, te će potom vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice, za koju će dati jasne i valjane razloge.

12. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 4. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina