Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2239/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u [adresa] protiv tužene ZAGREBAČKE BANKE d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 zastupane po odvjetnicima u odvjetničkom društvu Metelko, Knežević &partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4061/2023-8 od 23. veljače 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4061/2023-8 od 23. veljače 2024. godine u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za daljnju naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati daljnji parnični trošak u iznosu od 125,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima počam od 4. ožujka 2025. godine pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u preostalom dijelu potvrđuje se navedena presuda.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 62,50 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2.Ugovora o kreditu broj 3211725120 od 7.12.2007., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora i članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 8.163,93 eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine:

55,76 EUR od 13.8.2008.

55,76 EUR od 11.9.2008.

55,77 EUR od 14.10.2008.

55,77 EUR od 11.11.2008.

55,77 EUR od 12.12.2008.

55,78 EUR od 12.1.2009.

55,78 EUR od 11.2.2009.

55,78 EUR od 10.3.2009.

55,79 EUR od 14.4.2009.

55,79 EUR od 12.5.2009.

55,79 EUR od 12.6.2009.

55,79 EUR od 10.7.2009.

103,01 EUR od 10.8.2009.

103,02 EUR od 11.9.2009.

103,03 EUR od 12.10.2009.

103,04 EUR od 12.11.2009.

103,05 EUR od 14.12.2009.

103,06 EUR od 11.1.2010.

103,08 EUR od 10.2.2010.

103,08 EUR od 11.3.2010.

103,09 EUR od13.4.2010.

103,10 EUR od 17.5.2010.

103,11 EUR od 10.6.2010.

103,11 EUR od 12.7.2010.

103,12 EUR od 12.8.2010.

103,13 EUR od 10.9.2010.

103,13 EUR od 11.10.2010.

103,13 EUR od 10.11.2010.

103,14 EUR od 14.12.2010.

103,14 EUR od 11.1.2011.

103,14 EUR od 11.2.2011.

103,15 EUR od 10.3.2011.

103,15 EUR od 10.4.2011.

103,15 EUR od 10.5.2011.

103,15 EUR od 10.6.2011.

103,15 EUR od 12.7.2011.

90,33 EUR od 10.8.2011.

90,33 EUR od 10.9.2011.

90,32 EUR od 10.10.2011.

90,32 EUR od 10.11.2011.

90,31 EUR od 10.12.2011.

90,30 EUR od 10.2.2012.

90,29 EUR od 10.3.2012.

90,28 EUR od 13.4.2012.

90,27 EUR od 10.5.2012.

90,26 EUR od 10.6.2012.

90,25 EUR od 13.7.2012.

90,24 EUR od 10.8.2012.

90,23 EUR od 14.9.2012.

90,22 EUR od 10.10.2012.

90,20 EUR od 10.11.2012.

90,19 EUR od 10.12.2012.

90,17 EUR od 10.1.2013.

90,16 EUR od 10.2.2013.

90,14 EUR od 10.3.2013.

90,13 EUR od 10.4.2013.

90,11 EUR od 10.5.2013.

90,09 EUR od 10.6.2013.

90,07 EUR od 10.7.2013.

92,05 EUR od 12.8.2013.

92,03 EUR od 10.9.2013.

92,01 EUR od 10.10.2013.

91,99 EUR od 10.11.2013.

91,97 EUR od 13.12.2013.

91,94 EUR od 10.1.2014.

80,55 EUR od 10.2.2014.

80,53 EUR od 11.3.2014.

80,50 EUR od 10.4.2014.

80,48 EUR od 10.5.2014.

80,45 EUR od 10.6.2014.

80,42 EUR od 10.7.2014.

67,65 EUR od 10.8.2014.

67,62 EUR od 13.9.2014.

67,59 EUR od 11.10.2014.

67,57 EUR od 11.11.2014.

67,53 EUR od 10.12.2014.

67,50 EUR od 12.1.2015.

59,70 EUR od 12.2.2015.

59,67 EUR od 10.3.2015.

59,64 EUR od 10.4.2015.

59,61 EUR od 11.5.2015.

59,58 EUR od 10.6.2015.

59,54 EUR od 10.7.2015.

52,30 EUR od 10.8.2015.

52,26 EUR od 10.9.2015.

52,23 EUR od 10.10.2015.

52,20 EUR od 10.11.2015.

52,16 EUR od 10.12.2015.

52,13 EUR od 10.1.2016.

42,57 EUR od 11.2.2016.

42,54 EUR od 10.3.2016.

42,51 EUR od 12.4.2016.

42,48 EUR od 10.5.2016.

42,44 EUR od 10.6.2016.

42,41 EUR od 11.7.2016.

37,67 EUR od 10.8.2016.

37,63 EUR od 10.9.2016.

37,60 EUR od 10.10.2016.

37,57 EUR od 10.11.2016.

37,53 EUR od 10.12.2016.

37,50 EUR od 10.1.2017.

27,23 EUR od 10.2.2017.

27,20 EUR od 10.3.2017.

27,17 EUR od 10.4.2017.

27,14 EUR od 10.5.2017.

27,11 EUR od 10.6.2017.

27,08 EUR od 10.7.2017.

15,56 EUR od 10.8.2017.

15,54 EUR od 10.9.2017.

15,52 EUR od 10.10.2017.

15,49 EUR od 10.11.2017.

15,47 EUR od 12.12.2017.

15,44 EUR od 10.1.2018.

6,81 EUR od 10.2.2018.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.765,45 eura sa zateznom kamatom od 23. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura žali se tužitelj iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba tužitelja je osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe tuženika sud prvog stupnja nije počinio onu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se poziva žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Među parničnim strankama nije sporno da su dana 7. prosinca 2007. i to tužena kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim je tužena banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 483.500,00 kuna isplaćen u kunama, rok otplate 30 godina instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, uz u čl. 2. stipuliranu kamatnu stopu "koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke" i do dana stavljanja kredita u otplatu do 30.06. 2008. je fiksna a na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25 % godišnje, a po isteku razdoblja od 1.07.2008. pa do konačne otplate kredita obračunava se promjenjiva redovna kamatna stopa u visini i u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Namjena kredita je kupnja stana (čl. 6.), a čl. 7. je određeno kako korisnik kredita isti otplaćuje u kunama te u 360 anuiteta od kojih prvi iznosi 2.669,91 kunu, dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu je bilo 01.02.2008. a sljedećih anuiteta svakog prvog dana u mjesecu, Stavkom 2. čl. 7. ugovoreno je "Za slučaj promjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuiteta/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate kreditor će izvijestiti korisnika kredita u skladu sa Općim uvjetima poslovanja." Nije sporno da je kredit isplaćen dana 20.12.2007.

Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene (povećanja) kamatne stope sa ugovorene 5,25 % pa sve do 7,20 %. Promjene kamatnih stopa kretale su se kako slijedi: - 5,25% godišnje do 1.7.2008., - 6,30% godišnje do 1.7.2009., - 7,20% godišnje do 1.7.2011., - 6,95% godišnje do 1.7.2013., - 6,99 % godišnje do 1.1.2014., - 6,76% godišnje do 1.7.2014., - 6,50% godišnje do 1.1.2015., - 6,34% godišnje do 1.7.2015., - 6,19% godišnje do 1.1.2016., - 5,99% godišnje do 1.7.2016.,

- 5,89% godišnje do 1.1.2017., - 5,67% godišnje do 1.7.2017., - 5,42% godišnje do 1.1.2018., - 5,23% godišnje do 1.3.2018., - 4,00% godišnje do 1.7.2018., - 3,91% godišnje do 1.7.2019., - 3,70% godišnje do 1.1.2020., - 3,60% godišnje do 1.6.2020.,

- 3,00% godišnje do 1.8.2020., - 2,92% godišnje do 1.1.2021., - 2,86% godišnje do kraja utuženog razdoblja.

U razdoblju otplate kredita, posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od inicijalno 2.669,91 HRK do 3.268,65 HRK kao najvećeg iznosa anuiteta.

Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je sklopljen 7. prosinca 2007.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/07., 75/09., 79/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. dalje ZZP/07). Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristila tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do iste dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP.

Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl. 96. st. 1. ZZP u svezi odredbi iz čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO, a kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2I gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 5,25% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.

Tužitelj je u ovoj parnici tražio utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, i tražio je povrat onog što je dao (platio) tuženiku u izvršenju te ništetne ugovorne odredbe. Pravo tražiti utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe tužitelju pripada i temeljem općih propisa obveznog prava - odredbe čl.328. u svezi čl.322. ZOO/05, a pravo zahtijevati povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora tužitelju pripada temeljem odredbe čl.323. st.1. ZOO/05.

Dakle, u ovom postupku je utvrđeno kako je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formulirao tuženik kao davatelj kredita, kako u predmetnom ugovoru o kreditu nisu utvrđeni (navedeni) egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope redovne kamate, i kako stranke ugovora o kreditu, ni prije zaključenja niti u vrijeme zaključenja ugovora, nisu pojedinačno pregovarale o navedenoj odredbi u tom smislu da je davatelj kredita pojasnio tužitelju kao korisniku kredita uslijed kojih parametara će se i na koji način mijenjati visina stope ugovorene kamate, slijedom čega je navedena ugovorna odredba bila nerazumljiva za korisnika kredita i potrošača te je ista posljedica postupanja tuženika koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - te se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu propisa - čl.81. st. 1. u svezi sa čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 96. ZZP/07, čl.3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ, i čl.322. ZOO/05. Prema tome, s obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe - tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je u skladu sa naprijed navedenim ta odredba nepoštena i ništetna, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćene kamate, odnosno pripada mu pravo na povrat danog u izvršenju navedene ugovorne odredbe, sve to kako je i propisano odredbom čl.323.st.1. ZOO/05."

7. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz pobijane presude.

8. Ipak, na žalbene navode valja reći da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive valja reći da se radi o zahtjevu transparentnosti za prodavatelja robe ili pružatelja usluge koji se koristi ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori (a po utvrđenju prvostupanjskog suda nisu se vodili).

9. Pritom valja reći da obveza transparentnosti ugovornih odredbi ne može se ograničiti isključivost na razumljivost tih odredbi na formalnoj i jezičnoj razini nego da, naprotiv s obzirom na to da se sustav zaštite uspostavljen Direktivom temelji na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga, osobito u pogledu razine obaviještenosti, navedenu obvezu jasnog i razumljivog sastavljanja ugovornih odredbi i, slijedom toga (obvezu) transparentnosti koja se utvrđuje Direktivom treba shvatiti u širem smislu, a što znači da se potrošačima moraju pružiti jasne informacije o ugovornim odredbama i njihovim implikacijama/posljedicama prije sklapanja ugovora da bi on na osnovu takvih informacija donio odluku o tome želi li biti obvezan uvjetima koji su prethodno sastavili prodavatelj robe ili pružatelj usluga.

10. Dakle, potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svoga kredita. U slučaju kada se na temelju prirode ugovorne odredbe od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva pružanje određenih informacija ili objašnjenja sklapanja ugovora, a što ovdje jeste obzirom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ovisno o odluci banke i bez navođenja bilo kakvih kriterija na temelju kojih se mijenja kamatna stopa, tada je teret dokazivanja da su potrošačima pružene potrebne informacije na tuženiku, a tuženik u ovom predmetu nije predložio dokazni prijedlog, na primjer saslušanje svog djelatnika iz kojeg bi saslušanja eventualno proizlazilo da su takve informacije date.

11. Nadalje, na žalbene navode valja reći da načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora može nadomjestiti voljnom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa kojim se na jasan način dopunjavaju ili mijenjaju odredbe ugovora. Pritom ovaj sud ukazuje na propise koji bi u ovoj pravnoj stvari bili relevantni.

12. Prije svega valja ukazati na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 112/12) i to čl. 5. kojim se iza članka 11. dodao članak 11.a kojim je propisano da ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, što je vjerovnik dužan učiniti, s tim da sukladno st. 6. toga članka, na postojeće ugovore o kreditu odobrene prije stupanja na snagu tog zakona primjenjuje se odredba st. 5. tog članka, s tim da po st. 5. tog članka, ako se uslijed promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope (a što se ovdje izgleda nije dogodilo obzirom na vrijeme stupanja na snagu relevantnih odredbi tog zakona), vjerovnik je dužan potrošaču poslati obavijest o takvom povećanju petnaest dana prije njihove provedbe. U roku od 3 mjeseca od primitka takve obavijesti, potrošač je imao pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita, dok je čl. 7. tog zakona iza čl. 20. dodan čl. 20.a kojim je propisano da EKS sukladno tom zakonu ne može priječi ograničenja visine kamatnih stopa utvrđene ZOO.

13. Sukladno čl. 16. tog zakona odredbe čl. 5. i 7. tog zakona stupile su na snagu 11. siječnja 2013. godine.

14. Nakon toga donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 143/13) te je čl. 3. st. 5. tog zakona propisano da za sve postojeće ugovore o kredite sklopljene do stupanja na snagu tog zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročnoposljedične veze, vjerovniku skladu s tim člankom, mora definirati parametar te su navedene i varijabile po kojima to može učiniti (libor, euribor i dr) kao i fiksni dio kamatne stope i razdoblje promjene kamatnih stopa pri čemu su osobito propisane situacije kada se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi

15. Pritom, valja ukazati i na odredbu čl. 13. tog zakona, prema kojoj čl. 3. tog zakona u dijelu koji se odnosi na čl. 11.a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09 i 112/12) primjenjuje se na sve ugovore o potrošačkom kreditu neovisno o datuma sklapanja ugovora o kreditu.

16. Po st. 2., za postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu tog zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročnoposljedične veze, vjerovnici moraju s dužnikom uskladiti kamatnu stopu, određivanjem parametara i fiksne marže, kao i razdoblje promjene kamatnih stopa, najkasnije do 1. siječnja 2014. godine.

17. Ovaj sud ukazuje na pravno stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1172/18 od 19. ožujka 2018. godine u kojem je naznačeno da odredba o LIBOR-u kao parametru za izračun promjenjivog dijela kamatne stope u konkretnom ugovoru, kao i u svim potrošačkim ugovorima tuženika koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu a sklopljeni su prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 112/12), nakon stupanja na snagu Općih uvjeta promjenjivih kamata u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama, je zakonita i usklađena s odredbom čl. 5. ZID ZPK/12. Definiranjem LIBOR-a kao parametra koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, banka je stekla pravo taj parametar uvrstiti u ugovor umjesto ništetnih odredbi čl. 2. i 7. ugovora prema kojima je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama, međutim samo definiranje LIBOR-a nije samo po sebi dovelo do dopune ugovora. Naime, istaknuto je da se ne može smatrati valjanom ponuda za dopunu ništetne odredbe, kad je umjesto odredbe prema kojoj je ukupna početna kamatna stopa (fiksni dio plus varijabilni dio), iznosi 4,90%, potrošaču ponuđena opcija prema kojoj "kamatna stopa po vašem stambenom kreditu broj … na dan 1. siječnja 2013. ostaje nepromijenjena, te iznosi 5,75% a prema novim uvjetima određivanje kamatne stope sastoji se od varijabilnog dijela koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 0,065 postotnih poena, i fiksnog dijela koji iznosi 6,485 postotnih poena.

18. Stoga banka nije na temelju obavijesti navedenog sadržaja u svoju korist uspostavila pravo potraživati kamatnu stopu po 5,75% s primjenom od 1. siječnja 2013. godine, pa je naplatom kamatne stope po višoj od 4,90% u razdoblju nakon 1. siječnja 2013. pa do 1. siječnja 2014. godine dio imovine tužiteljice bez valjane pravne osnove prešao u imovinu.

19. Polazeći od gore iznesenog pravnog stajališta ipak valja reći da je ovdje situacija donekle drugačija iz razloga što je u ugovoru ugovorena početna kamatna stopa od 5,25% (bez naznake u kojem dijelu je to fiksni a u kojem dijelu varijabilni dio), da iz obavijesti o promjeni kamatne stope od 8. siječnja 2013. godine proizlazi da se ne mijenja visina kamatne stope koja je zatečena na dan 31. prosinca 2012. godine (a to je bila tada kamatna stopa od 6,95% u odnosu na početno ugovorenu od 5,25%) s tim da takva kamata po stopi od 6,95% odnosi se na varijabilni dio koji iznosi 2,26000 postotnih poena i fiksnog dijela koji iznosi 4,69000 postotnih poena.

20. Dakle, za razliku od predmeta u kojem je Vrhovni sud RH zauzeo gore pravno stajalište ovdje je novoodređena kamatna stopa počam od mjeseca siječnja 2013. godine se sastojala od fiksnog dijela od 4,69000 postotnih poena koji je manji od početno ugovorene kamatne stope od 5,25%, dakle, početno je ugovorena stopa makar u njoj nije naznačeno koji je dio fiksni a koji je varijabilni mogla je i sadržavati fiksni dio od 4,69000 postotnih poena.

21. Dakle, u ovom predmetu je situacija drugačija nego u predmetu gdje je VSRH zauzeo pravno stajalište jer tamo je već fiksni dio novoodređene kamate počam od mjeseca siječnja 2013. godine bio veći od početno ugovorene kamatne stope.

22. Odgovara da je tuženik (list 45 spisa) obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope navodeći pritom da se ne mijenja visina kamatne stope koja je zatečena na dan 31. prosinca 2012. godine te da u skladu s novim Općim uvjetima promjenjiva kamatna stopa se sastoji od varijabilnog i fiksnog dijela pri čemu varijabilni dio kamatne stope je parametar koji udovoljava novopropisanim zakonskim uvjetima dok fiksni dio kamatne stope je određeni postotak koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita kao i da kamatna stopa po tužiteljevom stambenom kreditu od 1. siječnja 2013. godine ostaje nepromijenjena te iznosi 6,95 % a sastoji se od varijabilnog dijela kamatne stope koja se izražava kao 6M NRS1 za hrk koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 2,26000 postotnih poena te fiksnog dijela koji iznosi 4.69000 postotnih poena, i za koju obavijest tužitelj navodi da ju je primio.

23. Pritom valja reći da oznaka 6M NRS1 za hrk znači nacionalnu referentnu stopu (NRS) a to je implicitna kamatna stopa koja služi kao indeks za određivanje promjenjivog dijela promjenjive kamatne stope u financijskim ugovorima i koju HNB izračunava iz podataka o kamatnim troškovima i glavnim izvorima sredstava na koje se ti troškovi odnose, koje HNB redovito prikuplja od banaka, štednih banaka i podružnica stranih banaka, pa glede varijabilnog dijela udovoljeno je zahtjevima iz ZID ZPK/12.

24. Međutim, a kao što je ovaj sud prethodno naveo, u početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,25% nije bilo naznačeno koliki je fiksni a koliki je varijabilni dio dok prema obavijesti tuženika tužitelju proizlazi da od 1. siječnja 2013. godine fiksni dio iznosi 4,69000 postotnih poena, dakle, neznatno manje u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,25%, koja, kao što je prethodno rečeno, je sadržavala također fiksni i varijabilni dio, s tim da je istovremeno zadržana ukupna kamatna stopa od 6,95% koja je zatečena na dan 31. prosinca 2012. godine.

25. Stoga, obzirom na utvrđenje da pri sklapanju ugovora korisniku nisu bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koji se na to odnose tako da korisnik na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze (a što je i bio razlog ništetnosti odredbi o parametrima promjenjivosti kamatne stope), a početna stopa nije bila izražena na način da je u njoj definiran fiksni i promjenjivi dio, u ovim konkretnim okolnostima kakve su bile tužena je svakako bila dužna objasniti kako je došlo do fiksnog dijela kamatne stope koji utječe na cijenu kredita.

26. Obavijest banke kojom izvještava tužitelja da neće povećati kamatnu stopu, pri čemu je evidentno da fiksni dio je neznatno niži od ukupne početne kamatne stope, ne može se smatrati valjanom primjenom odredbi ZID ZPK/12, a niti se može smatrati da je tužitelj pristao na ovakvu ponudu novacije pa time što je nastavio ispunjavati obvezu vraćanja kredita, u situaciji kad mu je jedina preostala opcija bila pravo na prijevremeno vraćanje kredita (uzmi ili ostavi), čime bi se tužitelj doveo još u teži položaj.

27. Glede prigovora zastare tražbine tužitelja, a obzirom da se radi o ugovoru s valutom kune a zbog čega ne dolazi u obzir primjena pravomoćnih presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravilan je stav prvostupanjskog suda, a pozivom na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020. godine da početak zastare za vraćanjem onoga što je tuženik stekao bez osnove računa od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

28. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica na temelju ništetnih odredbi preplatila tuženiku ukupno iznos od 8.163,93 eura, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužiteljici taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

29. Glede statusa potrošača valja reći da je tužitelj onaj koji treba dokazati status potrošača, ali ako tuženik tvrdi suprotno, onda je na njemu teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača.

30. Iz ugovora o kreditu je razvidno da se je radilo o namjenskom kreditu za kupnju stana (čl. 6) a iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je kredit podigao radi kupnje zemljišta u [adresa] da bi mogao graditi kuću, pa uz takav dokazni materijal tuženik nije dokazao da tužitelj nema svojstvo potrošača.

31. Na daljnje žalbene navode koji ukazuju da je počem od 1. ožujka 2018. godine kamatna stopa snižene ispod početno ugovorene, samo valja reći da period nakon 1. ožujka 2018. godine nije ni obuhvaćen.

32. Na daljnje žalbene navode glede tzv. "negativne kamate", valja ukazati na pravno stajalište VSRH sadržano u odluci Rev-549/23 prema kojem sudovi nisu bili dužni uzeti u obzir i manje plaćeno od strane tužitelja u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva.

33. Žalba tužitelja je osnovana kada tužitelj tvrdi da mu je prvostupanjski sud temeljem Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) trebao priznati 50 bodova za ročište na kojem je objavljena presuda, a što s pripadajućom vrijednošću boda i PDV iznosi 125,00 eura.

34. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I i II).

35. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP a tužitelja na Tbr. 10. toč. 4. Tarife (točka III i IV).

U Zagrebu, 4. ožujka 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić