Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-941/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Konzum plus d.o.o. iz Zagreba, Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, zastupanog po punomoćniku Marku Rešu, odvjetniku iz Zagreba uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2676/2019-94 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2676/2019-94 od 27. rujna 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužitelju dosuđen iznos od 1.529,20 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2019. te u dijelu pod točkom IV. u kojem tuženiku nisu dosuđeni troškovi preko iznosa od 2.187,95 EUR.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2676/2019-94 od 27. rujna 2025. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 11.522,09 EUR zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2676/2019-94 od 27. rujna 2024. u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja preko iznosa od 1.529,20 EUR do iznosa od 2.413,80 EUR (za iznos od 884,60 EUR ) i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 884,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2019. do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2676/2019-94 od 27. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke kojim je obvezan tužitelj naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.187,95 EUR sa pripadajućim kamatama i sudi:

" Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.529,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2019. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 12.406,69 EUR sa traženim zateznim kamatama (točka II. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. Izreke). Nadalje obvezan je tužitelj nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2024.

2. Protiv odbijajućeg dijela citirane presude, kao i dijela odluke kojim je obvezan nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tužitelju, kao i troška sastava žalbe, podredno predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik žalbom pobija citiranu presudu u točki I. izreke kojom je obvezan nadoknaditi tužitelju štetu, kao i u odluci o troškovima postupka u točci IV. Izreke u dijelu u kojem mu nisu dosuđeni zatraženi parnični troškovi i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih zakonom predviđenih razloga.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika u cijelosti neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima stranaka presuda nije nejasna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a koji u žalbi ističu obje stranke.

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje nije dovedeno u sumnju navodima žalbi.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog ozljede koju je dana 18.2.2019. zadobio na radu kod tuženika, obavljajući poslove svojeg radnog mjesta vozača viličara u skladištu.

8. Prvenstveno u odnosu na žalbene navode tužitelja oko djelomičnog povlačenja:

Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi potraživao isplatu iznosa od 105.000,00 kn/13.935,89 EUR[1] , dok je prema konačno specificiranom zahtjevu u podnesku od 08.4.2024. potraživao isplatu iznosa od 5.000,00 EUR, time da su se tuženik i umješač, kojima je spomenuti podnesak uručen na ročištu za glavnu raspravu 08.04.2024., protivili smanjenju tužbenog zahtjeva, a što nije sporno.

9. Na žalbene navode tužitelja da se ne radi o preinaci zahtjeva, a niti o djelomičnom povlačenju tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje se traži pristanak tuženika, valja reći da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, jer prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP-a tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, kao što je to u konkretnom slučaju. No smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a, za koje je, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26.4.2021. broj Su-IV-16/2021-8).

10. Stoga, kako je u konkretnom slučaju djelomično povlačenje tužbe uslijedilo nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a tuženik i umješač na njegovoj strani, se s istim nisu suglasili, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odlučio o zahtjevu iz tužbe, tj. zahtjevu za isplatom iznosa od 105.000,00 kn/13.935,89 EUR. Obzirom na navedeno, žalbeni navodi tužitelja da je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a su neutemeljeni, a niti je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, jer je sud pravilno odlučivao unutar zahtjeva postavljenog u tužbi.

11. Nadalje, i u ovoj žalbenoj fazi postupka sporan je osnov i visina zahtjeva. Naime tužitelj ustraje kod tvrdnje da na njegovoj strani nema doprinosa nastanku štetnog događaja, dok tuženik ustraje u tvrdnji da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

12. Prihvativši djelomično tužbeni zahtjev, a pošavši od utvrđenja da je tužitelj spornog dana zajedno sa kolegom VN prema radnom nalogu koji su dobili od voditelja smjene trebali utovariti kamion robom koja se nalazila u skladištu, da je tužitelj rukujući električnim ručnim viličarom krenuo prema vratima skladišta radi utovara palete u kamion, ali ga je VN zaustavio jer ta paleta ne bi više stala u kamion pa su iz reda s robom izvukli dva roll kontejnera i prislonili ih uz zid kako bi napravili mjesta za vračanje prethodno izvučene palete, da je tužitelj krenuo izvučenu paletu vratiti na mjesto koje se oslobodilo uklanjanjem roll kontejnera jer je smetala na putu prema vratima skladišta br. 217, da je prilikom vraćanja palete viličarem vožnjom unatrag zapeo za roll kontejner koji su prethodno prislonili uz zid, te viličarom desnu nogu prikliještio uz roll kontejner, pri čemu je zadobio ozljedu (prijelom desnog gležnja), te time pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu, sud je obvezao tuženika na isplatu naknade utvrđene štete.

13. Prvostupanjski sud svoju odluku o odgovornosti temelji na zaključku da u konkretnoj situaciji tužitelj, koji je upravljao viličarom vožnjom unatrag, a pri tome nije bio pozoran na događaje u okolini, jer nije provjerio da li se iza viličara nalazi prepreka, a znao je da se iza viličara nalazi roll kontejner jer ga je zajedno sa kolegom tamo stavio tj. prislonio uz zid, ali je unatoč tome pomicao viličar unatrag prema roll kontejneru, pri čemu mu je viličar prikliještio desnu nogu uz roll kontejner, da nije upotrijebio dužnu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, te je zbog takve krajnje nepažnje došlo do ozljeđivanja tužitelja, čime je tužitelj pridonio nastanku štete sa 40% sukladno odredbi čl.1067. ZOO-a i čl. 25. st. 2. ZZR.

14. Navedene zaključke i razloge koje je u vezi odlučnih činjenica u pogledu odgovornosti dao prvostupanjski sud i ovaj sud prihvaća kao logične i uvjerljive te ih niti tuženik niti tužitelj svojim žalbenim navodima ne dovode u sumnju.

15. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da su u predmetnom radnom prostoru na zid bile postavljene Upute za vozača viličara, a u kojima je bilo navedeno da za vrijeme rada ili vožnje treba biti pozoran na događaje u okolini, da prije vožnje unatrag treba provjeriti da li se iza vozila nalaze radnici, druga vozila ili prepreke, te ako je prilikom manipulacije teretom loša vidljivost treba tražiti pomoć drugog radnika.

16. Tužitelj koji je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu skladištara i poznat mu je bio radni proces i rad u skladištu, upravljao je viličarom vožnjom unatrag kako bi vratio na odgovarajuće mjesto paletu koja nije stala u kamion, pritom je morao postupiti sa većim stupnjem dužne pažnje i biti pozoran na događaje u okolini jer je znao da se u pravcu kojim se kreće unatrag u radnom prostoru nalazi roll kontejner koji je ranije sa kolegom postavio na to mjesto, a što je očito propustio učiniti pri čemu je došlo do njegovog ozljeđivanja. Prema tome, uvažavajući sve okolnosti predmetnog slučaja po stavu ovog suda postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, kako to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio njegov doprinos nastanku štete sa 40%, za koje utvrđenje je prvostupanjski sud dao jasne i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja da vještak Ivica Jurički u svom usmenom očitovanju nije otklonio prigovore na njegov nalaz, za ukazati je da se vještak prilikom usmenog očitovanja na ročištu 4.9.2024. očitovao na sve prigovore te odgovorio na upite stranaka, nakon kojeg očitovanja tužitelj, iako je ustrajao na primjedbama na nalaz, nije predlagao izvođenje daljnjih dokaza.

18. Po stavu ovog suda, je li tužitelj ili nije u konkretnom slučaju prilikom izvođenja radnog zadatka upotrijebio dužnu pažnju je pravno pitanje o kojem ocjenu daje sud. Sud prvog stupnja je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije bio pozoran na događaje u okolini, nije provjerio da li se iza viličara nalazi prepreka, odnosno znao je da se iza viličara nalazi roll kontejner jer je isti zajedno sa kolegom tamo stavio tj. prislonio uz zid čime je postupio protivno Uputama za vozača viličara, koje su bile postavljene na zidu skladišta, a u kojima je bilo navedeno da za vrijeme rada ili vožnje treba biti pozoran na događaje u okolini, da prije vožnje unatrag treba provjeriti da li se iza vozila nalaze radnici, druga vozila ili prepreke, te ako je prilikom manipulacije teretom loša vidljivost treba tražiti pomoć drugog radnika. Da su u predmetnom radnom prostoru bila na zid postavljene Upute utvrđeno je uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru.

19. U odnosu na žalbene navode tužitelja vezano za iskaz svjedoka VN, i s time u vezi navode da u spisu nema niti jednog dokaza na temelju kojeg bi se moglo utvrditi tko je i kada izvukao kontejner uz koji si je tužitelj prikliještio nogu, treba reći da to nije točno, jer iz Zapisnika o inspekcijom nadzoru, koji predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, jasno proizlazi dinamika odigravanja štetnog događaja, u tom Zapisniku konstatirana temeljem kazivanja ovdje tužitelja i spomenutog svjedoka od kojih je inspektor rada uzeo izjave dana 6. ožujka 2019. i njihov sadržaj je reproduciran u tom Zapisniku.

20. Odredbom čl. 230. ZPP-a određena je dokazna snaga javnih isprava u parničnom postupku, a prema odredbi čl. 230. st. 3. ZPP-a dopušteno je dokazivati i suprotno od onog što proizlazi iz sadržaja javne isprave, no tužitelj tijekom postupka nije osporio sadržaj Zapisnika o inspekcijom nadzoru.

21. Suprotno tvrdnji tužitelja očitovanje vještaka glede propusta poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu oko izblijedjelih linija nije odlučno, a kako je to i utvrđeno tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom. Ovdje je potrebno ukazati da iz izjave tužitelja sadržane u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru nje razvidno da bi on inspektoru rada ukazivao na otežano izvođenja radnog zadatka zbog slabije vidljivih linija na podu u skladištu, a u ovom postupku, iako uredno pozvan, nije se odazvao saslušanju.

22. Nadalje valja ukazati da okolnost što ovdje stranke nisu zadovoljne ocjenom dokaza nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, prema članku 8. ZPP-a odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza sud dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka.

23. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što tuženik ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i očito smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti ono što on tvrdi (da je tužitelj isključivo odgovoran), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno tuženikovo pravo.

24. Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19, daljem tekstu: ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

24.1. Nadalje odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, dalje: ZZR) propisano je da je poslodavac odgovoran radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisno je da se iznimno od stavka 1. toga članka, poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle poslodavac mora dokazati kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti, što znači da je teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili ograničenje odgovornosti, na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR na poslodavcu.

24.2. Odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/2. –dalje: ZOO) propisane su pretpostavke za oslobođenje od objektivne odgovornosti. Poslodavac se te odgovornosti oslobađa ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, time da se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

25. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je do nastanka štetnog događaja došlo isključivo radnjom tužitelja koja se nije mogla predvidjeti i čije posljedice se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, pa dakle nije dokazao postojanje razloga zbog kojih bi ga u konkretnom slučaju trebalo u cijelosti osloboditi odštetne odgovornosti.

26. Nadalje obzirom na daljnje žalbene navode stranaka, one dosuđenu naknadu neimovinske štete smatraju preniskom odnosno previsokom.

27. Sud prvog stupnja je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Milana Andrakovića i dr. CN budući smatra da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke te uzevši u obzir i priloženu medicinsku dokumentaciju te zdravstveni karton, pravilno utvrdio posljedice predmetnog ozljeđivanja. Sud prvog stupnja je navedene provedene dokaze ocijenio sukladno čl. 28. ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge pa nije osnovan žalbeni razlog tužitelja da je izostala ocjena dokaza i da su izneseni razlozi suprotni sadržaju spisa čime ponovno smatra počinjenim bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a

28.1. Međutim osnovana je tvrdnja tužitelja da sud prvog stupnja dosuđenjem predmetne naknade po kriteriju pretrpljenih bolova, straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti djelomično podcijenio značaj zaštićenog dobra i time djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

28.2. Naime imajući u vidu intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha te činjenicu da je kod tužitelja došlo do zaostalih trajnih posljedica koje dovode do smanjenja njegove životne i radne aktivnosti u omjeru od 5%, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, spol tužitelja, njegovo zanimanje, težinu, karakter i lokaciju ozljede te sve okolnosti slučaja, imajući u vidu Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske predviđene iznose za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi sa čl. 1046. ZOO-a) iznosi 3.400,00 EUR, a po osnovi naknade pretrpljene imovinske štete iznos od 623,00 EUR, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, dakle ukupno iznos od 4.023,00 EUR. Kako je utvrđeno da je tužitelj suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 40%, njemu po utuženoj osnovi pripada iznos od 2.413,80 EUR (4.023,00 – 40%=2.413,80 EUR).

29. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod. točkom I. izreke te pod točkom IV. izreke u dijelu kojim mu nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa.

30.Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu, a djelomično prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti te tužitelju dosuditi daljnji iznos od 884,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2019. pa do isplate (čl. 1103. ZOO-a), a po stopi propisnoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa je stoga odlučeno kao u točki II. i III. izreke ove presude.

31. Osnovano tužitelj osporava odluku suda prvog stupnja oko troškova parničnog postupka. S obzirom na konačni uspjeh stranaka, kod kojeg treba uzeti u obzir uspjeh i po osnovi i po visini, ovaj je sud stava da je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti i oduku o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, budući je uspjeh stranaka u ovom sporu podjednak pa je stoga primjenom odredbe iz čl. 380. točka 3. u vezi s čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno kao u točci IV. izreke.

32. Tužitelj je u neznatnom dijelu uspio sa žalbom (ispod 10%), pa je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a a odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe.

33. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer je njegova u cijelosti neosnovana (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić