REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1491/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja BU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], II. tužitelja TU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], III. tužitelja ZU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tužitelja BUV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Andriji Laliću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv I. tuženika Đakovačko–osječka nadbiskupija, Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (OIB: 41044104941), Brodsko Vinogorje, Trg Velike gospe br. 3 i II. tuženika Đakovačko–osječka nadbiskupija (OIB: 41044104941), Đakovo, Strossmayerov trg 6, zastupani po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi isplate, radi isplate, odlučujući o reviziji i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-489/2023-6 od 27. prosinca 2023. kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 747/2013-53 od 15. studenoga 2017., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 489/2023-6 od 27. prosinca 2023. u st. I. odbijena je žalba I. i II. tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-747/2013-48 od 18. listopada 2017. kao i rješenje istog suda poslovni broj P- 747/2013-53 od 15. studenoga 2017. u odnosu na I., II. i III. tužitelje. U st. II. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe te tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, dok su prema st. III. I., II. i III. tužitelji dužni I. i II. tuženiku naknaditi troškove revizije u iznosu od 4.985,23 eura/37.561,25 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženici su podnijeli reviziju i podredno prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Revizija je nedopuštena.

4. Na temelju odredbe čl. 400. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije pri čemu se u postupku povodom revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjuju odredbe o prijedlogu za dopuštenje revizije i revizije protiv presude, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

5. Revizija iz čl. 382. ZPP je nedopuštena ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena ili ako revizija nije podnesena zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 392. st. 7. ZPP). Slijedom toga, u ovakvom postupku u kojim se pobija drugostupanjska presuda i rješenje revizija je dopuštena samo ako je prethodno doneseno rješenje kojim je dopuštena revizija (čl. 382. ZPP). Kako u ovom slučaju takvo rješenje nije doneseno to je podnesena revizija iz tog razloga nedopuštena.

6. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 1. i 2. ZPP valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije zbog tri pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz obrazloženje da odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i zakonskim propisima te da je pobijana drugostupanjska odluka u suprotnosti sa odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dozvoliti tuženicima dopuštenje za podnošenje revizije.

8. Na prijedlog nije odgovoreno.

9. Prijedlog nije dopušten.

10. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge važnosti postavljenih pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačavati, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Samo navođenje da drugostupanjska odluka odstupa od shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da je pobijana drugostupanjska odluka u suprotnosti sa praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije samo po sebi dovoljan razlog za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

11. Naime, obrazloženjem postavljenih pitanja predlagatelji zapravo izražavaju nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

12. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

13. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil