Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-82/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Maji Leko Krznar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupan po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku u Zagrebu, radi mobinga, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14617/2021-31 od 11. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14617/2021-31 od 11. kolovoza 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade štete uslijed povrede prava osobnosti iznos od 15.926,74 EUR-a / 120.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 663,61 EUR-a / 5.000,00 kn i pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 18.501,14 EUR-a / 139.396,94 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, tj. od 11. kolovoza 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv točaka I. i III. presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 16.590,35 eur/125.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti.

8. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da su je nadređeni; BRH, GR i ŠR tijekom njezina rada kod tuženika od 2011. do 2015. uznemiravali, da su nejednako postupali s njom zbog njezinog stranog porijekla i godina, da su joj oduzeli uobičajene poslove, dali beznačajne poslove te da joj u konačnici uopće nisu više davali radne zadatke.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Stručnjak za marketinška događanja, dok je prije toga bila zaposlena na radnom mjestu Ekspert za marketinške komunikacije.

10. Sporno je je li vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika u razdoblju od 2011. do 2015. tužiteljica uznemiravana od strane nadređenih, te ima li tužiteljica pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.

11. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika neprekidno preko 23 godine te je bila zadužena za marketinške komunikacije,

- da iz opisa radnih mjesta tužiteljice - Stručnjak za marketinška događanja (na kojem je tužiteljica bila zaposlena u spornom razdoblju) i Ekspert za marketinške komunikacije ( na kojem je tužiteljica bila zaposlena prije spornog razdoblja) proizlazi da nema većih odstupanja u opisima radnih zadataka, te da je opis poslova navedenih radnih mjesta u bitnom obuhvaćao osmišljavanje, organizaciju i realizaciju marketinških događanja i kampanja,

- da se tijekom 2011., 2012. i 2013. godinu, tužiteljici drastično smanjivao opseg radnih zadataka kod tuženika te da tužiteljici od 2014. nije dodijeljen niti jedan projekt,

- da je u opisu radnih mjesta tužiteljice bila organizacija evenata, te da nije bilo primjedbi na njezin rad, bila je iznadprosječno posvećena poslu, radne zadatke je obavljala stručno i profesionalno, te je bila savjestan, odgovoran i vrijedan radnik,

- da je tužiteljica u sektoru organizacije marketinških događanja bila jedini ekspert koja je odrađivala najveće evente i događaje, te je u jednom trenutku prestala dobivati zadatke,

- da iz e-mail korespondencije između GR i tužiteljice od 2. srpnja 2014. proizlazi da je tužiteljici prije korištenja godišnjih odmora proslijeđen zadatak - Analiza konkurencije - tromjesečno izvješće te je kao rok za dostavu analize postavljen rujan iste godine, nakon čega je tužiteljica zatražila detaljnije pojašnjenje navedenog zadatka, smatrajući da ga je nemoguće izvršiti i da se radi o fiktivnom zadatku, međutim da nije dobila pojašnjenje i podatke koje je zatražila vezano uz navedeni posao,

- da bi za obavljanje takvog zadatka vezano za analizu konkurencije, trebalo postaviti osobu koja bi bila npr. šef ureda s 5-6 stručnih zaposlenika, jer se radilo se o zadatku u domeni Službe istraživanja tržišta, koji nije moguće odraditi bez podataka koje tužiteljica nije imala na raspolaganju i koje konkurentske kompanije drže svojom poslovnom tajnom,

- da je u vrijeme povjeravanja zadatka tužiteljici bio ograničen Internet promet i isključena interna telefonska linija, pa joj je i zbog navedenog bilo otežano bilo kakvo istraživanje,

- da tužiteljica u spornom razdoblju nije bila pozivana na kolegije, uskraćivali su joj se podaci službene prirode, te se stvarao animozitet prema njoj jer je ostalim radnicima zabranjeno da s njom komuniciraju, odnosno rečeno im je da s njom komuniciraju isključivo e-mailom, pa su se djelatnici bojali da će izgubiti posao ako se druže s tužiteljicom,

- da je kod tuženika nastala je kultura izbjegavanja tužiteljice, zaposlenici su bili u strahu i stresu jer su krajem godine postojale liste tehnološkog viška, pa su izbjegavali ući u sobu kod tužiteljice koja je bila nepoželjna osoba, nitko s njom nije htio na gablec, jer bi ih ŠR ispitivao zašto su bili kod tužiteljice, što je rekla i slično,

- da je tužiteljica bila pogođena i uznemirena postupanjem prema njoj te je potražila liječničku pomoć,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Branke Vidrih, spec. psihijatra proizlazi da je u kolovozu 2015. tužiteljici dijagnosticirana akutna reakcija na stres, koja je povezana s problemima na radnom mjestu, te je uslijedilo intenzivno psihofarmakoterapijsko liječenje koje je tužiteljica provodila kroz individualne i grupne psihoterapije. Unatoč intenzivnom liječenju stanje je kronificirano, te je tužiteljica zbog poremećaja prilagodbe i depresivnog poremećaja u svakodnevnom životu ulaže napore u omjeru od 10%.

12. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. Kako tuženik u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Neosnovano tuženik osporava prvostupanjsku presudu smatrajući da je sud prvog suda nepotpuno ocijenio izvedene dokaze uzimajući u obzir samo dijelove iskaza svjedoka dok nije ocijenio sve iskaze i svu dokumentaciju. Prvostupanjski sud je ocjenu provedenih dokaza izvršio sukladno članku 8. ZPP-a, a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

15. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 7. st. 5. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14 - dalje: ZR) utvrdio da je tužiteljica navedenim postupanjem nadređenih osoba kod tuženika uznemiravana na radnom mjestu.

16. U smislu odredbe članka 7. st. 5. ZR poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

17. Prema pravnom shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda tužiteljica je u konkretnom slučaju dokazala da je bio izložena mobingu na radnom mjestu čime joj je povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast.

18. Mobing je svako fizičko ili psihičko zlostavljanje na radnom mjestu bez obzira na diskriminacijsku osnovu. Mobingom se ugrožava dostojanstvo osobe u sferi komuniciranja, održavanja socijalnih odnosa i kvalitete profesionalnog statusa.

19. Tuženik u žalbi neosnovano navodi da u postupku nije utvrđeno po kojoj je osnovi tužiteljica diskriminirana, pozivajući se na primjenu odredaba Zakona o suzbijanju diskriminacije.

20. Odredbom članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, br. 85/08. i 112/12. - dalje u tekstu: ZSD) propisano je da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Jedan od oblika diskriminacije je i uznemiravanje koju odredba čl. 3. ZSD definira kao svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnove iz čl. 1. st. 1. ZSD koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Iz citiranih odredbi proizlazi da se uznemiravanjem radnika smatra neželjeno ponašanje poslodavca ili nadređenog suradnika, uzrokovano osnovom iz čl. 1. st. 1. ZSD.

21. Iz citiranih odredbi proizlazi da se uznemiravanjem radnika smatra neželjeno ponašanje poslodavca ili nadređenog suradnika, uzrokovano osnovom iz čl. 1. st. 1. ZSD, te radnik zaštitu od uznemiravanja može zatražiti samo ako je počiniteljevo neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od temelja zabrane diskriminacije preciziranih spomenutim zakonom.

22. Međutim, mobing nužno ne mora biti povezan s nekom od osnova za zabranu diskriminacije. Područje mobinga kao oblika ponašanja na radnome mjestu kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu ili više njih s ciljem ugrožavanja njezina/njihova ugleda, časti, ljudskoga dostojanstva i integriteta koje često dovodi do uklanjanja s njegova/njihova područja djelovanja izričito ne uređuju ni ZR ni ZSD.

23. Ako se mobing pojavljuje u obliku koji se ne može podvesti pod uznemiravanje, odnosno diskriminaciju, radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca sukladno općim propisima obveznog prava, a može se raditi o imovinskoj i neimovinskoj šteti.

24. Za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), potrebno je kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice.

25. Polazeći od okolnosti konkretnog slučaja da su tužiteljici nakon 2011. nadređene osobe sustavno počele smanjivati radne zadatke, da joj nakon 2014. nije dodijeljen niti jedan projekt, iako je tužiteljica kod tuženika bila vodeći stručnjak za organizaciju marketinških događanja i svoj posao je vrhunski i profesionalno obavljala, da je tužiteljica smještena u sobu bez telefonske veze i interneta, da joj je dodijeljen zadatak koji nije bio u njezinom opisu posla i za koji joj nisu osigurani adekvatni uvjeti i pružene informacije, da su nadređene osobe svojim postupcima pokazale da je ostalim djelatnicima nepoželjno kontaktirati s tužiteljicom, ovaj sud smatra da je tužiteljica duži period sustavno u razdoblju od 2011. do 2015. bila izložena mobingu u svim sferama koje karakteriziraju mobing i na opisani način je prema ocjeni ovog suda povrijeđeno dostojanstvo tužiteljice.

26. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da ne postoji uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika prema tužiteljici i nastale štete, jer je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je oboljenje tužiteljice koje je na nju ostavilo trajne posljedice u uzročnoj vezi sa postupanjem nadređenih prema tužiteljici. Kvalifikacija postupanja tuženika kao mobing je pravno pitanje, a nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je nad tužiteljicom postupanjem nadređenih kroz duže vremensko razdoblje vršen mobing.

27. Pravilnom primjenom odredbe čl. 19. st. 2., čl. 1045. i čl. 1046. ZOO, koje odredbe se primjenjuju temeljem čl. 111. st. 1. ZR prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 15.926,74 eur/120.000,00 kn na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, odnosno povrede dostojanstva tužiteljice, imajući u vidu dugotrajnost uznemiravanja, dob tužiteljice i posljedice koje tužiteljica zbog uznemiravanja trpi.

28. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

29. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

30. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP-a).

U Zagrebu, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić