Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-59/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinji izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik David Frnjaković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Monika Mihelić, odvjetnica u Vrbovcu, radi razvoda braka, uz sudjelovanje maloljetnog CG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i maloljetne FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica LG, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-787/2024-15 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačava s presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-787/2024-15 od 9. siječnja 2025. u dijelu pod točkom VI. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku PG da za uzdržavanje maloljetnog CG plaća daljnji iznos uzdržavanja u visini od 131,00 euro te da za uzdržavanje maloljetne FG plaća daljnji iznos uzdržavanja u visini od 131,00 euro mjesečno, počevši od 3. srpnja 2024. na dalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduću najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate, po stopi koja se u ostalim odnosima određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to na tekući račun majke DG, otvoren kod PBZ d.d. Zagreb, IBAN: [broj bankovnog računa], u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom razveden je brak zaključen između stranaka 10. srpnja 2020. u [adresa], upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], pod rednim brojem 30, za 2020. godinu (točka I. izreke) određeno je da će djeca stranaka stanovati s majkom DG (točka II. izreke), određeno je da će se osobni odnosi djece i oca odvijati svakodnevno putem video poziva te tjedan dana zimi i tjedan dana ljeti kada otac dođe u Republiku Hrvatsku na način da otac preuzme maloljetnu djecu od majke i da ih po proteku 7 dana vrati ih na adresu prebivališta majke (točka III. izreke), određeno je da će tužiteljica kao majka djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnu djecu i to u pogledu donošenja odluka u vezi školovanja i zdravlja (točka IV. izreke), naloženo je tuženiku za svako dijete plaćati mjesečno uzdržavanje u iznosu od 260,00 eura počevši od 3. srpnja 2024. na dalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a budući po dospijeću, najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate sve na tekući račun tužiteljice (točka V. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim potražuje uzdržavanje preko dosuđenih iznosa do zatraženih iznosa od 391,00 eura mjesečno za svako dijete, kao neosnovan (točka VI. izreke) i određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka VII. izreke).

2. Protiv te presude, u odnosu na dio o kojem je odlučeno pod točkom VI. izreke, žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud odluči u skladu s navodima žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe tužiteljice i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja je pozivom na čl. 288. st. 2., čl 289. st. 1. čl. 307., čl. 309. i čl. 311. Obiteljskog zakona (Nar. nov. broj 103/15., 156/23., dalje: ObZ) odlučio kao pod točkom VI. izreke prvostupanjske odluke, uz obrazloženje:

- da maloljetni CG ima 3 godine, da ne ide u dječji vrtić, da je u principu dobrog zdravalja osim što da ide kod psihologa zbog problema s govorom i da ne ide na slobodne aktivnosti,

- da maloljetna FG ima godinu dana i da također ne ide u dječji vrtić, da je urednog zdravstvenog stanja,

- da se troškovi stanovanja, prehrane, kupovanja odjeće i obuće te higijenskih potrepština stoga odnose samo na uobičajene takve troškove za djecu koja su dobi kao djeca stranaka, s time da oboje imaju posebne tenisice po preporuci ortopeda,

- da na temelju tako utvrđenih činjenica, posebno jer se radi o zdravoj djeci predškolske dobi, koja nemaju povećane potrebe za uzdržavanjem, proizlazi da se njihove potrebe mogu osigurati plaćanjem uzdržavanja u iznosu od 260,00 eura za svako dijete,

- što da je tuženik u mogućnosti doprinositi s obzirom da se radi o mlađoj osobi (25 godina), koja je zdrava, koja nema kreditnih obveza i drugih zakonskih obveza uzdržavanja, a ostvaruje plaću od 1.800,00 EUR mjesečno, te od fiksnih troškova plaća najamninu u iznosu od 367,50 EUR mjesečno, dok druge imovine ili ušteđevine nema.

6. Ispitujući prvostupanjsku odluku u ovom dijelu ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. tog Zakona.

7. Osnovano se, međutim, navodima žalbe, ukazuje na povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i na povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

8. U vezi s tim povredama pravilno se navodi u žalbi da je pogrešan zaključak suda prvoga stupnja da se osnovne potrebe djece mogu zadovoljiti plaćanjem uzdržavanja od 260,00 eura po djetetu, čime potrebe djece sud izjednačuje s visinom dosuđenog iznosa uzdržavanja.

8.1. Suprotno tome, ovom je sudu uvjerljivo da je za zadovoljavanje najosnovnijih potreba djece (hrana, nužna odjeća i obuća, higijena, stanovanje) starosti djece stranaka (CG je rođen **.**.2020., a FG **.**.2023.), koja nemaju posebnih zdravstvenih problema, s obzirom na današnje cijene, potrebno sigurno 300,00 eura po djetetu, kako to tužiteljica i tvrdi u svom iskazu. Plastično predočeno to iznosi nekih 10,00 eura dnevno po djetetu, a tuženik u odnosu na ove tvrdnje tužiteljice nije stavio nikakve prigovore, nije tijekom postupka dokazivao da tome ne bi bilo tako i ujedno to nespornim čini i navodima odgovora na žalbu.

8.2. Slijedom toga, ovaj sud smatra da sud prvoga stupnja, s obzirom na takvo držanje tuženika i činjenicu da 300,00 eura mjesečno po djetetu (cca 10,00 eura dnevno) doista predstavlja minimalan iznos za zadovoljenje osnovnih životnih potrebe, nije imao razloga zaključiti drugačije. Odnosno ovaj sud ocjenjuje da u ovom slučaju nije bilo razloga niti podloge da se mjesečne potrebe svakog djeteta utvrde u iznosu koji je manji od onog za koji majka, koja gotovo cijelu godinu isključivo brine o djeci (otac ne živ u [adresa] i djecu će viđati 7 dana ljeti i 7 dana zimi, a izvan toga samo putem interneta), navodi da je potreban da se zadovolje potrebe maloljetne djece stranaka. Te njezine tvrdnje ni jednom tvrdnjom tuženika ili na ikoji drugi način nisu doveden u sumnju.

9. Nadalje, sud utvrđuje da tuženik prima plaću u iznosu od 1.800,00 eura mjesečno, da ima fiksni trošak najma stana u iznosu od 367,50 EUR mjesečno, da nema druge obveze uzdržavanja, da živi sam u Republici Austriji, da je mlad i radno sposoban.

9.1. Međutim, na što se također pravilno ukazuje navodima žalbe, tuženik ostvaruje i dodatnu zaradu. Tako tuženik u svom iskazu navodi da trenutno ne radi kao kuhar, već kao vozač viljuškara, da za Božić prima božićnicu u iznosu od 300,00 eura, da za godišnji odmor prima regres u iznosu od 200,00 eura, da zavisno od uspjeha u poslu ostvaruje i bonus, ali ne za svaku godinu (za pretprošlu je, navodi, dobio 500 eura bonusa), uz što da od 1. studenoga do 1. travnja radi na poslovima čišćenje snijega, neovisno ima li ga stvarno ili ne i da za to prima fiksnu plaću od mjesečno 450,00 eura te da je radio i ljetni posao od kolovoza do kraja listopada za plaću od 500,00 eura mjesečno.

10. Time tuženik sam priznaje da kao mlada i radno sposobna osoba može zaraditi i dosta visoke iznose kroz obavljanje drugih poslova pa su time i njegove materijalne prilike, posebno jer živi sam i nema drugih obveza uzdržavanja, bitno bolje od onih kako iz utvrđuje sud prvoga stupnja.

11. Osim toga, nesporno je da majka za uzdržavanje djece doprinosi, s obzirom da se ona, praktički u cijelosti, o djeci brine cijelu godinu sama, i bitno više od vrijednosti u kojoj su utvrđene osnovne životne potrebe djece, a otac, s druge strane, osim financijski, u odgoju i brizi oko djece gotovo i ne doprinosi (s njima će fizički tijekom godine provoditi sedam dana ljeti i toliko zimi, a ne tvrdi da je to išta drugačije bilo do sada). Zbog toga je tuženika za uzdržavanje dužan, u financijskom smislu, pridonijeti više i to kroz plaćanje ukupnog zatraženog iznosa uzdržavanja po djetetu (čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a) jer isti u svakom slučaju odgovara vrijednosti doprinosa koji daje majka, a što je u interesu maloljetne djece jer se na taj način i njima omogućuje da svoj potrebe zadovolje izvan minimuma koji im je potreban.

12. Slijedom toga ovaj sud prihvaća navode žalbe da je zahtjev tužiteljice za uzdržavanje maloljetne djece trebalo prihvatiti u cijelosti (dakle uz dosuđenih 260,00 eura i za daljnjih 131,00 euro) i neovisno od toga što se time određuje iznos uzdržavanja koji prelazi iznos najosnovnijih potreba djece.

13. Time egzistencija tuženika neće biti ugrožena, jer, kako je rečeno, tuženik živi sam, u drugoj državi, nema drugih obveza uzdržavanja, a ostvaruje plaću u iznosu od 1.800,00 eura i dodatnu zaradu, kao i bonuse, božićnicu i regres.

14. Zbog navedenog je na temelju čl. 373.a st. 1 točka 1. ZPP-a odlučno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević