REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-12/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Jadranke Anić-Matić, članova, u pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Silviju Skerlevu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Željka Velić Dvoršćak & Silvije Skerlev j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice podnesene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1298/2023-2 od 9. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-934/2019-72 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 1298/2023-2 od 9. siječnja 2024. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku suda.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 59.136,46 eur / 445.563,65 kuna sa zateznim kamatama dok je u točki II. izreke naloženo tuženici plaćati tužitelju svaki mjesec do svakog desetog u mjesecu za prethodni mjesec rentu u iznosu od 825,62 eur / 6.220,64 kuna počevši od 1. ožujka 2022. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uvećanom za sve poreze i obvezne doprinose na taj iznos u skladu sa zakonom, s pripadajućom zateznom kamatom, te je u točki III. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju i iznos od 22.916,28 eur / 172.662,71 kuna sa zateznim kamatama, a u točki IV. izreke iznos od 11.831,78 eur / 89.146,55 kuna sa zateznim kamatama. U točki V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 19.216,62 eur / 144.787,62 kuna sa zatraženim kamatama, u točki VI. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.527,23 eur / 56.713,91 kuna sa zatraženim kamatama, u točki VII. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.511,24 eur / 26.455,44 kuna sa zatraženim kamatama. U točki VIII. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.411,29 eur / 48.305,86 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2023. pa do isplate, te je u točki IX. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 9.113,28 eur / 68.664,00 kuna sa zatraženim kamatama.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-934/2019-72 od 27. listopada 2023. u točkama I, II, III, IV i VIII izreke.

3. Rješenjem ovog suda broj: Revd-2674/2024-2 od 28. kolovoza 2024., tuženici je dopušteno podnijeti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 1298/2023-2 od 9. siječnja 2024. zbog pravnog pitanja:

"Pripada li tužitelju, koji se nalazi u invalidskoj mirovini i trpi štetu u vidu izgubljene zarade između invalidske mirovine koju prima i plaće koju bi primao kao aktivni policajac, pored prava na naknadu štete u vidu izgubljene zarade i rente, i pravo na isplatu naknade štete po osnovu obveze uplate neplaćenih poreza i prireza na izgubljenu zaradu, i to na njegov račun?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv te drugostupanjske presude podnijela revizije zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je dopušteno podnošenje revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete (izgubljene zarade) kao razlike između invalidske mirovine i pretpostavljene plaće koju bi tužitelj u utuženom razdoblju primao da je nastavio raditi na radnom mjestu na kojem je radio do ozljede na radu.

8. S obzirom na postavljeno pitanje u revizijskom postupku je sporno ima li tužitelj, koji se nalazi u invalidskoj mirovini i trpi štetu u vidu izgubljene zarade između invalidske mirovine koju prima i plaće koju bi primao kao aktivni policajac, pored prava na naknadu štete u vidu izgubljene zarade i rente, i pravo na isplatu naknade štete po osnovu obveze uplate neplaćenih poreza i prireza na izgubljenu zaradu, i to na njegov račun.

9. Nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 84. st. 4. i čl. 103. st. 1.Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13, dalje u tekstu: ZR/09), odnosno čl. 92. st. 4. i čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) zauzeli shvaćanje da se plaćom smatra plaća u bruto iznosu, a imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. U skladu s navedenim smatraju da ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete, tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje. Zato se, prema nižestupanjskim sudovima visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika, s obzirom da se tek isplatom punog iznosa bruto plaće ostvaruje pravo tužitelja na naknadu štete iz čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - u daljnjem dijelu teksta ZOO-a), tuženica je dužna tužitelju za razdoblje od 1. siječnja 2014 do 28. veljače 2022. naknaditi štetu u iznosu koji odgovara obvezi uplate doprinosa na izgubljenu zaradu, pa su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja naveden u točki I. izreke prvostupanjske presude i tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 59.136,46 EUR / 445.563,65 kn, sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose, pobliže određene u toč. I. izreke presude, na ime isplate izgubljene zarade (razlika invalidske mirovine i pretpostavljene plaće), prihvatili su zahtjev za isplatom iznosa od 22.916,28 eur / 172.662,71 kuna, kao pod točkom III. izreke presude. Iz istog razloga tuženica je obvezana tužitelju naknaditi štetu u iznosu koji odgovora obvezi uplate neplaćenih poreza i prireza na izgubljenu zaradu u razdoblju od 1. siječnja 2014. pa do 28. veljače 2022., slijedom čega je prihvaćen i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.831,78 eur / 89.146,55 kuna, (točka IV. izreke prvostupanjske presude). Na dosuđene iznose tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 15. -tog u mjesecu pa do isplate sukladno čl. 84. st. 3. ZR/09 i čl. 92. st. 3. ZR/14, a odluku o stopi kamate temeljena je na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Prihvaćajući nalaz i mišljenje "Ručević vještačenja" d.o.o. glede rente za izgubljenu zaradu tužitelja od 1. ožujka 2022. u iznosu od 825,62 eur / 6.220,64 kuna, tužitelju temeljem čl. 1095. st. 2. ZOO-a od 1. ožujka 2022. dosuđuju rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 825,62 eur / 6.220,64 kuna. (točka II. izreke prvostupanjske presude), a odluku o stopi kamate temeljena je na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

10. Tuženica u podnesenoj reviziji smatra da tužitelju (koji je u invalidskoj mirovini) ne pripadaju zatraženi novčani iznosi na ime obveze uplate doprinosa na izgubljenu zaradu s kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dana njihovog dospijeća pa do isplate jer se navedeni iznosi uplaćuju u odgovarajuće fondove (zdravstveno, mirovinsko i dr.), a ne tužitelju osobno na njegov račun, odnosno da tužitelj tužbom neosnovano potražuje novčane iznose na ime obveze uplate neisplaćenih poreza i prireza na izgubljenu zaradu s kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa jer se radi o prihodu lokalne uprave i samouprave. Tuženica je stajališta da tužitelju ne pripadaju novčani iznosi koji bi se po redovnom tijeku stvari uplaćivali u korist tuženice, fondova i ustanova odnosno jedinica lokalne samouprave jer iznosi predujmova poreza i iznosi prireza na dohodak nisu prihod radnika, "što je općepoznata činjenica te je tako razrađeno i Zakonom o porezu na dohodak".

11. U smislu odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.

12. Plaća se određuje u bruto iznosu, a to znači da sadrži u sebi porez, prirez i doprinos, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, a obračun obavlja porezna uprava koja o tome na zahtjev ovrhovoditelja izdaje potvrdu koju je ovrhovoditelj dužan priložiti uz prijedlog za ovrhu (čl. 217. st. 4. OZ), a po primitku zahtjeva za ovrhu FINA raspoređuje i vrši prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu (čl. 217. st. 6. OZ). Svrha odredbi čl. 217. OZ je olakšati poziciju radnika. Ako bi poslodavac isplatio plaću radniku u bruto iznosu kako se ona određuje, nastala bi njegova obveza da sam napravi obračun poreza, prireza i doprinosa te izvrši isplatu subjektima kojima to treba platiti. Umjesto radnika to obavlja poslodavac (radniku isplaćuje od plaće iskazne u bruto iznosu neto iznos, a porez, prirez i doprinose umjesto radnika isplaćuje onim subjektima kojima to po zakonu pripada). Nema razlike ni kada se plaća ostvaruje prisilno u ovršnom postupku, osim što obračun obavlja porezna uprava, a isplatu (prijenos sredstava s računa poslodavca) FINA.

13. Tužitelju stoga ne pripada pravo potraživati zatezne kamate na dio dosuđene plaće u bruto iznosu, a time ni naknadu štete-izgubljene koristi) koji predstavlja predujam poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak. Tužitelj u biti nije vjerovnik tražbine po osnovi poreza i prireza, već je to država, odnosno jedinica lokalne samouprave. Naprotiv, on je dužnik, a ne vjerovnik, samo što se između njega kao dužnika i vjerovnika "interpolira" poslodavac odnosno porezna uprava i FINA kada je u pitanju prisilna naplata, utoliko što umjesto dužnika (radnika) vrši obračun poreza, prireza i doprinosa te isplatu onima kojima pripada pravo na porez, prirez i doprinos.

14. Budući da tražbina po osnovi poreza, prireza i doprinosa ne pripada tužitelju, to mu po naravi stvari na pripada ni pravo na zatezne kamate na tu tražbinu.

15. U odluci ovog suda poslovni broj Revr-717/2016 od 6. rujna 2017., obrazloženo je navedeno pravno shvaćanje, u kome pravcu je navedeno:

"Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.".

16. Uz navedeno, u odluci ovog suda Rev-354/2018-2 od 5. studenoga 2018., kao i u odluci Revr-717/2016-2 od 6. rujna 2017., zauzeto je shvaćanje da tražbina po osnovi poreza i prireza dospijeva trenutkom isplate plaće pa prije toga (jer nema zakašnjenja) nisu mogle početi teći zatezne kamate. Tužitelj tijekom postupka, a ni u odgovoru na reviziju ne tvrdi da mu ovršnom postupku tuženica nije doznačila dosuđeni iznos plaće u neto iznosu zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos, a to je ono što mu i pripada bez obzira na to što je u ovršnoj ispravi plaća izražena u bruto iznosu (zbog toga je u čl. 217. OZ i propisano kako FINA postupa u takvoj situaciji). Tužitelju stoga postupanjem tuženice nije nastala šteta pa ne može postojati ni njena odgovornost za štetu koje nema u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a. (Tako i u Rev-234/2022-2 od 9. ožujka 2022. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Revd-2720/2020-2 od 17. studenoga 2020., Rev-394/2021-3 od 30. kolovoza 2023., Rev-4307/2019-2 od 5. prosinca 2023., Rev-1997/2019-2 od 6. lipnja 2023. i dr.).

17. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Tužitelju, koji se nalazi u invalidskoj mirovini i trpi štetu u vidu izgubljene zarade između invalidske mirovine koju prima i plaće koju bi primao kao aktivni policajac, pored prava na naknadu štete u vidu izgubljene zarade i rente, ne pripada i pravo na isplatu naknade štete po osnovu obveze uplate neplaćenih poreza i prireza na izgubljenu zaradu, isplatom na njegov račun.

18. Na temelju sveg navedenog, donoseći pobijanu presudu drugostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja i pogrešnog pravnog pristupa rješavanju podnesene žalbe propustio utvrditi odlučne činjenice zbog čega za sada nisu ispunjene pretpostavke za preinačenje pobijane presude, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će uzeti u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u svezi postavljenog pitanja i donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

20. Na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima parničnog postupka u povodu revizije odluči u konačnoj odluci o parničnim troškovima.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić